Izvestaj br. 29258 ­ YU Srbija i Crna Gora Republika Srbija Program za ekonomski rast i zaposljavanje Decembar 6, 2004. Jedinica za smanjenje siromastva i ekonomski menadzment Evropa i region centralne Azije Dokument Svetske banke VALUTA I EKVIVALENTNE JEDINICE Jedinica valute = CSD (srpski dinar) USD1 = CSD 57,9 (Na dan 8. juna 2004.) FISKALNA GODINA 1. januar ­ 31. decembar AKRONIMI I SKRAENICE ALMP Aktivni programi na trzistu rada JIE Jugoistocna Evropa AMC Kompanija za upravljanje imovinom LFS Anketa o radnoj snazi ATPs Autonomni Trgovinski Preferencijali LSMS Anketa o zivotnom standardu stanovnistva BEEPS Istrazivanje poslovnog okruzenja i LMB Biro za trziste rada ekonomskih performansi MSP Mala i srednja preduzea BCU Odeljenje za konsolidaciju banaka MFN Najpovlasenija nacija BDP Bruto Domai Proizvod NATO Severno-atlantska vojna organizacija BJR Bivsa Jugoslovenska Republika NBFI Ne-bankarske finansijske institucije BRA Agencija za sanaciju banaka NCC Nacionalni savet za konkurentnost CAB Bilans tekueg racuna bilansa plaanja NES Nacionalna sluzba za zaposljavanje CAFAO Kancelarija za carinsku i fiskalnu pomo NICEF Naucno istrazivacki centar Ekonomskog CEEC Zemlje Centralne i Istocne Evrope fakulteta CIS Zajednica Nezavisnih Drzava OECD Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj CMEA Savez za uzajamnu ekonomsku pomo OUT Organizacija za unapreenje trgovine DFID Britansko odeljenje za meunarodnu QFD Kvazi-fiskalni deficit pomo PAR Reforma drzavne uprave EA Evropski Ugovor PDV Porez na dodatu vrednost EBRD Evropska banka za obnovu i razvoj PICS Istrazivanje produktivnosti i investicione klime ECA Evropa i Centralna Azija PISA Program za meunarodno analiziranje studenata EU Evropska Unija PRSP Strategija za smanjenje siromastva EPS Elektroprivreda Srbije PSN Pregled finansijskog sektora ESI Indeks izvozne specijalizacije SAA Ugovor o stabilizaciji i prikljucenju FDI Strane direktne investicije SCG Srbija i Crna Gora FSN Pregled finansijskog sektora SFRY Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija FSU Bivsi Sovjetski Savez SIEPA Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza Srbije FTA Ugovor o slobodnoj trgovini SRJ Savezna Republika Jugoslavija IAS Meunarodni racunovodstveni standardi STO Svetska Trgovinska Organizacija IE Neformalna ekonomija TFP Ukupna faktorska produktivnost IC Investiciona klima TIMSS Meunarodni trendovi u ucenju matematike i ICA Analiza investicione klime prirodnih nauka ICT Informacione i Komunikacijske TTFSE Podrska trgovine i transporta u Jugoistocnoj Tehnologije Evropi ILAC Meunarodna saradnja u laboratorijskoj UB Davanja nezaposlenima Akreditaciji UNICEF Fond za decu Ujedinjenih Nacija ILO Meunarodna organizacija rada USD americki dolar IMF Meunarodni monetarni fond YUD Dinar Potpredsednik: Shigeo Katsu, ECAVP Direktor na nivou zemlje: Orsalia Kalantzopoulos, ECCU4 Direktor sektora: Cheryl Gray, ECSPE Menadzer sektora: Bernard Funck, ECSPE Voa tima: Ardo Hansson, ECSPE 2 SADRZAJ PRIZNANJA.............................................................................................................................vi IZVRSNI REZIME................................................................................................................. vii 1. UVOD............................................................................................................................1 2. OBEZBEIVANJE MAKROEKONOMSKOG OKRUZENJA KOJE DOPRINOSI ODRZIVOM RASTU....................................................................................................4 A. UVOD............................................................................................................................4 B. SKORASNJI NAPREDAK REFORMI I EKONOMSKA KRETANJA......................5 Zaostavstina proslosti.........................................................................................................5 Reagovanje novim politikama i podrska donatora tokom 2001. ­ 2003. ..........................6 Glavna dosadasnja dostignua...........................................................................................9 Glavne prepreke odrzivom rastu......................................................................................11 C. GLAVNI PRIORITETI MAKROEKONOMSKE POLITIKE ZA OSTVARIVANJE RASTA ........................................................................................................................17 D. IZGLEDI NA SREDNJI ROK: PRIKAZ DVA ILUSTRATIVNA SCENARIJA .....24 3. MEUNARODNA TRGOVINA I REGIONALNA INTEGRACIJA .......................30 A. MEUNARODNA TRGOVINA I RAST: TEORIJA I ISKUSTVO.........................30 B. TRGOVINSKA POLITIKA I REALIZACIJA: 1990 ­ 2003.....................................31 Zaostavstina proslosti.......................................................................................................31 Nedavne reforme tokom 2001-2003................................................................................32 Skorasnja realizacija trgovine i ostvareni izvoz...............................................................35 Struktura trgovine ............................................................................................................39 C. GLAVNA OGRANICENJA RASTU IZVOZA..........................................................43 Makro-strukturalna ogranicenja i ogranicenja na strani ponude......................................43 Trgovinske politike..........................................................................................................44 Institucije koje podrzavaju izvoz .....................................................................................47 Strane direktne investicije (SDI)......................................................................................53 D. TRGOVINSKA INTEGRACIJA: MAKSIMALNO POBOLJSANJE MOGUNOSTI ZA DUGOROCNI RAST ................................................................56 Evropska i regionalna dimenzija......................................................................................57 Mreza Sporazuma o slobodnoj trgovini: Izvlacenje maksimalne koristi od integracije..61 E. ZAKLJUCAK I PREPORUKE ...................................................................................64 4. REFORMA PRIVATNOG I FINANSIJSKOG SEKTORA.......................................68 A. UVOD..........................................................................................................................68 B. SEKTOR PREDUZEA .............................................................................................69 Zaostavstina 1990-ih i dosadasnji napredak ....................................................................69 Preostali izazovi...............................................................................................................71 Program reformi na krai i srednji rok.............................................................................72 C. OKRUZENJE KOJE POGODUJE POSLOVANJU ...................................................79 Naslee 90-tih i ostvareni napredak.................................................................................79 Predstojei izazovi ...........................................................................................................79 Plan kratkorocnih i srednjorocnih reformi.......................................................................82 D. FINANSIJSKI SEKTOR .............................................................................................87 Naslee 90-tih i ostvareni napredak.................................................................................87 Preostali izazovi...............................................................................................................90 Plan kratkorocnih i srednjorocnih reformi.......................................................................92 E. GLAVNE STRATESKE PREPORUKE.....................................................................96 5. TRZISTA RADA.........................................................................................................99 A. TRZISTA RADA, RAST I ZAPOSLJAVANJE.........................................................99 B. PERFORMANSE TRZISTA RADA U SRBIJI........................................................100 Participacija i zaposlenost..............................................................................................101 Nezaposlenost ................................................................................................................104 Dinamika kretanja zarada ..............................................................................................108 Tokovi radne snage........................................................................................................109 Rezime karakteristika trzista rada..................................................................................111 C. KLJUCNI IZAZOVI..................................................................................................113 Poboljsanje funkcionisanja formalnog trzista rada........................................................113 Starosno doba i performanse trzista rada.......................................................................119 Makroekonomska politika i performanse trzista rada....................................................120 Razvoj privatnog sektora i performanse trzista rada......................................................120 Obrazovanje i performanse trzista radna .......................................................................120 6. OBRAZOVANJE I OBUKA.....................................................................................124 A. UVOD........................................................................................................................124 B. STRUKTURA SPOLJNE TRGOVINE SRBIJE I PERFORMANSE TRZISTA RADA ........................................................................................................................124 C. MOGUNOSTI POVEZIVANJA POLITIKA U OBLASTI OBRAZOVANJA I TRZISTA RADA.......................................................................................................125 D. PERFORMANSE SISTEMA OBRAZOVANJA I OBUKE.....................................126 E. PROGRAM REFORMI ZA SISTEM OBRAZOVANJA I OBUKE U SRBIJI.......131 F. TROSKOVI REFORME ...........................................................................................135 G. ZAKLJUCAK............................................................................................................138 LITERATURA ......................................................................................................................140 ii LISTA OKVIRA Okvir 2.1 Napredak Srbije u kljucnim oblastima reforme u odnosu na odabrane zemlje u regionu Okvir 2.2 Ekonomske implikacije doznaka radnika Okvir 2.3 Strukturne reforme, stednja i deficit Okvir 2.4 Glavni aspekti reforme drzavne uprave Okvir 2.5 O potencijalnoj stopi rasta srpske ekonomije Okvir 3.1 Zagonetka trgovinskih statistika u SCG Okvir 3.2 Sta cini dobru organizaciju za unapreenje trgovine/izvoza (OUT)? Okvir 3.3 Da li je infrastruktura prepreka razvoju? Okvir 4.1 Neformalna ekonomija Okvir 4.2 Privatizacija: Lekcije tranzicije Okvir 4.3 Pristupi resenju dugovanja Okvir 4.4 PICS i BEEPS II Okvir 4.5 Postojea struktura bankarskog sistema u Srbiji Okvir 5.1 Zvanicna stopa nezaposlenosti i stopa nezaposlenosti MOR-a Okvir 5.2 Kljucne novine uvedene Zakonom o radu iz 2001. Okvir 5.3 Koje aktivne politike zaposljavanja najbolje funkcionisu u zemljama tranzicije? Okvir 6.1 Principi za efektivnu primenu planova davanja/grantova za obuku Okvir 6.2 Politicki kontekst reforme obrazovanja LISTA TABELA Tabela 2.1 Kretanje ekonomske aktivnosti, 2000-2003. Tabela 2.2 Predvianje servisiranja inostranog duga (u milionima USD) Tabela 2.3 Sastav potrosnje: Srbija u odnosu na odabrane zemlje Tabela 2.4 Kretanje izabranih promenljivih po dva ilustrativna scenarija, 2003-2010 Tabela 3.1 Trgovina robom i nefaktorskim uslugama u SCG (kao % BDP-a) Tabela 3.2 Harmonizacija carina izmeu Srbije i Crne Gore Tabela 3.3 Izvoz robe i nefaktorskih usluga prema BDP-a (u %) Tabela 3.4 Ucinak ekonomija zemalja Jugoistocne Evrope na EU trzistu od 1999. do 2002. Udeo u ukupnom inostranom uvozu EU (%) Tabela 3.5 Geografska distribucija trgovine: SCG i druge zemlje Centralne i Istocne Evrope Tabela 3.6 Trgovina Srbije po finalnom proizvodu, 2000-2003 Tabela 3.7 Faktorski intenziteti srpske trgovine sa Evropskom unijom Tabela 3.8 Trgovina Srbije delovima i komponentama i udeo u EU trzistima Tabela 3.9 Udeo u uvozu EU proizvoda koji su obraeni van EU, 1990-2002 Tabela 3.10 Trgovina u okviru iste privredne grane merena Grubbel Lloyd-ovim indeksom Tabela 3.11 Poveanje tarifa u Srbiji (u procentima) Tabela 3.12 Neto priliv stranih direktnih investicija (milioni USD) Tabela 3.13 Napredak zemalja Zapadnog Balkana u trgovinskoj integraciji Tabela 3.14 Udeo uvoza SCG u ukupnom uvozu ostvarenom 2003. sa partnerima potpisnicima Sporazuma o slobodnoj trgovini (u procentima) iii Tabela 3.15 Uslovi pristupa izvoznih proizvoda SCG na trzista partnera potpisnika Sporazuma o slobodnoj trgovini 2003. godine Tabela 3.16 Tarife za najpovlaseniju zemlju Tabela 4.1 Rezultati privatizacije 2002. - oktobar 2004. Tabela 4.2 Ucinak preduzea po tipu vlasnistva Tabela 4.3 Razvoj sektora malih i srednjih preduzea u periodu 2000 -2003. Tabela 4.4 Indikatori sprovoenja ugovora Tabela 4.5 Pregled finansijskog sektora u Srbiji Tabela 5.1 Stope participacije i zaposlenosti, po starosti i polu (2002) Tabela 5.2 Srbija: Registrovana i neformalna zaposlenost po regionima, 2002 Tabela 5.3 Stopa nezaposlenosti, po starosti i polu, 2002 Tabela 5.4 Stopa nezaposlenosti u Srbiji i odabranim tranzicionim ekonomijama, OECD i EU, 1995-2002 Tabela 5.5 Nezaposlenost prema stepenu obrazovanja 2002 Tabela 5.6 Nezaposleni prema istoriji zaposljavanja i razlozima njihove nezaposlenosti, 1996-2002 Tabela 5.7 Razvoj stope nezaposlenosti i dugorocne nezaposlenosti,1995-2002 Tabela 5. 8 Srbija: Period trajanja nezaposlenosti prema pojedinacnim karakteristikama, 2002 Tabela 5.9 Stopa nezaposlenosti po lokaciji / regionu Tabela 5.10 Neto i bruto prosecne zarade u evrima; 2003 Tabela 5.11 Srbija: Mogunost promene posla prema starosti, obrazovanju i vrsti zaposlenja, 2003 Tabela 5.12 Verovatnoe promene posla prema starosti i obrazovanju Tabela 6.1 Nova i znanja za uspesnu integraciju u trziste rada Tabela 6.2 Obuka zaposlenih po preduzeima, Srbija i Crna Gora u regionalnom kontekstu, 2001 Tabela 6.3 Projekcije broja nastavnika i realnih izdataka za plate i drugih troskova po stepenu obrazovanja, s pretpostavljenim prosecnim rastom plata od 4% godisnje i bez promene u stopi upisa i odnosu ucenik/nastavnik, 2003-2010 LISTA GRAFIKONA Grafikon 2.1 Kretanja inflacije i deviznog kursa, 2000-2003. Grafikon 2.2 Struktura intervala kamatnih stopa na depozite Grafikon 2.3 Javni dug, 2000-2003. (%BDP) Grafikon 2.4 Bruto zvanicne devizne rezerve, 2000-2003. Grafikon 2.5 Izvoz robe i usluga, 2003., kao procenat BDP-a Grafikon 2.6 Odnos investicija prema deficitu tekueg racuna, 2000-2003. Grafikon 2.7 Javni dug u Srbiji i u odabranim zemljama regiona, 2001-2003. Grafikon 2.8 Prihod i velicina vlade: Srbija u odnosu na EU-15, ECA i MENA Grafikon 2.9 Investicije (kao % BDP) Grafikon 2.10 Plate, 2000-2004. Grafikon 2.11 Subvencije i transferi, 2000-2004. Grafikon 2.12 Kretanje rasta, (2004-2010.) Grafikon 2.13 Investicije, 2005-2010. (%BDP-a) iv Grafikon 2.14 Javni dug 2005-2010. (% BDP-a) Grafikon 2.15 Potrosnja, 2005-2010. Grafikon 3.1 Realizacija trgovine SCG (roba i ne-faktorske usluge), 1999-2003. u EUR Grafikon 3.2 Nezvanicna plaanja u poslovanju sa carinom Grafikon 4.1 Uporeivanje finansijske rezerve i oslanjanja na gotovinu Grafikon 5.1 Kretanje zaposlenosti i proizvodnje, 1989-2003 Grafikon 5.2 Kretanje stopa zaposlenosti, 1989-2003 Grafikon 5.3 Kretanje BDP-a, produktivnosti i zarada, 1999-2003 Grafikon 6.1 Ucese u obrazovanju, stanovnistvo od 15 i vise godina, Srbija 2002. u poreenju sa Slovenijom 2002. i Estonijom 2000. Grafikon 6.2 Bruto stope ucesa u obrazovanju prema stepenu, Srbija u poreenju sa Slovenijom, Estonijom i Rumunijom, 2001 Grafikon 6.3 Indeks realne javne potrosnje na obrazovanje prema dva scenarija, 2003-2010 Grafikon 6.4 Projekcija realnog tekueg budzeta za obrazovanje, sa poveanjem plata, po nivou i visak koji je dostupan po scenariju, 2003-2010 ANEKSI Aneks 3.1 Pregled Sporazuma o slobodnoj trgovini potpisanih od strane SCG i pregled njihovog ispunjenja u skladu sa kriterijumima iz pisama o namerama Aneks 3.2 Indeksi specijalizacije izvoza* odreenih kategorija proizvoda iz JIE-8 u EU Aneks 5.1 Zaposljavanje i otpustanje radnika Aneks 5.2 Fleksibilnost radnog zakonodavstva, 2003 v PRIZNANJA Ovaj izvestaj pripremio je tim Svetske banke. Pripremu sveukupnog izvestaja vodio je Ardo Hansson (menadzer projekta), Ilker Domac i Lazar Sestovi, sa inicijalnim doprinosima Vladimira Gligorova (konsultanta). Poglavlje o makroekonomskoj politici pripremio je Ilker Domaç, Evgenij Najdov i Lazar Sestovi, sa doprinosima Tony Verheijien-a i Bruce Courtney-a, a informacije su uzete iz strucnog rada Dejana Popovia (konsultanta). Poglavlje o meunarodnoj trgovini i regionalnoj integraciji pripremila je Alia Moubayed, sa doprinosima i komentarima Costas Michalopoulos-a (konsultanta) i Gerald Paul Ollivier-a. Poglavlje o razvoju privatnog i finansijskog sektora pripremio je Itzhak Goldberg, Alexander Pankov i Branko Radulovi, sa doprinosima Michael Edwards-a. Ovo poglavlje se takoe nadovezuje na druga dva istovremeno pripremljena izvestaja Svetske banke ­ Procena investicione klime i Pregled finansijskog sektora. Poglavlje o trzistu rada pripremili su Lazar Sestovi, Ilker Domac i Arvo Kuddo, nadovezujui se na strucni rad Gorane Krsti (konsultanta). Poglavlje o obrazovanju i obuci pripremio je Martin Godfrey (konsultant) i Toby Linden, sa doprinosima i komentarima James Stevens-a. Tim je imao izuzetne koristi od saveta kolega recenzenata Sanjay Kathuria i Carlos Silva-Jauregui-a i od komentara na koncept izvestaja od Peter Sanfey-a (Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj), Peter Grasmann-a, Christophe-a Pavret de la Rochefordiere, Uwe Stamm-a i Leopoldo Rubinacci-a (Evropska komisija), Balazs Horvath-a (Meunarodni monetarni fond) i brojnih kolega iz Svetske banke. Izvestaj je pripreman pod opstim nadzorom Orsalie Kalantzopoulos i Bernard Funck- a. Njegova izrada ne bi bila mogua bez sjajne podrske Emily Evershed (konsultanta) u ureivanju dokumenta i Mismake Galatis i Armanda Çarçani u obradi dokumenta. vi IZVRSNI REZIME Od ponovnog zapocinjanja tranzicije ka trzisnoj ekonomiji krajem 2000. godine, Srbija je napravila dobar inicijalni napredak u vise oblasti. Ovaj napredak je krenuo sa veoma teske pocetne tacke koja je odrazavala zaostavstinu decenije izolacije, konflikta i loseg ekonomskog menadzmenta. Snazni pokusaji stabilizacije zajedno sa izuzetno poveanim dotokom kapitala (od podrske novih donatora, doznaka, stranih direktnih investicija i remonetizacije) podrzali su smanjenje godisnje inflacije sa oko 100 procenata 2000. godine na ispod 10 procenata 2003. godine. Odnos duga prema BDP-u je opao, dok su se devizne rezerve znatno poveale. Inicijalne reforme trgovinskog rezima, vlasnickih odnosa, poslovne klime, finansijskog sektora, trzista rada i obrazovnog sistema takoe su pocele da stvaraju osnovu za brzi rast. Kao rezultat toga, prethodno dis-funkcionalne, srpske banke pocinju da privlace nova ulaganja i daju nove zajmove. Ekonomska aktivnost se pomera na privatni sektor. Na osnovu ovih promena, realni BDP u Srbiji porastao je za, u proseku, 4.2 procenta godisnje od 2001. do 2003., dok prosecna potrosnja raste jos brzim tempom. Meutim, ostaju duboke strukturne slabosti. Stope rasta od oko 4 procenta godisnje nee biti dovoljne da dovedu do brzog priblizavanja zivotnog standarda ka nivoima iz proslosti i nivoima u uspesnijim reformisanim zemljama Centralne i Istocne Evrope. Kao u mnogim ekonomijama u tranziciji, inicijalni oporavak proizvodnje tek treba da dovede do poveanja zaposlenosti. Znacajan deo srpske proizvodnje i zaposlenosti ostaje u neformalnom sektoru. Kljucne determinante potencijala rasta kao sto su izvoz, investicije i domaa stednja ostaju izuzetno niske. I dalje znacajne, premda smanjene, makroekonomske neravnoteze i teret zaduzenosti nastavljaju da cine ekonomiju osetljivom na sokove. Uprkos rastuem privatnom sektoru i dosta poboljsanom pristupu trzistu, spoljna trgovina Srbije ostaje uglavnom nerestrukturirana, sa jako malo preorijentacije ka Evropskoj uniji i uglavnom nepromenjenom robnom strukturom. Stavise, pozitivni elementi skorijih dostignua Srbije nisu odrzivi bez daljeg prilagoavanja i nastavka reformi. Ovo kako iz makroekonomskih tako i iz strukturnih razloga. Podrzan velikim porastom dotoka kapitala i restrukturiranja dugova, nedavni rast u Srbiji voen je domaom traznjom. To je ublazilo pocetni ucinak reformi i posluzilo kao odskocna daska za investicije, ali je i dovelo do velikih deficita tekueg racuna platnog bilansa i fiskalnih deficita, koji su neodrzivi na srednjem roku. Svezi uplivi kapitala e verovatno da opadnu i bie okarakterisani nizim donacijama, dok e otplate dugova porasti kad isteknu grejs periodi i pocnu da se otplauju novi dugovi. Kao rezultat toga, potreba da se postigne poprilicni i brzi pad deficita tekuih racuna platnog bilansa i fiskalnih deficita zahtevae od Srbije da se prebaci na totalno drugaciji tip rasta ciji je nosilac izvoz, pre nego domaa traznja. Makroekonomske politike koje su do sada bile uspesne morae da se revidiraju kako bi se suocile sa ovim novim izazovima. vii Inicijalne brze strukturne reforme su se usporile i ostaju nekompletne. Velikom napretku sa reformama tokom 2001. i prve polovine 2002. godine usledila su mnogo sporija i manje koherentna dostignua. Efekat napredovanja u nekim oblastima bio je ublazen stvarnim, ili moguim nazadovanjem u drugim. Politicka nestabilnost bila je glavni faktor koji je ometao pokusaje reformi. Ukupne reforme moraju dostii odreen kriticni nivo pre nego sto dovedu do snaznog reagovanja sa strane ponude. Srbija mora jos mnogo toga da uradi pre nego sto dostigne taj nivo. Uprkos zabelezenim pocetnim dostignuima, mere napretka ukupnih reformi, kao sto su indikatori tranzicije Evropske banke za obnovu i razvoj i dalje pokazuju da je Srbija i Crna Gora prakticno na dnu grupe ekonomija u tranziciji. Osim toga, Srbija je jos uvek u vrlo ranoj fazi integracije svoje ekonomije u evropske strukture, sto predstavlja cilj koji e sve vise da usmerava njen budui program reformi i institucionalnog jacanja. Stoga, postoji hitna potreba da se napreduje sa reformama u nizu oblasti. Ovaj izvestaj analizira nedavna postignua Srbije i kratkorocne prioritete reformi u pet oblasti koje su narocito vazne za rast i stvaranje zaposlenosti. Makroekonomska politika, meunarodna trgovina i regionalna integracija, razvoj privatnog i finansijskog sektora, trziste rada i edukacija/trening su od izuzetnog znacaja za uveanje investicija, odrzavanje zaposlenosti i poboljsanje produktivnosti. Takoe su bitni i za postizanje druga dva bitna cilja koja to zaokruzuju: (i) pomeranje neformalne aktivnosti u formalni sektor, i (ii) postepenu integraciju srpske ekonomije u evropske strukture. Dok reforme moraju da budu implementirane u svim sferama, neke e se brze isplatiti od drugih. Ako se uzme u obzir niska stopa stednje (u makroekonomskom smislu) u Srbiji i njena potreba da smanji deficit tekueg racuna platnog bilansa, kratkorocni rast e malo verovatno da potice od veih poveanja u stopama investicija. Posto su zabelezene stope zaposlenosti ve visoke, kratkorocni rast takoe verovatno nee biti voen daljim poveanjima zaposlenosti (koja e verovatno prvo da opadne pre nego sto se oporavi). Iz ovih razloga, impuls hitnog rasta morao bi da doe od poboljsane spoljne konkurentnosti (kroz usklaivanja u makroekonomskoj politici) i od pojacane produktivnosti. Najvei potencijal za brza poveanja u produktivnosti lezi u premestanju postojeih srpskih resursa kao sto su zemlja, radna snaga i kapital u cilju postizanja vee produktivnosti. Reforme trzista rada bie potrebne da bi odrzale pad zaposlenja na minimumu, i da bi osigurale lagan prelazak radnika na nove poslove. Srednjorocno gledano, vea produktivnost e sve vise biti izazvana novim investicijama. Reforme sektora obrazovanja u Srbiji imae dugorocniji ucinak, ali potrebno je da se odmah sprovedu. Sledeih osam tema pojavljuju se kao glavni prioriteti reformi za jacanje rasta i stvaranje zaposlenosti u Srbiji. 1. Pojacana politicka stabilnost i poboljsano upravljanje su kljucni preduslovi za odrziv rast. Visok nivo rizika je jedina velika kocnica i za domae, i za strane investicije. Istrazivanja poslovanja u Srbiji navode nesigurnost ekonomske politike kao jedinu veliku slabost u pogodnom poslovnom okruzenju. Srbija e moi da izvuce korist od tehnickih napredaka, o kojima e se diskutovati kasnije, ukoliko se politicka stabilnost izuzetno poboljsa, ukoliko se eliminise rizik od naglih promena ili velikih izmena politika koje vodi vlada, ukoliko se smanji percepcija korupcije i ukoliko se dalje poboljsa opsti kvalitet upravljanja. viii 2. Velicina javnog sektora se mora smanjiti. Srbija je dosta napredovala u smanjenju skrivenih fiskalnih optereenja, narocito budzetskih docnji i gubitaka u sektoru energetike. Meutim, konsolidovana javna potrosnja je stalno rasla do veoma visokih oko 47 procenata BDP-a, od cega jako malo odlazi na javne investicije, sto je izuzetno bitno za rast. Kao posledica toga, teret visokog poreza i budzetskih deficita istiskuju privatnu aktivnost ili je guraju u neformalne kanale, istovremeno podizui makroekonomsku ranjivost. Nasuprot ovom, namee se stvaranje javnog sektora koji pojacava razvoj, a fokusira se na sledee prioritete politike: · Tekua potrosnja (ne ukljucujui otplatu kamata) kao deo BDP-a mora da se smanji na znacajan i odrziv nacin. Ovo je potrebno da bi se smanjila opsta potrosnja dok bi se dozvolilo poveanje u javnim investicijama. Najvei prostor za stednju nalazi se u sledeim kategorijama potrosnje ­ plate u javnom sektoru, zdravstvo, penzije i subvencije. Rebalans budzeta za 2004. godinu i usvojeni budzet za 2005. predstavljaju vazne prve korake u ovom pravcu, i moraju da se konsoliduju kroz dalja takva prilagoavanja u budunosti. Ova prilagoavanja u javnoj potrosnji mogu postati odrziva jedino i samo ako ih podrze reforme koje direktno i trajno uticu na faktore koji uzrokuju stvaranje obaveza i prava; i koje poboljsavaju funkcionisanje javne administracije Srbije i sveukupnog javnog sektora. · Stednja nastala smanjivanjem troskova mora se kanalisati prvenstveno ka smanjenju deficita. S obzirom na svoj veliki javni dug i potrebu da smanji deficit tekueg racuna platnog bilansa Srbija nema opseg da «stimulise» ekonomsku aktivnost putem fiskalne politike. Javni prihodi moraju biti obezbeeni dok se ne postignu prilagoavanja troskova. Svaka dalja postepena smanjenja poreskih stopa trebaju da budu praena istovremenim pokusajima da se prosiri poreska osnova i da se dalje poboljsa efektnost poreske administracije. Konstantan oprezan prelazak sa direktnog na indirektno oporezivanje takoe bi mogao da dovede do potrebnog uveavanja nacionalne stednje. 3. Mora se obratiti paznja na jaku sklonost ka anti-izvozu koja postoji u srpskoj ekonomiji. Veliki srpski deficit tekueg racuna platnog bilansa pre izrazava veoma nizak izvoz, nego visok uvoz. Pocevsi od tako niske osnove, Srbija ima veliki potencijal da prosiri svoj izvoz uz pomo prave politike i institucija. Do danas nije bila u mogunosti da iskoristi ovaj potencijal, uprkos veoma poboljsanom formalnom pristupu na glavna trzista. Da bi se bavilo anti-izvoznom sklonosu koja stoji iza ovog slabog postignua, potrebne su promene u cetiri velike oblasti: · Prethodna snizenja carina moraju se produbiti, a institucionalni okvir trgovinske politike mora se ojacati. Takva prilagoavanja mogu da se urade u kontekstu pregovora za pristup Svetskoj trgovinskoj organizaciji i procesu Stabilizacije i prikljucenja EU. Posto je deficit tekueg racuna platnog bilansa indikator makroekonomske neravnoteze, ne bi se trebalo njime baviti putem poveane protekcije. Ovo bi takoe smanjilo beneficije poveane konkurencije u produktivnosti i oteralo investitore koji zele da se lociraju u Srbiji kako bi opsluzivali veliko ix integrisano trziste. Dalje reforme trebalo bi da se usredsrede na smanjivanje carina na gotove proizvode u oblastima gde su carine povisene i na eliminisanje ostalih ne- carinskih prepreka. Takoe je potrebna vea jasnoa u institucionalnom okviru za formulisanje i implementaciju politike spoljne trgovine, kako bi se smanjili troskovi i izbegle distorzije trgovinskih transakcija u okviru SCG. · Regionalna i globalna trgovinska integracija mora biti ubrzana uz obezbeivanje neposredne koordinacije meu raznim njenim dimenzijama. Integracija u EU u kontekstu procesa Stabilizacije i asocijacije, i liberalizacija sa susednim drzavama Jugoistocne Evrope mora ii ruku pod ruku, kako bi se izbegle mogue trgovinske distorzije. Ovo mora biti praeno poveanim trudom da se pristupi Svetskoj trgovinskoj organizaciji, kako bi bio obezbeen pristup pod statusom Najpovlasenije nacije, smanjene mogue distorzije nastale iz aranzmana regionalne trgovine, i modernizovao regulatorni i pravni okvir kojim se ureuje trgovina i investicije. · Institucije koje pomazu srpskim firmama da pristupe spoljnim trzistima moraju da se ojacaju. Njihovo slabo funkcionisanje je jedan od glavnih razloga sto Srbija tek treba da iskoristi veoma dalekosezan formalni pristup trzistu koji je ve ostvarila. Prioritetne reforme ukljucuju modernizaciju standarda i tehnickih regulativa kako bi se ostvarila kompatibilnost sa EU i meunarodnim standardima i dalje jacanje carina i drugih pogranicnih organa. · Mesavina makroekonomskih politika mora da se prilagodi. Nedavna kombinacija donekle labavije fiskalne i cvrste monetarne politike u Srbiji poveala je domau traznju i doprinela je realnoj apresijaciji dinara. Ovo je povealo uvoz, a smanjilo olaksice i mogunosti za izvoz. Kako bi postigla rast ciji je nosilac izvoz, Srbija mora da stavi vei deo tereta stabilizacije na fiskalnu politiku (budzet za 2005. godinu je dobrodosao potez u ovom pravcu), skidajui pritisak sa monetarne politike. Kao posledica toga, manja domaa traznja i vise konkurentni realni devizni kurs simultano bi destimulisali uvoz, a podstakli izvoz. 4. Mora se zavrsiti privatizacija preduzea i banaka. Velik i jak privatni sektor, podrzan od strane efikasnog finansijskog sektora, presudan je za napredak. Izvestaj pokazuje da nove privatne i privatizovane firme u Srbiji jasno nadmasuju preduzea u drustvenom vlasnistvu. Firme u pocetnoj fazi privatizacije imaju malo podstreka da traze nova trzista, restrukturiraju svoju proizvodnju ili stvaraju nove i sigurnije poslove. U isto vreme, srpske neefikasne i problemima optereene drzavne banke ne mogu posredovati sa realnim sektorom na odrzivoj i priustivoj osnovi. Dok je Srbija postavila solidne osnove za investiranje u preduzea i banke, inicijalni zamah nije kontinuiran. Isticu se dva kljucna prioriteta u oblasti vlasnickih reformi: · Privatizacija mora biti ponovo pojacana, sa stalnim fokusom na prodaju strateskim investitorima. Sto se preduzea tice, tenderska i aukcijska privatizacija preduzea u drustvenom vlasnistvu koje vodi Agencija za privatizaciju mora da se ubrza bez fundamentalne promene modela privatizacije. Restrukturiranje, a zatim i prodaja problematicnih industrijskih konglomerata takoe mora da se ubrza. Paralelno x sa tim, Srbija mora da uspostavi ubrzanu transparentu privatizaciju odrzivih banaka u drzavnom vlasnistvu strateskim investitorima, putem javnih tendera; pogotovu sto dalja odlaganja mogu dovesti do pogorsanja uslova u kojim se nalaze banke, i da likvidira, ili da se spoji sa onim bankama, koje ne mogu da se prodaju i/ili e tesko efektno da se nadmeu sa konkurencijom, cak i kada bi se njihovi bilansi stanja mogli ocistiti. · Svojinska prava se moraju zastititi. Da bi nastavila da privlaci strane direktne investicije i lokalne investicije, vlada mora da obezbedi dosledan tretman prve grupe investitora koji su kupili kompanije na tenderima. Osim ukoliko jasne nelegalne transakcije nisu dokazane, ponistenje transakcija privatizacije unele bi nesigurnost i skodile bi buduim transakcijama. 5. Finansijska disciplina se mora pojacati, ukljucujui i kroz intenziviranje konkurencije. Ovo je neophodno da bi se preduzea podstakla da aktivno traze nova trzista, da bi se poveala efikasnost i da bi se osiguralo da firme sa slabim rezultatima iskoriste faktore proizvodnje za postizanje vee produktivnosti. Time sto e podsticati firme da odrze poveanja plata zajedno sa rastom proizvodnje, takoe e unaprediti zaposlenost, investiranje (tako sto e poveati zadrzani prihod) i izvoznu konkurentnost. Pored daljih poboljsanja gore opisane izvozne konkurentnosti, kljucne reforme za postizanje datih ciljeva spadaju u tri grupe: · Poboljsanja u sistemu bankrotstva moraju da se efektno primene. Nadograujui se na nedavno usvojeni zakon o bankrotstvu prioritetne reforme ukljucuju: izgradnju institucija koje su potrebne za primenu zakona; prikupljanje resursa i obuka osoblja koje je potrebno za Agenciju za nadgledanje i jedinicu koja e administrirati kompanije u drustvenom vlasnistvu; i zapocinjanje postupka bankrotstva od strane drzave u ulozi kreditora putem poreske administracije, Elektroprivrede Srbije (EPS) i banaka u drzavnom vlasnistvu. · Reforme velikih komunalnih delatnosti moraju se prosiriti i produbiti putem: nastavljanja sa odvajanjem organizacionih celina i restrukturiranjem (radne snage i dugova) javnih komunalnih delatnosti; resavanjem pitanja dugova kompanija koje su pod programom restrukturiranja Agencije za privatizaciju, a koje imaju najvea dugovanja prema EPS-u, putem restrukturiranja i ponude na prodaju kompanija­ duznika; uspostavljanjem adekvatnog regulativnog okvira u relevantnim oblastima pre privatizacije; i resavanjem pravnih problema nastalih zato sto i kapital i fizicka imovina pripadaju drzavi, pre restrukturiranja ili privatizacije. · Regulatorni i nadzorni rezim za bankarski sistem mora da se ojaca putem: ojacavanja kapaciteta Narodne banke Srbije (NBS) da vrsi superviziju pravovremenom primenom Plana razvoja kontrolne funkcije; odrzavanja odgovarajueg pouzdanog nadzora banaka u drzavnom vlasnistvu, putem koordinisanih napora Agencije za osiguranje depozita, sanaciju, stecaj i likvidaciju banaka (BRA), Narodne banke Srbije i Ministarstva finansija u periodu koji vodi ka resavanju; sprovoenja ispitivanja na terenu u privatnim bankama sa najbrzim xi razvojem, sa primenom odgovarajuih sanacionih mera po potrebi; i putem usavrsavanja pravnog i institucionalnog okvira za prestanak rada banke. 6. Pogodno poslovno okruzenje mora dalje da se poboljsava. Transformacija vlasnistva i pojacana disciplina nee biti dovoljne da osiguraju rast. Ovo takoe zahteva lagani prelaz faktora proizvodnje od nisko do visoko produktivnih preduzea, i mogunosti ovih firmi (ukljucujui i firme u stranom vlasnistvu) da onda prosire svoju proizvodnju. Gore opisani pristup srpskih preduzea na strana trzista je neophodan element poslovnog okruzenja, narocito iz perspektive stranih investitora. Drugi kljucni prioriteti navedeni u izvestaju podeljeni su u cetiri oblasti: · Primena ugovora mora biti pojacana kroz: pojednostavljenu primenu procedura putem efektivne primene nedavno usvojenog Zakona o izvrsnom postupku; poboljsanje delatnosti izvrsnih cinovnika usvajanjem relevantnih uredbi i obuke; i jacanje sudskih resursa putem edukacije, poboljsanih sudskih evidencija i razmene informacija. · Pristup kreditima mora biti poboljsan: nastavljanjem uspostavljanja javno pristupacnog lizinga i registra zaloga; usvajanjem novog Zakona o hipoteci; koncentrisanjem na obezbeivanje javnih dobara (izvrsenja dugova i naplata zaloga) pre nego direktne drzavne podrske; i revizijom ucinka drzavnih institucija koje odobravaju kredite, kao sto je recimo Fond za razvoj. · Regulativni teret koji utice na preduzea mora se smanjiti, i to: uvoenjem javne diskusije o nacrtu zakona, kao pravila, a ne kao izuzetka; zahtevanjem izjave opravdanja za sve zakone i druge regulative koja objasnjava ocekivane koristi i troskove mera; i identifikacijom i uklanjanjem preklapanja nadleznosti raznih drzavnih autoriteta. · Pristup zemlji mora da se poboljsa putem: izmene ustavnog tretmana gradske zemlje; uklanjanja raznih administrativnih prepreka pristupu zemlji; resavanja pitanja povraaja; primene smanjivanja po fazama i pojacane primene poreza na prenos vlasnistva, sto bi se kompenzovalo uveavanjem drugih poreza; i uveanjem ljudskih i fizickih resursa u raznim komponentama sistema za upravljanje zemljom, kao sto je katastar. 7. Fleksibilnost formalnog trzista rada bi morala jos da se povea. Uprkos dosta poboljsanim zakonima o radnoj snazi i zaposlenju, formalno trziste rada ostaje rigidno i nastavlja lose da funkcionise, dok se zaposlenje pomera u fleksibilnije neformalno trziste rada. Takve prepreke destimulisu novo zaposlenje i sprecavaju kretanje radne snage, sto je kljuc boljeg i sigurnijeg zaposlenja. Mladi, zene i losije obrazovani su u narocito teskom polozaju na formalnom trzistu rada. Konacno, veoma je losa i disciplina plata, sa zabelezenim realnim rastom plata koji dosta premasuje rast produktivnosti. Prioritetne reforme trzista rada dele se u tri oblasti: xii · Uklanjanje pravnih/administrativnih i institucionalnih prepreka za funkcionisanje formalnog trzista radne snage mora biti kontinuirano. Oblasti koje se mogu unaprediti ukljucuju: dalje ogranicavanje minimalnih otpremnina; prosirivanje mogunosti zaposlenja na nepuno radno vreme, kratkorocnog i sezonskog zaposlenja; poboljsanje socijalnog dijaloga kroz jace i kredibilnije predstavljanje poslodavaca; i staranje da minimalne plate ne dosegnu nivoe na kojima bi negativno delovale na mogunost zaposlenja, narocito mladih i onih najmanje kvalifikovanih. · Rast realnih plata mora da ide u korak sa rastom proizvodnje. Ovo je neophodno da bi se odrzala traznja za radnom snagom i time podrzala visa stopa zaposlenosti. Ovo zahteva veu finansijsku disciplinu preduzea, snazniju ulogu poslodavaca u kolektivnom pregovaranju i stalno nametanje direktnih ogranicenja na rast plata u budzetskom sektoru i sektoru preduzea u drustvenom vlasnistvu. · Programi finansijske i aktivne podrske za one koji su izgubili posao moraju da se restrukturiraju i preorientisu. Smanjenje obima skupog Socijalnog programa moglo bi da oslobodi resurse za adekvatno finansiranje dobro dizajniranih beneficija nezaposlenima u Srbiji, i za finansiranje uzeg seta aktivnih programa trzista rada odabranih na osnovu tranzicionog iskustva, a u skladu sa raspolozivim administrativnim resursima Nacionalne sluzbe za zaposljavanje (bivseg Republickog zavoda za trziste rada) 8. Srpski sistem obrazovanja i obuke mora da se preorijentise. Los kvalitet i niska stopa upisa u srednje skole predstavljaju glavne prepreke razvoju. Niska stopa upisa u srednje skole koci napredak, ve relativno niskog, prosecnih nivoa stepena obrazovanja u Srbiji. Los kvalitet ogleda se u nemogunosti sistema da obezbedi vestine potrebne da bi se uspelo na danasnjem trzistu rada, to se narocito odnosi na visok procenat ucenika u srednjim strucnim skolama. Sistem visokog obrazovanja je neefikasan, ukljucujui veoma dug prosecni period studiranja i fragmentisanu strukturu univerziteta. Na kraju, ogranicene mogunosti obrazovanja odraslih i mogunosti obuke, otezavaju situaciju onima koji nemaju odgovarajue sposobnosti da prebrode ove nedostatke. Prioritetne reforme u obrazovanju i obuci spadaju u tri grupe: · Mora se baviti ozbiljnim problemima kvaliteta i upisa u ustanove srednjeg obrazovanja. Najhitnije je da se broj ucenika koji zavrsavaju cetvorogodisnje srednje skole povea putem napustanja programa strucnog obrazovanja, narocito onih koji traju samo tri godine. Ovo bi ljudima pruzilo siroke i fleksibilne sposobnosti koje se traze u dinamicnoj trzisnoj ekonomiji, smanjilo bi jedinicne troskove i obezbedilo resurse za investicije u poboljsanje kvaliteta. Srednjem obrazovanju je takoe potrebno poboljsanje obrazovnog kvaliteta. · Efikasnost visokog obrazovanja se mora poveati. Prioriteti ukljucuju reformisanje uprave univerziteta, po ugledu na korporativne institucije evropskog stila i poveanje podsticaja kako bi univerziteti pomogli studentima da na vreme diplomiraju sa potrebnim znanjem. xiii · Mogunosti za obuku odraslih se moraju prosiriti, narocito u malim i srednjim preduzeima. Ovo zahteva podstrek stranim investitorima (koji imaju obicaj da obezbede vise nivoe obuke) i uspostavljanje regulatornog okvira za izdavanje sertifikata i kontrole kvaliteta za obrazovanje odraslih i dozivotno ucenje. Mnoge od opisanih reformi takoe e pomoi Srbiji da se suoci sa bitnim izazovom reintegracije neformalne aktivnosti u zvanicnu ekonomiju. Veliki neformalni sektor sprecava rast tako sto slabi produktivnost i ne dozvoljava produktivnijim formalnim kompanijama da dou do udela u trzistu. Kljucne reformske mere za smanjivanje neformalnog sektora ukljucuju: postepeno smanjivanje poreskih stopa na zarade uz odrzavanje ukupnih prihoda putem preorientisanja na indirektne poreze, putem prosirivanja poreske osnove; poboljsavanje sakupljanja poreza i nametanje poreza; smanjenje sverca putem liberalizacije trgovine; primenu opisanih poboljsanja u pogodno poslovno okruzenje i uveanje fleksibilnosti formalnog trzista rada. Kao sto je u ovom izvestaju detaljno prikazano, nacrt paketa obimnog i trajnog fiskalnog prilagoavanja i odrzivog napretka u strukturnoj reformi mogao bi da stvori vise stope investicija i konkurentniju ekonomiju koja moze proizvesti brz i odrziv rast zivotnih standarda u srednjem roku. Takve politike moraju se primeniti hitno i sa nepokolebljivom predanosu. S obzirom na sve jaca srpska makroekonomska ogranicenja i nezavrsen program reformi, neosmisljeni pristup fiskalnom prilagoavanju i reformi bi ozbiljno ugrozio sposobnost Srbije da poboljsa zivotni standard stanovnistva. U stvari, pokusaj da se izbegnu potrebna prilagoavanja mogao bi da posalje Srbiju stazom usporenih i cak negativnih stopa rasta potrosnje, i njenu ekonomiju ucini neprihvatljivo podloznom spoljnim i unutarnjim sokovima. xiv 1. UVOD 1.1. Ovaj izvestaj ima za cilj da ukaze na kljucne prepreke ekonomskom razvoju i stvaranju radnih mesta u Srbiji, a svrha je da se odredi kako politika i institucije mogu najbolje da se poboljsaju. Teme razvoja i stvaranja zaposlenosti dosle su na sam vrh programa ekonomskih reformi, i predstavljaju glavne stubove nedavno usvojene Strategije za smanjenje siromastva u Srbiji. Ovaj naglasak na razvojnom programu prirodan je za ekonomiju koja je uglavnom zavrsila pocetnu fazu svog ekonomskog programa koji se fokusirao na stabilizaciju ekonomije, primenu «prve generacije» reformi (kao sto su liberalizacija cena i spoljne trgovine i plaanja), postavljanje temelja za «drugu generaciju» reformi i hitnu obnovu. 1.2. Kao i u drugim tranzicionim ekonomijama u Evropi i Centralnoj Aziji, druga faza koja se koncentrise na obezbeivanje dugorocne ekonomske stabilnosti i odrzivog razvoja pokazala se vise zahtevnom. Pokazalo se da je pocetni napredak u kljucnim oblastima «druge generacije» reformi neravnomeran. Napravljeni su znacajni koraci u otvaranju zemlje trgovini i investiranju, upravljanju javnim finansijama, poreskoj politici, privatizaciji, sanaciji banaka, energetici, trzistu rada, penzijskoj i socijalnoj pomoi. Meutim, u veini oblasti, reforme su jos uvek daleko od zavrsenih, a u nekoliko oblasti (npr. javna administracija, zdravstvo, politika konkurencije) proces reformi jedva da je i zapocet.1 1.3. Kao sto se u izvestaju detaljno navodi, glavne slabosti srpske ekonomije ukljucuju: (i) jos uvek veoma nizak drustveni proizvod i zivotni standard, (ii) slabo reagovanje na strani otvaranja novih radnih mesta ­ sto je pitanje od izuzetne vaznosti, posto trazena efikasnija preraspodela rada moze dovesti do jos vee kratkorocne nezaposlenosti; (iii) niski nivoi glavnih determinanti potencijala rasta kao sto je izvoz, investiranje i stednja; i (iv) neodrziva priroda skorasnjeg rasta u smislu jos uvek velikih eksternih neravnoteza i predstojeim poostravanjem makroekonomskih ogranicenja. 1.4. U ovakvom okruzenju, kako Srbija moze postii brzi i odrzivi razvoj? Ekonomski rast odrazava sposobnost jedne zemlje da povea svoju proizvodnju robe i usluga. Prema najjednostavnijoj klasicnoj teoriji (Solow, 1956.), zemlja koristi dva inputa ­ radnu snagu i kapital ­ i kombinuje ih sa znanjem (know-how) da bi proizvela odreeni drustveni proizvod (znanje o spajanju input-a naziva se tehnologijom). Stoga, ekonomija moze proizvesti vise autputa ako ima vise radnika, vise masina ili usavrsavanja u efikasnosti kojom se koriste radna snaga i kapital. Na nivou celokupne ekonomije, produktivnost e biti odreena nacinom na koji su kapital i radna snaga raspodeljeni na odreene aktivnosti. 1.5. Nova razvojna teorija 1980-ih i 1990-ih godina graena je na ovoj jednostavnoj osnovi, dajui vei znacaj ulozi vladine politike u uticanju na 1Ako zelite opsirniji izvestaj o dostignuima reformi tokom 2001-03.god., pogledajte Svetska banka (2003e), produktivnost. Prema ovoj teoriji, politike koje ogranicavaju radnu praksu ili primenu metoda bolje proizvodnje na nivou firme, koje smanjuju protok znanja kroz trgovinu, koje smanjuju konkurenciju ili koje usmeravaju resurse na manje produktivne sektore, mogu smanjiti sposobnost radne snage, kapitala i ljudskog kapitala da proizvede robu i usluge. 1.6. Iskustvo tranzicije potvruje vaznost vladine politike u odreivanju ucinka rasta.2 Prvo, sto je i ocekivano, makroekonomska stabilizacija je preko potrebna: rast je uopste bio vei i dolazio ranije u zemljama koje su imale inflaciju. Drugo, zemlje koje su rano i u potpunosti liberalizovale cene iskusile su najraniji oporavak proizvodnje. Tree, autput je takoe brze uvean u zemljama sa visokim prosecnim stopama izvoza, naglasavajui da su otvorenost i orijentacija ka izvozu znacajne odrednice rasta. 1.7. Cetvrto, pocetna pokretna sila rasta inicirana je dobitima od podizanja efikasnosti koji su rezultat reformi, kao sto su cvrsto budzetsko ogranicenje i liberalizacija, koje poveavaju podsticaje preduzeima da poveaju produktivnost.3 Sama investicija ne garantuje rani rast i oporavak. Takoe, veoj investiciji je cesto potrebno dve do tri godine da bi proizvela znacajniji rast autputa. Meutim, kako ekonomije dostizu napredniju fazu razvoja, vee investiranje postaje sve znacajnije za odrzavanje rasta. 1.8. Peto, izgleda da strane direktne investicije imaju bitnu ulogu koja se moze povezati sa kvalitetom poslovnog okruzenja. Uz to, udeo privatnog sektora u BDP-u je vidljivo vei u zemljama sa brzim i stalnim rastom, nego u onim sa sporim i nejednakim rastom. Na kraju, investiranje u ljudski kapital kroz vise obuke i obrazovanja dozvolie radnoj snazi da proizvede vei autput sa istim trudom, i time e podii sveukupnu produktivnost. 1.9. Razmotrivsi gore navedeno, postizanje brzeg i odrzivog rasta u Srbiji zahtevae koherentnu primenu reformi, jacanje institucija i mere razvoja ljudskog kapitala koje imaju za cilj da obezbede stabilnu makroekonomsku sredinu i da stvore konkurentu ekonomiju sa solidnim ostvarenim izvozom i klimom pogodnom za strana i domaa ulaganja. U tom cilju, izvestaj se koncentrise na sledee oblasti politike: · Obezbeivanje makroekonomskog okruzenja koji doprinosi rastu posto se visoki, lose alocirani i neefikasni drzavni troskovi u Srbiji, zajedno sa velikim javnim i spoljnim dugom i neravnotezama, pojavljuju kao glavne prepreke rastu i makroekonomskoj stabilnosti. · Poboljsanja u trgovinskoj politici i regionalnim integracijama koja za cilj imaju uveanje izvozne orijentacije ekonomije, pojacanje njene efikasnost kroz veu konkurenciju i doprinos njenoj veoj atraktivnosti za strane direktne investicije. 2Vidi npr. Svetska banka (2002) ; Fischer i Sahay (2004.), Havrylyshyn (2001) i Havrylyshyn i Wolf (1999) 3Doyle et al. (2001) 2 · Razvoj zivahnog realnog sektora ekonomije ciji je nosilac privatni sektor. Ovo zahteva politiku koncentrisanu na poveanje ekonomske efikasnosti putem stalne privatizacije i tvrih budzetskih ogranicenja i stvaranje pogodnog poslovnog okruzenja koja e dovesti do investicija i poboljsane produktivnosti, uz podrsku mera za stvaranje stabilnog i efikasnog finansijskog sektora. · Unapreivanje fleksibilnog trzista rada koje dobro funkcionise i koje unapreuje zaposljavanje time sto poveava traznju za radnom snagom, poboljsava ukupnu produktivnost omoguavanjem realokacije radne snage ka produktivnijim sektorima i podstice formalizaciju zaposljavanja. · Poboljsanja sistema obrazovanja i obuke koja za cilj imaju poveanje ljudskog kapitala (glavne odrednice produktivnosti), unapreenje izgleda za zaposljavanje i pomaganje radnoj snazi da doe do produktivnijih i bolje plaenih poslova. 1.10 Ovaj izvestaj koncentrise se prvenstveno na ekonomski rast i stvaranje zaposlenosti. Ove teme su vazne, ali su samo deo programa ekonomskih i drustvenih reformi koje su isuvise opsirne da bi se njima bavilo u jednoj jedinoj studiji. Ovaj izvestaj upotpunjuje druga dva nedavna velika izvestaja Svetske banke koje se bave drugim bitnim dimenzijama programa razvoja Srbije: (i) Srbija i Crna Gora: Procena siromastva (2003); i (ii) Srbija i Crna Gora: Pregled javne potrosnje i institucija (2003). 1.11 Za svaku od pomenutih oblasti politike, izvestaj daje skup mera za suocavanje sa glavnim izazovima Srbije, koji su takoe naglaseni u Izvrsnom rezimeu. Svako poglavlje ili odeljak pocinju opisom nedavnog ucinka i reformi politike.4 Onda se analiziraju glavni razlozi za slabiji ucinak, kao osnova za preporucene mere politike u cilju poboljsanja izgleda Srbije za rast i zaposljavanje. Drugim recima, ucinak je u potpunosti opisan, pre nego sto se objasni. Glavna poruka ovog izvestaja jeste da su hitno potrebna obimna i stalna fiskalna prilagoavanja i dublje strukturne reforme kako bi se izazvao snazan odgovor privatnog sektora i postavila osnova za ekonomiju koja bi proizvela brzi i odrziv rast zivotnog standarda u srednjem roku. 1.12 Izvestaj takoe naglasava da nema mesta za opustenost. S obzirom na podloznost Srbije unutrasnjim i spoljnim sokovima i jos uvek nekompletan program reformi, neosmisljeni pristup fiskalnim prilagoavanjima i reformi ozbiljno bi oslabio sposobnost zemlje da podigne zivotni standard na odrzivoj osnovi i da se priblizi evropskim strukturama. 4Ovo ukljucuje detaljna poreenja politika koje su voene u Srbiji i njihovh rezultata, kao i ukupnog napretka reformi, sa drugim zemljama u tranziciji a ponekad i sa drugim razvijenim trzisnim ekonomijama. Ovakva poreenja imaju za cilj da pokazu na obim refomri koje su preostale da se urade u raznim oblastima i da omogue neku vrstu vodilje za odreivanje prioriteta u budunosti. Imajui u vidu mnogo kasniji pocetak sveobuhvatnih trzisnih reformi u Srbiji, poreenje samo po sebi ne predstavlja ocenu nedavno sprovedenih reformi i ostvarenih rezultata. 3 2. OBEZBEIVANJE MAKROEKONOMSKOG OKRUZENJA KOJE DOPRINOSI ODRZIVOM RASTU A. UVOD 2.1 Meunarodno iskustvo pruza jak dokaz da su fiskalni deficiti i javni dug stetni za rast i makroekonomsku stabilnost.5 Postoji vise razloga za ovo. Vei budzetski deficiti znace manju nacionalnu stednju. Ovo zatim moze dovesti do nizih ulaganja zato sto smanjena ponuda sredstava raspolozivih za davanje kredita dovodi do visih kamatnih stopa. Visoki deficit takoe moze smanjiti neto izvoz, iz barem dva razloga: (i) rezultirajue vise kamatne stope izazivaju apresijaciju domae valute; i (ii) pad ulaganja smanjuje stok kapitala, smanjujui proizvodne kapacitete. Nizi neto izvoz takoe poveava osetljivost ekonomije na sokove. Vei javni dug zahteva vee poreze da ga finansiraju i vrsi pritisak na realne kamatne stope cime destimulise privatna ulaganja. To takoe slabi fleksibilnost makroekonomske politike smanjujui sposobnost vlade da vodi vise kontra-ciklicnu fiskalnu politiku. Povrh toga, visoki javni dug moze prouzrokovati strah da se neocekivani porast inflacije moze iskoristiti za smanjenje duga na nivoe koji su vise odrzivi.6 2.2 Nedavno iskustvo ekonomija u tranziciji takoe potvruje vaznost voenja mudre fiskalne politike u cilju obezbeivanja rasta. Makroekonomska stabilizacija, za koju je fiskalna disciplina preduslov, bila je jedna od glavnih osnova odrzivog rasta. Zaista, nedavna studija Fischer-a i Sahay-a (2004) dovela je do zakljucka da je poveanje od jednog procenta fiskalnog viska u odnosu na BDP dovelo do otprilike 0,5 procenata poveanja realnog BDP-a u periodu 1989-2003. god. Meutim, iskustvo ekonomija u tranziciji takoe podvlaci cinjenicu da sama makroekonomska stabilnost nije dovoljna za odrzavanje rasta, ve zahteva jos i primenu koherentnog programa strukturnih reformi. Sto se brze i doslednije ove reforme izvedu, to e se ekonomija brze izvui iz pocetne recesije i to e vei biti potonji rast.7 2.3 U kontekstu primeenih jakih veza izmeu razumne makroekonomske politike i rasta, ovo poglavlje se bavi glavnim prioritetima makroekonomske politike potrebnim da se Srbija uputi stazom odrzivog rasta. Ostatak ovog poglavlja je organizovan na sledei nacin: sledei odeljak daje kratak pregled nedavnog napretka reformi i ekonomskih razvoja. Odeljak 3 se bavi glavnim prioritetima makroekonomske politike u pogledu rasta. Poglavlje se zavrsava poreenjem dva ilustrativna makroekonomska scenarija koji pokazuju i korisne uticaje jakog makroekonomskog prilagoavanja i strukturnih reformi, i velike opasnosti od nepromenjenih makroekonomskih politika u kombinaciji sa sporim reformama. 5Vidi, npr. studije predstavljene na Konferenciji koju je organizovala Centralna Banka iz Kanzas Sitija pod nazivom «Budzetski deficiti i dugovi: Pitanja i opcije», Fischer (1993.) kao i Esterly i Rebelo (1994.) 6Vidi, npr. Havrylyshyn (2001.) 7Kao sto je prikazao Calvo (1988.), izazov da se dug izbrise inflacijom raste sa velicinom duga u odnosu na BDP. 4 2.4 Glavni zakljucak ovog poglavlja je da pokusaji Srbije da unapredi rast treba da se usredsrede na: (i) smanjenje javnog sektora, (ii) izmenu strukture drzavnih troskova, i (iii) ubrzanje napretka onih strukturnih reformi koje bi osposobile ekonomiju Srbije da dostigne svoj puni potencijal. Sa svojim drzavnim dugom od oko 79 procenta BDP i drzavnim troskovima od preko 45 procenata BDP-a, Srbija mora da postavi kao najvei prioritet postizanje trajnog smanjenja ucesa drzavne potrosnje u BDP-u. Promena politike koja se tice smanjenja drzavne potrosnje i poveanja u javnim ulaganjima pojacala bi makroekonomsku stabilnost i poboljsala izglede za rast Srbije. Zalaganja politike u fiskalnoj sferi morala bi biti praena reformskim merama koje za cilj imaju poboljsanje efikasnosti i stvaranje sredine koja dovodi do produktivnih ulaganja ­ sto predstavlja pitanje o kojem e detaljno biti reci u poglavlju 4. 2.5 Kao sto ilustrativne projekcije pokazuju, ne moze se primenjivati neosmisljeni pristup reformi, s obzirom na osetljivost Srbije na unutarnje i spoljne sokove i potrebu da poboljsa poslovna klima i poverenje investitora. Odgoene reforme mogu odloziti trosak nekih teskih prilagoavanja, ali samo po cenu jos bolnijih prilagoavanja u budunosti. Nepokolebljiva predanost i odlucna primena programa reformi takoe bi omoguili Srbiji da se nae u uspesnom krugu velikih investicija, stednje, produktivnosti i rasta, i time poboljsa zivotni standard. B. SKORASNJI NAPREDAK REFORMI I EKONOMSKA KRETANJA Zaostavstina proslosti 2.6 Za ekonomiju Srbije devedesete godine predstavljaju izgubljenu deceniju. Iako je zemlja zapocela deceniju relativno dobro integrisana u svetsku ekonomiju i sa visim zivotnim standardom u odnosu na mnoge druge ekonomije u tranziciji, ekonomija Srbije je razrusena kao rezultat oruzanih sukoba, meunarodnih sankcija i trgovinskih sokova koji poticu od raspada SFRJ tokom 1990-ih. Ovo je, zajedno sa pogresnim voenjem ekonomije, dovelo do hiperinflacije i pravog kolapsa ekonomije. Do januara 1994. god. mesecna inflacija popela se na vise od 300 miliona procenata, a zabelezeni industrijski proizvod pao je na manje od jedne treine nivoa iz januara 1991. god. 2.7 Stabilizacioni program uveden u januaru 1994. zaustavio je hiperinflaciju i postavio temelje za rast proizvodnje i finansijsku stabilnost izmeu 1994. i 1998. god. Izgledi su se dalje popravljali sa postepenom stabilizacijom regiona i delimicnim ukidanjem ekonomskih sankcija od 1995. do 1999. god. Tokom ovog perioda, ekonomija je zabelezila prosecnu realnu stopu rasta od preko 6 procenta. Nakon sto je dramaticno smanjena na 3,3 procenta 1994. godine, godisnja stopa inflacije pokazala je od tada trend rasta, dostizui 30 procenata u 1998. god. 2.8 Ovaj skromni uspeh nestao je 1999. god. kad je izbijanje konflikta na Kosovu dovelo do smanjenja autputa za jos 20 procenata. Kao rezultat toga, zabelezeni BDP po stanovniku pao je na ispod jedne polovine nivoa iz 1989 godine, sto je najnizi nivo u 5 toku decenije. Inflacija je odskocila na 50 procenata u 1999. god i preko 100 procenta u 2000.god. 2.9 Spoljna trgovina je takoe vidno opala tokom 1990-ih. Zabelezeni izvoz i uvoz u 2000. god. bili su 43,1 odnosno 68,9 procenata od nivoa iz 1989. god. Uz to, nemogunost Srbije i Crne Gore (SCG) da servisira svoje inostrane dugove (sto je dovelo do akumulacije neotplaenih obaveza po osnovu kamate i glavnice plus zatezne kamate) u kombinaciji sa padom stvarnog BDP-a, dovelo je do naglog porasta u koeficijentu domaeg i stranog duga, s tim sto je potonji dostigao 132,6 procenta BDP-a u 2000. god. Gotovinski fiskalni deficiti su veinom obuhvaeni kroz neodrzivu kompresiju troskova, gomilanje budzetskih docnji, neservisiranjem drzavnih dugova i toleranciju kvazi fiskalnih deficita u obliku obilnih direktnih i indirektnih subvencija omoguenih domainstvima i «drustveno pogodnim» preduzeima i usmerili su kredite na vrednosti ispod trzisnih kamatnih stopa.8 2.10 Istovremeno, stvarni sektor je postao sve manje efikasan zahvaljujui nedostatku trzisno orijentisanih vlasnickih struktura, gubitku trzista, nedostatku pristupa obrtnim sredstvima, odlozenim ulaganjem i odrzavanjem, i represivnim i slozenim oporezivanjem i regulativama. Rezultat ovoga je smanjenje stvarnih zarada, i skoro udvostruceno apsolutno siromastvo u odnosu na 1990. godinu. Sektori socijalne zastite i zdravstva su osiromasili posto su raspoloziva finansijska sredstva pala ispod postojeih dozvoljenih nivoa. Kao posledica ovih raznih nepovoljnih desavanja tokom 1990-ih godina, Srbija je zaostala u tranziciji ka trzisnoj ekonomiji. Reagovanje novim politikama i podrska donatora tokom 2001. ­ 2003. 2.11 U januaru 2001. godine nova vlada Srbije zapocela je ambiciozan program koji je za cilj imao brzu tranziciju ka trzisnoj ekonomiji, normalizaciju odnosa sa stranim kreditorima i integraciju u regionalna, evropska i svetska trzista. Ekonomski program vlade pocivao je na tri stuba: (i) promisljene makroekonomske politike; (ii) trzisno orijentisane strukturne reforme; i (iii) mobilizacija znacajne fiskalne i tehnicke podrske od strane donatora. 2.12 Makroekonomske politike koncentrisale su se na izravnanje fiskalnih deficita raspolozivim izvorima neinflacionog finansiranja i smanjenje ogromnih kvazi fiskalnih deficita. Vea dostupnost neinflacionog fiskalnog finansiranja (vidi pasus 2.14) ustvari je dozvolila gotovinskim deficitima u SCG da porastu od 1 procenta BDP-a 2000. god. na 4,5 procenta 2002. god.9 U 2003. god. deficit je smanjen na 4 procenta BDP-a posto su strukturne reforme pocele da smanjuju odreene obaveze. Kvazi fiskalni deficiti znacajno su smanjeni, delom kroz realniji budzet (sto je ublazilo rast budzetskih neizmirenih obaveza) i servisiranje dugovanja, a delimicno kroz reforme kako bi se obuhvatili skriveni gubitci u glavnim sektorima, kao sto je energetika. 8Za opsirniju raspravu o ucinku tokom 1990-ih god, vidi Svetska banka (2001a) 9Cifre uglavnom izrazavaju napredak u Srbiji, posto to obuhvata vei deo BDP-a Srbije i Crne Gore. 6 2.13 Istovremeno, vlade Srbije i Crne Gore i Republike Srbije pocele su da postavljaju temelje trzisne ekonomije. Veoma impresivan napredak u strukturnoj reformi tokom 2001. i prvoj polovini 2002. god ustupio je mesto sporijoj, ali i dalje veoma cvrstoj reformi. Napredak se prostire na vise oblasti. Primetna poboljsanja napravljena su u sledeim oblastima: liberalizacija cena i spoljne trgovine (ukljucujui ranu konvertibilnost u svrhe tekueg racuna bilansa plaanja); otvaranje zemlje ka trgovini i investicijama, upravljanje drzavnim finansijama, poreska politika, privatizacija, sanacija banaka, energetika, trziste rada, penzijska i socijalna pomo. U veini oblasti, meutim, reforme jos uvek nisu zavrsene, a u nekoliko oblasti (npr. javna administracija, zdravstvo, politika konkurencije) proces reformi jedva da je i zapoceo.10 Okvir 2.1 prikazuje indikatore nivoa postignutih reformi u glavnim oblastima, potvrujui znacajan napredak u nekim oblastima (najocigledniji primer je liberalizacija cena), slab napredak u drugim (najocigledniji primer je politika konkurencije) i veliko zaostajanje za susednim zemljama koje su uspele ranije da zapocnu tranziciju.11 2.14 Politicka promena, stabilizacija i reforma izazvali su veliki priliv sredstava iz inostranstva od strane donatora i iz drugih izvora. Pocevsi od 2001. god. donatorska podrska Srbiji i Crnoj Gori, ukljucujui humanitarnu pomo, budzet/platni bilans i finansiranje projekata, skocila je na preko jednu milijardu dolara godisnje (po osnovu nastanka obaveze). Kao rezultat toga, izdatci povodom donatorske podrske skocili su sa oko 210 miliona dolara (2.3 procenta BDP-a) u 2000. godini na prosecnih 756 miliona dolara (5 procenta BDP-a) u periodu 2001-03.12 Neto prilive kapitala takoe su podrzala jos tri faktora: · Reprogramiranje spoljnog duga (ukljucujui dug Pariskom klubu i Meunarodnoj banci za rekonstrukciju i razvoj) sa odobravanjem grejs perioda, sto je pocetne gotovinske izdatke za servisiranje duga zadrzalo na relativno niskom nivou.13 · Vei prihodi od privatizacije od prodaje i stranim i domaim kupcima, koja je dostigla preko 4 procenta BDP-a u 2003. god. 10 Ako zelite opsirniji izvestaj o postignuima reformi tokom 2001-03.god., pogledajte Svetska banka (2003.), «Nedavni napredak strukturnih reformi» ­ dokument pripremila Svetska banka za Koordinacioni sastanak donatora u novembru 2003. god. 11 U ovoj studiji kao zemlje sa kojima se vrsi poreenje korisene su Bugarska, Hrvatska, Maarska i Slovacka Republika. Imajui u vidu specificne okolnosti u kojima je bila Srbija, pre svega zbog raspada SFRJ i zaostajanju u sprovoenju reformu skoro citavu jednu deceniju, ovo poreenje bi trebalo da posluzi da se vidi relativna uspesnost zemlje i da se prepoznaju neki vodici u odreivanju prioriteta politika, a ne da bi se ocenio nedavni napredak u sprovoenju reformi i politika. 12 Velika pocetna bespovratna pomo takoe je uticala na smanjenje budueg optereenja nametnutog takvim prilivima. 13Dogovor sa Pariskim klubom od 16. novembra 2001. podrazumevao je, izmeu ostalog, fazno smanjenje od 66 procenata neto sadasnje vrednosti komercijalnih obaveza i reprogramiranje ostatka duga tokom 22 godine, sa grejs periodom od 6 godina. U julu 2004. godine vlada je postignula takoe dogovor sa Londonskim klubom poverioca cime je regulisan dug od oko 2.7 milijardi dolara. Sporazum predvia smanjenje od 62 posto neto sadasnje vrednosti duga i otplatu ostatka duga tokom sledeih dvadeset godina s tim sto je tokom prvih 5 godina kamata 3,75 posto a u ostalom periodu kamata je 6.75 posto. Ovaj povoljni razvoj dogaaja pomaze vladi u njenim naporima da smanji ucese spoljnog duga u drustvenom proizvodu na odrziviji nivo. 7 · «Remonetizacija» putem upliva deviznih sredstava koja su prethodno bila van domaeg bankarskog sistema i poveano posredovanje koje je vidno po naglom rastu deviznih depozita od 561 miliona EUR u 2000. god. na 1,76 milijardi u 2003. god. Okvir 2.1 Napredak Srbije u kljucnim oblastima reforme u odnosu na odabrane zemlje u regionu Indeks liberalizacije cena Indeks politike deviznog kursa i liberalizacije trgovine 5 5 Bugarska. Hrvatska, Maarska, Slovacka 4 4 Srbija Bugarska Hrvatska 3 Maarska 3 Slovacka Srbija 2 2 1 1 0 0 2000 2001 2002 2003 2000 2001 2002 2003 Privatizacija manjih preduzea Privatizacija veih preduzea 5 5 Srbija Hrvatska Hrvatska, Maarska i Slovacka Bugarska Maarska i Slovacka 4 4 Srbija Bugarska 3 3 2 2 1 1 0 0 2000 2001 2002 2003 2000 2001 2002 2003 Reforma preduzea Politika konkurentnosti 8 5 5 Srbija Srbija Maarska Bugarska Slovacka Hrvatska 4 4 Maarska i Slovacka 3 3 Bugarska i Hrvatska 2 2 1 1 0 0 2000 2001 2002 2003 2000 2001 2002 2003 Glavna dosadasnja dostignua 2.15 Uspesna primena ekonomskog programa dovela je do broja znacajnih ranih dostignua. Najociglednije je da je Srbija uspela da ponovo zapocne stabilizaciju i reforme bez pada u novu tranzicionu recesiju, kakvu su iskusile zemlje Centralne i Istocne Evrope i SRJ tokom prve polovine 1990-ih. Nakon sto je porastao za 5 procenata u 2000. godini (sto je prvenstveno izrazavalo nagli oporavak nakon destruktivnog uticaja krize na Kosovu) BDP Srbije i Crne Gore nastavio je da realno raste po prosecnoj godisnjoj stopi od 4.2 procenta tokom 2001-03. (Tabela 2.1). Na osnovu ogranicenih i preliminarnih podataka, izgleda da je ovaj rast ve doveo do poveanja prosecnog zivotnog standarda i pada apsolutnog siromastva od 2000. do 2002. god.14 2.16 Vraanje makroekonomske stabilnosti nakon decenije visoke inflacije i rastueg udela duga, takoe je bio veliki poduhvat. Inflacija cena na malo smanjena je sa 111.9 procenata u 2000. god. na 7.8 procenata u 2003. god. ( Grafikon 2.1). Dugorocne kamatne stope sada su ispod kratkorocnih stopa, pokazujui uverenje da e inflacija nastaviti da bude niska (Slika 2.2). Nakon liberalizacije spoljne trgovine i unifikacije deviznog kursa u decembru 2000. godine, Srbija je takoe postigla veliku stabilnost deviznog kursa. Kurs je ostao blizu 30 dinara prema nemackoj marki (a kasnije 60 dinara prema evru) tokom 2001. i 2002. god. pre obezvreivanja (odnosno apresijacije) u odnosu na evro (odnosno dolar) za 11.1 procenata (odnosno 7.4 procenata) tokom 2003. god. Tabela 2.1 Kretanje ekonomske aktivnosti, 2000-2003. Rast BDP-a (stalne cene) Udeo u BDP-u 2000 2001 2002 2003 2000 2001 2002 2003 Stvarni rast BDP-a 5.0 5.5 4.0 3.0 100.0 100.0 100.0 100.0 Domaa traznja 6.3 12.1 10.1 4.8 116.9 120.9 123.1 122.7 Potrosnja 5.3 12.4 7.5 5.1 102.7 107.2 107.0 107.0 Investicije 17.0 9.2 34.4 3.2 14.2 13.6 16.1 15.7 14Vidi Svetska banka (2003c) drugi tom, strana 10 9 Izvoz 34.8 8.6 12.3 1.8 29.6 23.7 20.7 19.2 Uvoz 28.6 30.0 26.3 7.2 46.5 44.6 43.8 41.8 2.17 Istovremeno, teret spoljnog duga Srbije znacajno je pao sa 133 procenta BDP-a u 2000. na 69 procenta u 2003. Posto je veina takvog duga u vezi sa vladom, teret javnog duga Srbije pao je, zajedno sa prethodnim, sa 119 procenta BDP-a u 2000. god, na 79 procenta BDP-a u 2003. god (Grafikon 2.3).15,16 Zvanicne rezerve spoljne trgovine znatno su poveane sa 516 miliona dolara krajem 2000.(1.2 meseca uvoza robe i usluga) na 3.55 milijardi dolara (4.4 meseca uvoza) krajem 2003. god (Grafikon 2.4). Cak i ako se ne uzme u obzir uticaj prethodnog ugovora sa Pariskim klubom, takva smanjenja duga /BDP su velika postignua, posto su se desila tokom perioda u kojem su rasireni kvazi fiskalni problemi bili dovoeni pod kontrolu i priznati i kad je Srbija dobila pristup novim kreditima iz zvanicnih izvora. Grafikon 2.1 Kretanja inflacije i deviznog Grafikon 2.2 Struktura intervala kursa, 2000-2003. kamatnih stopa na depozite 500 70 Inflacija (cene na malo) 441.7 EUR (godisnja promena) 2001 2002 USD (godisnja promena) 60 400 400.0 2003 50 300 40 30 200 20 111.9 100 10 40.7 14.8 11.0 0 1.8 7.1 3.0 7.8 0 3-meseca 6-meseci 12-meseci do 3 godine -12.8 -7.4 2000 2001 2002 2003 2.18 Kombinacija poboljsane makroekonomske stabilnosti i odlucnih reformi kako bi se resio problem banaka gubitasa takoe je dovela do znacajnog porasta bankovnih uloga i upliva krupnog kapitala ­ uglavnom u obliku deviznih uloga. Uveano finansiranje (ulozi) omoguili su bankama da poveaju zajmove za preduzea i domainstva kao deo ukupne aktive sa 24 procenta u 2001. god., i 42 procenta u 2002. god, na 46 procenta 2003. god.17 15 Primeeni porast javnog duga u 2001. god. nastao je usled priznavanja pasive koja je nastala uglavnom iz zamrznutih deviznih uloga i starog duga penzionerima. 16 Nagli porast u BDP-a izrazenog u dolarima, koji je uglavnom voen stvarnom apresijacijom od izuzetno obezvreenog nivoa dinara kasne 2000. god, takoe je igrao vaznu ulogu u smanjenju duga prema udelu u BDP-u. 17Bilo bi zavaravanje kada bi se koncentrisali samo na kretanje zajmova umesto na udeo zajmova u odnosu na ukupnu aktivu banaka, s obzirom na zatvaranje banaka (ukupni broj banaka pao je sa 83 u 2001. na 48 u 2003. god.). 10 Grafikon 2.3 Javni dug, 2000-2003. Grafikon 2.4 Bruto zvanicne devizne (%BDP) rezerve,a 2000-2003. 130 5 120 110 4 100 3 90 80 2 70 60 1 50 40 0 2000 2001 2002 2003 2000 2001 2002 2003 Glavne prepreke odrzivom rastu 2.19 Uprkos gore navedenim postignuima, jos mnogo toga je ostalo da se uradi. Kao sto je prikazano u okviru 2.1, kumulativni napredak u glavnim oblastima reforme ostaje ispod nivoa najuspesnijih zemalja Centralne i Istocne Evrope. Uprkos cetiri godine rasta, zivotni standard ostaje nizak u odnosu na standard iz prethodnog perioda i opsta ocekivanja, a rast tek treba ds stvori vidljivo zaposlenje. Jos uvek veoma velik udeo transakcija i bankovnih zajmova/uloga u devizama pokazuje manje nego potpuno uverenje u dugorocnu stabilnost nacionalne valute. Uz to, nedavni makroekonomski ucinak Srbije okarakterisan je nekolicinom isprepletanih slabosti. 2.20 Prvo, privremeni porast neto spoljnog i fiskalnog finansiranja omoguio je Srbiji da sledi tip rasta voen domaom traznjom, koji se ne moze odrzati onda kada se takvo finansiranje vrati na normalnije nivoe. Tokom 2001 - 03. zabelezeni rast domae traznje (8.8 procenata godisnje, u proseku) nadmasio je rast BDP-a (4.2 procenta u proseku). Tokom istog perioda, ukupna i licna potrosnja zabelezila je prosecne stope rasta od 8.2, odnosno, 8.6 procenata, dok je investiranje poraslo za 15.6 procenata godisnje. Izgleda da je brzi rast licne potrosnje u vezi sa porastom doznaka, koji se uveao sa 6.5 procenata BDP-a u 1999. god. i 9.9 procenta u 2000. god. na preko 11 procenata u 2003. god. (Okvir 2.2). Porast potrosnje je takoe pojacan i uveanim budzetskim izdatcima na plate i socijalne transfere (vidi ispod) i poveanjima plata u citavoj ekonomiji i preko rasta produktivnosti. Brzi rast realnih plata mozda je doprineo oporavku bez poslova, posto je delovao da potisne potraznju za radnom snagom (vidi poglavlje 5 oko detalja). Smanjujui profitabilnost preduzea, brzi rast realnih plata takoe je smanjio raspolozive resurse kojima bi preduzea finansirala nova ulaganja od zadrzanog profita; a poveanjem relativnih jedinica troskova radne snage, oslabio je konkurentnost, doprinosei nepovoljnim kretanjima tekueg racuna. 2.21 Dok su veliki i rastui uplivi kapitala i doznake iz inostranstva pomogli da se ublaze pocetni efekti tranzicije i da se naglo pocne sa investicijama, oni su takoe doveli i do velikog i rastueg deficita tekueg racuna platnog bilansa. Kombinovani 11 efekat niskog i sporo rastueg izvoza (Slika 2.5) 18 i brzo rastueg uvoza roba i usluga (koji je rastao u proseku za 28.7 procenata godisnje izrazeno u USD tokom 2001-03.) predstavljao je porast deficita tekueg racuna platnog bilansa SCG (ne ukljucujui zvanicne donacije) sa 610 USD (7.1 procenat BDP-a) u 2000. god. na predviene 2.6 milijarde USD (12.6 procenta BDP-a) u 2003. god. Kao sto je predstavljeno u ostalim delovima izvestaja (videti glavu 4) strukturalni faktori kao sto su: mesovit napredak sa privatizacijom, restrukturiranjem i poboljsanje poslovnog okruzenja su doprineli ovakvom slabom reakcijom na strani ponude i posledicno slabim rezultatima u izvozu. Uprkos umanjenim nekada velikih priliva kapitala i doznake, potencijalno negativan uticaj apresijacije realnog deviznog kursa, na performanse izvoza ne moze se zanemariti. Ovaj trend realnog deviznog kursa ­ narocito u prisustvu skorasnjih razvoja u vezi sa platama i donedavne mesavine cvrste monetarne politike i jos uvek pozamasnih budzetskih deficita ­ mogao bi biti dodatni faktor koji je doprineo losim rezultatima u izvozu i sveukupnoj ekonomskoj aktivnosti.19 Primeena desavanja bi, zatim, mogla objasniti jasan porast protekcionizma i nekih pokusaja da se stimulise aktivnost putem distorzivnih poreskih podstreka ­ sto je promena politike koja moze ponuditi kratkorocna «resenja», na racun dugorocnijeg potencijala rasta. 2.22 Struktura deficita tekueg racuna SCG otkriva dva dodatna izvora ranjivosti. Prvo, izvor ove neravnoteze u velikom i stalnom deficitu bilansa resursa (neto izvoz robe i nefaktorskih usluga) moze ukazati na probleme strukturne konkurentnosti. Drugo, kao sto je prikazano na grafikonu 2.6, veliki deficit tekueg racuna platnog bilansa Srbije primarno izrazava veoma nizak nivo stednje. Deficiti tekueg racuna platnog bilansa su obicno vea briga ako poticu od male stednje, nego od velikih investicija. Ovo naglasava potrebu da se ostvari smanjenje deficita tekueg racuna platnog bilansa kroz fiskalne i strukturne reforme koje vode porastu nacionalne stednje. 18Slika 2.5 pokazuje udeo izvoza robe i usluga u BDP-u u SCG i sest evropskih zemalja sa slicnom populacijom (oko 8-10 miliona). Tri su ekonomije u tranziciji, a tri su clanice Evropske unije. Udeo izvoza SCG 2003. god bio je samo 24-46 procenata od nivoa koji je postojao u zemljama sa kojima je vrseno poreenje. Kako je izvoz u 2000. god. takoe bio manji od 43 procenta nivoa iz 1989. god, ocigledno je da je dosta ispod potencijalnog nivoa. Nasuprot ovom znacajnom potencijalu koji moze da sustigne, rast izvoza je bio spor (vidi poglavlje 3 za vise detalja). 19Od pocetka 2003 Narodna banka Srbije je pocela da vodi fleksibilniju politiku deviznog kursa u odnosu na prethodne dve godine. 12 Okvir 2.2 Ekonomske implikacije doznaka radnika Radnicke doznake Srbiji i Crnoj Gori dostigle su 2003. god. preko 11 procenata BDP-a, sto odgovara 58.6 procenata izvoza robe i usluga. Oba koeficijenta su meu najvisim u regionu. Kao izvor strane valute kojom se finansira uvoz, doznake imaju funkciju slicnu privatnom i javnom dotoku kapitala. Uveavanjem nacionalnog dohotka i stednje, one dozvoljavaju ekonomiji da potrosi vise nego sto proizvede, da uveze vise nego sto izveze, ili da investira vise nego sto ustedi. Ako, kao posledica toga, porast traznje padne na razmenljivu robu, iznos uvoza e porasti. Ako padne na nerazmenljivu robu, relativna cena te robe e porasti. Kao posledica toga, odrziv visok nivo doznaka moze pomeriti resurse od sektora sa razmenljivim dobrima ka sektoru sa nerazmenljivim dobrima, sto vodi ka efektu «holandske bolesti». Ovo, potom, moze da pogorsa trgovinski bilans zemlje tako sto e smanjiti izvoznu konkurentnost i izazvati traznju za uvozom. Doznake mogu i pozitivno i negativno da uticu na izglede rasta. Mogu biti znacajan izvor finansiranja investicija, narocito za male preduzetnike. Meutim, uslovi koji su u startu izazvali migracije koje su dovele do doznaka, mogu i destimulisati investicije. Doznake mogu stvoriti oseaj zavisnosti meu primaocima koji su navikli da im takvi fondovi budu na raspolaganju ­ slicno inostranoj pomoi koja izdrzava neefikasne vlade ­ i time dovesti do ekonomske zavisnosti koja slabi izglede za razvoj (Boone, 1995). Efekti doznaka stoga e veoma zavisiti od spremnosti politike vlade da promovise ekonomsko okruzenje u kojem dolazi do investiranja u produktivne aktivnosti (Glytsos, 1997). Razlicite studije podrzavaju suprotstavljene argumente o uticajima doznaka. Meutim, nedavna, veoma sveobuhvatna studija, od strane Rapoport i Docquier (2003), smatra da, uzevsi sve u obzir, migracije i doznake proizvode generalno pozitivan ekonomski uticaj na krae staze (efekti dohotka i efekti platnog bilansa) kao i na duze staze (ublazavanje ogranicenja likvidnosti za domainstva sa nizim i srednjim primanjima, poveane investicije u urbanom i ruralnom sektoru). Doznake radnika (%BDP) Doznake radnika (% izvoza robe i usluga ) 12 60 10 50 8 40 6 30 4 20 2 10 0 0 2000 2001 2002 2003 2000 2001 2002 2003 13 Grafikon 2.5 Izvoz robe i usluga, 2003., Grafikon 2.6 Odnos investicija prema kao procenat BDP-a deficitu tekueg racuna, 2000-2003. 90 10 Belgija Sr b ija Maarska (prosek 2000-03) 80 Bu garska(prosek 2000-03) Slovacka (prosek 2000-03) Hrvat ska(prosek 2000-03) 70 8 Ceska Maarska 60 Bugarska Austria 6 50 Svedska 40 4 30 SCG 20 2 10 0 0 2000 2001 2002 2003 2.23 S obzirom na verovatno smanjenje neto priliva kapitala, skorasnji domai rast, ciji je uzrocnik traznja i, kao rezultat toga, visoki deficiti tekueg racuna platnog bilansa i fiskalni deficiti, nisu odrzivi. Srbija mora da smanji oslanjanje na spoljno i domae fiskalno finansiranje iz tri razloga: · Novo strano finansiranje e po svoj prilici opasti. Bruto uplivi donatorske pomoi e se verovatno smanjiti, i u sve veoj meri e dobijati oblik zajmova, umesto donacija. Posto su mnoga atraktivna preduzea ve prodata (preduzea u oblasti telekomunikacija su glavni izuzetak) proces privatizacije bi takoe mogao biti u padu. «Remonetizacija» takoe nije odrziv izvor finansiranja pomou zajmova. Udeo strane direktne investicije u BDP-u je ve blizu regionalnog proseka, iako se neki mali porast ne moze iskljuciti po scenariju veoma jakih reformi. Slaba kreditna sposobnost Srbije ogranicie njen pristup komercijalnom zaduzivanju. · Postojae malo mogunosti za neto domae finansiranje budzetskih deficita s obzirom da politika orijentisana na rast zahteva od vlade da ne istisne privatni sektor, i s obzirom da je javni dug ve dovoljno veliki (vidi ispod). · Kao sto ilustrativna predvianja u tabeli 2.2 pokazuju, rastue isplate da bi se servisirali strani i javni dug SCG dovese do poveanog odliva kapitala i uveae potrebu za fiskalnim finansiranjem. Bitni faktori ukljucuju isticanje grejs perioda i potrebu da se pocne sa otplatom povodom novih zaduzivanja. Tabela 2.2 Predvianje servisiranja inostranog duga (u milionima USD) 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 183 436 1,014 1,228 1,217 1,662 2,060 2,241 2,215 Izvor: MMF Radni izvestaj (2003) 14 2.24 Druga slabost lezi u cinjenici Grafikon 2.7 Javni dug u Srbiji i u da, uprkos znacajnim smanjenjima od odabranim zemljama regiona, 2001-2003. 2000. god., odnos inostranog i javnog duga prema BDP-u ostaje visok kada 120 Srbija Maarska se uporedi sa odabranim zemljama u Bugarska Slovacka Hrvatska 100 regionu (grafikon 2.7). Krajem 2003. god, inostrani dug i ukupni javni dug 80 iznosili su 69, odnosno 79 procenta BDP- 60 a, sto je i dalje isuvise visoko da bi doslo do opustanja. Relativno nizak nivo izvoza 40 u Srbiji (videti glavu 3) ostavlja nivo 20 odnosa dug prema izvozu na visem nivou u odnosu na druge zemlje u regionu. 0 2001 2002 2003 2.25 Trea slabost je da veliki i neefikasan javni sektor ostaje ozbiljna prepreka rastu ciji je nosilac privatni sektor. Prekomerni drzavni rashodi negativno uticu na rast, time sto zahtevaju Grafikon 2.8 Prihod i velicina vlade: Srbija u odnosu odrzavanje visokih na EU-15, ECA i MENA poreskog optereenja (sto se moze videti kroz odnos poreskih prihoda prema 50 Srbija BDP-u) koje koce 45 investiranje i rast 40 produktivnosti, i koje 35 podsticu neformalne 30 25 aktivnosti i zelju kod 20 y = 7.6852x + 5.5913 odreenih ljudi za R2 = 0.4035 15 specijalnim povlasticama. 10 Visoki nivoi tekue javne 5 potrosnje takoe istiskuju - 2.3 2.8 3.3 3.8 4.3 4.8 javne investicije koje e biti potrebne da nadomeste Izvor: Svetska banka odlozene investicije i troskove odrzavanja koje je izostalo 1990-ih godina. Konsolidovana javna potrosnja u Srbiji dostigla je 2003. god. izuzetno visokih 47.1 procenata svog BDP-a. Grafikon 2.8 prikazuje velicinu drzave (merenu konsolidovanom javnom potrosnjom kao delom BDP-a, u proseku za period 1998 ­2002) u odnosu na nivo dohotka (meren logaritmom BDP-a po stanovniku, na paritetu kupovne moi, po cenama od 1995. god.) za 15 zemalja clanica Evropske unije, i zemlje iz regiona Evrope i Centralne Azije ­ ECA i Srednjeg Istoka i Severne Afrike ­ MENA (po klasifikaciji koju koristi Svetska Banka). Kriva regresije jasno prikazuje pozitivnu vezu izmeu velicine vlade i nivoa razvoja zemlje. Javna potrosnja u Srbiji u 2003. god. je dosta iznad nivoa tipicnih za zemlju sa njenim dohotkom. 2.26 Povrh toga, drustvena potrosnja u Srbiji, kao deo njenog BDP-a je porasla izmeu 2000. i 2003. godine umesto da opada. Konsolidovana javna potrosnja stalno je rasla od 36.5 procenata u 2000. godini do 47.1 procenta u 2003. god. Ovaj trend 15 delimicno je izrazavao pozitivne promene, kao sto su bolje usaglasavanje gotovinskih izdataka sa obavezama, i stavljanje u okvire budzeta nekih kvazi fiskalnih aktivnosti. Na primer, porast isplata penzija i troskova kamata koji odrazava pomak od neisplaivanja do pravovremene isplate penzija ili dugova je ocigledno pozeljniji od stalne akumulacije neizmirenih obaveza. Slicno tome, delimicna kompenzacija smanjenja skrivenih fiskalnih obaveza stvorenih od strane javnih preduzea koja posluju sa gubicima, sa usmerenim subvencijama i transferima, predstavlja neto fiskalno prilagoavanje i poveanje transparentnosti. Takvi faktori takoe znace da bi rast drustvene potrosnje bio mnogo manji po osnovu nastanka obaveze nego po osnovu izvrsenih plaanja. Taj porast delimicno odrazava potrebne troskove u vezi sa tranzicijom i vee javne investicije. 2.27 Meutim, deo rasta drustvene potrosnje dolazi iz oblasti gde je potrosnja Srbije visoka po regionalnim standardima, naime, oblasti plata, subvencija i transfera. Kao sto e se kasnije u ovom poglavlju detaljnije raspravljati, ove komponente su nastale iz ve visokih nivoa, dok je nivo javnih investicija bio neadekvatan. Takvi trendovi ­ narocito u prisustvu visokog javnog duga ­ sprecavaju uspostavljanje sredine koja moze dovesti do rasta i moraju se izmeniti na odrziv nacin. Rebelans budzeta za 2004. godinu koji je vlada uradila, kao i predlog budzeta za 2005. godinu ukljucuju prve ohrabrujue korake u ovom pravcu. 2.28 Konacno, uprkos velikog Grafikon 2.9 Investicije (kao % BDP-a) raspolozivog inostranog 50 finansiranja, nivo investiranja u Sr bi ja Bugarska( pr osek, 2000-2003) ekonomiji Srbije ostaje nedovoljan Hrvatska(p r osek, 2000-2003) 40 Maarska(prosek, 2000-2003) da bi podrzao brzi i odrzivi rast. Slovacka (prosek, 2000-2003) Nakon decenije nedovoljnog investiranja, odnos investicija prema 30 BDP-u u blagom je porastu sa 14.2 procenta u 2000. god na procenjenih 20 15.7 procenata u 2003. god. Meutim, potonji nivo ostaje izuzetno nizak po 10 regionalnim standardima (grafikon 2.9), naglasavajui veliki potencijal za 0 2000 2001 2002 2003 razvoj uz pomo odgovarajue politike.20 Neuspeh da se postigne takva ekspanzija verovatno bi narusio izglede za rast. Kao sto je gore primeeno, niske stope investicija odrazavaju veoma niske stope stednje. Tokom istog perioda, zabelezena bruto nacionalna stednja je ustvari pala sa 10.3 procenta BDP-a u 2000. god. na procenjenih 5.5 procenta u 2003. god.21 Srbija e morati 20Ovo je najnizi nivo u delu regiona Evrope i Centralne Azije izuzimajui Zajednicu nezavisnih drzava i Tursku, gde je predvieno da investicije budu u proseku 24 procenta BDP-a u 2003. god. Vrednosti za ostale zemlje iz te grupe kreu se od 19.5 procenata u BiH do 31.3 procenta u Slovackoj. Predvieni prosek za Zajednicu nezavisnih drzava je 22 procenta BDP-a, dok je jedino Uzbekistan ispod nivoa SCG. 21Posto je postepeno regulisanje spoljnog duga umanjilo ulogu zaostajanja servisiranja dugova kao izvora finansiranja platnog bilansa (udeo zaostalog duga smanjen je sa 90 procenata krajem 2000. god. na 40 procenata krajem 2002.god.), smanjena stednja po osnovu nastanka obaveze bila bi manja nego sto je prijavljeno po osnovu isplate gotovine. 16 dosta da uvea domau stednju kako bi podrzala dalji rast stopa investicija, istovremeno smanjujui deficite tekueg racuna platnog bilansa. C. GLAVNI PRIORITETI MAKROEKONOMSKE POLITIKE ZA OSTVARIVANJE RASTA 2.29 Gornja rasprava o pomenutim problemima pokazuje da e sposobnost Srbije da postigne brzi i odrzivi rast, istovremeno poveavajui formalno zaposlenje, zavisiti od njene sposobnosti da se suoci sa dva teska i meusobno povezana izazova makroekonomske i strukturne politike, naime: · Da smanji visoke fiskalne i deficite tekueg racuna platnog bilansa kako bi odrzala makroekonomsku stabilnost uoci verovatnog smanjenja ne- inflacionih izvora fiskalnog finansiranja i finansiranja pomou zajmova, i da ostvari dalje redukcije javnog i stranog duga kao udela u BDP-u; i · Da smanji uticaj negativnog rasta velikog i neefikasnog javnog sektora, tako sto e srezati javne troskove kao udeo u BDP-u, i poboljsa efikasnost korisenja javnih resursa. 2.30 Kombinovanje uspesne primene ovih politika sa glavnim strukturnim reformama koje pospesuju rast i investicije, i jacaju finansijsku disciplinu sirom citave ekonomije takoe e podstai stednju i time e se Srbija nai u uspesnom okruzenju opadajuih deficita tekueg racuna platnog bilansa, veih i produktivnijih investicija, veeg rasta i poboljsane makroekonomske stabilnosti (Okvir 2.3).22 Okvir 2.3 Strukturne reforme, stednja i deficit Deficit tekueg racuna platnog bilansa (DTR) je razlika izmeu bruto investicija (I) i bruto nacionalne stednje (S) jedne zemlje i moze se predstaviti kao: DTR = I - S Znaci, ukoliko Srbija zeli da povea stopu investicije i da smanji deficit tekueg racuna platnog bilansa, morala bi da ostvari znacajan i odrziv porast stope stednje. Ukupna stednja jedne ekonomije moze se podeliti na stednju javnog sektora i na stednju ostatka ekonomije (koja obuhvata preduzea i domainstva). U Srbiji, oba sektora morae da daju svoj doprinos. Drzavna stednja predstavlja razliku izmeu ukupnog prihoda i ukupne tekue potrosnje, ukljucujui kamate i transfere. Kao sto e kasnije biti reci, posto javni prihodi ve predstavljaju veliki deo svog BDP-a, potrebno uveanje drzavne stednje moralo bi da nastane usled korenitog, ali dobro planiranog, smanjenja udela tekue drzavne potrosnje u BDP-u. Privatna stednja predstavlja razliku izmeu prihoda i tekuih izdataka u sektoru preduzea i domainstava. Privatna stednja u Srbiji bie uzrokovana trima glavnim odrednicama: (i) dodatnom vrednosu od strane privatnog sektora (koja je u bliskoj vezi sa prosecnom profitabilnosu preduzea); (ii) licnom potrosnjom; i (iii) neto transferima iz inostranstva (od kojih najvei deo predstavljaju doznake). Stoga e veliki rast stednje preduzea zahtevati reforme koje bi podigle prosek profitabilnosti srpskog preduzea, narocito reforme koje bi se bavile velikim gubitasima. Kao sto je zabelezeno u sledeem poglavlju izvestaja, tu se 22Ne postoji slaganje oko preciznih mehanizama kojima se utice na rast, i oko pravca uzrocnosti rasta, investiranja i stednje. Postoji, meutim, opste slaganje, da se stednja i investiranje meusobno pojacavaju, a politika koja pospesuje rast i investiranje, takoe e pospesiti i stednju. 17 podrazumeva privatizacija, restrukturiranje, stvaranje pogodnog poslovnog okruzenja i nastavi sa reformom bankarskog sektora, koje bi izmeu ostalog doprinele porastu poverenja u finansijski sistem. Da bi se poveala stednja domainstva, potrebna je politika koja bi dovela do umerenog rasta licne potrosnje i obezbedila postojan protok doznaka. 2.31 Deo vladinog odgovora na ove izazove bie indirektno kroz politike koje uticu na van-budzetski sektor. Takve politike, koje su predmet preostalih poglavlja ovog izvestaja, a ovde su samo pomenute, ukljucivae: · Poveanje izvozne orijentacije ekonomije i nivoa konkurencije iz uvoza (vidi sledee poglavlje). · Uveanje stednje preduzea i domainstava, prvo resavanjem pitanja gubitaka u oblasti preduzea; uspostavljanje stroge finansijske discipline preduzea, primenu reforme trzista rada, kako bi se uspostavila ravnoteza izmeu plata i rasta proizvodnje,23 i primenu reforme bankarskog sistema (vidi poglavlja 4 i 5). · Unapreenje ukupne investicione klime, sto podrazumeva obezbeivanje dobrog funkcionisanja radne snage, zemlje i trzista kapitala (da bi se podstaklo preusmeravanje faktora u produktivnije svrhe), pojacavanje stimulansa za efikasnije korisenje resursa, unapreenje ljudskog kapitala, itd. 2.32 Istovremeno, javni sektor e, obuzdavajui makroekonomske neravnoteze putem reformi javnih finansija i administracije, direktno doprineti unapreenju rasta. Dva glavna elementa ovog programa, koji je predmet ostatka ovog dela, jesu: · Visoko kvalitetno fiskalno prilagoavanje.24 Poveanje javnih investicija uz zadrzavanje fiskalne ravnoteze, zahtevae poveanje stednje javnog sektora. Posto su prihodi, kao udeo u BDP-u, ve visoki, a troskovi kamate su dati, ovo e zahtevati odrzivi okvir tekue potrosnje (bez dela koji se odnosi na plaanje kamate) kao udela u BDP-u. Kao sto je prethodno navedeno, nedavni trendovi u pogledu nivoa i sastava javne potrosnje u Srbiji isli su u totalno suprotnom pravcu. · Nastavak poreske reforme. Dok veina prilagoavanja mora da potekne od strane potrosnje budzeta, i ogranicavanje budzetskog deficita su prioriteti, neke druge mere poreske politike i unapreenja poreske primene mogu pospesiti potencijal rasta podrzavanjem poveane stednje i efikasnosti. Visoko kvalitetno fiskalno prilagoavanje 2.33 Nacin na koji Srbija postize potrebna smanjenja fiskalnih deficita, tekue javne potrosnje i javnog duga u odnosu na BDP, uticae na njenu sposobnost da dostigne odrziv rast. Meunarodno iskustvo ukazuje da fiskalna prilagoavanja 23 Ovo bi dovelo do poveanja traznje radne snage, zastitilo bi zadrzani prihod koji je glavni izvor finansiranja investicija i pomoglo bi da kredite banaka preusmeri sa potrosnje na investicije. 24Ovo se odnosi na tip prilagoavanja gde se fiskalna stednja stvara na dobro isplanirani i odrziv nacin, uz podrsku reformi koje se bave strukturnim izvorom obaveza potrosnje, suprotno od ad hoc smanjenja gotovinskih izdataka do ispod nivoa koji se moze odrzati na srednji rok. 18 bazirana na trajnim smanjenjima potrosnje ­ posebno, smanjenjima subvencija i transfera, zajedno sa iznosom troskova plata u javnom sektoru ­ imaju tendenciju da budu postojanija, cak i da se prosiruju.25 S druge strane, fiskalna prilagoavanja koja se oslanjaju na poveanja poreza ili na neodrziva smanjenja javnih investicija ili na tekuu potrosnju koja nije u vezi sa platama, umeju da budu kontrakciona i kratkog veka (Easterly, 1999). Nepovoljno uticui na ocekivanja povodom budueg stava fiskalne politike, neodrzive mere politike bi propale i cak sprecile potencijalne koristi fiskalne konsolidacije, kao sto su niske premija na rizik i vee privatne investicije. 2.34 U svetlu ovog dokaza i sadasnje strukture javne potrosnje u Srbiji, trajna redukcija javne potrosnje morala bi da se pozabavi pitanjem strukturnih izvora visoke potrosnje, sa fokusom na sledee oblasti: politika plata u javnom sektoru, zdravstvom, penzijama i subvencijama. Ova pitanja su opsirnije obraena u izvestaju Svetske banke (2003d) . Iako taj izvestaj ne obuhvata najskorija desavanja, njegovi glavni zakljucci i preporuke ostaju validni, narocito oni koji se ticu potrebnih promena u nivou i sastavu javne potrosnje. Sledei pasusi azuriraju i sumiraju ucinak Srbije u glavnim oblastima javne potrosnje. 2.35 Trosak plata drzavne zajednice i republickih vlada u kombinaciji, suvise su visoki. Iznosei preko 10.2 procenta BDP-a Srbije 2003. godine, oni predstavljaju preko 20 procenata ukupne potrosnje (vidi tabelu 2.3). Osim toga, ovaj procenat, prikazan na grafikonu 2.10, uveava se umesto da se smanjuje od 2001. god., sto predstavlja trend ciji je nastavak anticipiran u pocetnom budzetu za 2004. godinu. Sa ovim opasnim trendom treba izai na kraj putem reformi sistema i politika za utvrivanje nivoa zaposlenosti i plata u javnoj administraciji (vidi raspravu dole),26 uz korenite reforme glavnih oblasti javne zaposlenosti (ukljucujui zdravstvo, prosvetu i unutrasnju bezbednost). S obzirom da su osnovne plate niske, visoka potrosnja prvenstveno odrazava veliki broj zaposlenih u javnom sektoru. 2.36 Budzetske subvencije i neto kreditiranje takoe su znacajni sa oko 4.4 procenta BDP-a 2003. godine. Iako se prosecni nivo subvencija u budzetu Srbije ne razlikuje mnogo od proseka u regionu, ovi potonji pokazuju trend opadanja, dok su u Srbiji subvencije preduzeima u porastu (grafikon 2.11). One su koncentrisane na ograniceni broj velikih preduzea-gubitasa, prvenstveno na drzavnu zeleznicu. Do 2001. godine veina subvencija nije bila iz budzeta. Iako porast raspodele subvencija u 2001- 02. moze da odrazava pomak od van-budzetskih ka budzetskim kanalima, sto poveava transparentnost i odgovornost, trenutni nivo budzetskih subvencija i dalje se cini prekomernim. Slicno tome, primeen rast neto pozajmljivanja od 0.1 procenta BDP-a 2002. god. do 0.7 procenta 2003. god. zahteva ogranicavanje direktnog pozajmljivanja preduzeima kao aktivnosti koja prevazilazi osnovne funkcije drzave. 25Vidi, npr., Alesina i Perotti (1995). 26Trenutni mehanizmi zaposljavanja u drzavnoj upravi u Srbiji osiguravaju opstu kontrolu nad troskovima, ali i ucvrsuju tekuu postavku zaposlenosti i ogranicavaju sposobnost vlade da preusmeri osoblje u prioritetne oblasti. 19 Grafikon 2.10 Plate,a 2000-2004. Grafikon 2.11 Subvencije i transferi,a 2000-2004. 12 28 24 10 20 8 16 6 12 4 8 2 4 0 0 2000 2001 2002 2003 2004 2000 2001 2002 2003 2004 a: Kao % BDP-a Srbije. 2.37 Udeo socijalnih transfera u BDP-u Srbije je visok i iznosi oko 21 procenta BDP-a Srbije iz 2003. godine i blizu je udela mnogo bogatijih zemalja, sto izaziva brigu oko toga da li se to moze priustiti. Od ovih programa, dva najvaznija jesu penzije i socijalna zastita. Izvrseni nivo socijalnih transfera je izuzetno nestabilan, sto ukazuje na ozbiljne probleme odrzivosti.27 2.38 Kapitalna potrosnja, s druge strane, primetno je niska i iznosi 2.3 procenta BDP-a iz 2003. godine. I ona je dosta nestabilna, sto ukazuje da se koristi za balansiranje u toku godine. Ako se uzmu u obzir niske javne investicije (tabela 2.3), postoji dobar razlog za uveanje drzavne investicije u infrastrukturu, posto e ovakva aktivnost najverovatnije da podigne produktivnost u privatnom sektoru. Tabela 2.3 Sastav potrosnje: Srbija u odnosu na odabrane zemljea Srbija Bugarska Hrvatska Maarska Slovacka Ukupna potrosnja i neto pozajmljivanje 47.1 40.5 51.5 47.6 41.7 Tekua potrosnja 44.3 38.1 44.7 45.5 37.6 Roba i usluge 18.2 15.3 24.9 15.6 13.4 Nadnice i plate 10.2 4.9 11.8 7.8 7.6 Isplate kamata 1.0 9.3 1.5 8.5 4.4 Subvencije 3.7 2.8 2.4 4.2 2.8 Transferi 20.8 10.6 15.9 17.1 14.1 Kapitalni izdatci 2.3 3.3 6.5 5.6 4.7 a: Prosek za period 1995.-2002., osim za Srbiju, za koju su prikazani preliminarni podaci za 2003. god kao udeo u BDP-u Srbije Izvor: Radni izvestaji Svetske banke i MMF-a, GFS-2001. 2.39 Uspostavljanje delotvornog sistema javne administracije neophodno je za postizanje visoko kvalitetnog fiskalnog prilagoavanja. Delotvoran i efikasan sistem javne administracije potreban je da bi se pripremile vladine politike koje bi unapredile konkurentnost i ekonomski rast. Da bi se stvorila efikasna i priustiva administracija, 27Vise detalja se moze nai u cetvrtom poglavlju drugog toma (Svetska banka 2003d) i u Svetska banka (2003c). 20 moraju se popraviti uslovi rada javnog sektora koji bi privukli i zadrzali kvalifikovano osoblje. Istovremeno, broj zaposlenih u javnom sektoru mora da se svede na odrziv nivo. Izrada programa reformi koje bi doprinele ostvarivanju oba cilja predstavlja veliki izazov. To je jos teze zbog fragmentisane trenutne administrativne strukture i slozenih koalicionih politika u Srbiji. Razvoj i primena siroko prihvaenog strateskog okvira reformi, uz efikasan sistem za sprovoenje reformi, pojavljuju se kao vazni prioriteti politike za postizanje daljeg napretka i ekonomskih reformi (okvir 2.4). 2.40 Odrzivo smanjenje fiskalnih deficita putem gore opisanih politika takoe bi unapredilo i kombinaciju makroekonomskih politika. Ovo bi pruzilo veu fleksibilnost monetarnoj vlasti u podrsci ciljeva spoljne i unutrasnje politike, ukljucujui izbegavanje preterane apresijacije realnog deviznog kursa u budunosti, sto bi moglo da nanese stetu inostranoj konkurentnosti Srbije. Preciznije, razlicite kombinacije monetarne i fiskalne politike mogu dovesti do istog nivoa ukupne traznje, a do razlicitih ishoda u pogledu deviznog kursa, realnih kamatnih stopa, sastava proizvodnje i bilansa tekueg racuna. U trenutnoj situaciji u kojoj se Srbija nalazi, kombinacija cvrse fiskalne i labavije monetarne politike znacila bi manju apresijaciju realnog deviznog kursa, nize kamatne stope, vei udeo investicija u BDP-u (i, generalno, vei udeo u BDP-u komponenti potrosnje osetljivih na visinu kamate) i vei neto izvoz. Ovo bi pomoglo da Srbija smanji svoj deficit tekueg racuna platnog bilansa i da sacuva izglede za rast BDP-a i izvoza. Okvir 2.4 Glavni aspekti reforme drzavne uprave Uprkos znacajnoj podrsci donatora u poslednje tri godine, napredak u reformi institucija u Srbiji ostao je ogranicen. Ovo sve vise preti da ozbiljno ugrozi uspesnu primenu reformi u drugim oblastima. Trenutni sistem drzavne uprave u Srbiji i dalje ima mnoge karakteristike iz perioda pre tranzicije. Drzavna sluzba je slaba, ispolitizovana i demoralisana, dok je organizacija i upravljanje sistemom javne administracije i dalje fragmentisano, glomazno i neprilagoeno zahtevima trzisne ekonomije. I dalje se funkcionise na osnovu zakona iz 1970-ih godina, koji su pravljeni za drzavnu administraciju u potpuno drugacijem ekonomskom sistemu. Sistemi licnih dohodaka su izuzetno kompresovani. Odnos izmeu najnize i najvise plate je jako mali, 1:4, a odluke o zaposljavanju i unapreenju, kada su vise pozicije u pitanju, uglavnom su zasnovane na politickoj podobnosti. Zbog toga radnici u drzavnoj sluzbi nisu stimulisani i, narocito na najvisem nivou, imaju tendenciju da rade po principu politicke lojalnosti umesto javnog interesa. Organizacione strukture i sistemi upravljanja uglavnom su ostali nereformisani, posto su prethodni pokusaji da se sprovedu reforme institucija u najveem broju slucajeva propali. Neuspeh organizacionih reformi takoe je negativno uticao na planirane pokusaje racionalizacije u administraciji. Kao rezultat toga, uglavnom je ocuvan status quo u pogledu broja zaposlenih. To se moze videti i po visokom nivou iznosa plata u odnosu na BDP. Jak otpor sindikata prema otpustanju zaposlenih dodatno je usporio pokusaje racionalizacije. Nova vlada u Srbiji pridaje veliki znacaj reformi institucija i zapocela je sveobuhvatni proces reformi. To podrazumeva da se ambiciozni program zakonskih reformi i unapreenje drzavne sluzbe i sistem plata u sirem javnom sektoru, integrisu u sveukupni strateski okvir reforme javnog sektora. Strukture koje sprovode reformu modernizovane su, sto je obezbedilo bolju osnovu za delotvoran dizajn i primenu reformi, iako i dalje ostaju problemi zbog broja zaposlenih i zaposljavanju osoblja sa odgovarajuim sposobnostima i strucnosu. Uspesna implementacija ovog programa reformi zavisi od resavanja tri kratkorocna prioriteta. Prvi glavni uslov za efikasnu reformu jeste usvajanje i primena jasne strategije administrativne reforme i akcionog plana koji e imati opstu politicku podrsku. Bez siroko prihvaene strategije i detaljnog akcionog plana sa troskovnikom, malo je verovatno da e se napraviti neko znacajnije ostvarenje u reformi drzavne 21 uprave. Vezano za to, Ministarstvo za drzavnu upravu i lokalnu samoupravu je pripremilo strategiju koja obuhvata reformu centralne drzavne uprave i reformu u sistemu lokalne samouprave zajedno sa akcionim planom, koje je vlada usvojila u novembru 2004. Uspostavljanje duboko ukorenjenih reformi u javni sektor nametnue kontinuirane napore politike u periodu od cetiri do pet godina. Osim toga, da bi implementacija bila uspesna, neophodna je podrska monih sindikata javnih sektora, sto dodatno komplikuje proces. Stoga je odrzavanje trenutnog zamaha mogue jedino pod jakim i doslednim politickim vostvom. Uspostavljanje strukture za upravljanje reformom sa jasno definisanim obavezama i odgovornosu predstavlja je drugi vazan prioritet za uspesnu administrativnu reformu u Srbiji. Zato bi za novu vladu bilo jako vazno da oformi jaku upravnu strukturu za reformu javne administracije, koja bi imala jasno odreene obaveze i sekretarijat sa dobrim osobljem. Kreiranje Saveta za reformu drzavne uprave, na ministarskom nivou u junu 2004. godine, kojom predsedava predsednik vlade, predstavlja znacajan prvi korak. Pomenuti Savet mora da dobije adekvatno osoblje i da sarauje sa sekretarijatom vlade, da bi se obezbedila primena predvienih mera u okviru reforme drzavne uprave. Postepenost reformi predstavlja trei presudan prioritet za ostvarenje programa reformi javne administracije na efikasan nacin. Organizaciona reforma i racionalizacija zaposlenja u javnom sektoru moraju da prethode, ili da makar budu istovremene, sa unapreenjem sistema drzavne sluzbe, kako bi reforme bile fiskalno priustive. To znaci da bi vlada u svom paketu reformi, morala da da prednost donosenju zakona o strukturi institucija i organizaciji administracije, kako bi stvorila osnovu za racionalizaciju. Unapreenja sistema zaposljavanja i stimulacije mogu se izvoditi u fazama, tempom kojim racionalizacija bude oslobaala fiskalne resurse. Razvoj akcionog plana reforme koji je jasno podeljen na faze od presudne je vaznosti za proces. Zavrsetak nedavnog pregleda sistema plata u drzavnoj upravi, na osnovu kojeg su Ministarstvo finansija i Ministarstvo za drzavnu upravu i lokalnu samoupravu dali zajednicku izjavu (i koju je potvrdi Savet), pokazuju osnovne pravce u kojem e se kretati reforma i predstavlja znacajan korak u pravcu postizanja ovog cilja. Pravovremena implementacija mera politike jeste kljucni uslov za razvoj sistema institucija koji moze da odrzi ekonomski rast i da obezbedi pogodno okruzenje za razvoj privatnog sektora.28 Poreska reforma 2.41 Za razliku od mnogih zemalja pred fiskalnim izazovima, slabo prikupljanje prihoda nije doprinelo fiskalnom deficitu Srbije. Srbija ustvari ima sasvim dobre rezultate ­ ukupni prihodi kao udeo u BDP-u porasli su sa 36.6 procenata u 2000. god. na 42.8 procenata u 2003. godine. Oporezivanje je bilo otezano tokom primene odvazne i odgovarajue poreske reforme iz 2001. god i tokom fiskalno riskantne, ali vazne reforme centralizovanog sistema plaanja (ZOP), koja je imala centralnu ulogu u prikupljanju poreza (slicne reforme u drugim zemljama bivse Jugoslavije dovele su do pocetne erozije budzetskih prihoda). 2.42 S obzirom da poreski sistem u Srbiji prikuplja pozamasne prihode, odgovarajui program poreske politike je da ustolici poreski sistem koji pospesuje rast, a istovremeno radi na ocuvanju i prosirivanju postojeih poboljsanja. Poreski sistem koji pospesuje rast najmanje ometa rad i investicije, kao i stednju, a svodi na minimum traznju za administrativnim resursima. Napori politike koji treba da dostignu ove ciljeve dovese do: (i) odrzavanja prihoda dok se ne postigne permanentno prilagoavanje potrosnje; (ii) daljeg sirenja i harmonizacije poreskih osnova sa 28 Ove aktivnosti politike na kratki rok moraju se posmatrati kao pocetak procesa reforme i moraju biti podrzane bavljenjem prioritetima politike na srednji rok za produbljivanje procesa reforme. Ti prioriteti su: (i) organizaciona reforma u drzavnoj administraciji; (ii) depolitizacija administracije; stvaranje i implementacija novih mehanizama Zakona o drzavnoj sluzbi i Uprave drzavnom sluzbom; i (iii) primenom reforme licnih dohodaka. 22 minimalnim izuzeima; (iii) oprezno pomeranje sa oporezivanja prihoda na oporezivanje potrosnje; i (iv) unapreenja administracije i nepristrasnog sprovoenja. 2.43 Trajne redukcije potrosnje i javnog duga kao udela u BDP-u trebalo bi da prethode svakoj redukciji javnih prihoda kao udela u BDP-u. Usled visokog javnog duga, velikih fiskalnih deficita, i smanjivanja izvora neto ne-inflacionih fiskalnih finansiranja (kao sto je ve bilo reci), Srbija mora da ostvari redukciju fiskalnih deficita po fazama. Vlada Srbije nije u mogunosti da «stimulise» ekonomsku aktivnost putem fiskalnih deficita i trebalo bi da izbegava poreske reforme sa velikim rizikom od gubitka prihoda. Bilo koja dalja poreska reforma morala bi biti veoma neutralna u odnosu na prihode. Tek nakon sto se uspesno primene strukturne reforme kako bi se pozabavile uzrocima visoke javne potrosnje i nakon sto javni dug krene ka opreznijem nivou, vlada e moi da dozvoli redukcije poreskih prihoda u odnosu na BDP. 2.44 S obzirom na potrebu da se zadrzi prikupljanje prihoda, dalje sirenje i harmonizacija poreskih osnova bie preduslov za bilo koju moguu buduu redukciju ukupnih poreskih stopa. Generalno je pravilo da su porezi sa sirokom osnovom i nizim stopama pozeljniji od visokih stopa nastalih usled odobravanja brojnih izuzea od plaanja poreza.29 Uklanjanje izuzea stvara jednake uslove za razlicite ekonomske aktere, i tako stimulisalo raspodelu sredstava u produktivnije svrhe. Jednostavnije poreze sa manje izuzea i usklaenijim osnovama takoe je lakse i jeftinije nametnuti i primeniti (narocito kada se poreska administracija tek uspostavlja, kao sto je u Srbiji slucaj), a time se omoguuje prikupljanje istog prihoda po nizim stopama. Oni takoe umanjuju troskove firmama i pojedincima u skladu sa poreskim regulativama. Ukoliko se pazljivo osmisle, takve promene mogu poboljsati pravicnost uklanjajui sve skrivene regresivne elemente u poreskom sistemu. 2.45 Poreska reforma u Srbiji 2001. godine predstavljala je klasicnu i veoma pozitivnu primenu ovih principa. Poreski sistem je pojednostavljen, sto je, izmeu ostalog, podrazumevalo i smanjenje broja poreza sa 230 na 6 glavnih poreza. Prosirenje osnove poreza na zarade za socijalne doprinose dovelo je do znacajnih (i verovatno preteranih) smanjenja stopa poreza na zarade. Meutim, kasnije poreske reforme uvele su brojna izuzea koja su totalno preokrenula pravac, osipajui osnovu i dodajui kompleksnost.30 Poreske olaksice za velike i/ili strane investitore predstavljaju diskriminaciju prema sektoru malih i srednjih preduzea i domaim investitorima. Srpska vlada bi trebalo da trazi dalje mogunosti za sirenje osnove, ukljucujui i pazljivu 29 Dokazano je da poreske olaksice nisu najznacajniji faktor koji utice na odluku o investiciji i kod domaih i kod stranih preduzetnika. Poslovno okruzenje, osnovna infrastruktura, ekonomska i politicka stabilnost igraju vazniju ulogu pri donosenju odluke o investiranju. Iako je korist od poreskih olaksica nesigurna, troskovi njihove implementacije su obicno veliki. Preciznije, poreske beneficije e verovatno: (i) smanjiti fiskalne prihode i izazvati nezakonito ponasanje; (ii) oslabiti raspodelu sredstava i privui investitore koje zanima kratkorocni profit; (iii) inicirati javno nadmetanje izmeu susednih zemalja; i (iv) podrazumevati veliko administrativno optereenje. 30 Politika poreskih olaksica u Republici Srbiji revidirana je dva puta izmeu 2001. i 2003 god (sredinom 2001. i pocetkom 2003.). Najnovije promene u politici poreskih olaksica ukljucuju: (i) desetogodisnje neoporezivanje za investiranje u osnovna sredstva u vrednosti od preko 600 miliona dinara, ukoliko je praeno dodatnim zaposljavanjem barem 100 radnika; (ii) petogodisnje neoporezivanje za investicije u osnovna sredstva koje premasuju 6 miliona dinara, ukoliko podrazumeva dodatno zaposljavanje barem pet radnika u odabranim regionima; (iii) smanjenje stope poreza na profit preduzea sa 20% na 14%; (iv) udvostrucavanje poreskog kredita na investicije; i (v) uveanje poreskog kredita za tek zaposlene sa 40% na 100% od troskova rada. 23 reviziju nekih promena uvedenih 2003. godine. Usklaivanje osnova socijalnih doprinosa sa komponentom plate poreza na licni dohodak takoe je bitna. 2.46 Pazljivo formulisan pomak sa (direktnog) oporezivanja prihoda na (indirektno) oporezivanje potrosnje mogla bi poboljsati srpske izglede za rast. Takav pomak sa oporezivanja prihoda na oporezivanje potrosnje opravdan je zbog jednostavnosti i efikasnosti. Glavni argument za jednostavnost jeste cinjenica da je tesko precizno izmeriti prihod, dok je merenje potrosnje relativno lako. Sto se efikasnosti tice, porez na potrosnju ukida porez na stednju.31 Uz bilo koji takav pomak, kao kompenzacija, morala bi se uraditi prilagoavanja izvora prihoda onih drzavnih institucija koje trenutno zavise od direktnih poreza, kao sto su penzioni i fondovi zdravstvenog osiguranja. 2.47 Jedna od najvaznijih komponenti poreskog sistema koji unapreuje rast jeste efikasna poreska administracija koja stimulise dobrovoljno podvrgavanje i efektno nadgleda uplate poreza. Iako se ovaj izvestaj ne bavi detaljno pitanjem poreske administracije, efektna implementacija poreske politike imae povoljan uticaj na formalizaciju ekonomije putem smanjenja kasnih uplata i neplaanja, i destimulacijom izbegavanja, kao i prevara, uz pomo adekvatnih kontrola programa i odgovarajueg sistema kazni. Delotvorna potraga za neplaenim porezima takoe je bitna da bi se eliminisalo skriveno subvencionisanje preduzea-gubitasa, i time ih stimulisalo da faktore proizvodnje efikasnije iskoriste u nekom drugom segmentu ekonomije. D. IZGLEDI NA SREDNJI ROK: PRIKAZ DVA ILUSTRATIVNA SCENARIJA 2.48 Paket mera stabilizacije i strukturne reforme koji je gore opisan, pomogao bi da Srbija krene mnogo brzim putem odrzivog rasta. Ovaj odeljak treba da demonstrira neto efekat predlozenih promena politike uporeujui dva od mnogih moguih makroekonomskih scenarija.32 Pravi ishodi mogli bi biti obuhvaeni ovim rasponom ili biti van njega; ova dva scenarija osmisljena su kako bi pokazala uticaj razlicitih sirokih strategija reforme. Prvi scenario, koji treba da ilustruje putanju srpske ekonomije u slucaju odlucnih mera politika koje vodi vlada, obuhvata sledee kljucne elemente: (i) visoko kvalitetno fiskalno prilagoavanje kakvo je gore opisano, koje bi povealo makroekonomsku stabilnost i pojacalo poverenje u okvire politike, time stimulisui privatne investicije; (ii) brz rast produktivnosti kao posledica strukturnih reformi, privatizacije i restrukturiranja preduzea; (iii) unapreenje ostvarenog izvoza; i (iv) jake spoljne dotoke kapitala ukljucujui znacajne strane direktne investicije. 31Postoje dve struje misljenja. Prvo, postoji opste vienje da bi porez na potrosnju bio vise regresivan nego porez na prihod ­ taj argument proistice iz cinjenice da stopa stednje u odnosu na prihod, raste sa prihodom. Drugo, moze biti tesko primeniti porez na potrosnju, ako ima strukturu visestrukih stopa i brojna izuzea. 32Ogled iz ovog poglavlja odnosi se na Srbiju i Crnu Goru (SCG) na osnovu raspolozivih podataka u Junu 2004. godine. Srbija obuhvata oko 93 procenata ekonomije Srbije i Crne Gore. Posto je ova analiza pre svega ilustrativna a nema za cilj da daje precizne projekcije ostae nepromenjena u odnosu na poslednje izmene u podacima za 2004. godinu. 24 2.49 Drugi scenario treba da prikaze posledice nezadovoljavajueg napredovanja sa primenom strukturnih reformi od 2004. pa na dalje. Po ovom scenariju vlada pokusava da odrzi stavove i trenutne fiskalne politike (odrzavajui nivo i strukturu potrosnje relativno postojanim) i monetarne politike. 2.50 Rezultati pokazuju veoma razlicito kretanje ekonomije po ova dva ilustrativna scenarija, pri cemu Srbija postize mnogo vei rast po prvom scenariju odrazavajui snazna prilagoavanja i reformu. Predvieno je da e realni rast BDP-a dostii 5 procenta godisnje izmeu 2005. i 2010. god., sto je u skladu sa potencijalnom stopom rasta u zemlji (vidi Okvir 2.5 i Grafikon 2.12). Jak ostvareni rast potekao bi od snazne reakcije privatnog sektora inicirane reformama u cilju poboljsanja poslovnog okruzenja i stalnih fiskalnih prilagoavanja, sto bi dovelo do veeg poverenja u okvire politike. Takvo okruzenje dovelo bi do veih investicija u odnosu na BDP, sto bi odrzalo visoke stope rasta (grafikon 2.13). Nasuprot tome, prosecni rast po drugom scenariju bio bi oko 2.5 procenta tokom istog perioda kao posledica nezadovoljavajue implementacije strukturnih reformi i neuspeha u postizanju visoko kvalitetnog fiskalnog prilagoavanja ­ a sve ovo be se dovelo u vezu sa razocaravajuim ucinkom ukupne faktorske produktivnosti. 2.51 Osim toga, po drugom scenariju, ukupna javna potrosnja ostala bi visoka sa prosekom od 46.8 procenta BDP-a izmeu 2005. i 2010. god. (tabela 2.4). Kao sto se moze videti iz tabele 2.3, glavni uslovi za visoko kvalitetno fiskalno prilagoavanje ne bi bili zadovoljeni po ovom scenariju, a dokaz za to je kretanje tekue potrosnje (plate, kao i subvencije i transferi). Kao posledica toga, mesavina loseg fiskalnog ucinka, niskog rasta i visokih kamatnih stopa vodile bi nezadrzivo ka javnom dugu, koji bi dosegao preko 73 procenta BDP-a do 2010. (grafikon 2.14). Kao rezultat ogranicenog kredibiliteta programa i nepovoljnih izgleda na odrzivost duga, kamatne stope bi ostale visoke i privatne investicije bile bi istisnute. Ovo bi umanjilo kreditnu sposobnost zemlje i ekonomiju izlozilo negativnim sokovima, time je cinei vise podloznom na finansijsku krizu. Jasno je da takvo okruzenje politike ne bi dovelo do ostvarivanja socijalnog programa Srbije. Okvir 2.5 O potencijalnoj stopi rasta srpske ekonomije Moze li Srbija da ostvari prosecnu stopu rasta od 5 procenta kako je predvieno u moguem scenariju prilagoavanja? Standardni okvir koji objasnjava rast moze malo pojasniti ovo pitanje. Tacnije, ovaj okvir podrazumeva sledeu jednakost: dY/Y=dK/K+dR/R+dA/A, u kojoj funkcija proizvodnje ima oblik Y=AKR, a i su elasticnost autputa u odnosu na rast kapitala (K) i radne snage (R). U praksi, dA/A (stopa rasta ukupne faktorske produktivnosti UFP) izracunava se kao ostatak, dok se i procenjuju putem udela profita i radne snage u nacionalnom dohotku. Nedavno istrazivanje izgleda za rast pet zemalja Centralne i Istocne Evrope (Poljske, Ceske, Slovacke, Maarske i Slovenije) ukazuje da je UFP pre nego rast faktorskih inputa ocekivana glavna pokretacka snaga iza rasta autputa u ovim zemljama.33 Ubrzavanje strukturnih reformi i napori da se ucvrste institucije sto bi priblizilo zemlju drugim susedima u regionu sa dobrim ucinkom (vidi okvir 2.1) verovatno e poboljsati produktivnost zemlje. Reforme o kojima se govorilo u ovom i u drugim poglavljima takoe mogu poveati investicije kao udeo u BDP-u. Uz to, iako demografski trendovi ukazuju da populacija 33Doyle i dr. (2001). 25 Srbije stari, poboljsanja u funkcionisanju trzista rada i promena smera «izliva mozgova» koje se desilo devedesetih godina moze da podigne nivoe zaposlenosti. Studija koju su uradili Benhabib i Spiegel (1994) procenjuje potencijalne stope rasta UFP-a oslanjajui se na teoriju konvergencije dohotka i vaznu ulogu ljudskog kapitala i dolazi do sledee osnovne jednacine: stopa rasta UFP = 0.0007 *godina skolovanja + 0.0014 * deficit dohotka. Ako se ovu jednacinu ubace trenutni podaci za Srbiju dobija se predviena dugorocna UFP stopa rasta od 4 procenta.34Oslanjajui se na gore pomenutu funkciju proizvodnje, i odrzavajui odnos kapital ­ autput konstantnim i pretpostavljajui da e prosecna stopa rasta zaposlenosti u narednih 10 god. biti oko 0.5, predviena stopa rasta UFP-a od 4 procenta prevodi se u predvienu stopu rasta BDP-a od oko 8 procenta godisnje. Meutim, predviena stopa rasta izgleda nerealna posto bi odrzavanje odnosa kapital ­ autput (za koji se pretpostavlja da je bio oko 2 u 2003.) zahtevao porast investicija na iznad 30 procenata BDP-a. Realnija projekcija potencijalne stope rasta srpske ekonomije na srednji rok moze se dobiti putem sledee osnovne jednacine od strane Barbone i Zalduendo (1997): ln(BDP/stanovnik)= - 0.005 - 0.018 * ln(Inicijalni BDP/stanovnik) + 0.019 * ln(Investicije/BDP) + 0.007 * ln(godine skolovanja) + 0.020 * ln(ekonomske politike) - 0.400 * ln(stopa nataliteta). Ubacujui najnovije podatke za Srbiju u gornju jednacinu, dolazi se do stope rasta BDP-a od oko 3 procenta godisnje. Meutim, pod uslovom da odnos investicija prema BDP-u poraste dosta iznad 20 procenata, popravi se kvalitet obrazovanja i zemlja napravi znacajan pomak u poboljsanju poslovnog okruzenja, srpska privreda mogla bi da ostvari rast od 5-6 procenata godisnje po ovoj jednacini. 2.52 Po drugom scenariju, ekonomija bi morala da ima nize deficite tekueg racuna platnog bilansa zbog niskog upliva svezeg kapitala (tabela 2.4). U nedostatku stalnog fiskalnog prilagoavanja, nizih stranih direktnih investicija, ogranicene donatorske podrske i slabije kreditne sposobnosti nametnule bi se manje investicije (u proseku 15 procenata BDP-a izmeu 2005. i 2010. godine u poreenju sa 21 procentom u istom periodu po scenariju verovatnog prilagoavanja), koje bi zatim doprinele nizim registrovanim stopama rasta. 2.53 S druge strane, poboljsana makroekonomska sredina i kredibilnije politike, po prvom scenariju, dovele bi do veih stranih direktnih investicija, koje je bi dostigle 3.1 procenta BDP-a u 2010. god. Ovakav razvoj, zajedno sa drugim merama reforme, poveao bi konkurentnost zemlje, i time proizveo jak ostvareni izvoz (tabela 2.4). Neto efekat ovih trendova smanjio bi deficit tekueg racuna platnog bilansa (izuzimajui donacije) na 6.1 procenata BDP-a do 2010. god. Uz to, razumne politike i poboljsano poverenje u okvir politike koji bi podrzavali rast i investicije, doveli bi, takoe, do uveanja stednje: bruto domaa stednja kao udeo u BDP-u porasla bi do 6 procenta u 2010. god sa -4 procenta u 2004. god. 34Po rezultatima popisa stanovnistva iz 2002. god., prosecan broj godina obrazovanja srpske populacije iznad 15 godina iznosi 8.5. Paritet kupovnih snaga jaza izmeu dohodaka Srbije i SAD negde je izmeu 5.5. i 6. 26 Grafikon 2.12 Kretanje rasta, (2004-2010.) Grafikon 2.13 Investicije, 2005-2010. (%BDP-a) 8 25 Scenario 2 Scenario 2 7 Scenario 1 Scenario 1 20 6 5 15 4 10 3 2 5 1 0 0 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2.54 Dva ilustrativna scenarija prikazuju zapanjujue razlicite staze rasta potrosnje, koja je glavna odrednica zivotnog standarda i nivoa siromastva. Po drugom scenariju, ukupan rast potrosnje postojano pada, dostizui negativne stope (grafikon 2.15). Posto se javni sektor ne prilagoava, stopa rasta licne potrosnje opada jos brze, odrazavajui kombinovani efekat sporijeg rasta BDP-a i smanjene prisutnosti inostranog finansiranja. Nasuprot tome, prvi scenario zahteva pocetno smanjenje rasta potrosnje u 2005. i 2006. god. na vrednosti ispod nivoa slabijeg scenarija reformi, kako bi dopustila investiciji da dosegne nivo potreban za brzi ekonomski rast. Potonji brzi oporavak rasta potrosnje odrazava plodove te investicije, korenitijih reformi i veeg obima inostranog finansiranja koje bi Srbija mogla da apsorbuje po tom scenariju. 2.55 Kretanje potrosnje po dva alternativna scenarija prikazana na grafikonu 2.15 zaista slikovito docarava teske izbore u procesu reforme. Odlozene reforme mogu odloziti negativne posledice, ali samo privremeno, i po cenu jos bolnijih prilagoavanja u budunosti. Putanja potrosnje po oba scenarija naglasava cinjenicu da zemlja ne moze i ne treba da ocekuje da zadrzi stope rasta potrosnje iz nedavne proslosti jer su one rezultat specificnih i privremenih faktora opisanih na pocetku ovog poglavlja. Tabela 2.4 Kretanje izabranih promenljivih po dva ilustrativna scenarija, 2003- 2010 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 Scenario 1 Rast BDP-a 3.0 4.4 4.5 4.5 5.0 5.5 6.0 6.0 Bruto domaa stednjaa -7.0 -4.0 -2.5 0.1 2.5 4.0 5.2 6.1 Realni BDP po stanovniku (2004=100) 100.0 104.4 109.0 114.4 120.6 127.8 135.4 Ukupna javna potrosnjaa 46.8 47.0 44.9 42.4 41.6 40.8 39.8 39.0 Fond plataa 10.3 10.6 10.1 8.9 8.9 8.8 8.7 8.7 Subvencije i transferia 24.1 25.1 21.8 20.6 20.0 19.6 19.2 18.8 Javne investicijea 2.1 2.9 4.0 4.7 4.5 4.5 4.3 4.1 Deficit vlade a,b -4.2 -3.4 -2.4 -0.9 -0.8 -0.5 -0.5 -0.1 Ukupni javni duga 79.0 65.0 63.0 59.5 56.1 52.5 49.1 45.6 Uvoza 41.9 41.2 42.8 43.5 44.2 45.1 45.5 46.0 Izvoza 19.2 20.4 22.8 24.0 25.5 26.9 28.0 29.2 Bilans tekueg racuna a,b -12.6 -11.0 -9.8 -8.8 -8.1 -7.6 -6.9 -6.2 27 Strane direktne investicijea 6.7 3.1 5.0 4.0 3.4 3.4 3.1 3.1 Ukupni spoljni duga 68.2 64.0 64.0 63.2 63.9 64.5 64.6 64.2 Servisiranje duga/ Ukupan izvoz 7.4 13.8 11.0 8.9 12.1 12.8 12.3 11.4 Potrebe za finansijama c 3,247.5 2,583.3 2,418.6 2,638.7 2,920.0 3,292.9 3,453.0 3,382.5 Scenario 2 Rast BDP-a 3.0 4.4 3.5 3.0 2.5 2.0 2.0 2.0 Bruto domaa stednjaa -7.0 -4.0 -4.1 -3.7 -3.1 -1.9 -0.4 1.2 Realni BDP po stanovniku (2004=100) 100.0 103.4 106.4 109.0 111.1 113.3 115.5 Ukupna javna potrosnjaa 46.8 47.0 47.1 46.7 46.5 46.7 47.0 47.3 Fond plataa 10.3 10.6 10.7 10.9 10.9 11.0 11.0 11.1 Subvencije i transferia 24.1 25.1 24.9 24.4 23.5 23.5 23.5 23.5 Javne investicijea 2.1 2.9 2.6 2.6 2.6 2.6 2.6 2.6 Deficit vladea,b -4.2 -3.4 -4.6 -4.6 -5.1 -5.4 -5.7 -6.0 Ukupni javni duga 79.0 65.0 63.8 64.8 66.6 68.7 71.0 73.3 Uvoza 41.9 41.2 40.8 40.2 39.5 38.8 38.1 37.4 Izvoza 19.2 20.4 20.6 20.8 21.3 22.1 22.8 23.7 Bilans tekueg racuna a, b -12.6 -11.0 -10.8 -9.9 -9.0 -7.8 -6.6 -5.2 Strane direktne investicijea 6.7 3.1 2.9 2.3 2.1 1.8 1.6 1.4 Ukupni spoljni duga 68.2 64.0 65.4 66.5 69.7 72.4 74.1 74.9 Servisiranje duga/ Ukupan izvoz 7.4 13.8 12.6 11.1 14.6 15.7 15.3 15.1 Potrebe za finansijama c 3,247.5 2,583.3 2,962.1 2,605.0 2,924.3 2,899.8 2,762.7 2,505.5 a: % BDP-a; b: iskljucujui donacije; c: u milionima USD. 2.56 Sve u svemu, rezultati pokazuju da implementacija visoko kvalitetnih fiskalnih prilagoavanja i odrzivog napretka sa merama strukturne reforme koje su usmerene na unapreenje produktivnosti i poslovne klime, predstavlja najperspektivniji put za postizanje brzeg i odrzivijeg rasta u Srbiji. Cvrsta predanost i odlucna implementacija programa takoe bi Srbiju ubacila u povoljan ciklus visokih investicija, stednje, produktivnosti i rasta i ­ boljih zivotnih standarda. Skretanje sa ove staze ­ kao sto je pokazano u drugom scenariju ­ ne samo sto bi ekonomiju ucinilo jako osetljivom na spoljne i unutarnje sokove, ve bi imalo i negativne socijalne posledice: do 2010. godine predvieni BDP po stanovniku bio bi oko 17 procenata nizi nego po prvom scenariju i potrosnja bi opadala. Kao sto meunarodno iskustvo pokazuje, odlaganje korektivnih mera politike ­ npr. permanentnog fiskalnog prilagoavanja i korenitih strukturnih reformi ­ cesto dovede do jos skupljih prilagoavanja u budunosti. Grafikon 2.14 Javni dug 2005-2010. (% Grafikon 2.15 Potrosnja,a 2005-2010. BDP-a) 28 80 8 Scenario 2 Scenario 1 Scenario 2 70 Scenario 1 6 60 50 4 40 2 30 20 0 10 0 -2 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2005 2006 2007 2008 2009 2010 a: Stopa rasta po stanovniku 29 3. MEUNARODNA TRGOVINA I REGIONALNA INTEGRACIJA A. MEUNARODNA TRGOVINA I RAST: TEORIJA I ISKUSTVO 3.1 Otvorenost ka trgovini i integracije mogu u velikoj meri da doprinesu veem ekonomskom rastu. I teoretski modeli rasta (Solow, 1957) i nedavna istrazivanja i iskustvo potvruju da stopa rasta ukupne faktorske produktivnosti (UFP) predstavlja glavnu odrednicu ekonomskog rasta na duze staze. Vea trgovinska integracija moze uveati rast UFP-a tako sto e dovesti do bolje preraspodele sredstava prilikom koje se ekonomija specijalizuje u proizvodnji robe i usluga gde ostvaruje najveu produktivnost, prema svojoj komparativnoj prednosti (Dollar i Kraay, 2002). Ove pogodnosti su potvrene empirijskim istrazivanjem iskustva sirom sveta. Sachs i Warner (1995) otkrili su da su zemlje koje su vise integrisane u svetsku ekonomiju zabelezile natprosecne stope ekonomskog rasta. Dollar i Kraay (2002) su ustanovili da su porasti obima trgovine imali pozitivan uticaj na stope rasta. Druge studije na nivou preduzea i industrije pokazuju da liberalizacija trgovine i, kao posledica toga, porast izvozne konkurentnosti, deluju na poboljsanje stimulacija i smanjuju troskove (Svetska banka, 2003a). »Dinamicna dobit u produktivnosti» stvara se putem «smanjenih trgovinskih troskova» u kombinaciji sa prelivanjem viska tehnoloskog znanja koje je rezultat sirenja znanja i tehnoloskih inovacija pristupacnih zahvaljujui uvoznom input-u. 3.2 Pogodnosti liberalizacije trgovine mogu se jos poveati uplivom stranih direktnih investicija i regulativnim reformama. Vea otvorenost ka trgovini je katalizator veih nivoa stranih direktnih investicija. Ovo potonje moze poveati stopu rasta proizvodnje tako sto e podii ukupnu faktorsku produktivnost uspesnijim korisenjem resursa i efikasnosu investicija, i ubrzati stopu akumulacije kapitala (Bosworth i Collins, 1999; Borenzstein i dr., 1998). Meutim, ovi pozitivni efekti se materijalizuju samo kad zemlja domain ima minimalni prag sposobnosti apsorpcije koja se meri ljudskim kapitalom, makroekonomskim upravljanjem i infrastrukturom. Regulativne reforme takoe su bitne za poboljsanje rezultata liberalizacije trgovine (Bineswaree i Freund, 2004). Uticaj poveane trgovine na rast ne postoji u visoko regulisanim ekonomijama, posto preterane regulisanje sprecava raspodelu proizvodnih faktora ka njihovim najproduktivnijim upotrebama. 3.3 Iskustvo zemalja Centralne i Istocne Evrope (ZCIE) dokazuje veze izmeu trgovine, stranih direktnih investicija i rasta. Analiza ZCIE potvruje da politicki prouzrokovana integracija, prevashodno putem «faktora Evropske unije», ima odlucujuu ulogu u privlacenju stranih direktnih investicija i kao posledica toga, u obrazovanju spoljne trgovine ZCIE. Takoe, strane direktne investicije odigrale su veliku ulogu u preorientaciji izvoza ZCIE u EU, ka naprednijim nivoima proizvodnje, i u integraciji nekih firmi iz ZCIE u globalnu mrezu proizvodnje i marketinga (Kaminski, 2000). U pocetnim godinama tranzicije, ove ekonomije imale su poprilicno uvean 30 doprinos izvoza rastu. Evropska integracija dovela je do gotovo stalnog ujednacavanja vrednosti prihoda po stanovniku meu zemljama clanicama. Podaci na nivou firmi pokazuju da integracija u svetsku ekonomiju nije samo izvor inostranog finansiranja, ve je i vazan izvor rasta produktivnosti usled pristupa inostranim sirovinama i kapitalnim dobrima. Takoe omoguuje vei pristup svetskom trzistu za plasiranje proizvoda preduzea. 3.4 Gore iznesena teorija i iskustvo relevantni su za dosadasnju tranziciju u Srbiji, a i za izglede budueg rasta. Uprkos napretku prve generacije reformi u vezi sa trgovinom, los ostvareni izvoz i slabo privlacenje stranih direktnih investicija ostaju glavne prepreke ekonomskom rastu u Srbiji. Kao sto je prikazano u drugom poglavlju, da bi Srbija krenula putem odrzivog rasta po scenariju «jakih reformi», izvoz u odnosu na BDP morao bi da poraste sa 20.3% u 2003. god., na 30% u 2010. god. Cilj ovog poglavlja je da omogui bolje razumevanje ostvarenog trgovinskog prometa Srbije i faktora koji uticu na rast njenog izvoza. Ukazuje na glavna ogranicenja za razvoj izvoza i razmatra kako bi regionalna i globalna integracija mogla da doprinese oslobaanju izvoznog potencijala Srbije. B. TRGOVINSKA POLITIKA I REALIZACIJA: 1990 ­ 2003 Zaostavstina proslosti 3.5 U periodu 1990-ih godina Srbija i Crna Gora (SCG) bila je relativno dobro integrisana u svetsku ekonomiju. Dok je jos bila deo Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), 1989. godine, ukupni zabelezeni promet robe i nefaktorskih usluga Srbije i Crne Gore iznosio je 90 procenata BDP-a (tabela 3.1). Nivo izvoza i uvoza u iznosu od 42, odnosno 48 procenta BDP-a, mogli su se uporediti sa nivoima u drugim zemljama slicne velicine. Meutim, veliki deo trgovine u SCG bio je koncentrisan u drugim republikama bivse Jugoslavije. Meu-republicka trgovina popela se na 54 procenta BDP-a, u poreenju sa samo 36 procenta BDP-a trgovine sa ostatkom sveta. 3.6 Devedesete godine donele su veliko pogorsanje realizacije trgovine. Gubitak trzista republika bivse Jugoslavije35 nakon raspada SFRJ, dodatno je pogorsan posledicama konflikta, ekonomskim sankcijama i unistenjem infrastrukture nakon NATO bombardovanja 1999. god. Ovo je ozbiljno prekinulo trgovinske i ekonomske veze Srbije sa njenim regionalnim susedima i glavnim trgovinskim partnerima, kao i sa meunarodnim mrezama proizvodnje i distribucije. Sve ovo je pogorsano odlozenom tranzicijom i losim upravljanjem ekonomijom, ukljucujui poveanu intervenciju vlade na trzistu (npr. putem kontrole cena i razmene). Nedostatak trzisno orijentisanih struktura vlasnistva, nedostatak pristupa kapitalu, visestruki devizni kursevi, 35Trgovina sa ovim republikama znacajno je opala ­ delom zbog konflikta; trgovina izmeu SCG i Hrvatske je bila narocito tesko pogoena; dok je trgovina izmeu SCG i Bosne i Hercegovine i BJR Makedonije i je bila manje ugrozena jer je bilo zaobilazenja sankcija. 31 protekcionizam, nedostatak investicija, i represivna regulativa i oporezivanje ­ sve je ovo dovelo do sprecavanja razvoja i ucinka industrija okrenutih izvozu. Tabela 3.1 Trgovina robom i nefaktorskim uslugama u SCG (kao % BDP-a) 1989 1998 2000 Ekonomije slicne velicine Ukupno Strani Meu-republicki Uvoz 48 19 29 31.5 46.5 40-65 Izvoz 42 17 25 22.5 29.6 40-65 Ukupno 90 36 54 53.9 76.1 80-130 Napomena: ekonomije slicne velicine su Maarska, Portugalija, Austrija, Ceska, Bugarska, Belgija i Svedska Izvor: Trgovinske politike i institucije u zemljama Jugoistocne Evrope - Studija o SRJ za 1989. i Svetski indikatori razvijenosti 2004. 3.7 Do 2000. god. SCG je izgubila dosta u pogledu trgovinske otvorenosti. Izvoz je pao na manje od 30 procenata od nivoa na kojem je bio 1990. god.36 Njegov udeo u BDP-u pao je sa 42 procenta u 1989. god. na 29.6 procenta u 2000. god. (tabela 3.1). Uticaj na izvoz bio je slican, ali manje izrazen. Izvoz je 2000. god. iznosio manje od 50 procenata nivoa iz 1990. god. Radikalno se promenio i sastav prvih deset vrsti artikala koji su se izvozili u EU. Udeo izvoza masina i automobilskih delova naglo je opao sa 15.1 procenata u 1990. god na 5.6 procenta u 2000. god. nasuprot paralelnom rastu udela poljoprivrednog izvoza, sa 4.8 na 19.5 procenata za isti period. Ovo je odrazavalo jak proces de-industrijalizacije sirom proizvodnih struktura koji je dosta oslabio trgovinski i izvozni kapacitet Srbije. Nedavne reforme tokom 2001-2003 3.8 Savezna vlada i vlada Srbije koje su dosle na vlast u oktobru 2000. odnosno u januaru 2001. godine, pokrenule su ambiciozan program u cilju brze tranzicije ka trzisnoj ekonomiji. Ovaj program ukljucivao je brojne rane mere za liberalizaciju trgovine i deviznog sistema. U decembru 2000. god. unificiran je devizni kurs, vraena je konvertibilnost tekueg racuna, i uklonjena su brojna birokratska ogranicenja37 i ogranicenja politike deviznog kursa38, ukljucujui skoro sva kvantitativna i ogranicenja za dobijanje dozvole. Istovremeno, novi zakon o carinskoj tarifi stupio je na snagu 1. juna 2001. predviajui smanjenje broja carinskih blokova sa 37 stopa koje se kreu od 0 36Poreenja trgovine SCG pre i posle raspada SFRJ moraju se razmatrati sa opreznosu iz dva razloga. Prvo, lakse je meriti trgovinu preko formalnih granica nego unutar jedne zemlje, sto znaci da se podaci ne mogu u potpunosti uporeivati. Drugo, posto je trgovinski potencijal smanjen podizanjem granica, istorijski obim trgovine unutar SFRJ moze prenaglasiti trgovinski potencijal u novom okruzenju. 37Amandmani na Zakon o spoljnoj trgovini iz decembra 2000. umanjili su veliki broj administrativnih prepreka za odvijanje trgovine ukidanjem nekoliko kontrola, ukljucujui i minimalne zahteve u vezi sa osnovnim sredstvima kompanije i zaposljavanjem, godisnju taksu za registraciju trgovinskih kompanija u iznosu od 1000 DM, i obavezu prijave i plaanja poreza na uvozne/izvozne transakcije Saveznom ministarstvu za ekonomske odnose sa inostranstvom. 38U maju 2002. Narodna banka Srbije obavestila je MMF da je prihvatila obaveze iz clana VIII (2), (3) i (4) MMF- ovog sporazuma, cime se obavezuje da nee nametati restrikcije na plaanja i transfere za tekue meunarodne transakcije i da se nee baviti diskriminatornim aranzmanima novca u opticaju ili praksom devizne kontrole sa vise kurseva bez odobrenja MMF-a. 32 do 40 procenata, na samo 6, sa opsegom od 1 do 30 procenata39. Ovo smanjenje carinske disperzije bilo je praeno padom prosecne tarife za 5 procentualnih poena, sa 14.4 na 9.4 procenta40 i padom ponderisane srednje tarife sa 9.7 na 7.5 procenata.41 3.9 Dalja liberalizacija trgovinskog rezima Srbije pratila je implementaciju Akcionog plana za harmonizaciju ekonomskih sistema (AP) drzava clanica Drzavne zajednice Srbija i Crna Gora u julu 200342. AP navodi sve elemente trgovinskog i ekonomskog rezima za koje se ocekuje da budu usklaeni, i ukljucuje pravila i regulative za slobodno kretanje robe, dobara, ljudi i kapitala u cilju stvaranja jedinstvenog trzista. I dok je ostvaren napredak u usklaivanju preko 99 procenta carinskih pozicija (od kojih se 93% trenutno primenjuje) i nekoliko aspekata carinskog sistema, mnogi drugi bitni elementi trgovinskog rezima jos nisu definisani. Tabela 3.2 prikazuje glavne karakteristike stvarne i ocekivane carinske tarife Srbije i Crne Gore, pre, za vreme i posle procesa harmonizacije. 3.10 Procesom harmonizacije umanjen je prosecan nivo carinskih tarifa u Srbiji za dodatna 2 procenta,43 sa 9.4 procenta u 2001. na 7.4 procenta u septembru 2003. i ponderisane srednje tarife sa 7.5 na 6.1 procenata. Ovo je bio bitan pomak koji je prosecnu carinsku stopu u Srbiji doveo do ispod srednjeg nivoa, i u sredisnji polozaj u odnosu na druge ekonomije u tranziciji.44 Carinska disperzija, merena standardnom devijacijom carinskih stopa, takoe je opala. Ovaj povoljni razvoj dogaaja smanjio je distorziju cena u strukturama proizvodnje i potrosnje, kao i podstreke na sverc i druge vrste korupcije i koristoljublja. Istovremeno, veina zahteva za dobijanje dozvole za izvoz i uvoz uklonjena je uz napustanje odreenog broja uvoznih i izvoznih kvota koje su primenjene na odreena poljoprivredna dobra ukljucujui psenicu, stoku i seer45. Tabela 3.2 Harmonizacija carina izmeu Srbije i Crne Gore RCG carina RS carina po RS carina po RS carina po RS carina po po vrednosti vrednosti vrednosti vrednosti vrednosti robe (%) robe (%) robe (%) robe (%) robe (%) 1-sep-03 < jul 2003 1-sep-03 1-mar-05 1-sep-05 Prosecna prosta tarifa 2.8 9.4 7.4 7.3 6.9 Ponderisana srednja tarifa* 7.5 6.1 5.9 5.2 39Ovo jednostrano smanjenje carinskih stopa se nije odnosilo na Crnu Goru. 40Popovi i Jovici (2003) 41Koristei pondere iz 2001 i 2002. godine. 42Ustavna povelja Srbije i Crne Gore iz Januara 2003. godine predvia da e SCG uspostaviti zajednicko trziste na svojoj teritoriji, putem koordinacije i harmonizacije ekonomskih sistema drzava clanica u skladu sa principima i standardima Evropske Unije. Ipak, dve drzave clanice zadrzale su dva razlicita trgovinska i carinska rezima, ukljucujui kontrolu na administrativnoj granici. Akcioni plan za harmonizaciju iz jula 2003. godine postavlja ciljeve za harmonizaciju carinskog, poreskog i spoljnotrgovinskog sistema i rezima Srbije i Crne Gore. Pregovori o harmonizaciji ekonomskih sistema su podeljeni u cetiri grupe: slobodan protok robe (carinski, poreski i spoljnotrgovinski sistem), slobodan protok usluga (finansijske i nefinansijske usluge), slobodan protok kapitala i slobodno kretanje ljudi. 43Pre harmonizacije Crna Gora je odrzavala relativno nisku prosecnu carinsku tarifu od 2.81%. 44Prosecne carinske tarife u zemljama Jugoistocne Evrope 2002. godine su bile 8.5%. Najnize u Hrvatskoj i Moldaviji (5%), a najvise u Rumuniji (17.1%). Albanija (7.4), Bosna (6%), Bugarska (9.7%), Makedonija (12.6%) i Crna Gora (6.1% u 2003.) 45 Ipak kao ocigledna promena u politici je odluka srpske vlade da znacajno povea specijalna plaanja za uvoz odreenih poljoprivrednih proizvoda (Evropska komisija, 2003) 33 Standardna odstupanja 2.8 8.7 7.3 7.2 6.8 Ukupan broj carinskih pozicija 8,555 8,555 8,555 Procenat usklaenih carinskih pozicija 90.3 91.3 99.3 Procenat usklaene uvozne robe 85.4 87.9 98.3 Neusklaena roba (broj vrste robe) 827 742 56 Izvor: Savezna carinska sluzba. RS-Republika Srbija, RCG ­ Republika Crna Gora 3.11 Trzisne reforme praene su, politikom uzrokovanom, trgovinskom integracijom, i sa EU i sa susednim zemljama, sto je dalje povealo mogunosti za rast izvoza. Zajedno sa drugim zemljama Zapadnog Balkana, SCG je bila korisnik procesa Stabilizacije i pridruzivanja (skr. PSP) koji je pokrenula EU 2000.godine, a koji pruza redosled reformi sa ciljem budueg prikljucenja u EU. Od 2000. godine, PSP omoguio je svim zemljama Zapadnog Balkana nereciprocni slobodan pristup na EU trzista u kontekstu Autonomnih trgovinskih povlastica (skr. ATP). Pristup EU trzistu bio je osloboen carina i kvantitativnih ogranicenja za gotovo sve proizvode, osim za nekoliko proizvoda regulisanih kvotama sa preferencijalnim stopama.ATP su u potpunosti produzeni u Novembru 2003.46 3.12 Istovremeno, PSA otvoreno vezuje liberalizaciju trgovine sa EU sa regionalnom saradnjom i liberalizacijom meu zemljama Jugoistocne Evrope (JIE).47 SCG je nedavno ostvarila napredak u obavezama preuzetim po «balkanskom» Memorandumu o razumevanju Pakta za stabilnost povodom Trgovinske liberalizacije i olaksica.48 Taj Memorandum zahteva liberalizaciju trgovine od barem 90 procenata svih carinskih pozicija kao i 90 procenata vrednosti bilateralnog uvoza. SCG primenjuje Sporazum o slobodnoj trgovini (SST) sa Bosnom i Hercegovinom (BiH) od 2002., sto je dovelo do potpune liberalizacije trgovine meu ovim zemljama od 2004. god. Nedavno je takoe zavrsila potpisivanje preostalih Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Albanijom, Hrvatskom, Bugarskom, Rumunijom i Moldavijom, jacajui trgovinske veze sa svojim glavnim trgovinskim partnerima u Jugoistocnoj Evropi. SST sa Makedonijom postoji od 1996. god. Aneks tabela 3.1 sumira glavne karakteristike Sporazuma o slobodnoj trgovini potpisanih sa drugim zemljama Jugoistocne Evrope. 3.13 Uz to, SCG je potpisala Sporazum o slobodnoj trgovini sa glavnim trgovinskim partnerom, Rusijom, koji je stupio na snagu 2002. Takoe ima koristi od tretmana Najpovlasenije nacije koji joj je odobrilo nekoliko clanica Svetske trgovinske organizacije. 46Kvote po preferencijalnoj tarifi u okviru ATP-u su sledee: teletina (9.975 tona za SCG), pastrmka i saran (120 odnosno 140 tona, zajedno za SCG, BiH i Makedoniju); deverika, grgec, sardine i sardele 115,100,70 i 960 tona zajedno za SCG,BiH i Albaniju), vino (152000 hektolitara za svih pet zemalja koje imaju pristup preko Hrvatske i BJR Makedonije, sa uslovom potpune individualne kvote po svojim Sporazumima o stabilizaciji i prikljucenju). Dodatno, kvota za tekstil primenjuje se za SCG. 47 Pravilo Saveta EU br. 2007/2000, od septembra 2000. godine: »Pravo na aranzman o povlasticama zavisie od njihove spremnosti na regionalnu saradnju sa drugim zemljama koje su u vezi sa Sporazumom o stabilizaciji i prikljucenju EU, narocito od uspostavljanja zona slobodne trgovine u skladu sa clanom XXIV GATT-a iz 1994. i drugih vaznih zahteva STO.» 48 Potpisan u Briselu 27. juna 2001. od strane Albanije, BiH, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Rumunije i SCG. Moldavija se pridruzila 2003. godine. 34 Skorasnja realizacija trgovine i ostvareni izvoz 3.14 Uprkos sirem pristupu stranom trzistu, kako Evropske unije tako i nekim susednim trzistima, izvoz Srbije i Crne Gore ostao je slab ukazujui na znacajna unutrasnja ogranicenja za rast izvoza. Do sada, SCG je iskusila manje restrukturiranja pravca i sastava trgovinskih tokova nego uspesni rani reformatori u zemljama Centralne i Istocne Evrope. Kao sto se detaljno govorilo u prethodnom poglavlju ovog izvestaja, slab rast izvoza u kombinaciji sa jakim rastom uvoza proizveli su rastue spoljne disbalanse. Ovaj deo e analizirati ostvarenje trgovine u periodu 2000 ­ 2003. godine, a koncentrisae se na trgovinski pravac i trgovinski sastav robe, jacinu faktora i integraciju u proizvodne mreze EU. Sledei odeljak (3) koncentrise se na glavne razloge koji objasnjavaju ovakav ucinak. Okvir 3.1 Zagonetka trgovinskih statistika u SCG Kvalitet trgovinskih podataka Statistika o trgovini SCG ima puno nedostataka u pogledu izvestavanja o meunarodnim transakcijama. Ovo je jasno zbog neusaglasenosti pri poreenju nacionalnih statistika koje su saopstili drzavni organi i meunarodnih baza podataka kao sto je MMF-ov Pravac trgovinskih statistika (PTS) i baza podataka UN COMTRADE koje pokazuju objavljene statistike trgovinskih partnera. Razlike se ticu opstih ukupnih mera trgovinskih tokova, kao i geografskog sastava trgovinskih tokova, narocito sa EU. Ukupan uvoz i izvoz (u milionima USD) Udeo trgovine sa EU (u %) 2000. 2001. 2002. 2003. 1997. 1998. 1999. 2000. srpske vlasti srpske vlasti Izvoz 1,558 1,721 2,075 2,477 Izvoz 41 46 44 44 Uvoz 3,330 4,261 5,614 7,324 Uvoz 39 39 43 43 UNCOMTRADE UNCOMTRADE Izvoz 1,464 1,615 1,949 Izvoz 50.3 59.4 61.6 Uvoz 3,732 4,356 4,878 Uvoz 43.5 50.0 54.1 MMF PTS MMF PTS Izvoz 1,034 1,146 1,413 1,705 Izvoz 66.3 78.0 80.3 78.8 Uvoz 3,310 3,925 4,786 5,886 Uvoz 55.2 62.5 65.8 66.1 Zbog gore navedenih neusklaenosti i radi odrzavanja doslednosti sa drugim poglavljem ovog izvestaja, analiza e se oslanjati prvenstveno na nacionalnu statistiku za opste trgovinske tokove i trgovinski pravac. Za trgovinu po proizvodu, za koju nacionalni podaci nisu na raspolaganju, koristie se baze podataka UNCOMTRADE. Za trgovinu sa EU koristie se baze podataka EU COMEXT. SCG, Srbija ili Crna Gora? Dodatna komplikacija u vezi sa trgovinskim podacima proizilazi iz nemogunosti da se razdvoje podaci za Srbiju od podataka za Crnu Goru. Tamo gde ne postoje odvojeni podaci za Srbiju, u analizi e se koristiti podaci za SCG. Veliki crnogorski uvoz na ime Srbije u toku 2001-2003. moze uticati na rezultate. Meutim, Crna Gora predstavlja samo 8.6% izvoza SCG. 35 Obim trgovine 3.15 Nivo izvoza ostaje nizak u odnosu na nekadasnji standard i stagnira u odnosu na svoj potencijalni nivo.49 U 2003. god, izvoz robe i nefaktorskih usluga kao udeo u BDP-u iznosio je samo 22.2 procenta u poreenju sa 42 procenta u 1989. god. To je takoe dosta ispod potencijalnog nivoa ako se izvoz robe i usluga SCG uporedi sa drugim evropskim zemljama (i clanicama i onim koje tek pristupaju) uporedive velicine i populacije (8 ­10 miliona). Kao sto je prikazano u tabeli 3.3, udeo izvoza robe i nefaktorskih usluga SCG u BDP-u iz 2002. god. iznosio je samo 40-60 procenata nivoa u drugim zemljama sa kojim je vrseno poreenje, i bio je drugi najnizi meu osam zemalja Jugoistocne Evrope, posle Albanije. 3.16 Nasuprot znacajnom potencijalu za nadoknadu propustenog, oporavak izvoza robe i usluga tekao je usporeno. U periodu 2001 ­ 2003. izvoz robe i usluga zabelezio je prosecnu godisnju stopu rasta od 11.1 procenta izrazeno u USD, ali samo 4.2 procenta izrazeno u evrima, sto je vise relevantno. Ovo se moze uporediti sa mnogo visim stopama rasta uvoza, u proseku 26.3 procenta izrazeno u USD, i 18.9 procenta izrazeno u evrima. Vei deo toga se vezuje za velike potrebe rekonstrukcije. Rast je bio vei u pogledu robe (2.5 % prosecnog rasta) dok je izvoz usluga rastao mnogo brzom stopom od 10% i rastuim udelom usluga u ukupnom izvozu sa 24 % u 2000. god. na 28% u 2003.god. Tabela 3.3 Izvoz robe i nefaktorskih usluga prema BDP-a (u %) Ceska Maarska SCG Albanija BiH Bugarska Hrvatska BJRM Rumunija Moldavija JIE 1993 1993 2001 23.7 19.7 26.0 55.6 48.5 42.4 33.3 50.0 37.4 55.8 26.4 2002 20.7 19.0 26.2 53.1 46.3 38.0 35.5 52.3 36.2 2003 22.2 18.9 26.0 53.7 51.8 35.2 33.0 53.7 Prosek 22.2 19.3 26.1 54.1 47.55 38.5 34.4 52.0 36.8 Izvor: Meunarodna finansijska statistika, MMF i Svetski indikatori razvijenosti (2003), Svetska banka. Grafikon 3.1 Realizacija trgovine SCG (roba i ne-faktorske usluge), 1999- 2003. u EUR 49Potencijalni nivo se odnosi na nivo zabelezen u zemljama sa uporedivom velicinom (u pogledu BDP-a i populacije). Odrzavajui sve drugo na stalnom nivou, manja zemlja ima tendenciju da se vise okrene spoljnoj nego unutrasnjoj trgovini i tako dovodi do nemogunosti da se uporedi sa odnosima u znacajno veim ili manjim zemljama. 36 8000 70.0% 7000 BDP USD 60.0% % 6000 50.0% Deficiti 5000 kao 40.0% BP milionima 4000 uvoza u 30.0% 3000 % unac 2000 20.0% kao ra 1000 10.0% eg Vrednost Izvoz 0 0.0% teku 1999 2000 2001 2002 2003 Izvoz Uvoz racio izvoza i uvoza Deficit tekuceg bilansa Izvor: MMF baza podataka platnog bilansa 3.17 Pocetni zamah u zabelezenoj robnoj trgovini sa EU nedavno je preokrenut. Nakon godina rata i sankcija, i suocena sa velikim potencijalom za nadoknadu propustenog, SCG imala je vei ucinak od ostalih zemalja Jugoistocne Evrope50 i zemalja Centralne i Istocne Evrope na trzistu EU.51 Izvoz robe SCG na EU trziste zabelezio je prosecni rast od 19 procenata tokom 2000-03. (izrazeno u evrima), i time je znacajno popravljena pozicija na trzistu EU. Tabela 3.4 pokazuje udeo 8 zemalja Jugoistocne Evrope u ukupnom inostranom uvozu EU. Udeo SCG zabelezio je najvisi rast, skoro se udvostrucivsi izmeu 1999. i 2002. god. i doveo je SCG na cetvrto mesto iza Rumunije, Bugarske i Hrvatske. Uprkos tome, znacajan deo ovog zabelezenog rasta je nedavno osporen zbog eventualno nezakonitog izvoza seera u EU.52 Taj izvoz seera je u proseku porastao za vise od 500 procenata53 tokom 2001 ­ 2001. god i odgovoran je za oko 3 do 4 procenata rasta ukupnog izvoza SCG u EU. Tabela 3.4 Ucinak ekonomija zemalja Jugoistocne Evrope na EU trzistu od 1999. do 2002. Udeo u ukupnom inostranom uvozu EU (%) Indeks, 2003 1999 2000 2001 2002 2003 2000=100 Albanija 0.012 0.012 0.015 0.015 0.018 153.1 BiH 0.018 0.022 0.025 0.026 0.034 159.7 Bugarska 0.113 0.128 0.142 0.146 0.163 127.1 Hrvatska 0.093 0.086 0.093 0.092 0.121 139.8 BJR Makedonija 0.030 0.032 0.026 0.024 0.026 81.6 Moldavija 0.007 0.008 0.010 0.011 0.012 151.2 Rumunija 0.296 0.322 0.386 0.431 0.523 162.2 SCG 0.028 0.033 0.044 0.054 0.057 172.3 Udeo SCG u ukupnom ucinku 8 zemalja JI Evrope 4.99 5.45 6.27 7.23 6.39 50Grupa osam zemalja Jugoistocne Evrope ukljucuje: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, Makedoniju, Rumuniju i SCG. 51Za uporednu analizu 8 zemalja Jugoistocne Evrope koriseni su podaci koje je objavila EU, iz baze podataka EUCOMEXT. 52Nemarna primena potvrda o poreklu robe, dovela je do toga da EU privremeno ukine ATP za seer. 53Prema objavljenoj statistici EU. 37 Izvor: Eurostat, COMEXT baza podataka. Trgovinski pravac 3.18 Od 2000. god. SCG nije postigla znacajnu geografsku preorijentaciju svoje spoljne trgovine. Uprkos produzetku velikodusnih trgovinskih povlastica od strane EU, udeo trgovine SCG sa EU se samo neznatno poveao, sa 40.7 procenata u 2000. god. na 43.8 procenata u 2003. god., a verovatno da nije ni bilo promene ako se uzme u obzir potencijalno nelegalni izvoz rafiniranog seera. Ovaj trend odstupa od iskustva ekonomija zemalja slicne velicine iz Centralne i Istocne Evrope, gde je povlaseni pristup trzistu EU po Opstem sistemu preferencijala, a kasnije i po Evropskim sporazumima, znacajno doprineo ekspanziji izvoza u EU, sto je ovim zemljama omoguilo da nadoknade prestanak izvoza u zemlje bivseg Saveta za uzajamnu ekonomsku saradnju54 (Tabela 3.5). Preusmeravanje uvoznih tokova ka EU ide polako i ispod je nivoa zabelezenih u uporedivim zemljama Centralne i Istocne Evrope u periodu njihove rane tranzicije55. Tabela 3.5 Geografska distribucija trgovine: SCG i druge zemlje Centralne i Istocne Evrope 2000 2001 2002 2003 Maarska Maarska Maarska Ceska Ceska 1990 1993 1998 1993 1998 (u EU (15) 40.7 46.5 43.6 43.8 42.3 58.1 71.9 49.7 66.0 vozziuo JI Evropa 32.3 29.5 32.0 33.6 7.0 3.3 10.5 1.3 1.8 %) CI Evropa 10.7 8.6 11.7 10.2 1.7 7.5 15.9 27.0 18.8 Ostatak 16.3 15.5 12.6 12.4 49.1 31.1 1.8 22.0 13.4 Ude(u sveta EU (15) 39.2 39.2 42.2 42 43.2 54.4 63.9 52.8 64.5 vozuuo JI Evropa 22.9 15.2 10.5 9.4 4.0 1.5 1.1 0.3 0.3 %) CI Evropa 8.5 10.9 12.8 11.9 2.4 6.6 5.9 21.2 12.0 Ostatak 29.4 34.7 34.5 36.8 50.4 37.5 29.2 25.6 23.2 Ude sveta Izvor: Savezni zavod za statistiku za Srbiju i UNCOMTRADE za Maarsku i Cesku republiku. 3.19 Jake veze sa izvoznim trzistima zemalja Jugoistocne Evrope usporile su preusmeravanje trgovine SCG ka EU. Uprkos gubitku trzista, SCG je odrzala jake veze sa svojim najblizim susedima. Dok je trgovina sa Hrvatskom znacajno opala tokom konflikta, jake veze sa Bosnom i Hercegovinom i BJR Makedonijom omoguile su zaobilazenje sankcija i odrzavanje stalnog protoka robe. Normalizacija trgovine i ekonomskih odnosa sa Bosnom i Hercegovinom, i stabilnost po zavrsetku rata na Kosovu, doprineli su ekspanziji izvoza SCG u region od 2001. god. Prosecan rast izvoza u zemlje Jugoistocne Evrope iznosio je 27 procenata u USD, odnosno, 11 procenata u EUR, a uglavnom je bio voen velikim porastom izvoza u BiH i BJR Makedoniju, i to je predstavljalo 16,3 procenata, odnosno, 9.3 procenata ukupnog izvoza SCG u 2003. god. Znacaj zemalja Jugoistocne Evrope u pogledu uvoza naglo je opao u 2001. god., posto se 54(2000a) 55Bitno je naglasiti da neke zemlje CIE nisu toliko profitirale od povlasenog trgovinskog tretmana u okviru svojih Evropskih Ugovora, npr. Ceska i Maarska, kao sto moze SCG sa svojim ATP-om. 38 SCG postepeno okrenula sve veem uvozu iz susednih zemalja Centralne i Istocne Evrope, i ostatka sveta (Svetska banka, 2000a). Struktura trgovine 3.20 SCG je iskusila jako slabo restrukturiranje robnog sastava u svojoj spoljnoj trgovini. Tabela 3.6 prikazuje strukturu trgovine SCG po kategorijama gotovih proizvoda. Udeo obraenih proizvoda u izvozu SCG svim njenim trgovinskim partnerima nije se poveao. Naprotiv, udeo poljoprivrednih proizvoda u ukupnom izvozu poveao se, dok je udeo kapitalnih dobara i vozila opao, narocito na trzistu EU. Ovakvo kretanje u suprotnosti je sa iskustvom drugih zemalja Centralne i Istocne Evrope, u kojima je znacajna promena sastava izvoza od tradicionalnih, nisko obraenih inputa, ka industrijskim komponentama, bila praena preusmeravanjem izvoza ka EU (Svetska banka, 2000a). Pozitivne promene su ipak zabelezene u pogledu uvoza, gde bi kontinuirani porast udela masina i opreme od 2000. god. mogao biti rani znak budueg restrukturiranja kroz zamenu zastarelih proizvodnih kapaciteta. Tabela 3.6 Trgovina Srbije po finalnom proizvodu, 2000-2003 Svet EU Jugoistocna Evropa Proizvod (SITC*) 2000 2001 2002 2003 2000 2001 2002 2003 2000 2001 2002 2003 Poljoprivreda 24.4 21.8 29.0 26.4 25.2 24.4 34.2 30.6 26.1 23.0 31.4 28.5 zo Industrijske sirovine 7.8 6.8 5.3 5.8 8.2 6.5 5.7 6.9 9.0 7.7 4.1 3.6 Izv Masine, iskljucujui automobile 11.2 12.1 10.3 10.6 9.8 11.4 7.2 8.6 11.8 10.9 9.9 11.0 Automobili i delovi 2.2 2.0 1.8 1.7 1.4 1.4 1.5 1.2 3.1 2.0 1.4 1.4 Roba siroke potrosnje 54.0 54.5 49.9 53.2 55.4 55.2 49.4 52.0 49.7 50.1 45.9 50.9 Gorivo 0.3 2.9 3.7 2.4 0.0 1.2 1.9 0.7 0.3 6.4 7.2 4.6 Poljoprivreda 13.4 13.6 12.1 11.0 8.5 10.5 9.2 8.1 13.6 18.2 20.3 20.5 Industrijske sirovine 3.9 3.1 2.6 2.7 2.1 2.0 1.8 1.7 4.8 7.2 8.3 7.5 Masine, iskljucujui oz automobile 14.0 15.7 20.8 22.5 20.6 22.4 27.4 26.8 3.1 4.6 7.1 8.7 UvAutomobili i delovi 7.3 4.7 5.1 6.3 14.9 9.0 10.2 13.1 1.0 0.8 1.6 1.8 Roba siroke potrosnje 42.1 43.4 43.3 42.9 52.5 54.3 50.4 49.5 25.2 42.3 48.1 49.6 Gorivo 19.9 19.5 16.1 14.7 1.4 1.7 0.9 0.9 52.3 27.0 14.6 11.8 Standard International Trade Classification ­ Standardizovana klasifikacija robe za spoljnu trgovinu Izvor: Savezni zavod za statistiku 3.21 Koncentracija izvoza u granama sa nisko kvalifikovanom radnom snagom i proizvodima sa velikim ucesem prirodnih resursa ugrozava budue izglede za rast izvoza. Tri godine od otpocinjanja tranzicije, oko 75 procenata izvoza SCG cinili su sirovinski i radno-intenzivni proizvodi (tabela 3.7), i ucese kapitalno intenzivnih i proizvoda sa ucesem strucne radne snage opada. Ovo je suprotno od trendova u CEEC, gde je brza preorijentacija ka proizvodima strucne radne snage i kapitalno intenzivnim proizvodima u izvozu doprinela znacajno poboljsanju integracije sa trzistem EU na sve znacajnijem i sofisticiranijem nivou (Svetska Banka, 2000a). Trgovina Srbije je i dalje koncentrisana u proizvodima sa intenzivnim korisenjem prirodnih resursa i 39 nekvalifikovanom radnom snagom, uprkos nedavnom pomeranju ka izvozu sa vise kvalifikovanom radnom snagom i tehnologijom. 3.22 Faktorski sastav izvoza bitan je iz vise razloga. Prvo, industrije koje intenzivno koriste kvalifikovanu radnu snagu i kapital isplauju vee plate. Rast izvoza u ovim oblastima bi vodio poveanoj proizvodnji, i olaksao bi poveanje zivotnog standarda populacije. S druge strane, oslanjanje na izvoz sirovina prirodnog porekla, kojima treba jako malo obrade, kao sto je drvna graa ili govea koza, bi imao znatno manji efekat na plate. Drugo, dok je koncentrisanje na trgovinske strukture koje koriste prirodne resurse i nekvalifikovanu radnu snagu, delovalo kao kratkorocno ublazavanje gubitka poslova za nekvalifikovane radnike, oslanjanje na relativno nisko kvalifikovanu radnu snagu i izvoz robe sa niskom dodatom vrednosu ogranicava mogunost ekonomije da stvara nove poslove u sektorima ciji je autput sa visom dodatom vrednosu i vise kvalifikovanom radnom snagom, u kojima bi plate i potencijal rasta bili vei. Uz to, kao sto je ilustrovano u petom poglavlju, troskovi radne snage u Srbiji su relativno visoki, i zato koncentrisanje na izvoznu robu za koju se koristi nekvalifikovana radna snaga, kao sto je tekstil i obua, ne bi bilo odrzivo na duzi rok. Na duzi period, poveana meunarodna konkurencija koja podrazumeva druge zemlje sa nisko plaenom radnom snagom ugrozie komparativne prednosti Srbije u okviru proizvoda za ciju je proizvodnju potrebna niska kvalifikovanost. Samim tim, jos je vaznije za Srbiju da se usredsredi na poboljsanje izvoza i prebacivanje na robu sa visom dodatom vrednosu. 3.23 Sporu i ogranicenu promenu faktorskog intenziteta izvoza pratio je ipak i stalni rast uvoza proizvoda sa intenzivnim korisenjem kapitala iz EU, sto moze da ukaze na potencijalno restrukturiranje i modernizaciju industrijskih i drugih proizvodnih pogona (tabela 3.7). Tabela 3.7 Faktorski intenziteti srpske trgovine sa Evropskom unijom SCG SCG SCG SCG SCG Maarska Maarska Maarska Maarska 1993 1997 2000 2001 2002 1990 1993 1997 2002 Struktura izvoza u EU (%) Prirodni resursi 44.7 43.9 47.1 45.2 52.3 42.8 32.1 18.1 10.6 Nekvalifikovana radna snaga 28.1 22.6 22.7 24.1 22.6 21.5 27.0 16.2 12.2 Intenzivno korisenje kapitala 16.3 14.6 10.9 12.2 9.7 21.3 25.6 43.3 50.7 Kvalifikovana radna snaga 10.9 18.9 19.4 18.6 15.4 14.5 15.4 22.4 26.6 Struktura uvoza iz EU (%) Prirodni resursi 36.5 25.6 22.2 22.8 18.1 13.9 14.3 11.0 8.7 Nekvalifikovana radna snaga 11.4 17.2 16.2 15.4 14.2 16.3 18.1 14.1 11.0 Intenzivno korisenje kapitala 39.2 36.4 36.4 38.6 43.1 46.2 39.3 45.0 44.1 Kvalifikovana radna snaga 13.0 20.8 25.2 23.2 24.6 23.6 28.3 29.9 36.2 Izvor: baza podataka UNCOMTRADE objavljena od strane EU. 3.24 SCG ispoljava specijalizaciju za poljoprivredne i nisko obraene industrijske proizvode na trzistima EU. Aneks tabela 3.2 pokazuje proracune Indeksa 40 specijalizacije izvoza (ISI) za SCG i ostale zemlje Jugoistocne Evrope56 u sektorima koji predstavljaju najvei udeo njenog izvoza u EU. Vrednost Indeksa specijalizacije izvoza koja premasuje 1 znaci da je SCG vise specijalizovana za izvoz tog proizvoda u EU nego prosecni trgovinski partner EU. Prvo, SCG je zadrzala slicnu strukturu specijalizacije izvoza na EU trzista izmeu 1999. i 2002. god. posto je vrednost Indeksa specijalizacije izvoza bio vei od 1 tokom citavog perioda za skoro sve kategorije proizvoda osim tekstila i transportne opreme. Veina ovih sektora odnosi se na robu niske obrade i poljoprivredne proizvode. Drugo, SCG ima strukturu specijalizacije slicnu drugim zemljama Jugoistocne Evrope. Kao sto je pokazano u tabeli 3.2 u aneksu, vrednost Indeksa specijalizacije izvoza prelazi 1 u skoro svim zemljama Jugoistocne Evrope za kategorije proizvoda kao sto su namestaj, gvoze i celik, poljoprivreda, primarne industrije i roba siroke potrosnje i niske obrade kao sto je obua, koza, drvo i odea. Integracija u globalne mreze proizvodnje 3.25 SCG zaostaje u pogledu ucesa u brzoj globalnoj podeli rada baziranoj na fragmentaciji proizvodnje. Kaminski i Ng (2001) pokazuju kako su proizvoaci iz zemalja Centralne i Istocne Evrope postali deo tri mreze bazirane u EU,57 sto je igralo rastuu ulogu u trgovini zemalja Centralne i Istocne Evrope sa EU. Jedan od indikatora takvog ucesa jeste udeo izvoza koji se vezuje za mreze, a tice se industrijske izvozne robe, iskljucujui hemikalije. Ova potonja je iznosila oko 5 procenata za SCG, sto je dosta nisko ako se uporedi sa udelom od 11.8 procenta koji je zabelezen u Maarskoj i Ceskoj cetiri godine nakon pocetka njihove tranzicije (tabela 3.8.). Tabela 3.8 Trgovina Srbije delovima i komponentama i udeo u EU trzistima Delovi i komponente Maarska Maarska Ceska Ceska 2000 2001 2002 1993 1998 1993 1998 Udeo delova u izvoznoj industrijskoj robi 4.4 3.6 4.6 11.1 11.8 4.2 11.8 orijentisanoj ka EU (iskljucujui hemikalije, u %) Napomena: Delovi i komponente bazirani su na 60 artikala koji su klasifikovani na osnovu unificirane klasifikacije robe UN za spoljnu trgovinu (SITC) proizvoda 7 i 8 (masine i drugi industrijski proizvodi) u Rev.2 Bazirano na podacima koje je EU objavila UN COMTRADE-u, i Kaminski i Ng (2001) 3.26 Nerazvijena povezanost izmeu firmi iz SCG i EU takoe je veoma slaba, uprkos blizini trzistima EU. Na pocetku svoje tranzicije i sirenja trgovine sa EU, nekoliko zemalja Centralne i Istocne Evrope ustolicilo se kao glavne radionice za obezbeivanje trgovine spoljne obrade (skr. TSO) trzistima EU. TSO omoguuje proizvoacima iz EU da privremeno izvezu robu, kako bi se ona obradila izvan EU i da uvezu gotov proizvod, uz potpuno ili delimicno izuzee od plaanja carine i dazbina. Udeo SCG u ukupnom uvozu TSO od strane EU bio je samo 1.23 procenata u 1998. god., nakon cega je opao na 0.41 procenata u 2002. god. (tabela 3.9). Ovo je relativno niska vrednost kada se uporedi sa udelom drugih zemalja Centralne i Istocne Evrope u toku pocetnih godina njihove tranzicije, ili cak sa udelom suseda iz grupe osam zemalja Jugoistocne Evrope, kao sto su Albanija, Bugarska ili Hrvatska. Jedno objasnjenje 56ISI je odnos udela datog proizvoda u ukupnom izvozu SCG, u udelu tog istog proizoda u ukupnom spoljnom uvozu EU. ISI cija vrednost premasuje jedan ukazuje na jaku specijalizaciju u odnosu na dati proizvod. (Balassa, 1965.) 57Tri mreze, obicno organizovane oko zemlja proizvodne mreze, sluze za automobilske delove, telekomunikacionu opremu, kancelarijsku opremu, ureaje za automatsku obradu podataka i namestaj. 41 slabog uspeha TSO u Srbiji moze se nai u odrzivom poveanju plata u odnosu na druge zemlje (vidi poglavlje 5), sto je srpske firme nacinilo manje konkurentnim. Uz to, kao sto e biti objasnjeno u sledeem odeljku, nedostatak usluga moderne infrastrukture i njihovi relativno visoki troskovi u poreenju sa drugim zemljama iz grupe 8 zemalja Jugoistocne Evrope sprecava razvoj ovih jakih veza. Tabela 3.9 Udeo u uvozu EU proizvoda koji su obraeni van EU, 1990-2002 1990 1993 1998 2000 2001 2002 Ceska 0.00 6.00 6.22 5.35 4.74 5.66 Maarska 6.94 7.99 7.30 6.42 5.59 4.68 Slovenija 0.00 3.40 1.29 0.83 0.75 1.07 Rumunija 4.26 5.02 7.97 7.79 7.84 7.93 Bugarska 0.49 1.29 2.17 2.66 2.89 1.22 Albanija 0.10 0.26 1.03 1.20 1.27 1.15 Hrvatska 0.00 3.18 2.12 1.53 1.17 0.80 Bosna i Hercegovina 0.00 0.02 0.40 0.40 0.36 0.38 Srbija i Crna Gora 0.00 0.00 1.23 0.74 0.55 0.41 Makedonija 0.00 1.04 0.82 0.87 0.89 0.64 Izvor: COMEXT. 3.27 Izolacija iz proizvodnih mreza zaustavila je razmenu SCG sa EU i sa zemljama Jugoistocne Evrope u pogledu trgovine u okviru iste privredne grane. Tabela 3.10 predstavlja udeo trgovine u okviru iste privredne grane (tj. dvosmerne trgovine slicnim proizvodima sa EU i sa zemljama iz grupe 8 zemalja Jugoistocne Evrope, merene Grubel Lloyd-ovim (GL) indeksom). Ovaj indeks meri udeo trgovine u okviru iste privredne grane u ukupnoj trgovini zemlje i ima opseg od 0 do 100 procenata, s tim sto 100 procenata oznacava da postoji dvosmerna trgovina u svim sektorima. Vrednosti za SCG ukazuju na veoma niske i stagnirajue nivoe trgovine u okviru iste privredne grane sa glavnim trgovinskim partnerima, mada su vrednosti vise kada je u pitanju EU, nego zemlje Jugoistocne Evrope. Ovo moze biti objasnjeno veoma niskim nivoima stranih direktnih investicija i interakcije meu firmama koje rade u istim mrezama proizvodnje i distribucije, kao sto su dobavljaci delova i komponenti (Svetska Banka 2003g), kao sto e kasnije biti objasnjeno, s obzirom na spori proces stvaranja ovih komercijalnih veza, nakon decenije losih ekonomskih politika, previranja i sankcija, ucinak Srbije razlikuje se od ucinka drugih ekonomija u tranziciji. U ranim godinama tranzicije, zemlje Centralne i Istocne Evrope imale su poveanu trgovinu u okviru iste privredne grane, sto je uglavnom bio rezultat industrijskog restrukturiranja i upliva stranih direktnih investicija. GL indeks za Maarsku i Cesku sa EU u 1998. god. iznosio je 55, odnosno 68 procenta (Svetska Banka, 2000a) Tabela 3.10 Trgovina u okviru iste privredne grane merena Grubbel Lloyd-ovim indeksom 2000 2001 2002 2003 1993 1998 SCG i EU 25.5 26.1 27.2 25.2 Maarska i EU 53 55 SCG i druge zemlje JI Evrope 14.7 11.8 10.1 10.4 Ceska i EU 57 68 Izvor: Racunica bazirana na podacima iz Saveznog zavoda za statistiku. Izracunato na dvocifrenom nivou SITC (unificirane klasifikacije robe UN za spoljnu trgovinu). 42 3.28 Ukratko, uprkos primeni Autonomnih trgovinskih povlastica, razvoj spoljne trgovine SCG tokom 2001-2003 je razocaravajui ukoliko se uporedi sa njenim potencijalom i izazovima dalje trgovinske liberalizacije i ekonomske integracije. Prvo, SCG nije uspela da iskoristi mogunosti koje su joj se pruzale zahvaljujui blizini i sirokom formalnom pristupu EU trzistima. Nije uspela da ostvari rano preusmeravanje svoje trgovine, kao sto su uradile mnoge druge ekonomije u tranziciji. Drugo, izvozom SCG jos uvek dominiraju poljoprivredni proizvodi i nekolicina industrijskih proizvoda niskog stepena obrade, tako da se jos uvek nije popela na lestvici vrednosti. Tree, trgovina sa prirodnim trgovinskim partnerima jeste u okviru iste privredne grane, sto je uglavnom posledica ogranicene integracije srpskih firmi u meunarodne mreze proizvodnje i distribucije, narocito onih iz EU. Stoga, razvoji u spoljnom sektoru jos uvek podrivaju makroekonomske temelje potrebne za odrziv rast. C. GLAVNA OGRANICENJA RASTU IZVOZA 3.29 Primarna ogranicenja ekspanziji srpskog izvoza vise su unutrasnja nego spoljasnja. Gore opisane slabosti u realizaciji trgovine izgleda da ukazuju na relativni znacaj domaih strukturnih i institucionalnih ogranicenja, kao i ogranicenja ponude. Ovaj odeljak detaljno ispituje takva ogranicenja, pocevsi od makro-strukturalnih i ogranicenja ponude (od kojih veina spada u oblasti koje su detaljnije obraene u drugim poglavljima ovog izvestaja). Nakon toga sledi rasprava o nacinima na koje trgovinska politika i institucije uticu na sposobnost Srbije da prosiri izvoz i trgovinu, i zavrsava se na vezi izmeu stranih direktnih investicija i izgleda za rast izvoza. Makro-strukturalna ogranicenja i ogranicenja na strani ponude 3.30 Makroekonomski razvoji i kombinacija fiskalnih i monetarnih politika doveli su do sprecavanja izvoznog rasta. Kao sto je opisano u poglavlju 2, Srbija je iskusila period poveanog upliva kapitala i doznaka, a uz to i brzi rast obuhvaenih realnih plata. Ovi trendovi ublazili su pocetne efekte tranzicije i pomogli da se naglo podstaknu investicije. Meutim, to je imalo za posledicu nagli rast domae traznje i apresijaciju realnog deviznog kursa, koji su u privredu uveli pristrasnost ka anti-izvozu, time sto su podsticali brz rast uvoza a nedovoljno stimulisali srpska preduzea da aktivno traze nova trzista za izvoz. Upravo zbog toga, promene u fiskalnoj i u drugim politikama osmisljene da bi kontrolisale rast domae traznje, a opisane u poglavlju 2, imae centralnu ulogu u pomeranju ka rastu uzrokovanom izvozom. Postavljanje takve «prepreke za traznju» naterae srpska preduzea da aktivnije tragaju za izvoznim opcijama. Kao sto je u prethodnom poglavlju primeeno, prebacujui vei deo tereta stabilizacije na fiskalnu politiku, takoe bi omoguilo Srbiji da postigne iste ciljeve u pogledu inflacije sa malo manje rigidnom monetarnom politikom i konkurentnijim deviznim kursom. Ova promena u kombinovanju makroekonomskih politika dodatno bi pojacala izvoznu orijentaciju privrede. Uz to, takva promena trebalo bi da odgovori na ocigledno poveane i opasne pritiske da regulise spori rast BDP-a i izvoza i brzi rast uvoza putem vee privredne zastite, i kroz poremeene subvencije, poreske podstreke i druge mere kako bi se vestacki stimulisao izvoz i ogranicio rast uvoza. Takve politike 43 dovode samo do kratkorocne koristi koja se ne moze odrzati, i koja se javlja na racun dugorocnijeg potencijala rasta koji je Srbiji potreban da poboljsa zivotni standard i odrzi makroekonomsku ravnotezu. 3.31 Druga velika prepreka rastu izvoza i restrukturiranju izvan direktne sfere trgovine i poreske politike jeste slab ucinak sektora preduzea, koji je rezultat kombinacije odlozenih reformi i prevazienih proizvodnih kapaciteta. O ovome e biti vise reci u poglavlju 4. Uprkos nedavnom znacajnom napretku u privatizaciji, proizvodnjom i izvozom i dalje dominiraju preduzea u drzavnom i drustvenom vlasnistvu. Ova potonja su predstavljala 45 procenta ukupnog izvoza u 2002. god., sto je pad sa 95 procenta u 1990. god. Kao klasa, izgleda da takva preduzea trpe meksa budzetska ogranicenja nego preduzea iz privatnog sektora. Faktor koji doprinosi tome je relativna lakoa kojom su dobijali kredite od banaka, koje su cesto u vlasnistvu drzave ili samih preduzea. Kao rezultat toga, omeksavanje budzetskih ogranicenja doprinelo je visokoj domaoj traznji opisanoj ranije, i verovatno je onemoguilo perspektivnim izvoznicima iz privatnog sektora da dobiju kredit od banke. Vremenom, nedostatak finansijske discipline doveo je i do velikih gubitaka u drzavnim preduzeima, i do znacajnog pogorsanja bilansa stanja banaka. Ovo je zatim uticalo na kredit i rast privatnog sektora. Nametanje bolje finansijske discipline u celom sektoru preduzea, putem politika opisanih u poglavlju 4, bie od velikog znacaja za postizanje jakog izvoza. 3.32 Prepreka rastu izvoza potice i od preostalih slabosti u poslovnom okruzenju, sto, takoe, odbija upliv stranih direktnih investicija. O ovim pitanjima se detaljnije govori u poglavlju 4. Razna istrazivanja poslovanja opisana u tom poglavlju ukazuju na to da glavni problemi kompanija koje se bave aktivnostima usmerenim na izvoz ukljucuju nedostatak pristupa finansijama i kreditima za izvoz, los kvalitet infrastrukture, gubitak nekadasnjih distribucionih mreza i otezano ponovno pozicioniranje na meunarodnoj trgovinskoj sceni. 3.33 Sporo i odlozeno ozivljavanje izvoza u sektorima koji intenzivno koriste kapital i tehnologiju takoe je u vezi sa nedostatcima srpskog obrazovanja i sistema obuke. Kao sto je prikazano u poglavlju 6, populacija u Srbiji ima nizi prosecni nivo obrazovanja starijih osoba od veine svojih evropskih konkurenata. Ovo objasnjava postojeu strukturu izvozne specijalizacije i njenu komparativnu prednost u pogledu nisko kvalifikovanih aktivnosti u odnosu na sektore sa intenzivnim korisenjem kvalifikovane radne snage, kapitala i tehnologije koji su gore opisani. Sistem visokog obrazovanja i procesi za usvajanje novih sposobnosti takoe nisu u stanju da obezbede nivo i sadrzaj sposobnosti potrebnih za brzi tehnoloski napredak i sistem proizvodnje. Zbog toga e reforme u srpskom sistemu obrazovanja i sistema za obuku odraslih biti od presudnog znacaja za postizanje restrukturiranja srpske proizvodnje i izvoza na nivoe sektora sa visom dodatom vrednosu i naprednijom tehnologijom. Trgovinske politike 44 3.34 Ekspanziji izvoza potrebna je podrska trgovinskog rezima koji stvara podstreke za izvoz i pojacava konkurentnost domaih trzista.58 Iako je Srbija napravila vazne korake u otklanjanju raznih trgovinskih barijera, dodatni postupci bi mogli jos da poboljsaju okruzenje za ekspanziju izvoza i da trgovinski rezim osposobe za iniciranje rasta. Ovo bi dovelo do pojasnjavanja institucionalnih aranzmana koji upravljaju oblikovanjem trgovinske politike i implementacije, ogranicavanjem porasta tarifa i ogranicavanjem upotrebe necarinskih mera kao sredstva za upravljanje trgovinom. Bilo kakvo poveanje tarifa dovelo bi do ozbiljnog preokreta u politici i oslabilo druge reforme usmerene na poveanje produktivnosti i privlacenje stranih direktnih investicija. To bi takoe umanjilo kredibilitet posveenosti SCG daljim integracijama u regionalne, evropske i globalne strukture. 3.35 Okvir trgovinske politike: Institucionalni aranzmani za efektnu formulaciju i implementaciju politika spoljne trgovine moraju se definisati. Do juna 2004.god. Akcioni plan harmonizacije ekonomskih sistema (AP) Srbije i Crne Gore koji za cilj ima stvaranje jednog privrednog sistema, kao sto je predvieno Ustavnom poveljom, jos uvek nije u potpunosti primenjen. Ovo je stvorilo prepreke slobodnom toku robe i usluga sirom obe republike, i odlozilo je pregovore povodom Sporazuma o stabilizaciji i pridruzivanju (SSP), kao i proces pridruzivanja Svetskoj trgovinskoj organizaciji (STO). Ipak, 11. oktobra 2004. godine Savet za opste poslove EU izrazio je svoju podrsku za princip dvostrukog koloseka za SCG. Ovo bi podrazumevalo jedinstveni Ugovor o stabilizaciji i prikljucenju sa odvojenim pregovorima sa drzavama clanicama o trgovinskim, ekonomskim i verovatno drugim bitnim politikama. Ovaj pristup dvostrukog koloseka se bazira na prihvatanju da Srbija i Crna Gora bi tesko mogla da postignu nivo unutrasnje ekonomske harmonizacije koji se zahteva. 3.36 Bez obzira na ustavnu povelju, Srbija i Crna Gora nisu uspeli da (ponovo) uspostave funkcionalno unutrasnje trziste. To moze da povea stepen neizvesnosti za investitore. Problemi koji sprecavaju trgovinu meu republikama i sa treom stranom ukljucuju:59 a) primenu razlicitih normi i standarda koji se odnose na proizvode u svakoj republici, i nedostatak horizontalnog mehanizma za konsultaciju i obavestavanje o tehnickim regulativama pre usvajanja; b) primena razlicitih poreza na dodatu vrednost i akciza dovodi do duplog oporezivanja koji ide na stetu slobodnom kretanju robe; c) neuniformna primena posebnih dazbina na poljoprivredne proizvode koja stvara rizik za trgovinsko odstupanje, i d) razlikuju se regulative u sektoru usluga u dve republike, i time sprecavaju pristup trzistu i slobodu delatnosti onih koji pruzaju usluge.60 Ovakva situacija baca senku velike nesigurnosti na trgovinu i investiranje i u Srbiji, i u Crnoj Gori i negativno je uticala na opste poslovno okruzenje. SCG bi hitno trebalo da ustanovi koherentan, transparentan i funkcionalan rezim spoljne trgovine i institucije. Tabela 3.11 Poveanje tarifa u Srbiji (u procentima) 58 Konkurentnost trzista obezbeena je kada se odnosi meu firmama ne iskrivljuju putem anti-konkurentnih vladinih ili privatnih poteza i kada postoji otvoren pristup trzistu za stranu robu, usluge i investicije. Liberalizacija regulatornih rezima, strogo pridrzavanje principa nacionalnog tretmana stranih investitora, smanjenje tarifa i uklanjanje necarinskih barijera uveae konkurentnost domaih trzista. 59 Evropska komisija, (2003) 60 Neki davaoci usluga moraju da imaju duple dozvole ili ovlasenja. 45 Primarni Polu - Finalni proizvod proizvod Maksimum Prosek STDEV Hrana, pie i duvan 18.9 17.6 30.0 7.6 6.7 Drvo i namestaj 3.7 9.3 15.0 6.1 3.8 Tekstil i koza 1.8 7.0 14.0 30.0 12.4 6.7 Nemetalni mineralni proizvodi 4.6 7.9 20.0 7.8 5.9 Hemikalije, nafta i guma 2.0 3.0 7.2 30.0 3.2 3.4 Industrije teskih metala 1.0 5.2 18.0 5.2 5.2 Izvor: Proracuni zasnovani na podacima Savezne carinske sluzbe. 3.37 Poveanje tarifa: Carinski rezim uspostavlja poveanje tarifa u nekim kljucnim sektorima. Ovaj fenomen pojavljuje se kad se uvedu nize carinske stope na sirovine i poluproizvode nego na gotove ili obraene proizvode. Ovakva praksa moze da poremeti trzisne signale i da destimulise razvoj posrednicke industrije i proizvodnju i izvoz delova i komponenti, sto je, kao sto je gore pomenuto, bilo glavni izvor rasta industrijskog izvoza u zemlje Centralne i Istocne Evrope i drugim zemljama u razvoju. Tabela 3.11 otkriva da carinska struktura pravi diskriminaciju na stetu poluproizvoda, a u korist proizvoaca finalnih proizvoda lake industrije, ukljucujui tekstil i kozu, i drvo i namestaj. Drugi sektori nemaju slican tretman. Ukidanje poveanja tarifa u kontekstu postepenog smanjenja carine po Sporazumu o stabilizaciji i prikljucenju, i radi prikljucenja Svetskoj trgovinskoj organizaciji, doprinee uklanjanju ovih poremeaja. 3.38 Ozivljavanje necarinskih mera: Uprkos ukidanju glavnih kvantitativnih ogranicenja trgovini, mali broj necarinskih mera koje se odnose na izvoz i uvoz i dalje se primenjuju, prvenstveno na poljoprivredne proizvode. Uprkos uklanjanju veine izvoznih i uvoznih ogranicenja koja nisu u skladu sa STO 2001. i 2003. godine, Srbija zadrzava izvoznu kontrolu na osnovne poljoprivredne proizvode, kako bi, kako je navedeno, osigurala zalihe hrane, i na druge proizvode koji sadrze gvoze.61 Takva ogranicenja izvoza stvaraju opstu pristrasnost protiv razmenljive robe, tako sto im poveava cenu i smanjuje konkurentnost na meunarodnim trzistima. Pored toga, dozvole za izvoz (koje se, kako se navodi, cesto izdaju na nejasan i netransparentan nacin) i dalje se primenjuju na oko 160 proizvoda od celika i gvoza na neodreeni prelazni period.62 Takve necarinske barijere dovode do prebacivanja rente sa potrosaca na vlasnike dozvola, zato sto ogranicenje uvoza utice na poveanje domaih cena na nivo iznad svetske trzisne cene.63 Uvoenje vremenski ogranicenih i transparentnih zastitnih mehanizama u skladu sa STO, koji mogu zastititi industriju tokom perioda restrukturiranja, pokazuje se kao bolji izbor u odnosu na zadrzavanje dozvola za uvoz. Postojee dozvole za uvoz naftnih derivata nemaju opravdanja po STO i moralo bi se ukinuti. 61 Carina od 15% nametnuta je na oko 22 carinske pozicije u oblasti crne i obojene metalurgije, uz 20% carine na izvoz sirove koze (16 carinskih pozicija). Pored toga, Srbija je nedavno uvela zabranu izvoza na zitarice i sirovu kozu kako bi sprecila nestasice nakon suse iz 2003. god. Dozvole za izvoz za ovu robu izdaje Komisija koju je ustanovio Ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom. 62Evropska komisija, (2003) 63Postoji dokaz da u zemljama u razvoju takve rente predstavljaju glavni izvor neefikasnosti zbog aktivnosti koje dovode do njihove zloupotrebe, odnosno od trosenja stvarnih resursa kako bi se nabavile dozvole za uvoz i uticalo na opstu politiku. (Krueger, 1974) 46 3.39 Uvoenje novih necarinskih barijera predstavljalo bi znacajan povratak unazad koji bi ugrozio konkurentnost izvoza SCG, uneo distorziju u trgovinu i verovatno bi ugrozio poslovno okruzenje zbog dodatne nestabilnosti. Nedavno vraanje drugih tipova necarinskih barijera, prvenstveno prijavljeno korisenje referentnih cena za odreivanje vrednosti uvoza, takoe bi se moralo ukinuti. Novi Carinski zakon (vidi odeljak o trgovinskim olaksicama) u skladu je sa pravilima o carinskom vrednovanju STO, po kojoj se vrednost uvozne robe odreuje prvenstveno na osnovu fakture. Uprkos tome, za neku robu uvezenu iz odreenih zemalja, vrednost na koju se primenjuje carinska stopa odreuje se na osnovu referentnih cena, i time se namee vea carinska dazbina na ove uvozne proizvode. Odstupanjem od postojeih carinskih regulativa po pitanju carinskog vrednovanja kako bi se zastitio domai proizvoac, dovodi se do veih troskova inputa i remeti se konkurentnost. Uz to, sve to odstupa od cilja Srbije da svoju trgovinu i carinski rezim uskladi sa STO. Institucije koje podrzavaju izvoz 3.40 U cilju uspesne integracije u svetsku ekonomiju i korisenja liberalizacije trgovine za uveanje izvoza, Srbija mora uz reforme trgovinske politike da uvede i seriju «van granicnih» mera. One ukljucuju institucionalne i regulatorne reforme koje se odnose na standarde i norme, trgovinske olaksice (ukljucujui carinu i infrastrukturu) i unapreenje izvoza. Standardi i norme 3.41 Standardi i tehnicke regulative predstavljaju bitne elemente za olaksavanje trgovine u okviru zemalja i meunarodne razmene meu zemljama. Glavna odrednica za pristupanje stranim trzistima jeste sposobnost usklaivanja sa standardima koji se na tim trzistima primenjuju. Osim pisanja standarda, bitan element sistema standardizacije je procena usaglasenosti (tj. tehnicke procedure kao sto su testiranje, verifikacija, inspekcija i izdavanje sertifikata, koje potvruju da proizvodi ispunjavaju zahteve postavljene u regulativama i standardima). Bez obzira na znacajnu pomo koja je obezbeena od raznih donatora, ukljucujui EU, Srbiji je preostalo da jos mnogo toga uradi u pogledu obnavljanja i modernizacije sistema standarda. 3.42 Razvijanje standarda na osnovu meunarodnih i evropskih standarda moralo bi se uskladiti. Zbog losih standarda po pitanju kvaliteta proizvoda srpski poljoprivrednici i preduzetnici ne mogu u potpunosti da iskoriste mogunosti pristupa trzistu, pogotovo Autonomne trgovinske povlastice koje je odobrila EU. Veinu standarda koje primenjuju proizvoaci iz SCG donela je vlada pre raspada SFRJ, i oni nisu usaglaseni sa trenutnim meunarodnim standardima. Ovo je jednako samo- nametnutoj trgovinskoj barijeri. Tek nedavno su standardi razvijani na osnovu meunarodnih standarda i standarda EU (Svetska trgovinska organizacija, 2001).. Ovakav pristup bi se morao konsolidovati i institucionalizovati kako bi se pojacao dobrovoljni princip rezima standarda. 47 3.43 Druga prepreka probijanju na strana trzista jeste njihovo nepriznavanje sertifikata o proceni usklaenosti koje izdaje SCG. Jugoslovensko akreditivno telo (JUAT) jos uvek nije clan Meunarodne kooperative za laboratorijsku akreditaciju (MKLA) i drugih multilateralnih aranzmana.64 Zbog toga se srpskim izvoznicima ne moze garantovati priznavanje njihovih lokalno izdatih sertifikata u drugim zemljama. Vlada bi morala da podstakne JUAT da se pridruzi meunarodnim akreditivnim telima, a provajdere procene o usaglasenosti da pruzaju akreditacije prema meunarodnim standardima. 3.44 Neke obavezne tehnicke kontrole predstavljaju prepreku slobodnom protoku robe.65 Veina tehnickih kontrola SCG ne pruza zastitu veu od one propisane relevantnim meunarodnim standardima i uputstvima. Uprkos tome, proizvodi koji su u skladu sa tehnickim regulativama stranih vlada i bazirani na meunarodnim standardima, ipak ne mogu automatski da uu na trziste SCG ve moraju da budu podvrgnuti dodatnim testovima.66 Iako je SCG potpisnik brojnih meunarodnih ugovora o meusobnom priznavanju sertifikacije i rezultata testiranja za odreene proizvode,67ovi sporazumi nisu dobro implementirani i uveavaju trosak uvezenih inputa koji se koriste u proizvodnji. Zakljucivanje novih ugovora o meusobnom priznavanju sa drugim glavnim trgovinskim partnerima i priznavanje tehnickih kontrola u skladu sa meunarodnim standardima koje izdaju strane vlade, takoe bi moglo doprineti snizavanju troskova uvoznog inputa. 3.45 Sistem notifikacije za tehnicku kontrolu morao bi se poboljsati. Do nedavno, tehnicke kontrole mogle su se osmisliti i primeniti od strane bilo kojeg saveznog ministarstva, u sferi njegove nadleznosti, i uz saglasnost saveznog Instituta za standardizaciju. Meutim, nakon uspostavljanja drzavne zajednice i smanjenja nadleznosti entiteta, ministarstvo zajednice za ekonomske odnose sa inostranstvom jedino je odgovorno za tehnicku kontrolu. U nedostatku transparentnog i modernog sistema notifikacije, postoji rizik da ovakva praksa stvori nepotrebnu konfuziju na trzistu. Namera SCG da postavi Institut za standardizaciju kao zvanicno mesto za utvrivanje standarda, tehnicke regulative i procedura za procenu usaglasenosti koje se traze po Sporazumu o tehnickim preprekama trgovini, predstavlja vazan prvi korak u tom pravcu. Donosenje novih zakona kojima se utvruju standardi, tehnicka kontrola i procedure za procenu usaglasenosti, u skladu sa Sporazumom o tehnickim preprekama trgovini, novim zakonom o tehnickim preprekama trgovini i zakonom o normama i standardima doprinee veoj jasnoi celokupnog sistema normi i standarda. 3.46 Pored unapreenja mehanizama i institucija za obezbeenje normi i standarda u SCG, potrebni su odreeni koraci da promovise veu traznju za 64JUAT je postao pridruzeni clan Evropske kooperative za akreditaciju (EA) u novembru 2002. 65Tehnicke kontrole prvenstveno se odnose na proizvode kao sto su aparati za domainstvo, elektricna oprema, prehrambeni proizvodi, cement i graevinski materijal. Odreeni broj se tice i zahteva u vezi sa rokom trajanja narocito prehrambenih proizvoda. 66Proizvodi koji podlezu tehnickoj kontroli ne mogu da se puste u opticaj dok se ne nabavi odgovarajui dokaz o usklaenosti od entiteta (kao sto je navedeno u tehnickoj regulativi). 67Clan 32 Zakona o standardizaciji dozvoljava JUAT-u da prizna sertifikate i izvestaje o testiranju na bazi bilateralnih i multilateralnih sporazuma. 48 modernim standardima i infrastrukture normi. Trenutno, veina srpskih firmi nije u potpunosti svesna svih zahteva meunarodnih i evropskih normi i standarda, niti imaju sredstava da plate takve usluge. Potreba za akreditacijama i normama se kotirala visoko na listi najneophodnijih elemenata za poboljsanje izvoza meu firmama koje su ucestvovale u BEEPS-u68. Sve vea tehnicka pomo i programi razvoja preduzea koji se fokusiraju na kvalitet proizvodnje mogue da e poveati traznju za stalnim unapreenjem institucija i regulative vezane za norme i standarde. Unapreenje izvoza i finansije 3.47 Institucije posveene unapreenju izvoza i izvoznim finansijama jos uvek su u fazi zacetka i moraju se ojacati. Srpska Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA) osnovana je 2001. godine, a njen sektor za unapreenje izvoza stvoren je tek nedavno. Taj odsek nema ni kapacitet, ni resurse da stimulise i podrzi jak i odrziv izvoz. Dok SIEPA dobija znacajnu podrsku donatora, potrebno je donosenje zakona koji jasno prikazuje njene uloge i obaveze i ucvrsuje njenu autonomiju u oblasti unapreenja izvoza. Na taj nacin, SIEPA e povratiti nadleznost kako bi doprinela resavanju problema ogranicenja domae traznje, kao i prepreka koje izvoznike cekaju na stranim trzistima. Trenutno je uloga SIEPA ogranicena na ovo drugo, sa naglaskom na obezbeivanje informacija i organizaciju sajmova. Okvir 3.2 opisuje odlike uspesne organizacije za unapreenje izvoza. Pored toga, mogle bi se pojacati aktivnosti za finansiranje izvoza, ukljucujui osiguranje izvoznog kredita kako bi se doprinelo ukupnoj strategiji za unapreenje izvoza obraajui, uz to, paznju na izbegavanje dodatnog fiskalnog optereenja. 3.48 Nakon uvoenja poreza na dodatu vrednost, primena mehanizma za povraaj poreza na dodatu vrednost mogao bi da ucvrsti polozaj srpskih izvoznika na meunarodnim trzistima. Izvoz je bio destimulisan i nedostatkom mehanizama za povraaj carine ili refundiranje69. Ve duze vreme, srpska izvozna roba iziskivala je dodatne troskove koji su je cinili manje konkurentnom na meunarodnom trzistu u odnosu na dobavljace iz drugih zemalja koji su imali koristi od takve situacije.70 Ipak, najnoviji pad prosecne carine u 2003. god. i zabrana povraaja poreza ili carinskog rabata po Sporazumu o panevropskoj kumulaciji za izvoznu robu u okviru panevropskog trzista za industrijske proizvode, cini ponovno uvoenje povraaja carine neprikladnim. Bolje resenje bi bio efikasan sistem povraaja poreza na dodatu vrednost (koji izvoznicima dozvoljava da traze povraaj poreza na dodatu vrednost koji su platili na uvezeni input) koji bi znacio prvi korak ka smanjenju troskova uvezenog inputa (Jenkins i Kuo, 2002). Ako bi se bez odlaganja primenio u refundiranju poreskih kredita, povraaj 68http://info.worldbank.org/governance/beeps/ 69Takvi mehanizmi umanjuju ili ukidaju carinu plaenu na uvezene poluproizvode ili sirovine koje se koriste u proizvodnji izvozne robe. Takvi sistemi stimulacije cesto se pravdaju na osnovu toga sto popravljaju anti-trgovinsku naklonost koja je nametnuta visokim nivoima carine. Za opsirniju raspravu videti Hoekman, Michalopoulos, Schiff i Tarr (2001). 70Zemlje koje primenjuju mehanizme carinskog povraaja ili refundiranja su Rumunija (povraaj), Bugarska i Hrvatska. 49 poreza na dodatu vrednost mogao bi da doprinese boljem pozicioniranju srpskih izvoznika na meunarodnom trzistu. Trgovinske olaksice 3.49 Trgovinske olaksice obuhvataju celokupno okruzenje u kome se odvija trgovinsko poslovanje.71 Uz logistiku robe koja prolazi kroz luke ili potrebnu dokumentaciju u carinarnicama na granici, one takoe ukljucuju domau politiku i institucionalne strukture. Iako nema posebnih studija za Srbiju, nedavno istrazivanje i iskustvo pokazuje da je sposobnost zemlje da isporuci robu i usluge na vreme i po niskim cenama kljucna odrednica izvozne konkurentnosti.72 Posto je obim uvoza srpskih proizvoda relativno visok, visi carinski i logisticki troskovi direktno prelaze u vise cene koje bi mogle da podriju konkurentnost srpskih proizvoda kako na domaem, tako i na inostranom trzistu. Okvir 3.2 Sta cini dobru organizaciju za unapreenje trgovine/izvoza (OUT)?73 Iskustva zemalja ukazuju na sedam odlika bitnih za uspesnu organizaciju koja unapreuje trgovinu: · Stimulisite izvoz: Unapreenje trgovine moze dobro da funkcionise jedino ako postojei rezim trgovine i carine ne stvara opstu destimulaciju izvoza. Anti-izvozna orijentisanost cesto potice od precenjenog deviznog kursa, carina koje omoguuju visoku nominalnu i efektivnu zastitu, necarinskih barijera koje proizilaze iz nefunkcionalne carinske prakse i lose kontrole kvaliteta, i nedostatka trgovinskih finansija, skupih usluga infrastrukture (putevi, luke) i preterane birokratske kontrole trgovine. · Tezite ka autonomnom delovanju: Kako bi uspela da utice na politike, mobilise resurse i usluge koje podrzavaju izvoz i izvrsi ih po potrebi, OUT mora biti fleksibilna, autonomna i da radi uz podrsku politickog vrha, i da obezbedi formalne i neformalne veze sa javnim i privatnim sektorom. Mora brzo da odgovori na promenu okolnosti ne cekajui na dozvole za koje je potrebno puno vremena. · Podrzite strategiju voenu traznjom: Privatni sektor bi trebalo da igra znacajnu ulogu u definisanju, implementaciji i nadgledanju strategije OUT-a. Ne postoji nijedan model koji bi obezbedio takvo partnerstvo, posto su okolnosti specificne za svaku zemlju. U odborima OUT-a su uglavnom priznati izvoznici, a predvoeni su poslovnim liderima priznatog integriteta. · Uspostaviti ravnotezu izmeu spoljnih i unutrasnjih ciljeva: OUT ne bi trebalo samo da se koncentrise na spoljne aktivnosti kao sto su sakupljanje informacija, istrazivanje trzista, predstavljanje trgovine i trgovinski sajmovi, ve bi morala da obezbedi uslove i dobro usmerenu preduzetnicku podrsku potencijalnim izvoznicima koji su se nasli pred zastojima u nabavci. To ukljucuje odreivanje cena, kvalitativne standarde i norme, infrastrukturne usluge i obezbeivanje inputa (cesto suocena sa visokom protekcijom). · Obezbedite kvalitetno osoblje: Osoblje OUT-a obicno radi po pravilima drzavne sluzbe sto znaci da su plate neatraktivne, a motivacija niska. Oni uspostavljaju birokratski nacin ponasanja koje nije u skladu sa praksom u privatnom sektoru. Dobra organizacija za unapreenje trgovine moze priustiti svom osoblju plate slicne onima u privatnom sektoru. Delimicno resenje moze biti da se takvim 71Za dalje informacije pogledati Svetska banka (2003f) 72Wilson, Mann i Otuki (2003.) su procenili da bi poveanje kapaciteta globalnih trgovinskih olaksica povealo svetsku trgovinsku trgovinu za oko US$ 377 milijardi (9,7 procenata). Oko 28 procenata ovog dobitka bi doslo od poveanja lucke efikasnosti, 9 procenata od poboljsanja carinske procedure, 22 procenata od poboljsanja regulativnog okruzenja i 41 procenat od poboljsanja usluga, ukljucujui korisenje elektronskog poslovanja. 73Svetska banka (2001b) 50 organizacijama dozvoli vea autonomija u odreivanju standarda zaposljavanja i plata, i da se privuce iskustvo stranih konsultanata. · Obezbedite adekvatno finansiranje: Uspesna OUT trebalo bi da ima stalno finansiranje koje uglavnom potice iz domaih izvora. U pocetku moze biti korisno i donatorsko finansiranje, ali takva podrska bi trebalo da bude privremena i praena dovoljnim domaim izvorima. Dosta se moze dobiti putem naplate usluga. Ipak i to ima granice jer neki potencijalni izvoznici nemaju potrebne resurse ili ne cene u potpunosti usluge koje su im na raspolaganju sve dok ne uspeju u izvozu. · Izvrsite evaluaciju rezultata: Delotvornost i efikasnost OUT-a mora se povremeno procenjivati. Evaluacije mogu da dokumentuju ostvareni izvoz na makro nivou, a na nivou preduzea za one koji su imali koristi od usluga OUT-a. Takve evaluacije mogu se dopuniti ispitivanjem klijenata. Novi Zeland je najvise napredovao u ovakvim evaluacijama. 3.50 Neefikasne i skupe procedure prelaska granice podrivaju konkurentnost izvoza. Takve procedure iznuuju dodatni trosak u poslovanju, smanjuju privlacnost zemlje za strana ulaganja i smanjuju sposobnost domaih firmi da ucestvuju u globalnoj proizvodnoj mrezi. 3.51 Vlada je nedavno ucinila napredak u racionalizaciji i jacanju srpske carinske administracije u pogledu poboljsanja usluge i smanjenja propratnih prepreka u trgovini i prevozu. Proces modernizacije je zvanicno pokrenut 2001. prihvatanjem, od strane vlade, Strategije razvoja carinske sluzbe zasnovane na principima savremene carinske sluzbe. Strategija je obuhvatila uvoenje selektivne kontrole na granici i olaksice pri carinjenju. Jula 2003. Skupstina Srbije je usvojila zakon o carini i zakon o carinskoj sluzbi kako bi poveala efikasnost i unutrasnju kontrolu. Ovi zakoni su stupili na snagu 1. januara 2004. godine. Novi carinski zakon je saglasan sa Sporazumom o carinskoj proceni Svetske trgovinske organizacije i olaksae dalju modernizaciju carine cim odredbe koje sadrzi postanu pravosnazne. Projekat olaksica u trgovini i prevozu Jugoistocne Evrope74 i CAFAO program koji finansira EU podrzavaju ovaj proces modernizacije na cijem je celu carinska sluzba. Ovi progarmi obezbeuju siroku podrsku za obrazovanje odgovarajueg pravnog i regulatornog okvira za pojacanu upravu na bazi ljudskog potencijala, i za organizaciono restrukturiranje, obuku, opremu za nadzor i moderni informacioni sistem, istovremeno obezbeujui da se nove procedure ispravno primenjuju na punktovima carinskih prelaza i carinskih terminala.75 3.52 Kao rezultat primene plana za modernizaciju i poveanog obima spoljne trgovine, izmerena efikasnost rada carinske sluzbe je poboljsana. Prikupljanje prihoda uveano je brze nego trgovina. Ukupni prihod koji je sakupila carina poveao se izmeu 2002. i 2003. za 23 procenata (ili za 330 procenata od 2000.), dok je broj zaposlenih opao. Svi zaposleni obradili su prosecno 3,8 miliona USD u trgovini 2003. god., u poreenju sa 1,8 miliona USD u 2000. god. Stavise, u protekle 3 godine broj pregleda je opao kao ishod uvoenja upravljanja rizikom i selektivnosti: oko 50 procenata kamiona je pregledano za carinjenje, a 35 procenata prilikom prelaska granice. 74www.seerecon.org/ttfse. 75Strateska odluka u odnosu na poboljsanje postojeeg carinskog informacionog sistema ocekuje se do jeseni 2004. god. Nova platforma e dozvoliti izmeu ostalog, uvoenje delotvornih merila za direktni trgovacki ulaz carinskih podataka, direktna plaanja, poboljsano upravljanje tranzitnim protokom, i aktivnu primenu upravljanja rizikom odabira na celoj teritoriji Srbije. 51 3.53 Meutim, rezultati poslovnog pregleda ukazuju da su carinske regulative i praksa i dalje problem za srpska preduzea.76 U 2002. godini 40,8 procenta preduzea obuhvaenih BEEPS-om (vidi poglavlje 4 za opis BEEPS-a) izjavilo je da carina predstavlja prepreku poslovanju i razvoju: 17,1 procenta smatralo je da je to «glavna» prepreka u poreenju sa 16,7 procenta u Bosni, 9,9 procenta u Hrvatskoj, a samo 5,8 procenta u Maarskoj. Stavise, ucese korupcije na carini je vee nego u drugim zemljama Jugoistocne Evrope. Samo 46 posto anketiranih je izjavilo da nikad ne koristi nezvanicne nacine plaanja u poslovanju sa carinom prilikom uvoza proizvoda u Srbiju (grafikon 3.3), u poreenju sa 57 procenta u Hrvatskoj, 67 procenta u Maarskoj i 84 procenta u Sloveniji. Ovo odrazava, u velikoj meri, korupciju i prevaru pri registrovanju uvoza i plaanju carine, uz falsifikovanje porekla robe i sverc. Takva praksa iznuuje visoke naknade iz ekonomije. Na primer, nedavni skandal vezan za izvoz seera u Evropsku uniju zasnovan na falsifikovanju dokaza o poreklu, uzrokovao je privremeno obustavljanje povlastica za ulaz na trzista za ceo izvoz seera u Evropsku uniju. Grafikon 3.2 Nezvanicna plaanja u poslovanju sa carinom 100% 90% 80% 70% Uvek 60% Obicno 50% Cesto 40% 30% Ponekad 20% Retko 10% Nikad 0% BiH banijalA SCG garskauB eskaC Hrvatska BJR arska Rumunija Ma ovenijalS Makedonija 3.54 Ograniceno poboljsanje u ukupnom vremenu obrade, narocito u odnosu na vreme ulaska na granicu, ostaje glavni problem. Carinske kontrole postaju delotvornije i imaju visu stopu detekcije. Poveana opreznost obezbeenja tezi da, uprkos svemu, napravi suprotan efekat naporima carine u smanjenju nadzora. Uz to, razni organi i dalje pojacavaju nadzor na granici. Ovo dovodi do velikog broja pregleda, 76Ovim rezultatima, bi trebalo oprezno da se pristupi. Mnogi anketirani bi mogli da pripisu carini sta god da se desi na granici, cak i kada kasnjenja prouzrokuju privatna preduzea koja pruzaju razne usluge, kao sto su npr. sprediteri, ili drugi organi na granici kao sto je fito - sanitarna ili veterinarska kontrola. Detaljna radna merenja na granicnim prelazima tokom prethodne godine ukazuju da oko 80 procenata vozila koja cekaju preko 6 sati kasne zbog granicnih sluzbi koje nisu carinske i da najduzi deo vremena procesuiranja na granici ili plaanja carine se odnosi na pripremanje dokumenata koje spediteri podnose granicnim carinarinicama. Carina je donela plan za jacanje mogunosti speditera do januara 2005. god. (putem obuke i davanja potvrda ) i radi aktivno sa drugim organima na granici kako bi uskladila napore i unapredila zajednicku delatnost na granicnim prelazima. 52 koji, po sadasnjem zakonu, ne mogu da se povere carini, kao sto bi bio slucaj u veini zapadnih zemalja. Drugi organi, slicno ovome, nastoje da se provere izvrse na granici umesto da se to poveri carini ili realizuje u krajnjoj destinaciji u zemlji.77 3.55 Budue reforme granice i carine bi trebalo da se usmere na dva glavna prioriteta. Prvo, tu je implementacija strategije reforme carine i strategije integrisane granicne uprave kako bi se olaksala trgovina, uz podrsku od projekta za olaksavanje transporta i trgovine u JIE i CAFAO-a. Napredovanje ka ovom cilju se meri jednom mesecno uz pomo pokazatelja izvrsenja koji pokrivaju glavne granicne prelaze i Carinarnicu Beograd. Ovaj proces bi trebalo da obuhvati bolju saradnju meu organima kroz nedavno obrazovan odbor granicnih organa, kojim predsedava carina. Takoe bi trebalo da ukljuci smanjenje fizickog pregleda, sto bi bilo mogue putem boljeg protoka informacija i upravljanja rizikom, a jacanjem uspesnosti speditera da podnese potpunu informaciju u vezi sa ulaznom robom. Drugi prioritet je pojacanje kredibiliteta Carine kroz jacanje kontrole prevare i sverca ukljucujui izdavanje proveru potvrda o poreklu. Svaka dalja sumlja u sposobnost SCG da garantuje poreklo izvoznih proizvoda moze negativno da utice na kvalifikovanje zemlje da dobije trgovinske preferencijale, sto moze da unese dodatnu nesigurnost za trgovce. Znacajni nedavni napredak u ovoj oblasti mora da se odrzi kroz preduzimanje dobro osmisljenih i efikasnih kontrolnih mehanizama, ali i uz niske propratne troskove poslovanja. Strane direktne investicije (SDI) 3.56 Iskustvo drugih ekonomija u tranziciji potvruje kriticnu ulogu SDI u potsticanju izvozne konkurentnosti.78 Bolje receno, «greenfield» strane direktne investicije (investicije koje podrazumevaju otvaranje novih preduzea tzv. Investicije sa ledine) su od presudne vaznosti preduzeima za poveanje efikasnost poslovanja, usavrsavanje tehnologije proizvodnje i prosirenje postojane trgovinske i proizvodne veze sa snabdevackim lancima proizvodnje i marketinga, narocito onim iz Evropske unije (Kaminski i Ng, 2001). Ovu vrstu stranih direktnih investicija podsticu dve kljucne odrednice. Prva je velicina lokalnog trzista i lakoa pristupa spoljnim trzistima. Druga je pristup jeftinijim resursima i ulaganjima u sluzbe koja poveavaju efikasnost poslovanja. Ovaj odeljak e govoriti o tome kako Srbija zaostaje u oba slucaja. 3.57 Do danas je najvei deo priliva stranih direktnih investicija u Srbiju posledica privatizacije sa malo «greenfield» investicija ili prekogranicnih preuzimanja.79 Uprkos blizini trzistima Evropske unije i Jugoistocne Evrope, Srbija je protekle decenije dobila manju kolicinu stranih direktnih investicija od veine zemalja Jugoistocne Evrope, sa drugom najnizom po glavi stanovnika akumulacijom priliva stranih direktnih investicija, posle Bosne i Hercegovine. Dok ovo ne iznenauje imajui na umu gore opisan razvoj iz 1990-tih, Srbija je ostala slabog izvoznog kapaciteta. Od 2000. godine priliv strane direktne investicije je porastao (Tabela 3.12). Sa niskog nivoa 77Posto mnoge od ovih agencija ne rade nou, kamioni cesto moraju da cekaju do jutra da bi im se dozvolio ulazak u zemlju. 78Svetska Banka (2000a) 79Svetska banka (2004d) 53 od 25 miliona USD iz 2000. god., priliv strane direktne investicije se znacajno poveao na 1395 miliona USD 2003. god. Akumulacija strane direktne investicije ostala je relativno nisko na 3.1 milijardi USD, sto predstavlja samo 10 procenata celokupne akumulacije stranih direktnih investicija u JIE, u odnosu na 20 procenta u Bugarskoj i 33 procenta u Rumuniji. Skorasnji talas priliva stranih direktnih investicija je bio neuobicajeno visok, zahvaljujui nekolicini sklopljenih poslova privatizacije, i ne mora da bude znak temeljnih kretanja. 3.58 Neefikasna i skupo obezbeena ulaganja u usluzne delatnosti ostaju glavna smetnja poveanju priliva stranih direktnih investicija i rastu izvoza.80 Srbija ima velike mogunosti da iskoristi nove prilike za premestanje i restrukturiranje proizvodnih postrojenja, imajui u vidu njen polozaj u srcu tranzitnog koridora izmeu Evropske unije, Istocne Evrope, Turske i Bliskog Istoka. Uprkos tome, i kao sto je prikazano u narednom poglavlju, nedostatak pravnog okvira za utvrivanje pravila konkurentnosti i postojea ogranicenja ulaska firmi u centar glavnih sektora usluzne delatnosti ukljucujui bankarstvo, osiguranje, telekomunikacije i transport, podigli su troskove ulaganja podrivajui mogunosti priliva stranih direktnih investicija i rast izvoza. Dok rezim moze biti relativno otvoren i nediskriminatoran, kontrola vlade i vlasnistvo nad vaznim nosiocima usluznih delatnosti81 kao ishod sporog napredovanja privatizacije i trzisne reforme uopste, glavna je prepreka napretku (Okvir 3.3). Tabela 3.12 Neto priliv stranih direktnih investicija (milioni USD) 1993-2003 Vrednost Po 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 (mil USD) stanovniku Albanija 90 48 45 41 143 204 135 178 1,083 338.4 BiH 0 0 100 90 150 130 230 320 1,020 248.8 Bugarska 137 507 537 802 998 803 876 1398 6,302 808 Hrvatska 486 347 835 1420 1085 1404 591 1875 8389 1906.7 Makedonija 11 30 128 32 175 441 78 94 1023 503.7 Rumunija 263 1224 2040 1025 1048 11740 1128 1485 10,232 469.4 SCG 0 740 113 112 25 165 562 1395 3112 374.9 Ceska 1,280 1261 3,574 6,223 4944 5,475 8,276 2,351 37227 3649.7 Maarska 3264 3617 3202 2,899 2,172 3524 2864 977 30622 3031.9 Izvor: Svetska Banka ­ ECA regionalne tabele 3.59 Podsticanje povoljnijeg okruzenja za obezbeivanje i poslovanje u usluznim delatnostima je kljuc razvoja i modernizacije celog niza ,,kljucnih delatnosti" kako bi se obezbedilo jeftino, delotvorno i brzo povezivanje sa susednim drzavama (Kaminski i Ng, 2001). Nastavak liberalizacije i privatizacije glavnih delatnosti, kao sto su telekomunikacija i transport, predstavlja prioritet. Ovome bi trebalo da se prikljuci usvajanje i pravilna primena Zakona o konkurentnosti (anti-monopolu). Vlada bi trebalo 80Michalopoulos i Panousopoulos (2002) 81Mnogi glavni ucesnici sektora prevoza u Srbiji, osim putnog teretnog transporta i nekih veih preduzea za odrzavanje puteva su u javnom vlasnistvu. Izvestan broj preduzea kao sto je nacionalna zeleznica (SZ), nacionalni avioprevoznik (JAT), preduzee za javni prevoz Beograda (GSP) su znacajnih razmera i suocavaju se sa slicnim problemima na planu viska zaposlenih i losih finansija. 54 takoe da preduzme mere dalje konsolidacije principa nacionalnog tretmana, koji odreuju postupak prema izvoenju stranih investicija sa posebnom paznjom na otklanjanju preostalih ogranicenja za nove investicije u sektorima bankarstva i osiguranja. Napredak u pristupanju Svetskoj trgovinskoj organizaciji dodatno e doprineti liberalizaciji delatnosti sektora transporta i telekomunikacija (Okvir 3.3) 3.60 Jos jedna prepreka privlacenju stranih direktnih investicija je relativno malo trziste Srbije i jos uvek ogranicena integracija sa regionalnim i globalnim trzistima.82 Iako je jedno od najveih meu privredama Jugoistocne Evrope, srpsko trziste ostaje ograniceno u poreenju sa ostalih 7 suseda u Jugoistocnoj Evropi, kao sto su Bugarska i Rumunija. Osim toga, Srbija se nije integrisala sa ostalim susednim trzistima i glavnim trgovinskim partnerima u istoj meri kao druge privrede u tranziciji, sto dovodi do znatno ogranicene ,,efektivne velicine" njenog trzista. Ovo objasnjava zasto su razlike u faktorskim prihodima, pre nego ekonomije obima povezane sa snabdevanjem veih trzista vodile i oblikovale strukture trgovine i ogranicile ih na vrstu razmene unutar industrijske grane. To takoe potvruje neophodnost da se Srbija dinamicnije ukljuci u regionalne i globalne procese trgovinske integracije kao uslov za podsticanje priliva stranih direktnih investicija. Okvir 3.3 Da li je infrastruktura prepreka razvoju? Nizak kvalitet i visoki troskovi transportnih i telekomunikacionih delatnosti bi mogli negativno da uticu na produktivnost Srbije i umanje njenu privlacnost za strane direktne investicije, sto stvora prepreku privrednom razvoju. I pored vaznosti smanjenja carinskih i necarinskih prepreka u trgovini, rehabilitacija i usavrsavanje infrastrukture transporta i telekomunikacija je kljuc za promovisanje razvoja i boljeg ukljucivanja Srbije u regionalne i globalne mreze. Rehabilitacija i modernizacija infrastrukture transporta i vee ucese privatnog sektora u izvrsenju usluga je kljuc za laksu trgovinu i podsticanje izvoza. Saobraajna infrastruktura u Srbiji je u losijem stanju nego u bilo kojoj susednoj drzavi, uz mogui izuzetak Albanije i Bosne i Hercegovine. Od mreze od oko 14000 km glavnih i regionalnih puteva, 25 posto je u dobrom stanju, 19 posto u osrednjem i 56 posto u losem ili veoma losem stanju, nasuprot tome, uporedne cifre za Hrvatsku su prema nedavnim merenjima, 32 posto, 46 posto, odnosno 22 posto. Slicno, u Srednjoj i Istocnoj Evropi, po proceni koju je narucila Svetska banka 1991. godine, komparativne cifre su bile 37 posto, 41 posto, odnosno 22 posto. Sto kilometara glavnog meunarodnog Panevropskog koridora zahteva neodloznu rekonstrukciju, a samo treina lokomotiva i teretnih vagona i polovina putnickih vagona zeleznice Srbije su u redovnoj upotrebi. Prosecna starost postrojenja i opreme u recnim lukama premasuju 25 godina. Starost, i s time povezano, slabljenje recnog nacionalnog sistema povealo je rizik i troskove recnog transporta. Poboljsano upravljanje putevima i sistemima finansiranja je neophodno, da bi ojacalo procedure u Srbiji za planiranje i stavljanje izdataka za puteve u okvir budzeta, i za postavljanje prioriteta za odrzavanje puteva u pogledu smanjenja troskova i podizanja kvaliteta puteva u Srbiji. Vee ucese privatnog sektora u finansiranju, upravljanju i obavljanju svih transportnih usluga trebalo bi da se podstice daljom liberalizacijom i uklanjanjem postojeih zabrana. Ovo bi takoe doprinelo podsticanju oporavljanja od troskova u raznim sektorima transporta. Liberalizacija telekomunikacionih sistema i vea konkurencija bi omoguili efikasnije telekomunikacije sa nizim troskovima sto bi znacajno doprinelo olaksicama u trgovini i investiranju. Usavrsene komunikacione delatnosti su odigrale glavnu ulogu u nastanku veza globalne proizvodnje koje dozvoljavaju uspesnu koordinaciju geografski rasutih proizvodnih procesa. U Srbiji su 82Bevan i Estrin (2003) pokazuju jake veze izmeu velicine zemlje domaina, kao sto je izmereno njenim BDP-om, i priliva stranih direktnih investicija. 55 tarife meunarodnih poziva dosta iznad cene, a za lokalne pozive su ispod cene. Pored toga, merenja Studije poslovnog okruzenja i ucinka preduzea otkrivaju da SCG ima najgori ucinak u regionu Evrope i Centralne Azije u pogledu mogunosti povezivanja na mrezu fiksne telefonije. Kasnjenja od dana dodeljivanja dostigla su 30 dana u 2001. god. u poreenju sa 5 dana u Hrvatskoj, 4 dana u Maarskoj i 2 dana u Bosni i Hercegovini. Kao posledica toga Srbija je pala iza sebi ravnih u sirenju i primeni informacione i komunikacione tehnologije. Stepen uvoenja i upotrebe telekomunikacija i Interneta u Srbiji je nizak u poreenju sa njoj ravnima. Srbija je rangirana kao sedamdeset sedma od 102 zemlje na nedavnom Svetskom ekonomskom forumu ,,Indeks spremnosti mreze" (kao poreenje, Estonija je rangirana kao dvadesetpeta, Slovenija kao trideseta, a Hrvatska kao cetrdesetosma). Snazna liberalizacija telekomunikacionog trzista u 2005. god. dae snazan podsticaj privredi Srbije i dozvolie rebalans strukture telekomunikacionih tarifa. Potrebni su koraci prebacivanja mobilnih delatnosti u privatan sektor. Na ovaj nacin taj sektor bi dobio sve prednosti privatnog menadzmenta, tehnologije i kapitala kako bi podigao digitalni kapacitet njegove mreze. Izvor: Direkcija za puteve Srbije: ovi podaci su dobijeni iz Pregleda stanja puteva koji je obavljen 1997-98. god. i verovatno predstavljaju zastarelu procenu tekueg stanja mreze. 3.61 Ukratko, predhodna analiza je navela tri kljucna ogranicenja koja uticu na los izvozni ucinak Srbije i u vezi sa kojima je potrebno reagovati uz makro strukturna ogranicenja o kojima se govorilo u drugim poglavljima. Prvo, Srbija treba da doda koherentnost u okvir poslovne politike i institucionalno ureenje i otkloni postojeu anti- izvoznu orijentaciju svojstvenu njenom trgovinskom poslovanju. Drugo, institucije koje podrzavaju izvoz i unapreuju trgovinu treba da ojacaju u oblasti standardizacije, prelaska granice i unapreenja izvoza. Tree, unapreenje okruzenja za strana ulaganja je obavezno. Kao dodatak raspravi u sledeem poglavlju, efikasnije obezbeivanje kljucnih delatnosti i siri stabilan pristup stranim trzistima neophodni su podsticaji za SDI u potrazi za efikasnosu i trzistem, koje bi pomogle poveanju izvoza Srbije. D. TRGOVINSKA INTEGRACIJA: MAKSIMALNO POBOLJSANJE MOGUNOSTI ZA DUGOROCNI RAST 3.62 Integracija u svetsku privredu predstavlja kljuc za otvaranje trgovinskog potencijala Srbije i Crne Gore (SCG) i Srbije. Ta integracija obuhvata tri dimenzije (i) evropsku dimenziju koja podrazumeva odnose SCG sa EU u kontekstu procesa Stabilizacije i pridruzivanja; (ii) regionalnu dimenziju, koja pokriva odnose sa susedima iz grupe 8 zemalja Jugoistocne Evrope; i (iii) multilateralnu dimenziju - putem pristupanja Svetskoj trgovinskoj organizaciji (STO). Prihvatanje ova tri procesa omoguie Srbiji da postepeno otkloni nekoliko ogranicenja koja su istaknuta u prethodnom odeljku. Kao prvo, integracija sa EU i susednim zemljama postepeno e ublaziti nivoe zastite i otkloniti preostale necarinske mere koje onemoguavaju efikasnu alokaciju sredstava. Drugo, perspektiva integracije u EU i pristupanje STO-u dovese do opseznih institucionalnih, pravnih i regulatornih reformi koje e poboljsati kvalitet i delotvornost institucija koje pruzaju podrsku izvozu, tj. rezima standarda i Carine. Konacno, integracijom na regionalnom i multilateralnom nivou, Srbija e ostvariti bolji pristup spoljnim trzistima, te e shodno tome poveati svoju efektivnu velicinu trzista, stvarajui na taj nacin jace stimulacije za priliv stranih direktnih investicija. 3.63 Ubrzana trgovinska integracija postaje sve znacajnija sa aspekta nedavnih promena u spoljnom okruzenju SCG. Uprkos napretku koji je ostvarila u reformama 56 usmerenim ka liberalizaciji svog trgovinskog rezima, SCG i dalje zaostaje u pogledu trgovinske integracije kako na regionalnom tako i multilateralnom nivou. Dok je na regionalnom planu napravila pomak nedavnim potpisivanjem Sporazuma o slobodnoj trgovini sa sedam zemalja Jugoistocne Evrope, SCG i dalje zaostaje za svim ostalim drzavama iz grupe 8 zemalja Jugoistocne Evrope83 u pogledu integracije sa svojim glavnim trgovinskim partnerom, Evropskom unijom, a u smislu Sporazuma o stabilizaciji i pridruzivanju, i jos uvek je u jako ranim fazama pristupanja STO-u (tabela 3.13). Na osnovu prethodnog razmatranja, to Srbiju dovodi u nepovoljnu situaciju, budui da e odluke stranih kompanija da ulazu i da se nastane u Srbiji zavisiti od procene velicine trzista i njegove sposobnosti da opsluzi ostale zemlje putem slobodne trgovine. Ono sto predstavlja izazov je resavanje ovih meusobno prepletenih procesa na jedinstven i koordinisan nacin, usvajanjem neophodnih reformi i strategije kako bi se iskoristile pruzene mogunosti, a eventualni nepovoljni uticaji preferencijalnih trgovinskih aranzmana sveli na najmanju moguu meru. Tabela 3.13 Napredak zemalja Zapadnog Balkana u trgovinskoj integraciji SCG Albanija BiH Bugarska Hrvatska Rumunija Makedonija Jos uvek ne prva radna STO postoji radna 2000 grupa nov 1996 2000 1995 2003 grupa 2003 Sporazum Privremeni o ugovor o stabilizaciji Ocekuje se Uraena Faza pred trgovini se Faza pred Podnela i izrada studije Pregovori studija primenjuje. zahtev izvodljivosti izvodljivosti prikljucenje SAA u prikljucenje 2004 pridruzivan procesu ju ratifikacije. Sporazumi za 4 podnela za 4 podnela za 6 podnela za 6 podnela za 6 podnela za 6 podnela za 6 podnela o sl. zahtev zahtev zahtev zahtev zahtev zahtev zahtev trgovini b 3 potpisala 3 potpisala 1 potpisala 1 potpisala 1 potpisala 1 potpisala 1 potpisala Napomena: Prelazni sporazum koji pokriva trgovinu i trgovinske mere, zakljucen je paralelno sa Sporazumom o a stabilizaciji i pridruzivanju i stupio je na snagu 1. marta 2002. Hrvatska je podnela zahtev za prijem u clanstvo EU 21. februara 2003. Komisija je u svom misljenju koje je podnela Evropskom savetu aprila 2004. preporucila otpocinjanje pregovora sa Hrvatskom. bPakt za stabilnost Jugoistocne Evrope http://www.stabilitypact.org/trade/0403-fta-matrix.doc Evropska i regionalna dimenzija 3.64 Nedavne pomake koje je Srbija nacinila u liberalizaciji trgovine sa susednim zemljama u Jugoistocnoj Evropi trebalo bi da prati i napredak u pogledu Sporazuma o stabilizaciji i pridruzivanju. Teorija i dokazi iz prakse ukazuju na to da liberalizacija trgovine na regionalnom nivou donosi veu korist ukoliko je praena liberalizacijom na multilateralnom nivou, i ukoliko ukljucuje dublju integraciju sa visoko razvijenim partnerima poput EU (Svetska Banka, 2000b). SCG ve primenjuje Sporazume o slobodnoj trgovini sa Rusijom, Bugarskom, BJR Makedonijom i Bosnom i Hercegovinom, a u toku je ratifikacija jos pet dodatnih ugovora. Meutim, slab napredak u sprovoenju Akcionog plana harmonizacije izmeu dve republike usporava 83Ostali sporazumi ocekuju ratifikaciju od strane skupstine Srbije i skupstine Crne Gore sto predstavlja neophodan uslov za usvajanje na nivou Drzavne zajednice. 57 otpocinjanje pregovora o SSP-u, koji tezi postepenom uspostavljanju slobodne trgovinske zone sa SCG-om tokom perioda od 6 do 10 godina.84 Zasto je za SCG toliko vazno da ubrza pregovore sa EU o Sporazumu o slobodnoj trgovini paralelno sa nedavnim pomacima u liberalizaciji trzista unutar Jugoistocne Evrope? Kakve su mogue koristi za dugorocni rast i poveanje izvoza od usaglasavanja ove dve dimenzije? 3.65 Najvaznija korist od Sporazuma o stabilizaciji i pridruzivanju ostvaruje se zahvaljujui dinamicnim dobicima na srednjem i dugorocnom planu, sto bi proisteklo iz usaglasavanja pravnih i regulatornih okvira sa acquis-om (pravnim tekovinama) EU-a. Iskustva iz zemalja Srednje i Istocne Evrope, kao i nedavni pokazatelji iz ostalih zemalja potpisnica Sporazuma o pridruzivanju ukazuju na pozitivan uticaj koji ostvaruje dinamika reforme koja je neophodna po osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruzivanju, tj. u oblastima vezanim za drzavnu pomo, konkurenciju, standarde i tehnicke propise. 3.66 Liberalizacija sa EU e sadrzati i svaka potencijalna trzisna odstupanja koja se ocekuju usled potpisivanja Sporazuma o slobodnoj trgovini sa zemljama iz Jugoistocne Evrope. Preferencijalni trgovinski aranzmani mogu biti izvor poremeaja usled tarifnog procepa koji nastane izmeu stopa koje vaze za najpovlaseniju zemlju i tarifnih stopa koje su umanjene/svedene na nulu, a koje se primenjuju po osnovu Sporazuma o slobodnoj trgovini.85 Obim trgovinskih odstupanja bio bi utoliko vei ukoliko je vei tarifni procep, manji udeo zajednicke trgovine izmeu strana pre potpisivanja Sporazuma o slobodnoj trgovini, i manji udeo meusobne trgovine u okviru iste privredne grane. U toku 2003. godine partneri po osnovu Sporazuma o slobodnoj trgovini imali su mali udeo u ukupnom izvozu ucestvujui sa samo 23 procenata, u odnosu na 77 procenata sa koliko su ucestvovali isporucioci iz zemalja sa statusom najpovlasenije nacije, sto ukazuje na veliku mogunost trgovinskih odstupanja. Meutim, uz veliki udeo industrijskih proizvoda u uvozu od partnera86 potpisnika Sporazuma o slobodnoj trgovini, obim obrnute diskriminacije e verovatno biti ogranicen budui da se niska stopa za najpovlaseniju zemlju (5,2 procenata) primenjuje na industrijski uvoz u Srbiju (tabela 3.14). Ipak, svoenje mogunosti za trgovinska odstupanja na najmanju moguu meru putem smanjenja obrnute diskriminacije prema isporuciocima iz najpovlasenije zemlje bilo bi vazno i uslovilo bi ubrzanje diskusija i pregovora u vezi sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruzivanju. To bi omoguilo smanjenje tarifa na uvoznu robu iz EU i skratilo bi period tokom kojeg bi firme iz 8 84Pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruzivanju nee otpoceti pre zavrsetka Studije izvodljivosti, koja i sama po sebi zavisi od celovitog sprovoenja Akcionog plana harmonizacije. Prelazni period za ukidanje carina je stvar pregovora. Trebalo bi da traje do 10 godina, sto je maksimum za STO da bi prihvatila regionalne ugovore o slobodnoj trgovini da budu u skladu sa clanom XXIV Gatt-a. 85Dodeljivanjem preferencijalnog tretmana isporuciocima u cilju nadoknade pretrpljenih troskova, poveava se rizik od trgovinskog odstupanja budui da e uvoznik odabrati proizvod onog isporucioca cija je cena niza. Stavise, izvoznik iz oblasti koja ima preferencijalni status, iako inace ima konkurentne cene na svetskim trzistima, moze da odredi cene svojim proizvodima tako da fiksira rentu do preferencijalne marze ispod stope koja se primenjuje za najpovlaseniju naciju. 86Tarife za gotovo celokupan uvoz industrijskih proizvoda bile bi eliminisane nakon stupanja na snagu Sporazuma o slobodnoj trgovini 8 zemalja iz Jugoistocne Evrope. 58 zemalja Jugoistocne Evrope mogle da imaju prednost u odnosu na isporucioce iz EU kada su u pitanju preferencijalne tarifne marze. Tabela 3.14 Udeo uvoza SCG u ukupnom uvozu ostvarenom 2003. sa partnerima potpisnicima Sporazuma o slobodnoj trgovini (u procentima) Albanija BiH Bugarska Hrvatska Rumunija Moldavija BJRM Rusija % ukupnog 0.004 2.3 1.78 1.7 1.8 0.012 1.8 14 uvoza % uvoza koji se 40.2 100 90.7 90 98.4 100 100 neprime ne carini njivo % industrijskog 95.4 88.9 90.4 83.4 98.4 74.02 70.8 99.1 uvoza Izvor: Proracuni se zasnivaju na podacima vezanim za SCG, koje je prikupio Savezni zavod za statistiku 3.67 Dodatna prednost proizilazi iz poveane konkurencije nastale kao rezultat ukidanja tarifa. Uz aktuelno uveanje EU, smanjivanje tarifa (za skoro 54 procenata od ukupnog izvoza u 2003.) na uvoz iz EU2587 (Evropska dvadesetpetorica) dovese do jace trziste konkurencije koja bi mogla da smanji monopolsku mo domaih firmi s obzirom na to da su one prinuene da snize cene i prosire obim prodaje od cega imaju koristi i potrosaci i proizvoaci, ukljucujui i izvoznike.88 Dinamicni dobitci se ostvaruju putem umanjenja "troska trgovanja" kao i na osnovu efekta viska tehnoloske potraznje (­ Svetska Banka, 2003a). Moze se ocekivati da e se time uveati ukupna faktorska produktivnost i stimulisati visi nivo investicija . 3.68 Sporazum o stabilizaciji i pridruzivanju takoe omoguuje SCG da izvuce korist iz vee stabilnosti odnosa na relaciji EU-SCG. Sporazum o stabilizaciji i pridruzivanju nee doneti veliko poboljsanje u pogledu formalnog pristupa trzistu EU25 u odnosu na ono koje je predvieno po osnovu Autonomnih trgovinskih povlastica. Stavise, a kao sto se vidi i iz prethodnog odeljka, skorasnji los ucinak na trzistima EU koji potvruje nesposobnost proizvoaca u Srbiji da izvuku korist iz postojeih mogunosti verovatno se povezuje sa sirim strukturalnim ogranicenjima, kako na makro nivou tako i na nivou preduzea. U svakom slucaju, Sporazum o stabilizaciji i pridruzivanju pruza ugovorne garancije za obezbeivanje pristupa srpskoj robi trzistima EU i smanjuje rizik od ukidanja povlastica na jednostranoj osnovi. Kombinovani efekat poveane konkurencije, tehnoloske inovacije i prestrukturiranja uz snizenje troskova, sto dodatno poveava produktivnost, trebalo bi na duze staze da dovede do poveanog izvoza u EU (Kaminski 2000.). 3.69 Poveani izvoz i priliv stranih direktnih investicija u okviru istih industrijskih grana mogli bi se maksimalno uveati ukoliko Srbija u svojoj razmeni sa EU primeni dijagonalnu kumulaciju pravila o poreklu po osnovu Panevropske 87Evropska petnaestorica uz zemlje koje su nedavno pristupile EU. 88Nedavna istrazivanja su otkrila da udeo troskova u ceni pokazuje tendenciju pada uz pojavu uvozne konkurencije, kao i da inostrana konkurencija pokazuje tendenciju poboljsanja efikasnosti proizvoaca (Tybout, 2001). Hoekman, Kee i Olarreaga (2001.) dosli su do zakljucka da uvozna konkurencija smanjuje industrijsku profitnu marzu. Efekat uvozne konkurencije je narocito jak u slucaju kada nekoliko oligopolista dominira trzistima. Videti Svetska Banka (2003a), Poglavlje 3 59 kumulacije porekla (PKP).89 Odluka da se primenjuje sve evropska dijagonalna kumulacija porekla u razmeni Srbije i Crne Gore sa EU je mogua jedino ukoliko SCG uspostavi bilateralno slobodnu trgovinu tj. Potpise SAA sa EU. Dijagonalna kumulacija omoguava privrednim akterima da koriste komponente koji poticu iz bilo koje zemlje koja ucestvuje u PKP-u bez gubitka preferencijalnog statusa krajnjeg proizvoda prilikom izvoza istog u EU. Nepostojanje dijagonalne kumulacije odvratie izvoznike iz zemalja koje ucestvuju u PKP sistemu od snabdevanja uvoznom robom iz Srbije zato sto ona ne ispunjava uslove u pogledu lokalnih zahteva vezanih za poreklo proizvoda. To e se negativno odraziti na perspektivu izvoza srpskih meuproizvoda i otezae razvoj trgovine unutar iste privredne grane.90 Stavise, bez dijagonalne kumulacije, izvoznici iz Srbije bili bi ograniceni prilikom korisenja uvozne robe svojih partnera iz Jugoistocne Evrope, budui da bi samo uvozna roba koja potice iz EU bila prihvaena po lokalnim zahtevima vezanim za poreklo, po osnovu bilateralne kumulacije pravila o poreklu koja preovlauje u veini zemalja potpisnica Sporazuma o stabilnosti i pridruzenju (Makedonija i Hrvatska). Dogovor u okviru osam zemalja JIE koje ucestvuju u mrezi bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini da dozvole unakrsno izdavanje potvrda o poreklu bi dalje doprinelo poveanju koristi od raznih ugovora o slobodnoj trgovini i ojacalo bi regionalne integracije. 3.70 Primena PKP sistema bie na raspolaganju tek nakon udruzenih napora usmerenih ka jacanju sposobnosti kako carinskih organa tako i domaih srpskih proizvoaca. Pravila o poreklu po osnovu PKP sistema su napredna i mogla bi biti teska za primenu od strane lokalnih carinskih organa i malih i srednjih preduzea u zemljama partnerima91 EU-a. Potrebna je planska podrska kako bi se izbegla situacija da ova pravila postanu prepreka rastu izvoza. To obuhvata osavremenjivanje PKP sistema u carinskom rezimu i jacanje sposobnosti pogranicne uprave prilikom brzog i preciznog testiranja i potvrivanja primene pravila kako bi se garantovao povlaseni pristup izvozne robe trzistima EU. Istovremeno je potrebno raditi na tome da se domai proizvoaci i izvoznici upoznaju sa zahtevima vezanim za dokazivanje porekla, i da im se pruzi podrska u snosenju troskova istog. 3.71 Konacno, dok "faktor EU" putem Sporazuma o stabilnosti i pridruzenju nudi ogromne mogunosti za privlacenje stranih direktnih investicija pod uslovom da se preduzmu mere na poboljsanju sveukupne klime za ulaganje, efikasna realizacija Sporazuma o slobodnoj trgovini sa ostalim zemljama Jugoistocne Evrope neophodna je kako bi se smanjio eventualni efekat "osovine i poluga". Kao 89U Preferencijalnim pravilima o poreklu EU-a definisani su lokalni zahtevi u pogledu porekla sirovih materijala, komponenti i robe sa dodatnom vrednosu, ukljucujui i minimalni nivo transformacije koji je neophodan da bi se neki proizvod okvalifikovao kao proizvod sa poreklom i na taj nacin izvukla korist od preferencijalnog tretmana u pogledu pristupa trzistu EU-a. Od 1997. godine, sistem evropske kumulacije, zasnovan na mrezi sporazuma i protokola o slobodnoj trgovini ustanovljen je izmeu EU-a, zemalja potpisnica EFTA, zemalja Srednje i Istocne Evrope i Turske. Od 2002. godine, sistem je prosiren na zemlje Juznog Sredozemlja, potpisnicama Sporazuma o pridruzivanju sa EU. 90"Study on the economic impact of extending the pan-European system of cumulation of origin to the Mediterranean partners ­ part of the Barcelona process", The Sussex European Institute, University of Sussex. 91Brenton i Manchin (2003) Trosak obezbeivanja porekla podrazumeva ispunjavnje velikog broja administrativnih postupaka kako bi se obezbedila neophodna dokumentacija, uz trosak voenja racunovodstvenog sistema i precizne evidencije o uvezenoj robi iz razlicitih geografskih lokacija. 60 sto je ranije napomenuto, ostale zemlje Jugoistocne Evrope su odmakle u procesu pregovora i realizacije svojih Sporazuma o stabilizaciji i pridruzenju sa EU. Cinjenica da Srbija nije paralelno sa liberalizacijom svoje trgovine sa EU liberalizovala i svoje aranzmane sa susednim zemljama dovese do negativnih efekata "osovine i poluga". Taj efekat se javlja usled odstupanja koje preduzeima iz EU (osovina) pruzaju bolji pristup drugim trzistima u zemljama Jugoistocne Evrope (poluge) od onog koji se pruza preduzeima u Srbiji. To moze da stvori premestanje privrednih aktivnosti ka EU na ustrb Srbije, cime bi se odvratile domae i strane investicije u zemlju. Efikasno sprovoenje Sporazuma o slobodnoj trgovini trebalo bi se umesto prostog snizenja tarifa vise okrene ka dubljim oblicima integracije, kao sto je navedeno u nastavku teksta. Mreza Sporazuma o slobodnoj trgovini: Izvlacenje maksimalne koristi od integracije 3.72 Osim svoenja potencijalnih efekata trgovinskih odstupanja na najmanju moguu meru, SCG bi trebalo da se potrudi i da izvuce najveu korist iz Sporazuma o slobodnoj trgovini. Kao sto je prikazano u odeljku 1, zemlje Jugoistocne Evrope drze oko 34 procenata srpskih izvoznih trzista u cemu prednjace Bosna i Hercegovina i Makedonija. Postojei i nedavno potpisani Sporazumi o slobodnoj trgovini pruzaju mogunost da se dodatno konsoliduje jaka pozicija SCG na trzistima Jugoistocne Evrope i da se njeno prisustvo prosiri i van okvira neposrednih suseda. To bi se moglo ostvariti produbljivanjem trgovinske integracije sa partnerima iz Jugoistocne Evrope i unapreenjem budueg pristupa trzistu kada je u pitanju izvoz poljoprivrednih proizvoda u zemlje Jugoistocne Evrope. 3.73 Dok se pristup trzistima drugih zemalja Jugoistocne Evrope znacajno poboljsao, dobitci od meu-regionalne trgovine prvenstveno zavise od prosirenja integracije. Uprkos liberalizaciji trgovine za oko 90 procenata carinskih pozicija i vrednosti uvoza, razni Sporazumi o slobodnoj trgovini omoguavaju razlicit preferencijalni tretman, zastupljenost proizvoda i prelazne periode. To stvara nedoslednosti i poveava rizik od preusmeravanja trgovine. Na krae staze, za ublazavanje ovog efekta neophodno je prosirenje integracije kroz dodatnu harmonizaciju Sporazuma o slobodnoj trgovini kako bi se obezbedila zastupljenost slicnih proizvoda.92 To bi znacajno smanjilo troskove poslovanja i administrativne poteskoe Carine, poveavajui protok srpske izvozne i uvozne robe preko granica. Na srednje staze, trebalo bi teziti prelasku ka multilateralnoj opciji putem uspostavljanja jednostavne zone slobodne trgovine izmeu 8 zemalja Jugoistocne Evrope. 3.74 Takoe je potrebno i produbljivanje integracije putem vee harmonizacije nacionalnih propisa i razmatranje barijera za trgovinu koje se nalaze "iza granica". Kao prvo, treba ojacati saradnju sa carinskim vlastima drugih zemalja Jugoistocne Evrope na granicnim prelazima, kao i carinske procedure, kako bi se obezbedio brzi protok srpske izvozne robe. Kao sto je prethodno izlozeno, uprkos 92Na primer, SCG mora da se postara da se svim njenim Sporazumima o slobodnoj trgovini liberalizuju isti proizvodi, istom dinamikom ukidanja tarifa, sto se odnosi na sve Sporazume o slobodnoj trgovini sa svim partnerima. 61 poboljsanjima carinskih procedura u Srbiji, to bi imalo ograniceni uticaj ukoliko ne bude praeno slicnim poboljsanjima u upravama carina i granicnim prelazima susednih zemalja. Drugo, osim mera na nacionalnom nivou, regionalna saradnja na harmonizaciji tehnickih propisa u skladu sa evropskim i meunarodnim standardima pospesila bi regionalnu integraciju. Srbija bi mogla u znacajnoj meri da smanji eventualne tehnicke barijere za trgovinu koje proisticu iz oprecnih postupaka procene standarda i usaglasenosti na trzistima zemalja Jugoistocne Evrope. Saradnja bi takoe omoguila bolju zajednicku podelu troskova prilikom izrade pravnih i regulatornih dokumenata koji se odnose na standarde i tehnicke propise. U svakom slucaju, pravila koja regulisu razlicite oblasti trgovine po osnovu Sporazuma o slobodnoj trgovini trebalo bi uvek da obezbeuju usaglasenost sa pravilima EU-a i STO-a kako bi se obezbedilo meusobno dopunjavanje i sadejstvo razlicitih procesa. 3.75 Izgledi za vei pristup trzistima zemalja Jugoistocne Evrope mogli bi biti dodatno uveani. Kao sto je prethodno prikazano, SCG odrzava jake veze sa izvoznim trzistima ostalih sedam zemalja Jugoistocne Evrope, pri cemu je 30 procenata njene izvozne robe namenjeno ovim trzistima. S obzirom na to da se zemlje iz grupe 8 zemalja Jugoistocne Evrope kreu putem integracije u EU zahvaljujui sprovoenju acquis-a (pravnih tekovina) i spajanjem sa strukturama EU-a, one imaju mogunost za vei rast kao sto pokazuje iskustvo drugih ekonomija u tranziciji. Pocev od 2003. godine, SCG uziva slobodan pristup trzistu za, u proseku, 84 procenata svoje izvozne robe u trzistima ostalih sedam zemalja Jugoistocne Evrope i ima donekle bolji pristup od drugih zemalja Jugoistocne Evrope kada su u pitanju poljoprivredni proizvodi. Mogunosti za dalje poboljsanje sansi pristupa trzistu su dvostruke. Prvo, Srbija to moze uciniti putem pregovora o ukidanju kvantitativnih ogranicenja koja sputavaju njen izvoz u druga trzista Jugoistocne Evrope, narocito u Albaniju, Rumuniju, Hrvatsku i Bugarsku (videti tabelu 3.15). Drugo, tabela 16 ukazuje na to da je znacajan deo izvoza poljoprivrednih proizvoda iz SCG u Rumuniju, Bugarsku, Hrvatsku i Albaniju jos uvek podleze relativno visokim carinskim tarifama. Uzimajui u obzir ve dokazani izvozni potencijal poljoprivrednih proizvoda iz SCG na trzistima EU, SCG ima zadatak da nastavi sa realizacijom plana poljoprivredne liberalizacije meu zemljama Jugoistocne Evrope. Tabela 3.15 Uslovi pristupa izvoznih proizvoda SCG na trzista partnera potpisnika Sporazuma o slobodnoj trgovini 2003. godine % izvozne robe % izvoznih % izvozne % izvozne udeo koja nije polj. proiz. koji robe koja je robe koja je industrijskih Udeo u podlozna nisu podlozni podlozna podlozna proizvoda u ukupnom carinjenju carinjenju TRQ* QR** ukupnom izvozu izvozu Trenutni izvoz Rusija 77 98 0.0 0 92.0 5.1 Makedonija 100 100 0.0 0 68.3 8.9 BiH 100 100 0.0 0 15.9 Budui izvoz Albanija 76.6 57.7 0.0 10 44.7 0.6 Bugarska 92.5 19.0 2.2 0.0 90.7 2.2 Hrvatska 88.8 45.9 4.7 0.0 79.3 3.1 62 Moldavija 100 100 0.0 0 97.3 0.1 Rumunija 87.0 1.0 6.4 0 86.8 2.9 *Tariff rated quota ­ kvota carinske stope **Quantity requirement ­uslov u pogledu kvantiteta 3.76 Kretanje ka jedinstvenom prostoru slobodne trgovine donee brojne prednosti SCG i ostalim zemljama jugoistocne Evrope. Drugi regionalni aranzmani, kao sto su CEFTA i BFTA pokazala su generisanje veih internih tokova trgovine i vei rast izvoza kada se kombinuje sa Evropskim Sporazumom (Adam, Kosma i McHugh, 2003). Usvajanjem mera koje su prethodno navedene kao potrebne za produbljenje i prosirenje integracija, sve zemlje JIE ukljucujui i SCG e izbei sa jedne strane odnos centra i udaljene tacke koji su nasleeni iz Ugovora o stabilizaciji i pridruzenju sa EU i ostvarie vee podsticaje za privlacenje SDI. Sta vise, revidirani ugovor o jedinstvenom ugovoru o slobodnoj trgovini bi mogao da obezbedi za jos veu liberalizaciju u trgovini poljoprivrednih proizvoda, kao i u uslugama i da harmonizuje legislativu povezanu sa pitanjima konkurencije, necarinske zastite i standarda potrebnih za obezbeenje protoka robe i kapitala meu ovim zemljama. Prikljucenje STO-u ili multilateralna dimenzija 3.77 Realizacija pristupanja STO-u, uz paralelnu integraciju na evropskom i meu-regionalnom nivou, nudi dodatne mogunosti. Kao prvo, pristupanje STO-u stvorie oslonac za sprovoenje trgovinske i carinske politike, i doprinee otklanjanju kvantitavnih barijera i ogranicenje koja nisu prihvatljiva po osnovu Opsteg sporazuma o tarifama i trgovini (GATT). To bi smanjilo troskove na ime uvezenih proizvoda i u znacajnoj meri bi otklonilo postojea odstupanja koja su uslovljena ovim modelima. Stavise, postupak vezivanja tarifa smanjie rizik bilo kakvih promena politike93 i ulie veu verodostojnost u pogledu do sada preduzetih reformskih mera. Drugo, pristupanjem STO-u, SCG e stei sigurnost zakonski garantovanog pristupa najpovlasenije nacije drugim clanicama STO-a koje nisu potpisnice Sporazuma o slobodnoj trgovini. Neke od tih zemalja trenutno nude status najpovlasenije nacije SCG na unilateralnoj osnovi, poput SAD-a. Tree, nastae mnoge prednosti od liberalizacije usluga i regulatornih reformi. Na osnovu raspolozivog pregleda zakonodavstva SCG,94 veina postojeih pravila i propisa koji regulisu sektor usluga nisu restriktivni, izuzev dva znacajna u oblasti bankarstva i osiguranja. Liberalizacija ovih i drugih usluga od vitalnog znacaja bie vazna za podsticanje konkurencije u glavnim finansijskim i infrastrukturnim sektorima i za pruzanje jeftinijih usluga u ostalim sektorima. 3.78 Multilaterlna liberalizacija mora da prati unutar-regionalnu liberalizaciju sa zemljama JIE i EU. Budui da se nalazi na putu integracije sa EU, dugorocni cilj za SCG treba da predstavlja usklaivanje svojih vazeih carinskih tarifa, koje se primenjuju za najpovlaseniju zemlju, sa carinskim tarifama EU-a, narocito u pogledu industrijskih proizvoda. Kao prvo, odrzavanje visokih stop za zemlje sa statusom najpovlasenije nacije stiti zemlje sa kojima je sklopljen ugovor o slobodnoj trgovini ukljucujui 93Na osnovu GATT-a, vezivanje tarifa ne moze se menjati bez kompenzacije ili pristupanja mehanizmu za resavanje sporova. 94STO, (2001) 63 snabdevace iz EU, od konkurencije iz tih zemalja. Tako da bi usaglasavanje carina za industrijske proizvode za zemlje sa statusom najpovlasenije nacije da bude iste kao za zemlje EU predstavljalo znacajno poboljsanje u konkurentnosti trzista SCG. Kao rezultat toga, pritisci konkurencije kako na preferirane tako i na domae snabdevace bi se znacajno poveali. Drugo, jednostrano smanjenje carinskih stopa od strane SCG ne ugrozava pregovaracku poziciju zemlje prema drugima, jer u pregovorima su bitne propisne, pre nego stope koje se primenjuju. Sta vise, analiza je pokazala da e gubici od ugovora o slobodnoj trgovini sa zemljama JIE da se pretvore u dobitak ako sve zemlje usvoje carinske stope koje EU primenjuje eksterno na industrijske proizvode (Svetska Banka, 2003g). Konacno, usaglasavanje stopa sa evropskim e poslati signal investitorima da vlada preuzima obavezu da poboljsa poslovno okruzenje. Poslednje mere liberalizacije trgovine iz avgusta 2003. godine isle su u tom pravcu i umanjile su u dobroj meri preferencijalne marze u odnosu na isporucioce iz EU-a, kao sto se vidi iz tabele 3.16. Izazov predstavlja odrzavanje tarifa na postojeem nivou i izbegavanje kontraproduktivnih okretanja politike. Tabela 3.16 Tarife za najpovlaseniju zemlju Prosecne vazee tarife za najpovlaseniju zemlju (%) Zemlja Sva roba Poljoprivredna Industrijska roba Srbija (2003) 7.4 15.7 6.2 Crna Gora (2003) 6.1 12.2 5.2 Evropska unija (2001) 4.4 9.4 4.2 E. ZAKLJUCAK I PREPORUKE 3.79 Uprkos ranim trgovinskim reformama prve generacije, Srbija i dalje zaostaje za drugim ekonomijama u tranziciji u smislu otvorenosti trgovine i strukturalne transformacije. Za razliku od drugih centralno evropskih zemalja u ranim godinama tranzicije, Srbija nije uspela da iskoristi pogodnosti nedavna liberalizacije trgovinskog rezima i mogunosti pristupa trzistu, nastala nakon sprovoenja Autonomnih trgovinskih povlastica od strane EU, koje su mogle da dovedu zamaha izvoza i procvata "greenfield" stranih direktnih investicija (investicije koje podrazumevaju otvaranje novih preduzea ­ poznate i pod nazivom «investicije sa ledine»). Do danas, Srbija jos uvek nije dozivela blagovremenu preorijentaciju svoje trgovine ka EU; jos uvek nije otpocela prosirivanje svojih izvoznih aktivnosti van okvira poljoprivrede i tek nekoliko poluproizvoda, pri cemu se proizvoaci nisu integrisali u meunarodne mreze proizvodnje i distribucije, narocito u one koje su u okviru EU. 3.80 Kljucna ogranicenja za rast izvoza ukazuju na izvesni znacaj domaih strukturalnih i institucionalnih ogranicenja, kao i ogranicenja u pogledu nabavke. Kao prvo, donedavni miks makroekonomske politike pospesio je rast u domaoj traznji i porast vrednosti realnog deviznog kursa, i uveo je u ekonomiju predrasude vezane za izvoz, zalazui se za brzi rast uvoza uz obeshrabrivanje izvoznika da potraze svoje sanse. Drugo, sporo prestruktuiranje preduzea i meko budzetsko ogranicenje dugo su odlagali 64 reforme i Srbiju drzali u stanju prevazienih proizvodnih struktura sa malo mogunosti da trguje i izvozi. Tree, nepovoljno poslovno okruzenje onemoguava strane direktne investicije i ogranicava mogunosti za nadgradnju i modernizaciju proizvodnih struktura. Stavise, institucije koje podrzavaju izvoz bile su slabe. Dodatne informacije o predlozenom planu reformi u prve tri oblasti izlozene su u drugim poglavljima ovog izvestaja. 3.81 Promene u trgovinskoj politici trebalo bi da objedine napredak koji je ostvaren u liberalizaciji i pojednostavljenju trgovinskog rezima i da poboljsaju izvoznu orijentaciju privrede putem otklanjanja postojeih predrasuda vezanih za izvoz, smanjenjem carina i napustanjem prakse korisenja necarinskih mera (koje unekoliko ponovo uvedene) kao sredstva za upravljanje trgovinom. Uvoenje transparentnog i efikasnog sistema snizenja poreza na dodatnu vrednost (PDV), nakon primene PDV-a, u budunosti bi takoe moglo da posluzi za unapreenje izvoza. Stavise, bie neophodno uloziti vee napore za uspostavljanje funkcionalnih institucionalnih aranzmana koji regulisu formulaciju i sprovoenje trgovinske politike na nivou drzave i drzava republika kako bi se olaksala trgovina u okviru SCG, kao i sa spoljnim trgovinskim partnerima. 3.82 Neposredni i kontinuirani napori usmereni ka jacanju domaih institucija koje se bave trgovinom povealo bi izvoznu konkurentnost. Tri oblasti su od kljucnog znacaja: prvo, trebalo bi nastaviti sa reformom carina i one treba da budu usredsreene na osavremenjivanje pogranicnih procedura i vraanje poverenja u Carinu putem poboljsanja kontrole nad prevarom i svercom. Drugo, modernizovanje rezima standarda i tehnickih propisa kako bi se isti bolje podudarali sa evropskim i meunarodnim standardima predstavlja imperativ za poboljsanje prodora srpskih proizvoda u spoljna trzista. Konacno, neophodno je izvrsiti objedinjavanje institucionalnog i regulatornog rezima u cilju unapreenja izvoza, kako bi se podrzali napori postojeih i buduih izvoznika. 3.83 Privlacenje "greenfield" stranih direktnih investicija (investicije sa ledine) predstavlja kljuc za poveanje lanca vrednosti srpskog izvoza. Integracija u meunarodne mreze, zasnovana na fragmentaciji proizvodnje, zahteva kontinuirani priliv stranih direktnih investicija. Osim podsticajne sredine za poslovanje, za to e biti neophodno obezbediti i brze, efikasne i najjeftinije usluge od vitalnog znacaja, poput saobraajnih i telekomunikacionih usluga. Jos jedna od neophodnih stimulacija za privlacenje veeg broja stranih direktnih investicija u Srbiju podrazumeva poveanje efektivne velicine trzista u Srbiji putem prosirenja obima i dubine integracije Srbije sa ostatkom sveta. 3.84 Ubrzanje procesa regionalne i globalne trgovinske integracije, uz obezbeivanje tesne saradnje izmeu razlicitih dimenzija, dodatno bi unapredilo izglede za rast izvoza. U kontekstu procesa Stabilizacije i pridruzivanja, i evropska integracija i liberalizacija sa susednim zemljama Jugoistocne Evrope teku paralelno kako bi se izbegla eventualna trgovinska odstupanja i rizici vezani za efekat osovine i poluge. Trebalo bi razmotriti ubrzano kretanje ka slobodnoj trgovini u Jugoistocnoj Evropi i EU, 65 u narednih tri do pet godina, i objedinjavanje tarifa EU tokom duzeg perioda. Izgledi za poveanje trgovine unutar iste privredne grane takoe bi zavisili od usvajanja Panevropske kumulacije pravila o poreklu od strane Srbije, kao i od njenog aktivnog ucesa u radu na prosirenju i produbljivanju integracije na Zapadnom Balkanu. To bi, meutim, trebalo da bude praeno pojacanim naporima usmerenih ka pristupanju STO-u kako bi se garantovala sigurnost za pristup trzistu u svojstvu najpovlasenije nacije, cime se smanjuju potencijalna odstupanja koja proisticu iz regionalnih trgovinskih aranzmana i modernizacije regulatornog i zakonodavnog rezima kojim se regulisu trgovina i investicije. 66 Aneks 3.1 Pregled Sporazuma o slobodnoj trgovini potpisanih od strane SCG i pregled njihovog ispunjenja u skladu sa kriterijumima iz pisama o namerama Pokrivenost trgovine Tok liberalizacije Kvantitativna ogranicenja Udeo Sporazum Udeo Udeo carinskih stavki Kraj Broj stavki sa (pocetak primene) Zemlja liberalizovanih liberalizovane tranziciono kvantitativnim stavki (%) trgovine (%) liberalizovan ih do sada g perioda ogranicenjem (%) ALB-S&M Albanija 89.7 37.5 85.9 - (2003) 1 Jan. 2007 SCG 89.3 89.1 88.6 25 BIH-S&M BiH 100.0 100.0 25.6 18 (2002) 1 Jan. 2004 SCG 100.0 100.0 99.9 (na izvoz) BUL-S&M Bugarska 88.4 87.4 80.8 - (2003) 1 Jan. 2007 SCG 87.6 94.0 78.1 25 CRO-S&M Hrvatska 94.7 90.3 89.1 5 (na izvoz) (2003) 1 Jan. 2007 SCG 93.9 77.6 91.1 25 MAC-S&M Makedonija 100.0 99.9 97.4 1 Jan. 1999 62 (na izvoz) (1996) SCG 100.0 99.9 98.7 129 (na izvoz) ROM-S&M Rumunija 88.8 89.9 86.2 - (2003) 1 Jan. 2007 SCG 88.5 96.9 86.9 25 Aneks 3.2 Indeksi specijalizacije izvoza* odreenih kategorija proizvoda iz JIE-8 u EU Srbija Albanija Hrvatska Bugarska Rumunija BiH 1999 2002 1999 2002 1999 2002 1999 2002 1999 2002 1999 2002 Prehrambeni proizvodi 3.06 3.89 0.82 1.01 0.50 0.99 1.51 1.50 0.52 0.34 0.28 0.33 Poljoprivredni proizvodi 3.27 2.79 3.41 3.27 3.82 4.16 1.50 1.25 1.20 0.84 9.25 6.96 Rude i metali 3.43 4.29 0.56 1.11 1.17 1.61 3.18 3.06 1.30 0.90 4.38 5.74 Plastika (57) 3.15 3.53 0.01 0.00 8.02 4.40 1.41 1.21 1.14 0.66 1.12 0.01 Koza (61) 4.02 1.27 6.35 5.84 1.18 4.40 1.13 0.62 1.16 1.34 0.56 0.63 Guma (62) 9.57 9.66 0.06 0.05 0.26 0.22 1.00 0.71 1.07 1.63 0.42 0.03 Drvo (63) 2.31 2.09 1.36 1.16 3.62 3.46 2.28 1.97 2.64 3.05 3.03 2.71 Garderoba (84) 2.44 1.87 6.18 5.26 4.29 3.72 4.59 4.49 6.50 6.42 4.44 2.98 Obua (85) 4.19 5.05 29.22 30.80 7.55 5.91 4.55 4.61 11.41 11.74 12.84 12.97 Gvoze i celik (67) 4.11 2.99 2.99 2.25 0.82 0.70 7.69 5.01 3.54 2.08 2.14 1.47 Namestaj (82) 1.96 1.54 0.77 0.84 3.70 4.39 1.44 1.59 5.49 4.06 2.60 7.58 Saobraajna sredstva 1.04 0.74 0.01 0.02 1.24 0.86 1.54 1.57 0.96 0.90 0.18 0.88 Izvor: EU COMEXT. * Indeks specijalizacije je odnos ucesa proizvoda X u ukupnom izvozu zemlje Y I ucesa tog proizvoda u ukupnom uvozu EU. 67 4. REFORMA PRIVATNOG I FINANSIJSKOG SEKTORA A. UVOD 4.1 Razvoj konkurentnog sektora preduzea u Srbiji, koji ukljucuje zivahnu komponentu malih i srednjih preduzea, apsolutno je neophodan za stvaranje odrzivog ekonomskog rasta i zaposlenosti. Ovo zahteva restrukturiranje preduzea koja istiskuju srednja i mala preduzea odrzavajui nejednake uslove; uspostavljanje investicione klime pogodne za poslovanje, kao i pojavu zdravog finansijskog sistema koji moze da obezbedi posrednicke usluge na prihvatljivoj osnovi. Funkcionisanje privatnog i finansijskog sektora e direktno uticati na tri komponente klasicnog okvira rasta opisanog u poglavlju 1 ­ akumulacija kapitala, vea zaposlenost i rast ukupne produktivnosti faktora proizvodnje. Dinamican privatni sektor takoe moze doprineti makroekonomskoj stabilnosti i poboljsanoj dinamici isplate duga. Jaka povezanost izmeu ovih sektora i ekonomskog rasta moze se uociti i iz mnogobrojnih primera u drugim ekonomijama u tranziciji (Svetska banka, 2002). 4.2 Iskustvo tranzicije takoe je pokazalo da je potreban integrisani pristup kako bi se uspesno reformisali realni i finansijski sektor. Ocekuje se da e privatizacija/likvidacija preduzea u drzavnom i drustvenom vlasnistvu, i dolazak novih firmi (i domaih i stranih) olaksan unapreenjem poslovnog okruzenja, postaviti osnovu za odrziv rast. Istovremeno, reforme finansijskog sektora trebalo bi da podstaknu domau stednju i omogue bolji pristup finansiranju, stvarajui na taj nacin obrtna sredstva i investicije potrebne za sirenje privatnog sektora. Izmeu reformi privatnog i finansijskog sektora nalazi se problem ogromnih dugova srpske privrede iz proslosti, i taj problem je sada u centru procesa saniranja velikih preduzea i drzavnih banaka. 4.3 Glavni ciljevi ovog poglavlja su: · Da prikaze najsveziju sliku sektora preduzea i finansija u Srbiji, sa naglaskom na napretku od pocetka reformi 2001. god. · Da uoci glavna ogranicenja koja sprecavaju sektore preduzea i finansija da u potpunosti doprinesu rastu i stvaranju zaposlenosti. · Da, na osnovu analize, preporuce odreenu politiku srpskim vlastima u vezi sa prioritetima reforme privatnog i finansijskog sektora u naredne tri godine. 4.4 Ostatak poglavlja detaljnije se bavi svakom od tri siroke oblasti politike sa kojom se suocavaju vlasti ­ reforma sektora preduzea, reforma poslovnog okruzenja i reforma finansijskog sektora ­ i u svakom slucaju koncentrise se na trenutno stanje, postojee prepreke rastu i glavnim preporukama politike. Sadrzaj svakog odeljka potkrepljen je detaljnom analizom podataka koja je raena za dve nedavne ili budue usmerenije analize Svetske banke ­Procena investicione klime (PIK) i Izvestaj o finansijskom sektoru (IFS). Citaocima se preporucuju ovi izvestaji ukoliko zele dublju analizu pomenutih pitanja. 68 B. SEKTOR PREDUZEA Zaostavstina 1990-ih i dosadasnji napredak 4.5 Kao sto je ukratko pomenuto u poglavlju 2, realni sektor u Srbiji postao je uglavnom neefikasan tokom 1990-ih. Ovo je rezultat nekolicine faktora, ukljucujui makroekonomsku nestabilnost, gubitak trzista, izolovanost od tehnoloskog napretka, stalnu dominaciju drustvenih preduzea i lose definisanih imovinskih prava. Dezinvestiranje i izolacija tokom 1990-ih imali su izuzetno stetan uticaj na srpsku meunarodnu konkurentsku poziciju posto je industrija zemlje u velikoj meri propustila deceniju brzog tehnoloskog napretka. Uz to, kosovski konflikt iz 1999. god. izazvao je sveopsti prekid ekonomske aktivnosti i znacajnu stetu kapitalnoj infrastrukturi. Okvir 4.1 Neformalna ekonomija Po Izvestaju o strategiji smanjenja siromastva za Srbiju iz 2003. god procenjeno je da je oko milion ljudi u Srbiji 2002. god. ucestvovalo u neformalnoj ekonomiji (NE), sto predstavlja nesto manje od jedne treine (30.6 procenta) aktivnih ucesnika na trzistu rada. Osim ovoga, 10.8 procenta osoba koje su imale glavni posao u regularnoj ekonomiji, imalo je dodatni posao u neformalnoj ekonomiji. Ljudi koji su se bavili sivom ekonomijom cinili su 42 procenta siromasnih zaposlenih osoba u 2002. Nedavna studija formalno registrovanih preduzea otkrila je da gotovo jedna cetvrtina njihove prodaje nije bila prijavljena. Vrlo lako se mogu prepoznati slicnosti izmeu situacije u Srbiji i cuvenog dela Hernando de Soto-a o neformalnom sektoru u Peruu (De Soto, 2002). Njegovo misljenje je da se formalizacija poslovanja moze stimulisati putem sigurnih imovinskih prava koja opet zahtevaju primenu ugovora. Nedavno istrazivanje pokazuje da je za vladu pravi trosak neformalne ekonomije, uz smanjenu poresku osnovicu, jednak trosku programa za pomo «neformalnim siromasima» (Djankov, Lieberman, Mukherjee i Nenova (2003)). Oticanje iz programa socijalne pomoi koje potice od visih nivoa nezaposlenosti i nizih prijavljenih dohodaka poveava fiskalni trosak programa. Drugim recima, zato sto je teze odrediti kome je potrebna socijalna pomo, kada je naizgled vise ljudi nezaposleno ili ima nizi prihod nego sto je to u stvarnosti, trosak programa raste i moze biti vise pritiska da se smanje beneficije, na stetu onih cije prezivljavanje zavisi u potpunosti od ovih isplata. Srbija bi trebalo da se koncentrise ili da nastavi da se koncentrise na sledee tri stvari koje su mogle privui preduzetnike u formalni sektor, da su oni verovali da formalne firme imaju ove pogodnosti: (i) primena ugovora (narocito funkcionisanje sudova); (ii) pristup finansijama (posebno kreditima banaka); i (iii) jasno pravo na zemlju i nekretnine. Izvestaj o tranziciji Evropske banke za obnovu i razvoj iz 2000. god. navodi da se podstreci na ucese u neformalnom sektoru razlikuju u zavisnosti od faze reforme u kojoj se nalazi zemlja. U privredama u zreloj fazi reforme (npr. u zemljama koje pristupaju EU), motivi su uglavnom «trzistem uslovljeni» i voeni zeljom da se izbegnu porezi i druga birokratska ogranicenja. U privredama u pocetnoj fazi reforme, neformalna aktivnost se objasnjava kao bezanje od loseg izbora u formalnom sektoru i predstavlja kao «strategija za prezivljavanje». U trenutnoj fazi u Srbiji postoje oba motiva. Kao sto nedavna studija pokazuje, formalna preduzea se trude da svoje aktivnosti «uklope» kako bi izbegla administrativni i finansijski teret oporezivanja i propisa (EBRD, 2000, str. 97). Trenutno, profit mnogih registrovanih malih preduzea uglavnom zavisi od izbegavanja postojeih poreza na plate i socijalnih doprinosa. 4.6 Tokom 1990­ih poveao se regulatorni teret usled ceste i diskriminatorne administrativne kontrole i oporezivanja preduzea. Kontrola cena se takoe siroko 69 koristila kao zamena za efektivnu socijalnu politiku i da bi se suzbila inflacija, dok je poreski sistem bio izuzetno poremeen. Rigidna pravila o radu stitila su visak zaposlenih u drustvenom i drzavnom sektoru, sprecavajui odbacivanje radne snage. Dok je znacajan deo formalnog sektora ekonomije poceo da zavisi od eksplicitnih i implicitnih drzavnih subvencija, veoma veliki neformalni sektor razvio je sofisticirana sredstva za izbegavanje poreza i zaobilazenje zakona u cilju finansiranja svojih aktivnosti (vidi Okvir 4.1). 4.7 U srcu strategije reforme sektora preduzea u Srbiji protekle tri godine bio je ambiciozan program privatizacije drustvenih preduzea. Ovaj program je baziran na Zakonu o privatizaciji usvojenom u junu 2001., koji je obuhvatio najbolju meunarodnu praksu i pouke iz drugih ekonomija u tranziciji. Zakon predvia tri metoda privatizacije: (i) tenderi velikih preduzea, nudei strateskom investitoru barem 70% akcija, (ii) aukcija srednjih i malih preduzea i (iii) restrukturiranje i kasniji tenderi i/ili aukcije velikih preduzea gubitasa i/ili njihovih delova. 4.8 Agencija za privatizaciju (AP) napravila je znacajan napredak u tenderskoj i narocito aukcijskoj privatizaciji, iako je, kao sto e se videti iz sledeih odeljaka, mnogo manje napretka bilo sa sanacijom velikih problematicnih drustvenih preduzea. Kao sto je prikazano u tabeli 4.1 vise od 1000 preduzea prodato je putem aukcija. Sada se ocekuje da e pitanje ukupno 2500 preduzea (ukljucujui ona ve prodata) biti reseno ovim metodom. Program tenderske privatizacije do sada je dobro napredovao u teskom okruzenju za prodaju iako je taj napredak bio ogranicen: (i) prevelikim brojem zaposlenih u preduzeu; (ii) suvise ambicioznim zahtevima nametnutim potencijalnim novim vlasnicima da zadrze veinu ili kompletnu radnu snagu koju nasleuju; (iii) recesijom na evropskom trzistu i (iv) primeenim rizikom u Srbiji. Jedan broj tendera jos uvek ceka na red, bilo kao pocetni tenderi ili ponovni tenderi propalih prvih tendera. Konacno, Akcijski fond prodao je broj manjinskih udela koji su ostali u rukama drzave u kompanijama privatizovanim pre 2001. god na Beogradskoj berzi (BB). Tabela 4.1 Rezultati privatizacije 2002. - oktobar 2004. Ukupno Tender Aukcija Akcijski fond Broj ponuenih preduzea 1,615 74 1,221 320 Broj prodatih preduzea 1,256 39 1,027 190 Stopa uspesnosti 78% 53% 84% 59% Broj zaposlenih u prodatim preduzeima 173,155 38,456 94,885 34,977 Prihod (u 000 EUR) 1,395,576 812,860 404,992 177,724 Investicione obaveze (u 000 EUR) 802,636 685,157 111,578 5,902 Izvor: Agencija za privatizaciju, Srbija. 4.9 Privatne kompanije po ucinku nadmasuju drzavne i drustvene firme. Iako je jos rano da se analizira efekat privatizacije iz perioda 2001-2003. na produktivnost firmi privatizovanih po Zakonu iz 2001. god., ucinak novih privatnih firmi, pa cak i firmi privatizovanih pre 2001. god. evidentno je bolji od ucinka firmi u drustvenom 70 vlasnistvu. Statisticka analiza 408 firmi u Srbiji u 2003. god. ukazuje na snazne i statisticki veoma znacajne efekte vlasnistva u svim oblastima realizacije (vidi Tabelu 4.2).95 Tabela 4.2 Ucinak preduzea po tipu vlasnistva Razlika u ucinku naspram Ukupna fakto- Stvaranje profita Rast prodaje Rast Rast produ- drustvenih preduzea rska (verovatnoa, u (% godisnje) zaposlenosti ktivnosti rada produktivnost %) (% godisnje) (% godisnje) (%) Privatizovane firme +89.0* +15.4* +15.6** 1.7 +12.7* Nove privatne firme +242** +32.5** +17.6** +6.4** +8.1 Na osnovu Studije o produktivnosti i investicionoj klimi u Srbiji (uzorak varira od 229 do 408 firmi). * = Znacajno na nivou od 5%. ** = Znacajno na nivou od 1%. 4.10 Analiza pokazuje da je nivo ukupne faktorske produktivnosti (UFP) privatizovanih firmi oko 90 procenata visi od nivoa u drustvenim firmama; UFP nivo novih privatnih firmi je skoro trostruko visi. Meutim, postoji problem mogue unutrasnje ili obrnute uzrocnosti kod ovih naizgled jakih rezultata privatizovanih firmi. Zakon o privatizaciji iz 1997. god. dozvolio je zaposlenima da uzmu ucesa u privatizaciji firmi ako to zele, i mnoge najbolje firme su privatizovane na ovaj nacin. Bolji ucinak nekih privatizovanih firmi mozda jednostavno znaci da su samo zaposleni u boljim kompanijama odlucili da ucestvuju u privatizaciji. Meutim, rezultati novih ucesnika su nedvosmisleni: nove privatne firme u Srbiji produktivnije su i brze rastu od drustvenih. Time sto su profitabilnija od ostatka realnog sektora, privatna preduzea sve vise doprinose ukupnoj stopi stednje, sto je vazan faktor ako se uzme u obzir trenutni polozaj tekueg racuna platnog bilansa u Srbiji (vidi poglavlje 2). Ovi jaki empirijski rezultati ukazuju da trajna posveenost privatnom vlasnistvu bilo putem privatizacije (koja se moze desiti putem stecaja ili e zahtevati restrukturiranje) ili putem olaksavanja nastanka novih privatnika predstavlja glavni pokretac za poveanu profitabilnost i produktivnost preduzea. Preostali izazovi 4.11 Uprkos napretku u protekle tri godine, Srbija ima jos mnogo toga da uradi kako bi izgradila privatni sektor koji moze da se poredi sa onim u ostalim zemljama Centralne Evrope. Nakon privatizacije u periodu 2001.-2003. udeo zaposlenosti u privatnim preduzeima u skladu je sa procenama Evropske banke za obnovu i razvoj da je 45 procenata srpskog BDP-a od sredine 2002. god. proizvedeno u privatnom sektoru (Izvestaj o tranziciji, 2003. god. EBOR). Srbija nema tako dobre rezultate ako se uporedi sa 80 procenata u Maarskoj i Ceskoj, 75 procenata u Bugarskoj i Poljskoj, 65 procenata u Sloveniji i Rumuniji i 60 procenata u Hrvatskoj i BJR Makedoniji. 95 Verovatnoa da e privatizovane firme ostvariti profit vea je za 18% u odnosu na drustvene firme, dok je za nove privatne firme ta verovatnoa 32%. Privatizovane i nove privatne firme imaju stope rasta prodaje za 15-20% brze od stopa u drustvenim firmama. Rast zaposlenosti u novim privatnim firmama je 6% brzi nego u privatizovanim ili drustvenim. Konacno, rast produktivnosti rada u privatizovanim firmama je 12% brzi nego u drustvenim. 71 4.12 I dok se privatni sektor jasno pojavljuje kao glavni pokretac rasta, nastavak reforme drustvenih preduzea putem privatizacije odrzivih i zatvaranjem neodrzivih preduzea neophodan je za odrzavanje rasta. Pet najvaznijih izazova za budunost programa privatizacije i restrukturiranja jesu: (i) Zastita imovinskih prava uopste, a narocito prava investitora kritican je i neophodan uslov za uspeh svih reformi pomenutih dole. (ii) Nastavak privatizacije i restrukturiranja velikih drustvenih preduzea razdvajanjem na delove ili gasenjem firmi koje se ne mogu prodati i uvoenjem cvrsih budzetskih ogranicenja, kako bi se njihova aktiva stavila u produktivne svrhe. (iii) Uspostavljanje efikasnog mehanizma stecaja koji bi olaksao raspodelu kapitala i ljudskog resursa nerestrukturiranih i lose-stojeih firmi u neke druge oblasti sa visom produktivnosu. (iv) Transparentna prodaja manjinskih udela koji ostaju u rukama drzave u velikom broju preduzea privatizovanih pre 2001. god po ranije vazeim zakonima, u cilju poboljsanja korporativnog upravljanja, a time i ucinka ovih preduzea, od kojih neka imaju dobar potencijal za rast. (v) Reforma infrastrukturnih firmi u drzavnom vlasnistvu za ciju e privatizaciju biti potrebno dosta pripreme u pogledu politike i regulative. Program reformi na krai i srednji rok Zastita imovinskih prava 4.13 Zastita imovinskih prava jako je bitna za privlacenje strane direktne i lokalne investicije. Ukoliko jasne nelegalne transakcije nisu dokazane, izmena transakcija privatizacije unela bi nesigurnost i nanela bi stetu buduim transakcijama. Velike promene u Zakonu o privatizaciji, kao sto su one o kojima je raspravljala Skupstinska komisija za privatizaciju u prolee 2004. god. oslabile bi poverenje investitora. Da bi privukla strane direktne investicije i lokalne investicije, Vlada mora da obezbedi dosledan tretman prvoj grupi investitora koji su kupili preduzea na tenderu. Uz visok rizik i bez obilnih prirodnih izvora, skoro sve strane direktne investicije u Srbiji u prvom periodu 2001.-2003. bile su vezane za privatizaciju. Uz to, uspeh ovih «brownfield» investicija mogao bi igrati glavnu pozitivnu ulogu u smanjivanju percepcije rizika za nove, potencijalne «greenfield» investitore. Meutim, ovo e se desiti jedino ako trenutni «brownfield» investitori budu smatrali da je investiciona klima prihvatljiva i ako se budu tretirali na fer nacin. Dosadasnje iskustvo je ograniceno ali ponekad i zabrinjavajue. Nastavak restrukturiranja i privatizacije drustvenih preduzea 4.14 Vlasti moraju da nastave sa tenderskom i aukcijskom privatizacijom drustvenih preduzea koja su ostala u pripremi Agencije za privatizaciju. Iako su strukturne reforme u nekim oblastima od kraja 2003. godine krenule sporijim tokom od zeljenog, uglavnom zbog politicke neizvesnosti, od sredine 2004. godine primena 72 reformi je ponovo ozivela sto se moze videti i kroz usvajanje mnogih kljucnih zakona u Skupstini Srbije, ukljucujui zakone o bankrotstvu, porezu na dodatu vrednost, energetiku i dr. Privatizacija preduzea je ponovo otpoceta putem objavljivanja osam tendera i prodajom kroz aukcije 191 preduzea. Ovaj napredak mora da se nastavi kroz zapocinjanje novih tendera i aukcija na osnovu postojeeg modela strateskog vlasnistva. Kao sto je opisano u Okviru 4.2 dole, iskustvo drugih zemalja pokazalo je neuspeh metoda privatizacije koji nisu bazirani na strateskom vlasnistvu. Uzevsi ovo u obzir, bilo koje vee promene u Zakonu o privatizaciji, kao sto su poklanjanje akcija kompanija na aukciji zaposlenima ili poveani zahtevi socijalnog programa, zaustavili bi interes potencijalnih investitora i sanse za uspesnu transakciju. 4.15 Krajem 2003. god. vlasti su odabrale oko 60 velikih problematicnih industrijskih konglomerata koji su podvrgnuti organizacionom i/ili finansijskom restrukturiranju posto se ne mogu prodati u trenutnom stanju. Koristei finansije za tehnicku pomo koje su omoguili donatori, Agencija za privatizaciju angazovala je timove meunarodnih i domaih savetnika da vode pripreme i implementaciju privatizacije kroz programe restrukturiranja za veinu ovih kompanija. 4.16 Izazov za period 2004 ­ 2005. bie da se hitno obavi sanacija preostalih kompanija u programu za restrukturiranje na transparentan nacin. Restrukturiranje i gasenje preduzea koje nije mogue prodati se pokazalo u drugim tranzicionim ekonomijama kao glavni kanal za prebacivanje aktive, ukljucujui i objekte, iz aktivnosti koje stvaraju gubitke u mnogo produktivniju upotrebu. Ovo narocito pomaze jako bitnom sektoru malih i srednjih preduzea. Takvo restrukturiranje, zajedno sa prekidom prikrivenog subvencionisanja putem davanja mekih kredita od strane Fonda za razvoj, kao i iz drugih izvora, e biti kljucno za uvoenje cvrstog budzetskog ogranicenja, i prekid tolerisanja akumuliranja docnji. Imajui ovo kao krajnji cilj, vlasti bi trebalo da budu spremne da obave restrukturiranje javnog duga kompanija onda kada postoji neka privlacna ponuda za privatizaciju (vidi Okvir 4.3). Nedostatak saradnje drzavnih kreditora se pokazala kao kljucna prepreka restrukturiranju. U vezi sa ti, uraeni su amandmani na zakon o privatizaciji koji ukljucuju novu semu resavanja unutrasnjih dugovanja. Vlada/Agencija za privatizaciju takoe mora da poboljsa regulatorni okvir prodaje aktive preduzea opisivanjem mehanizma za uspostavljanje uslovnog racuna kod treeg lica i korisenje prihoda sa takvog racuna za kreditore. Konacno, konglomerati gubitasi koji se ne mogu prodati i/ili njihovi delovi moraju biti podvrgnuti stecajnom postupku po novom zakonu o stecaju (videti ispod). Uspostavljanje delotvornog stecajnog mehanizma 4.17 Rezim stecaja/likvidacije koji dobro funkcionise unapredie efikasnost i produktivnost. Ucinie to na dva nacina. Prvo, podrzavajui prava kreditora, olaksae pozajmljivanje firmama koje predstavljaju uspesan posao. Rezim koji ne uspeva da zastiti kreditore kada firma ne izvrsi obavezu ucinie da kreditori budu nevoljni da pozajmljuju ili e to raditi samo po visokim cenama. Drugo, rezim stecaja/likvidacije pospesuje efikasnost time sto omoguuje firmama pod stecajem da budu: finansijski restrukturirane (ukoliko je firma odrziva kao uspesan posao i ima samo problem sa 73 dugom), fizicki ili organizaciono restrukturirane (ukoliko je firma odrziva kao uspesan posao ali samo nakon, recimo, promene u upravi ili restrukturiranja ili prodaje nekih proizvodnih postrojenja) ili zatvorene, s tim da im se imovina rasproda (ukoliko firma nije odrziva kao uspesan posao). «Zatvaranje» u smislu prekida aktivnosti proizvodnje nije dovoljno; potrebna je preraspodela aktive koja je osloboena i to je ono sto dobar stecajni/likvidacioni okvir omoguuje. Okvir 4.2 Privatizacija: Lekcije tranzicije Nijedan metod privatizacije nije savrsen. Svaki metod nanosi bolne mere i troskove privredi i drustvu. Iskustvo iz celog sveta govori da se najvea cena plaa ukoliko se pokusava sa «bezbolnom privatizacijom» ili sa totalnim nesprovoenjem privatizacije. Metodi privatizacije u Srbiji pre Zakona iz 2001. god. bili su zasnovani na «davanju» veine akcija zaposlenima. Ovi metodi su jako slicni vaucerskoj privatizaciji u Rusiji i mnogim drugim post- socijalistickim zemljama. Rezultati i u Srbiji i u drugim zemljama bili su razocaravajui; i suvise cesto su bivsi direktori zadrzavali kontrolu i nisu menjali nacin funkcionisanja firmi. Ovi «unutrasnji» vlasnici nisu uspeli da restrukturiranju firme kako bi im omoguili da se takmice u trzisnoj sredini. Korumpirani direktori i zustri autsajderi iskoristili su neureeni zakonski okvir da «iskopaju» (kako su to Cesi nazvali) najbolju aktivu iz firmi i prebace je u sopstvene ruke, tako ostavljajui masu akcionara sa praznim ljuskama i dugovima. S druge strane, post-socijalisticke zemlje koje su postigle bolje rezultate privatizacije ­ Maarska, Estonija, bivsa Istocna Nemacka i sad Srbija po zakonu iz 2001. god. ­ nisu znacajnije koristile vaucerski pristup. Njihov glavni cilj je bio da nau «prave» vlasnike, odnosno investitore koji su spremni da rizikuju nesto kapitala kako bi postigli veinsku ili dominantnu poziciju, dajui im tako podstrek da preokrenu kompanije. Firme koje su privatizovane prodajom ovim «koncentrisanim» investitorima imale su mnogo bolji ucinak od firmi koje su privatizovane radnicima, bivsim direktorima ili siroj javnosti. (Djankov i Murrell, 2002). U zemljama u kojima su korisena oba pristupa, firme prodate investitorima daleko su nadmasile po ucinku one koje su prodate «masovnim» sredstvima (npr. u Ceskoj). (Svetska Banka, 1999) Slovenacki model je takoe razmatran, ali se doslo do zakljucka da ne bi odgovarao Srbiji. Slovenija je uspela da preraspodeli veinu akcija svojih preduzea zaposlenima i drzavnim fondovima, zato sto su njena preduzea bila relativno stabilna i produktivna. U Srbiji su, meutim, pocetni uslovi bili toliko katastrofalni da je postalo jasno da samo novi vlasnici mogu od daljeg kolapsa spasiti preduzea gubitase, koja su ostala bez kapitala. Ustvari, privatizacija slovenackog tipa primenjena je u Srbiji od 1997. do 2000. god. Po uredbi o privatizaciji iz 1997. god., 1000 preduzea, ukljucujui i neka od najboljih u Srbiji, data su insajderima, a ipak veina tih preduzea jos uvek posre i samo je nekolicina uspesna. Druga lekcija iz regionalnog iskustva jeste da manjak institucionalnog kapaciteta utice na kvalitet novih vlasnika, stvorene prihode, pravicnost prema vlasnicima manjinskih udela i nivo korupcije u vezi sa procesom, i kolicinu i tempo post-privatizacionog restrukturiranja. Posto je savladala ovu lekciju, Srbija je relativno brzo uspostavila Agenciju za privatizaciju i zaposlila osoblje, i stvorila mogunost da zaposli i nadgleda meunarodne finansijske savetnike. Agencija za privatizaciju je uspela da privuce iskusne investicione banke na bazi fiksnog honorara uz dodatak za uspesno obavljanje posla, uprkos visokom riziku u zemlji i losem kvalitetu preduzea. Proces zaposljavanja finansijskih savetnika bio je konkurentan i transparentan. Aukcije su pocinjale sporo zbog neadekvatnog dizajna i zakonodavstva, i nedostatka administrativnog osoblja. U pocetku, Agencija za privatizaciju uspela je da privuce dobro domae osoblje jer je mogla da pruzi plate koje su konkurentne sa platama u privatnom sektoru, stranim bankama i kompanijama. Meutim, vremenom su plate u privatnom sektoru rasle i Agencija za privatizaciju sada gubi mnoge od najtalentovanijih i najiskusnijih zaposlenih. 74 Okvir 4.3 Pristupi resenju dugovanja Ukoliko se losi dugovi izvlace iz banka kako bi se omoguila njihova privatizacija, gde bi onda ti dugovi trebalo da se smeste? Kompanije za upravljanje aktivom (KUA) u najboljem slucaju, imaju razlicito iskustvo. Nedavno istrazivanje96 razlikuje dva tipa ovih kompanija: one koje su uspostavljene da bi pomogle i brzo obavile korporativno restrukturiranje i one uspostavljene kao sredstvo za brzu raspodelu aktive. Samo jedna od tri KUA zaduzene za korporativno restrukturiranje postigne cilj, dok je iskustvo sa drugim tipom samo neznatno bolje. Jedna mogunost je da Agencija za sanaciju banaka (ASB) preuzme dug. ASB kao specijalizovana finansijska organizacija koja sprovodi sanaciju, stecaj i likvidaciju banaka ve uspostavlja Jedinicu za konsolidovanje banaka (JKB) koja bi upravljala aktivom preuzetom iz banaka pod stecajem ili pod sanacijom. Druga mogunost je da Agencija za privatizaciju preuzme dug. Ovde moze biti korisno napraviti razliku izmeu potrazivanja drustvenih firmi koje treba da se privatizuju i potrazivanja firmi iz privatnog sektora. Agencija za privatizaciju ili neka agencija u okviru nje moze da deluje kao Kompanija za upravljanje aktivom koja treba da izvrsi brzu raspodelu potrazivanja iz sektora privatnih firmi. Naravno, Agencija za privatizaciju ve ima odreenu ekspertizu za prodaju aktive. Potrazivanjima drustvenih firmi koje treba da se privatizuju upravljala bi Agencija za privatizaciju u okviru svojih ovlasenja privatizacije i bila bi, onda kad je to potrebno, smanjena ili otpisana kao deo postupka privatizacije. Ovo predstavlja vremenski ogranicen proces sa jasnim krajnjim ciljem (privatizacijom). Agencija za privatizaciju je u dobrom ili boljem polozaju od drugih vladinih agencija da uvede korporativno upravljanje putem ovih potrazivanja. To smanjuje probleme koordinacije koji su povezani sa privatizacijom i otpisima duga. I dokle god ubrzava privatizaciju, smanjuje ukupan obim subvencija koje ova preduzea mogu da izvuku od Vlade. 4.18 Da bi se implementirao novi stecajni okvir, potrebno je jacanje institucija i jaka politicka volja. Novi zakon o stecaju postavlja osnovu za poboljsanje prava kreditora time sto pojednostavljuje i ubrzava stecaj. Meutim, zakon ne moze da deluje ukoliko se ne uspostave neophodne institucije. U mnogim drugim post-socijalistickim ekonomijama, slucajevi stecaja obilovali su tajnim sporazumima izmeu stecajnih upravnika, sudija i kreditora. Iz tog razloga stvaranje specijalizovane institucije koja bi se starala o stecajnoj upravi drzavnih i drustvenih preduzea jeste koncept koji obeava jedino ako se implementira na pravi nacin. Po zakonu, sud e donositi vise sudskih pre nego operativnih odluka, dok e stecajni upravnik imati aktivniju ulogu, a i dalje e biti pod nadzorom suda i kreditorske komisije. Upravnik e imati mnogo vee ovlasenje da upravlja procedurom bez prethodne sudske dozvole ili uputstva. Privremena centralizacija upravne funkcije u Agenciji za privatizaciju, predstavlja podjednako izazov kao i mogunost. Meutim, do sada Vlada nije posvetila mnogo paznje ovim pitanjima. Agenciji za privatizaciju bie potrebna znacajna tehnicka pomo da implementira ovaj zadatak. Konacno, delotvornost novog rezima stecaja zahtevae politicku volju od Vlade da zapocne stecajni postupak u ulozi kreditora drustvenih preduzea putem poreske uprave, Elektroprivrede Srbije (EPS) i drzavnih banaka. Sekundarna privatizacija 4.19 Prema Zakonu o privatizaciji iz 1997. godine firme se mogle da se privatizuju tako sto se zaposlenima ponude akcije sa velikodusnim popustom ili po velikodusnim uslovima, odnosno ispod vrednosti, sa pogodnim uslovima plaanja. Do 60 procenata akcija moglo se podeliti besplatno. Dok se odluka iz 1997. god. nije 96Videti na primer Klingebiel i dr. (2000.) 75 zamenila Zakonom o privatizaciji iz 2001. god. skoro hiljadu preduzea obavilo je privatizaciju tako sto je veinu akcija prenelo na zaposlene. Ostale akcije ovih preduzea ili je direktno zadrzala vlada, ili su stavljene u specijalne fondove pod vladinom upravom. Iskustvo mnogih drugih post-socijalistickih ekonomija pokazalo je poteskoe pri prodaji preostalih manjinskih akcija u preduzeima kojima dominiraju insajderi i gde ima jako malo pravne zastite akcionarskih prava i ogranicenih mogunosti za prestanak rada. Uz to, kao sto je primeeno, uklanjanje ovih preduzea viseg kvaliteta sa trzista umanjuje interes investitora i tako sprecava ostvarenje glavnog cilja programa: da se sto je mogue vise firmi stavi u ruke dobrih novih vlasnika. 4.20 Ipak, od oktobra 2003, zbog uvoenja brojnih regulativa i mera je ogranicilo primenu metoda minimalne cene ­ minimalne kolicine i znacajno je blokiralo prodaju akcija iz Akcijskog fonda. Da bi se omoguila nesmetana prodaja vlada bi trebalo da: 1. kreira strategiju prodaje svih akcija iz Akcijskog fonda, ukljucujui pregled trenutnog portfolija. Procenu akcija e se najverovatnije vratiti u Akcijski fond zbog kasnjenja u uplatama od strane novih kupaca i procena koja ucesa bi trebalo prvo prodati i kojim metodom. Takoe bi trebalo da napravi procenu izvodljivost ovog plana do 2007. godine kao i uticaja takve prodaje na sam Akcijski fond. Fokus bi trebao da bude na prodaji akcija koja nije mogua putem metoda minimalna cena ­ minimalna kolicina. 2. Omoguiti Akcijskom fondu da ima pravo glasa na skupstinama akcionara po osnovu akcija kojima raspolaze, u situacijama gde postoji mogunost da bi vrednost akcija mogla da bude umanjena., i 3. Ukloniti prepreke za prodaju ucesa u vlasnistvu preduzea veih od 25 posto i za primenu metoda minimalna cena ­ minimalna kolicina kako bi prodaja tih veih udela ­ koja ima najvee sanse da donese dobre ekonomske i finansijske rezultate za vladu ­ mogla da se nastavi. Reforme javnih i komunalnih preduzea u vlasnistvu drzave 4.21 Drzava Srbija direktno poseduje odreen broj znacajnih infrastrukturnih preduzea (avio prevoz, elektricna energija, gas i nafta, posta, voda i telekomunikacije). Veina bi mogla da se ponudi za privatizaciju nakon sto se pocetno restrukturiranje (radne snage i dugova) zavrsi i uvede adekvatni regulatorni okvir. Neka od preduzea su profitabilna, kao naftna kompanija NIS. Druge gube velike sume (npr. zeleznica izgubila je 171 milion evra 2002. god.). U meuvremenu, EPS-Elektroprivreda Srbije, uveala je profitabilnost stalnim poveanjima cena, ali jos uvek mora da se sprovede odvajanje organizacionih celina i restrukturiranje pre nego sto se stvori mogunost za privatizaciju nekih od njenih celina. Ovaj izvestaj ne obrauje detaljno finansijsku situaciju ovih preduzea, ve e ona biti analizirana u nekoliko vaznih studija ovih problema koje su trenutno u pripremi. Ipak,stalno subvencionisanje ZTP-a ozbiljno fiskalno optereenje, i da ukupna finansijska situacija i nivoi potrosnje tog preduzea predstavljaju znacajan teret za celu ekonomiju. 76 4.22 U sredini visokog rizika, strane investitore mogu privui samo preduzea koja imaju stabilno trziste, kao u slucaju telekomunikacija i energije. Kako bi se takav ishod osigurao i izbegao nedostatak transparentnosti (sto predstavlja rizik kada samo preduzee odvaja organizacione celine putem zajednickog ulaganja sa stranim partnerom ili jos gore, kada se aktiva u potpunosti proda), celine koje su nastale odvajanjem od velikih drzavnih preduzea moraju se prodati putem tenderske privatizacije. 4.23 Uprkos hitnoj potrebi za poboljsanim ucinkom infrastrukture, mora se oprezno postupati. Iskustva drugih zemalja u tranziciji potkrepljena dokazom iz Latinske Amerike (region gde su reforma i privatno ucese u infrastrukturi najsire primenjeni), otkrivaju mnoge ozbiljne zamke ishitreno pripremljene privatizacije uopste, a posebno privatizacije infrastrukture (Harris, 2003). Glavna lekcija iskustva iz 1990-ih jeste da sama promena vlasnistva nee resiti sve probleme ucinka losih infrastrukturnih preduzea. Vlade koje vrse reforme moraju pre predaje infrastrukturnih preduzea u privatno vlasnistvo ili upravu, da obrate paznju na pet gore pomenutih zakonskih oblasti tj. oblasti politike. Ukoliko to ne urade, moze doi do negativnih ishoda, i u pogledu efikasnosti i pravicnosti. Vlasnistvo jeste bitno, ali bitne su i vlade, i trzisne institucije koje one stvaraju i odrzavaju. 4.24 Politicka ekonomija dezinvestiranja infrastrukture mora se pazljivo obavljati. Lose sprovedena privatizacija infrastrukture na dosta nacina je doprinela smanjenju politicke podrske rezimu koji ju je obavio. Doista, na osnovu svetskog iskustva, znacajni tehnicki/finansijski napredak koji obicno prati privatno ucese u infrastrukturi cesto nije bio dovoljan da ublazi negativnu reakciju javnosti na ove privatizacije. Najcesa kritika jeste da privatizacija, uopsteno gledajui, a narocito privatizacija infrastrukture, ima za posledicu gubitak suverenosti; odnosno predaju onog sto mnogi smatraju glavnom nacionalnom imovinom stranoj upravi i kontroli. Druga kritika je da privatizacija poveava nezaposlenost i dovodi do visih cena osnovnih usluga (narocito vode, struje i transporta) i na taj nacin doprinosi nejednakosti i siromastvu.97 Tree, postoji rasireno verovanje da su velike privatizacije i koncesione transakcije povezane sa tajnim dogovorima izmeu ponuaca i zvanicnika, ili prevarom i nekom vrstom korupcije. Ovo verovanje je narocito rasireno u tranzicionim zemljama, gde je raspad starog institucionog-zakonskog sistema i njegova zamena koja je tek u zacetku, uveao mogunosti za zloupotrebu prilikom transakcija.98 4.25 Dodatne zakonske komplikacije moraju se razresiti pre nego sto se restrukturiranje i privatizacija javnih i komunalnih preduzea uzme u 97 Zakljucak da privatizacija stalno i neizbezno uveava siromastvo i nejednakost nije zasnovana na cvrstim dokazima (videti Birdsall i Nellis, 2002.). Ipak, nedavna i rigorozna empirijska studija o uticaju pravicnosti privatizacija infrastrukture u cetiri zemlje Latinske Amerike zakljucuje da je privatizacija doprinela samo neznatnom porastu nezaposlenosti; da ...» privatizacija ima jako mali uticaj na nejednakost», i da je «privatizacija ili smanjila siromastvo ili uopste nema uticaja na njega». (Mc Kenzie i Mookherjee, 2003., str. 195). 98 Srbija je zaista ve bila svedok ne bas sjajne delimicne privatizacije infrastrukture. U junu 1997. god. srpska vlada prodala je 49% udela u PTT-u, srpskoj telefonskoj kompaniji, stranoj drzavnoj telekomunikacionoj firmi. Transakcija je donela znacajan prihod. Meutim, transakcija je kritikovana jer nije ispunila standard transparentnosti. Visoka cena odrazavala je monopolsku poziciju koja je omoguena investitorima, sto je sprecilo dinamican razvoj srpskog telekomunikacionog sektora. 77 razmatranje. Kada se kupi kapital preduzea, investitori ocekuju da mogu da koriste kupljenu imovinu (opremu, zgrade, itd.) po svom nahoenju. Ova pretpostavka se moze primeniti samo kada privatizovano preduzee zaista poseduje tu imovinu. Nazalost, ovo nekada nije slucaj u drzavnim preduzeima u Srbiji. Zakon o imovini u vlasnistvu Republike Srbije usvojen ranih 1990-ih godina, predvia da sva imovina koja se koristi u drzavnim preduzeima pripada Republici, a ne samom preduzeu. Kao posledica toga, Srbija se nalazi u neobicnoj situaciji gde i kapital i fizicka imovina pripadaju drzavi. Ovo stvara brojne zakonske probleme, od kojih je najvazniji to da nije mogue privatizovati kapital bez prethodnog resavanja pitanja vlasnistva imovine. Usvajanjem novog Zakona o preduzeu predstavlja znacajan korak u pravcu resavanja ovog problema. 4.26 Restrukturiranje i privatizacija najveih duznika javnim i komunalnim preduzeima mora se ubrzati. Prodaja duznika ili, verovatnije, njihovih delova, (sto ukazuje na to da je pravo restrukturiranje pocelo) jeste preduslov za zaustavljanje stalnog pritiska za subvencionisanje EPS-a i drugih preduzea usled akumulacije novih zaostataka. Agencija za privatizaciju ve je ponudila na prodaju tri velika EPS-ova duznika za elektricnu energiju. Ovaj proces morao bi se prosiriti otpocinjanjem restrukturiranja jos preduzea sa «liste dvanaestorice». Konkurencija 4.27 Poboljsana konkurencija meu preduzeima neophodna je za poboljsanje produktivnosti. Nasleena industrijska struktura Srbije karakteristicna je po preduzeima koja su velika u odnosu na traznju na trzistu, iako su cesto mala u odnosu na svoje meunarodne konkurente. Izlaganje ovih preduzea veoj konkurenciji predstavlja kljuc za poboljsanje njihove efikasnosti, a time i njihovog doprinosa ekonomskom rastu. 4.28 Na kratki rok, najefikasnija konkurencija doi e od uvoza. Ustvari, vee izlaganje proizvoaca razmenljive robe meunarodnim trzistima nakon trgovinskih reformi iz 2000. i 2001. god. (vidi poglavlje 3), u kombinaciji sa napretkom drugih strukturnih reformi, izgleda da je umereno uvealo pritisak konkurencije na srpsku privredu. Nedavne studije (vidi Okvir 4.4) pokazuju da, dok je 29 procenata ispitanih preduzea u 2001. god. izjavilo da nema konkurenciju na domaem trzistu, samo 12 procenata nije uocilo konkurenciju u 2003. god. Ove studije takoe nalaze jacu konkurenciju meu novim privatnim, nego meu privatizovanim ili drustvenim preduzeima. Meutim, uloga trgovine jos uvek je ogranicena necarinskim barijerama, koje stite domae proizvoace, npr. time sto zahtevaju sertifikate, kako sto je opisano u poglavlju 3. 4.29 Na srednji rok, Srbija e imati koristi od zakonskog i institucionalnog okvira koji direktno unapreuje konkurentnost. Prvi korak u ovom procesu bie usvajanje novog Zakona o konkurentnosti. Usvajanje ovog zakona mora da prati uspostavljanje nezavisnog organa koji e imati pravo da odbija zahteve za pripajanje i da odredi maksimalne cene za monopolske proizvode. Najvise e biti poteskoa da nalozi i nadgleda prekid rada preduzea koja zloupotrebljavaju dominantan polozaj. Taj novi 78 organ verovatno e naii na jako protivljenje monih interesa koji se protive prestanku rada njihovih grupa. Stoga, uspostavljanje takvog organa nee biti jednostavno i malo je verovatno da e taj organ biti u potpunosti efektivan u narednih nekoliko godina. C. OKRUZENJE KOJE POGODUJE POSLOVANJU Naslee 90-tih i ostvareni napredak 4.30 Od kraja 2000. godine vlasti u Srbiji ostvarile su znacajan napredak u domenu poboljsanja poslovnog okruzenja, ukljucujui liberalizaciju spoljne trgovine i investicija, pojednostavljivanje poreskog rezima (mada uz neka odstupanja ucinjena 2003.), modernizaciju radnog zakonodavstva i izvesno smanjenje zakonskog optereenja koje namee bezbroj potrebnih licenci i dozvola. Broj malih i srednjih preduzea je porastao, kako se vidi u Tabeli 4.4 Tabela 4.3 Razvoj sektora malih i srednjih preduzea u periodu 2000 -2003. 2000 2001 2002 2003 Broj zaposleni Broj zaposleni Broj zaposleni Broj zaposleni Br. registr. MSP 216780 223796 234027 239270 Br.aktivnih MSP 61722 610619 63985 581193 66219 654768 67703 669442 Br. prodavnica 176724 353448 188812 377624 195186 390372 207596 415192 Izvor: Agencija za mala i srednja preduzea i Centar za solventnost 4.31 Paralelno sa tim, vlasti su otpocele reformu administrativnih i zakonodavnih prepreka za registraciju uvoenjem novog Zakona o registraciji preduzea i izgradnjom institucionalnih kapaciteta za reformu zakonodavstva. Prepoznajui znacaj poboljsanog pristupa novcanim sredstvima privatnog sektora za ozivljavanje srpske privrede, Vlada je radila na reformi finansijskog sektora kao i na pravnom i zakonodavnom okviru potrebnom da bi se obezbedile prave inicijative za banke i ne- bankarske finansijske institucije koje finansiraju privatni sektor. Vlada je uvela zakonodavstvo koje je potrebno za ustanovljavanje sistema bezbednog finansiranja i lizinga. Uz to, u cilju pojednostavljivanja kupovine zemljista i poboljsanja pristupa razvoju i korisenju graevinskog zemljista, u aprilu 2003. usvojen je novi Zakon o urbanistickom planiranju i izgradnji. Predstojei izazovi 4.32 Uprkos opisanom napretku, klimu za poslovanje u Srbiji odlikuju preostale znacajne slabosti. Jednu od indikacija predstavljaju rezultati razlicitih anketa srpskih poslovnih ljudi. U tom smislu preduzeli smo dva kljucna istrazivanja: Istrazivanje produktivnosti i investicione klime (PICS) i Istrazivanje poslovnog okruzenja i ekonomskih performansi (BEEPS II) (vidi okvir 4.4), da bismo mogli da pratimo promene u poslovnom okruzenju tokom vremena i mogli da poredimo Srbiju sa drugim 79 relevantnim drzavama. Procena Svetske banke o investicionoj klimi (ICA) u Srbiji bavi se detaljnim razmatranjem ovih pitanja. 4.33 U ovim istrazivanjima neizvesnost ekonomske politike smatra se najveom preprekom. To je razumljivo ako se ima u vidu kolektivno seanje na hiperinflaciju, politicku nestabilnost i ubistvo premijera inia u martu 2003., ubrzo posle pokretanja PICS. U takvim okolnostima vlasnici preduzea su tesko mogli da planiraju dugorocne investicije ili ih uopste nisu mogli planirati. Atraktivne su samo investicije sa visokim internim stopama prihoda, ali njih prati izuzetno visoki rizik od neuspeha. Okvir 4.4 PICS i BEEPS II Dva osnovna istrazivanja preduzea koja su korisena u svrhe ovog izvestaja su Istrazivanje produktivnosti i investicione klime (PICS) i Istrazivanje poslovnog okruzenja i ekonomskih performansi (BEEPS II). PICS se sastoji od osnovnog seta pitanja i nekoliko modula koji se mogu koristiti da bi se detaljnije ispitali pojedini aspekti investicione klime i njihov uticaj na produktivnost na nivou preduzea. Uzorak za PICS koji je sprovoen u Srbiji razlikovao se od onog korisenog u drugim zemljama obzirom da nije bio iskljucivo ogranicen na proizvodna preduzea. Razlog tome je bio zelja da se obezbedi mogunost uporeivanja sa istim istrazivanjem sprovedenim 2001. godine. Uzorak je bio relativno veliki (408 preduzea) i predstavlja reprezentativan prikaz sastava privrede u Srbiji.99 BEEPS II, istrazivanje koje su sprovele Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj i Svetska banka, koristilo je standardni instrument koji se primenjivao bukvalno istovremeno u svim zemljama Istocne Evrope i centralne Azije, cime je osigurana mogunost uporeivanja. BEEPS II je nastavak prethodnog BEEPS istrazivanja sprovedenog 1999. Za potrebe istrazivanja u Srbiji korisen je uzorak od oko 230 preduzea tokom 2002. (BEEPS I nije raen u Srbiji). Pitanja postavljana u okviru BEEPS II mogu se nai u osnovnom instrumentu PICS. Opste uzevsi strategija biranja uzorka razlikuje se u BEEPS II koji je izrazito okrenut malim preduzeima.100 4.34 Sinteza brojnih izvora informacija otkriva nekoliko posebno problematicnih aspekata okruzenja koje pogoduje poslovanju u Srbiji, kako iz perspektive poslovne zajednice u Srbiji, tako i sa aspekta poreenja Srbije i drugih zemalja. Ovi izvori su gore navedena istrazivanja i druga istrazivanja na nivou preduzea, strucne analize poput ICA i ,,Cena poslovanja", razgovori i sastanci sa predstavnicima privatnog sektora. Uprkos zakonodavnim promenama koje je Vlada preduzela, i dalje su prisutne ogromne slabosti na poljima: · Sprovoenja ugovora. Za Srbiju je karakteristicna niska stopa izvrsenja ugovora na sudovima (uz niske kapacitete sudova sto poveava broj zaostalih predmeta), i ocigledna naklonost prema duzniku koja je inkorporirana u zakonodavstvo. Usled toga preduzea imaju tendenciju da koriste sudove samo kada iscrpe sve druge mogunosti. To ih takoe cini manje voljnim da rade sa novim klijentima i dobavljacima, sto ima za rezultat manji broj transakcija. U kombinaciji sa nesposobnosu sudova da efikasno rese sporove, zakonodavstvo je dovelo do neizvesnosti i konfuzije i stvorilo plodno tle za korupciju. Poteskoe u 99Vidi http://www.worldbank.org/privatesector/ic/ic_ica_tools.htm 100Vidi http:// www.worldbank.org/governance/beeps/ 80 sprovoenju ugovora takoe ohrabruju i neformalne aktivnosti obzirom da preduzea imaju malo koristi od registracije svojih poslova. · Pristupa finansijskim sredstvima. Slaba dostupnost kredita primorava preduzea da se oslanjaju na sopstvene izvore kapitala ­ bilo interne fondove i zadrzanu zaradu ili novac pozajmljen od prijatelja i porodice. Nedostatak kredita u kombinaciji sa institucionalnom neizvesnosu i politickim rizicima predstavlja snazan razlog da preduzee ostane bar delom neformalno i kratkorocno orijentisano. Prema tome, stvaranje pravnog i institucionalnog okruzenja koje bi pogodovalo veem posredovanju predstavlja kljuc uspostavljanja finansijskog sistema koji je sposoban da pruzi odgovarajuu lepezu kredita i drugih finansijskih uslova poslovnom sektoru, a narocito rastuem broju malih i srednjih preduzea koja e predstavljati ogroman doprinos istinskom razvoju ovog sektora i otvaranju novih radnih mesta. · Zakonskih optereenja. Ukupni troskovi postovanja propisa, predvidljivost pravila poslovanja kao i pravicnost u primeni predstavljaju ozbiljne probleme u Srbiji. Proces cesto podrazumeva korupciju i visok stepen neujednacenosti pri primeni pravila, uz drzavne sluzbenike koji uzivaju siroka diskreciona prava pri donosenju odluka koje se ticu izdavanja dozvola, licenci i uverenja. · Pristupa zemljistu i formalizacije nepokretne imovine. Za investicionu klimu, a narocito za strana ulaganja od kljucnog znacaja su bezbednost vlasnistva i mogunost razmene zemljista. Restrikcije u pogledu korisenja zemljista i sveprisutno drzavno vlasnistvo, kao i kontrola gradskog zemljista (narocito graevinskog zemljista) predstavljaju ogroman problem za graevinare i sektor pruzanja usluga. Uz to, nereseno pitanje restitucije i dalje stvara nesigurnost i odvraa mnoge investitore koji se bave nekretninama i drugim ulaganjima. Najzad, sistem administracije zemljista u Srbiji je u losem stanju. Uz gotovo 80% stanova koji nisu uknjizeni, komplikovane procedure dobijanja graevinskih dozvola zahtevaju paznju vlasti. 4.35 Sve ove slabosti dovode do visokih troskova transakcija koji takoe doprinose znacajnom i stalnom postojanju sive ekonomije. Snizavanje troskova poslovanja (transakcija) u sredini koja se ve smatra nesigurnom predstavlja conditio sine qua non za podizanje produktivnosti privatnog sektora i konkurentnosti, jer bi inace visoki troskovi transakcija mogli primorati preduzea da se ili zatvore ili ,,aklimatizuju" da bi izbegli plaanje. Naredni odeljak daje pregled posebnih reformi gore pomenutih oblasti, koje su kljucne za poboljsanje poslovnog okruzenja i ohrabrivanje formalizacije privrednih aktivnosti. 81 Plan kratkorocnih i srednjorocnih reformi Sprovoenje ugovora 4.36 Smatra se da sudovi u Srbiji ne funkcionisu dobro i da je deljenje pravde sporo i neefikasno. To predstavlja ozbiljan problem zato sto postovanje ugovora i mehanizmi sprovoenja ­ kako zvanicni tako i nezvanicni ­ predstavljaju kljucnu karakteristiku investicione klime. Preduzea se oslanjaju na druge institucije i nezvanicnu praksu da bi sprovela ugovore i snizila nivo neizvesnosti u transakcijama npr. jako se oslanjaju na avanse i izgradnju dugotrajnih odnosa (odnosno ugovaranje) sa dobavljacima i klijentima. Meutim, ,,odnosno" ugovaranje ogranicava dinamiku trzista zato sto se sprovoenje zasniva na sposobnosti kompanije da kazni svog trgovinskog partnera ukoliko ovaj ne sarauje. Kompetentan i pouzdan sudski sistem ohrabrio bi nova partnerstva da vise ulaze u slozene poslovne odnose i proizvode komplikovanije proizvode, jer se vise ne bi plasili prevare u poslovanju. 4.37 Iako je sudstvo koje slabo funkcionise karakteristicno za mnoge privrede u tranziciji, situacija u Srbiji je posebno losa. Tabela 4.4 prikazuje prosecan broj procedura, trajanje i troskove naplate duga putem prilicno jednostavne parnice pred sudom u Srbiji i nekim okolnim zemljama koja se zasniva na Istrazivanju ,,Troskovi poslovanja".101 Prosecno vreme potrebno za naplatu duga preko sudova u Srbiji je skoro tri godine (1028 dana). Ovo je nekoliko puta duze nego u veini susednih zemalja (iako neke zemlje u tranziciji sa slicnom pravnom tradicijom cija je privreda naprednija, poput Poljske i Slovenije, nisu mnogo bolje). 4.38 Uz problematican nacin resavanja sporova, sistem sudova i sudstva u Srbiji pati od drugih nedostataka. Sudstvo u Srbiji nalazi se ve dugo vremena pod pritiskom. Odlikuju ga pasivnost, nedostatak sredstava i primeena korupcija. Ocigledna je potreba za obukom, evaluacijom i adekvatnim nagraivanjem sudskog osoblja. Odsustvo razmene informacija meu sudijama dovodi do poveanja predmeta i nepotrebnih zalbi. Time se sudovi preoptereuju mnogobrojnim zastarelim predmetima ili predmetima u mirovanju koji stvaraju dodatni administrativni teret pri organizaciji i odrzavanju aktivnim slucajeva. Tabela 4.4 Indikatori sprovoenja ugovora Trajanje Cena Broj (% BDP/ procedura (dani) stanovnik Bugarska 26 410 6.4 Hrvatska 20 330 6.6 Makedonija, BJR 27 509 43.0 Poljska 18 1000 11.2 Nemacka 26 154 6.0 Rumunija 28 225 13.1 Srbija 40 1028 20.0 101Svetska banka (2004c) Baza podataka dostupna na http//rru.worldbank.org/DoingBusiness/. 82 Izvor: Troskovi poslovanja 2004. 4.39 Kratkorocne strateske preporuke fokusirane su na reformu sudova. Nedavno usvajanje novog Zakona o izvrsnom postupku predstavlja znacajan korak ka ovom cilju. Novi zakon obeava izvesna poboljsanja cak i pre n ego sto se reformisu sudovi. Trenutno, na primer duznici koriste veliki broj sporova da oduze proces i eventualno sprece mogunost zaplene imovine. Novi zakon bi trebalo da omogui sudijama da sprece ovakve zloupotrebe. Jednako vazno je uspostavljanje institucionalnih kapaciteta radi poboljsanja sprovoenja ugovora, sto je tezi i dugorocan proces. To e zahtevati poboljsanje rada sluzbenika u sudu putem usvajanja relevantnih podzakonskih akata i obuke koja bi vodila unapreenju njihovih sposobnosti i snizavanju mogunosti odlaganja izvrsenja i korupcije. Potrebno je poboljsati resurse suda (obrazovanje, sudske statistike, razmena informacija), u cilju podizanja na visi nivo celokupne sudske administracije i sposobnosti upravljanja i identifikacije primarnih korisnika sudova i glavnih uskih grla. Pristup finansijskim sredstvima 4.40 U zemljama sa slabim pravnim i finansijskim sistemima privatni sektor dobija manje inostranih sredstava, a narocito krae rokove otplate, nego u zemljama koje odlikuju bolje razvijeni sistemi. Veliki nedostatci u institucionalnim aranzmanima za pozajmljivanje u Srbiji podizu troskove banaka koje daju sigurne zajmove i druge usluge (npr. slabi aranzmani od procene i sprovoenja kolaterale). Uz to, visok trosak proizvoda banaka, limitirani dugorocni izvori sredstava i slabe tehnicke sposobnosti inhibiraju poveanje kredita privredi (vidi naredni odeljak u kome se analizira bankarski sektor u Srbiji). Nazad, cinjenica da mnogi potencijalni klijenti banaka vise vole da rade u paralelnoj ekonomiji (vidi okvir 4.1) takoe umanjuje broj dobrih klijenata i projekata koji stoje na raspolaganju bankama. Usled toga, srpska preduzea primorana su da se oslanjaju uglavnom na interna sredstva i zadrzane zarade, cime se sprecava rast privatnog sektora i efikasnost investiranja i uspesna preraspodela faktora proizvodnje.102 4.41 Jos uvek nedostaje ili je tek osnovano nekoliko institucija koje su od kljucnog znacaja za kreditore. Bankarski sektor prepoznaje da je uspostavljanje Centralnog registra kolaterala i kreditnog registra kljucno za poboljsanje pristupa sredstvima. Iako je Zakon o obezbeenju transakcijama usvojen 2003, Centralni registar kolaterala jos uvek nije bio oformljen do sredine 2004. Najzad, kao institucionalni odgovor problemu asimetricnih informacija na kreditnom trzistu, a narocito s obzirom da klijenti ne poseduju ciste kreditne biografije, Srbija je nedavno oformila registar za kreditno rangiranje (Centar za solventnost), a banke su pod okriljem Udruzenja banaka kreirale Kreditni biro. 102Ono sto je neobicno je visok apsolutni stepen odnosa u Srbiji (iznad 80%). On je bitno visi od korespondirajuih podataka koji su dobijeni istrazivanjem BEEPS u Hrvatskoj (52%), Maarskoj (635), Bugarskoj (66%), Poljskoj (68%), Slovackoj (69%) i Rumuniji (70%). 83 4.42 Potrebno je restrukturiranje nedavno uvedenih olaksica usmerenih na poboljsanje dostupnosti kredita i snizavanje kamatnih stopa umanjivanjem rizika po banke. Meu ovim olaksicama su nastavak finansiranja iz Fonda za razvoj (DF) i raspodela budzetskih sredstava za Garantni fond, kao i nekoliko drugih mehanizama. Aktivnosti Fonda za razvoj dovele su, u proslosti, do znacajnih pitanja koje se odnose na rukovoenje, transparentnost njegovog rada i principa koji bi trebalo da rukovode raspodelom drzavnih sredstava. Iskustva drugih zemalja u regionu kao i Latinske Amerike i Afrike ukazuju na to da bez odgovarajueg nadzora koji vrsi Vlada, takve institucije mogu dovesti do znatnog fiskalnog optereenja i pada finansijske discipline korisnika subvencija. Korisenje sredstava zahteva pazljiv nadzor isto kao i njihov fokus na segmente privrede koji najvise obeavaju i njihovu pravovremenu otplatu. Sta vise, postojei obrasci pozajmljivanja Fonda za razvoj, i korisenje ne-trzisnih kriterijuma za raspodelu kredita, mogu spreciti rast privatnog pozajmljivanja preduzeima. Usled toga, vlasti u Srbiji moraju kao prioritet razmotriti svrhu, obim i mehanizme rada Fonda za razvoj. Postojanje ovakve institucije u njenom sadasnjem obliku moze imati negativan efekat ne samo na budui fiskalni polozaj drzave, nego i dovesti do sprecavanja uspostavljanja kompetitivnog, transparentnog i na trzistu zasnovanog finansijskog sistema. 4.43 U narednom periodu, Vlada bi trebalo da sa vise usredsredi na obezbeivanje javnih nabavki (sprovoenje ugovora/kolaterala) nego na obezbeenje direktne drzavne pomoi. Trebalo bi uvesti nove zakone kojima bi se poboljsao pristup finansiranju (zakon o hipoteci). Takoe bi trebalo izvrsiti reviziju performansi sredstava drzavne pomoi. Uz to, ukoliko se ocuva makroekonomska stabilnost i sprovedu oprezni propisi kojima bi bio stvoren zdrav finansijski sektor (vidi sledee poglavlje), postojao bi znacajan potencijal za poveanje obima kreditnih linija po nesubvencionisanim kamatnim stopama kroz finansijske posrednike koji zadovoljavaju minimalne kriterijume za izbor. Regulatorna optereenja 4.44 Bitne komponente investicione klime su opsta struktura vlasti u zemlji i interakcija preduzee ­ drzava. Opste uzevsi, to podrazumeva teret sa kojim se preduzea suocavaju radi postovanja propisa, kvalitet usluga koje ovi propisi obezbeuju i granicu do koje se korupcija dovodi u vezu sa pruzanjem tih usluga. 4.45 Mreza drzavnih tela koja imaju kontrolnu funkciju u Srbiji je slozena a njihove odgovornosti su cesto nejasno definisane i preklapaju se. Usled toga, sveprisutni i zbunjujui poslovni propisi nameu visoke troskove registrovanim preduzeima. Vreme koje su rukovodioci primorani da potrose na drzavne sluzbenike i propisane aktivnosti ilustruje teret koji propisi nameu preduzeima (tzv. ,,porez u vremenu"). Kako BEEPS tako i PICS beleze ogroman gubitak vremena. Prema PICS rukovodilac potrosi u proseku 17,2% svog vremena resavajui zahteve koji mu nameu drzavni propisi, poput poreza, carina, propisa iz radnog odnosa, izdavanja licenci i registracije. To je mnogo vise nego u bilo kojoj uporedivoj privredi u tranziciji. Privatna preduzea najteze optereuje mito (meren kao procenat ukupnih prodaja plaen u 84 nezvanicnim isplatama). Oni plaaju u proseku 5% od ukupnih prodaja ,,da bi se posao obavio". Rezultati PICS ukazuju na prisustvo ne-konkurentnog ,,trzista" za mito u okviru birokratije (U Srbiji je mito visi, ali ucestalost trazenja manja, sto navodi na zakljucak o jace koncentrisanoj podmitljivosti). Preduzea koja su bila predmet istrazivanja takoe primeuju i znacajan nivo upliva drzave tj. brine ih da su neka preduzea u povoljnijem polozaju (npr. najvise uticaja na zakone i propise) zahvaljujui svojim ,,politickim vezama" ili velicini (dominantna preduzea ili konglomerati u kljucnim privrednim sektorima). 4.46 Kako je primeeno u II poglavlju efikasna poreska administracija koja ohrabruje dobrovoljno postovanje i efikasno nadzire plaanje poreza centralna je komponenta razvojno orijentisanog poreskog sistema. Meutim, nalazi PICS ukazuju na optereujue poreske procedure i veliki teret poreskih inspekcija koje su poresku administraciju navele kao veoma problematicno zakonsko polje za rad i razvoj preduzea (ispred procedura za pristup zemljistu i poslovnom prostoru, zahtevima dokumentacije ili inspekcije). Uz to, poreske stope spadaju meu prvih pet ogranicenja za investiranje. Iako je prilicno uobicajeno sirom sveta da se sva preduzea u istrazivanjima zale na ,,visoke poreske stope", u slucaju Srbije ove zalbe su ponekad opravdane. 4.47 Vlada mora preduzeti mere na nekoliko frontova u cilju smanjenja zakonskog optereenja. Reforma drzavne administracije o kojoj je bilo reci u II poglavlju je jedan bitan aspekt. Uz to, javne diskusije o nacrtima zakona trebalo bi uvesti kao pravilo, a ne kao izuzetak. U nekim slucajevima bi ukljucivanje razlicitih aktera moglo doprineti boljem odlucivanju u vladi i nadzoru kroz davanje prava glasa i ucesa. Nedavno usvajanje Regulatorne analize efekata propisa (RIA) predstavlja znacajan korak u poboljsanju poslovnog okruzenja. Da bi se poboljsao kvalitet propisa i predvideo njihov uticaj na privredu, primena RIA zahteva obrazlozenje o opravdanosti svih zakona i propisa kojom bi se objasnile ocekivane koristi i troskovi takvih mera, i naveli rezultati javnih konsultacija koji bi prethodili svakom zakonu ili propisu. Postoji takoe i potreba da se identifikuju i otklone preklapanja razlicitih drzavnih sluzbi (npr. jasno razgranicavanje nadleznosti, procedura, ovlasenja i zadataka trzisne inspekcije od drugih inspekcijskih organa). Od prevashodnog znacaja je i reforma standarda i tehnickih normi opisana u Poglavlju III. Pristup zemljistu i formalizacija nepokretne imovine 4.48 Sigurno vlasnistvo nad zemljistem, mogunost trgovine nekretninama i operativni sistem izdavanja graevinskih dozvola mogao bi ubrzati privredni razvoj smanjenjem rizika i troskova zapocinjanja i poslovanja. Drzave sa nesigurnim imovinskim pravima na zemljiste imaju nizi stepen investicija i slabije razvijeno hipotekarno finansiranje. Investitori i bankari traze jasnu imovinsku situaciju, dobro dokumentovanu u drzavnim arhivama, manji broj prepreka promenama vlasnistva i odsustvo sporova vezanih za restituciju. Mogunost trgovine imovinom takoe je od kljucnog znacaja za poveanje ukupne produktivnosti kroz postizanje njene najvise 85 upotrebne vrednosti. Uz to, izdavanje graevinskih dozvola moralo bi da bude jeftino, brzo i nekorumpirano. 4.49 Sistem svojine nad zemljistem i prava u Srbiji karakterisu ozbiljni nedostatci. Ustav Republike Srbije proglasava gradsko graevinsko zemljiste kao drzavnu imovinu na koju se moze imati samo pravo korisenja. Uz to, nereseno pitanje restitucije stvara neizvesnost u pogledu vlasnistva nad zemljistem i odvraa mnoge investitore u nekretnine i ostalo. Nova vlada tek treba da objavi plan koji se tice nacrta zakona o restituciji. Nejasno vlasnistvo nad zemljistem dovodi do problema i u sektoru poljoprivrede obzirom da blokira privatizaciju agro-kombinata i sprecava najproduktivnije korisenje obradivog zemljista. 4.50 Visoki troskovi transakcija pri promeni vlasnistva nad zemljistem predstavljaju prepreku prenosu imovine i voenju pravilnog katastra. Na prodaju stambenog prostora nametnut je izuzetno visoki porez od 5%. Uz to, se naplauje i iznos u visini od 0,5% od vrednosti ugovora na ime troskova sudske overe ugovora sto je jednako troskovima notara. Na osnovu iskustva stecenog u drugim zemljama, preveliki troskovi transakcija mogu dovesti do odsustva njihove registracije, a time u krajnjoj instanci i do dugorocnih problema u katastarskom sistemu. Katastar nekretnina (zemljisna administracija) u Srbiji je u losem stanju.103 Gotovo 80% kua i stanova nije uknjizeno, a postoji i veliki zaostatak u graanskim sudovima (oko 20% predmeta se odnosi na zemljiste i imovinu). 4.51 Proces odobravanja gradnje je spor i komplikovan. Isuvise je rano procenjivati rezultate nedavno usvojenog Zakona o urbanistickom planiranju i izgradnji, ali dokazi iz proslosti ukazuju na postojanje slozene procedure. Prema PICS izvestaju prosecan broj dana potreban za dobijanje neophodnih graevinskih dozvola i zemlje za gradnju u Beogradu je izmeu 6 i 12 meseci. Ovaj proces se cesto povezuje sa korupcijom na razlicitim nivoima, sto dodatno poveava troskove investitora. Kombinacija problema vezanih za izdavanje dozvola, kupovinu zemljista i odsustvo efikasne drzavne kontrole dovelo je do ogromnog porasta broja nelegalno izgraenih objekata. Legalizacija ovih objekata pocela je po usvajanju novog zakona i trenutno je u toku. Ocekuje se da e biti legalizovan jedan milion nelegalnih objekata.104 4.52 Stvaranje klime koja pogoduje poslovanju zahteva resavanje preostalih pitanja koja se ticu trzista gradskog zemljista. Predstojea ustavna reforma pruza mogunost modernizacije tretmana gradskog zemljista u ustavu. Imajui u vidu iskustva drugih tranzicionih ekonomija, ovo bi moralo znaciti najmanje prelaz sa ,,korisenja" i graevinskih prava na moderne najmove sa definisanim periodom trajanja i trzisnim 103Podaci iz zemljisnih knjiga ne podudaraju se cesto sa onima iz pravnih registara koji se vode pri opstinskim sudovima. Uz to, registri nekretnina cesto su nepotpuni i zastareli. U velikom broju slucajeva ne postoje tacni podaci o nacionalizaciji zemljista, sto moze dovesti do usporavanja procesa restitucije. 104Iako je suvise rano za bilo kakve rezultate, zakon e doprineti razvoju trzista nekretnina, obzirom da se 375.000 graana i vise od 7000 preduzea prijavilo za legalizaciju. U proseku troskovi izgradnje kue za jednu porodicu iznose izmeu 30.000 i 40.000 evra, sto je jednako iznosu veem od 15 godisnje prosecne neto zarade. Iako nelegalna gradnja nije pojava koja se samo vezuje za grupe koje se nalaze na margini drustva poput izbeglica i raseljenih lica, ovim grupama e biti omoguen laksi pristup sredstvima i osnivanju novih preduzea. 86 zakupninama. Trebalo bi razmotriti i mogunost potpunog prava privatnog vlasnistva nad zemljistem. U kratkorocnom periodu vlada bi se morala usredsrediti i na dalje uklanjanje razlicitih administrativnih prepreka koje se odnose nad pristup zemljistu. Trebalo bi razmotriti i mogunost postepenog snizavanja i pojacanog sprovoenja poreza na promet nekretnina, uz kompenzaciju poveanjem drugih poreza. U dugorocnom periodu to bi ukljucilo i veu ulogu poreza na vrednost imovine. Srbija bi takoe morala da poboljsa i trenutno ogranicene ljudske i fizicke potencijale u razlicitim delovima sistema upravljanja zemljistem, kao sto su katastar, isporuka, nadzor, evaluacija, hipoteke i druge institucionalne usluge. Svi nabrojani faktori moraju biti uspostavljeni pre nego sto bi se od trzista zemljistem moglo ocekivati da odigra punu ulogu u razvoju privatnog sektora i privrede. D. FINANSIJSKI SEKTOR Naslee 90-tih i ostvareni napredak 4.53 Izazovi reforme finansijskog sektora u Srbiji jednako kao i stanje u sektoru preduzea, trebalo bi da budu predmet razmatranja u svetlu jedinstveno nepovoljnih okolnosti koje su prethodile tranziciji u trzisnu ekonomiju. Decenija sankcija i loseg upravljanja dovela je do ogromne makroekonomske neravnoteze, velike demonetizacije privrede i diskreditacije i duboko poremeenog bankarskog sektora. 4.54 Prepoznajui znacaj operativnog finansijskog sistema za ozivljavanje srpske privrede, nova vlast je posle januara 2001. pocela da resava pitanje kriticnog stanja u kome su se nalazile banke u zemlji. Dijagnosticke revizije koje su radili meunarodni konsultanti i koje su zavrsene u prolee 2001. potvrdile su da mnoge od postojeih banaka vise nisu imale ekonomsku svrhu, usled naslea neposlovnih aktiva, neodgovarajuih kadrova i tehnologije i odsustva poverenja stanovnistva. Imajui u vidu nesposobnost budzeta da dokapitalizuje banke koje su imale vee probleme, kao i potencijalnu negativnu vrednost fransiza veine takvih banaka, u protekle tri godine zatvoreno je oko 25 tih nesolventnih banaka, sto predstavlja gotovo 2/3 imovine bankarskog sistema. Ovaj proces kulminirao je rane 2002. godine kada su vlasti donele hrabru odluku da primene isto konacno resenje na cetiri najvee banke u zemlji, koje su u to vreme predstavljale 57% ukupne aktive registrovanih banaka.105 Agencija za sanaciju banaka (BRA) dobila je siroka ovlasenja da rukovodi bankama u stecaju. Uz neka spajanja i kupovine, ovim merama smanjen je broj banaka u Srbiji sa 83 (2001) na 46 (sredinom 2004) (vidi okvir 4.5). 105Pravovremeno resenje problematicnih banaka znacilo je da su troskovi koje je to iziskivalo iz budzeta (ukljucujui isplate ulagacima i otpremnine radnika) do sada znatno nizi u Srbiji (oko 83 miliona USD za cetiri najvee banke ili oko 0,7% BDP-a) nego u susednim zemljama, gde su vlasti pokusale skupe programe ozivljavanja sa promenljivim uspehom (20,6% BDP u Ceskoj Republici, 26,5% u Bugarskoj, 12,7% u Maarskoj). Izvor: Tang i dr. (2000) 87 Okvir 4.5 Postojea struktura bankarskog sistema u Srbiji Bankarski sektor koji je nastao posle prve faze reformi sastoji se iz tri razlicita segmenta ­ banaka u vlasnistvu drzave, domaih privatnih banaka i stranih banaka. Struktura i relativni znacaj preostalih 46 banaka u Srbiji (krajem marta 2004.) moze se sazeti kao u prilozenoj Tabeli 4.4 Struktura bankarskog sistema u Srbiji Drzavne Strane Domae banke banke Potpuno UKUPNO Privatne Broj banaka, 03/04 17 9 20 46 (od toga malih banaka) (7) (5) (14) (26) Ukupna imovina, 06/03 152.2 51.4 94.2 297.8 (u milijardama Dinara) Ukupno ucese 51% 17% 32% Ukupna imovina 12/03 164.7 71.8 118.5 355.0 (u milijardama Dinara) Ukupno ucese 46% 20% 34% Ukupna imovina, 03/04 162.6 85.5 124.6 372.6 (u milijardama Dinara) Ukupno ucese 44% 23% 33% Ukupno zakonski potrebnog kapitala, 12/03 39.2 10.4 34.3 84.1 (u milijardama Dinara) Ukupno ucese 47% 13% 40% Ukupna sredstva-mobilisana, 12/03 (depoziti i pozajmice ­ u milijardama Dinara) 119.6 59.5 78.5 257.6 Ukupno ucese 46% 23% 31% 1. Ukljucuje sve banke sa veinskim i manjinskim ucesem drzave. 2. Definisane su kao banke sa manje od 3 milijarde dinara u angazovanim sredstvima Izvor: Podaci NBS osim kada su naznacene Societe Generale i Raj banka za koje su bili dostupni podaci o kapitalu i mobilisanim fondovima od kraja juna 2003. Uprkos brzoj ekspanziji nekoliko stranih banaka na trzistu depozita, bankarski sistem u Srbiji je i dalje pretezno u domaem vlasnistvu. Domae banke su krajem 2003. posedovale gotovo 80% ukupne aktive i 87% zakonski potrebnog kapitala. Po regionalnim standardima, Srbija se odlikuje visokim stepenom drzavnog vlasnistva, sa preko 46% ukupne aktive u vlasnistvu banaka u kojima ima drzavnog ucesa i oko 33,5% banaka sa veinskim vlasnistvom drzave. U poreenju sa tim, krajem 2002. ucese veinskog kapitala drzave u Hrvatskoj bilo je 4%, u Maarskoj 10,8% a u Bugarskoj 14,1%. Bankarski sektor je u odnosu na velicinu privrede pretrpan i rascepkan i postoji ocigledan prostor za dalju konsolidaciju banaka. Neke od njih su veoma male i pokrivaju samo neposrednu okolinu i region; mnoge sluze kao ,,banke agenti" ili slicno blagajnama velikih preduzea. U ovom momentu, Srbija je jedina zemlja u regionu u kojoj je ucese pet najveih banaka u ukupnoj bankarskoj aktivi nize od 50%. 88 4.55 Vlasti su istovremeno preduzele pocetne mere modernizacije zakonskog i institucionalnog okvira za operacije finansijskog sektora. Ostvaren je znacajan napredak u harmonizaciji propisa iz bankarskog sektora sa meunarodnim standardima, iako e se puni efekat ovih promena osetiti tek okoncanjem realizacije Plana razvoja supervizije koji sprovodi Narodna banka Srbije. Novi zakon o racunovodstvu je usvojen i njim se od svih banaka zahteva usvajanje Meunarodnih standarda u racunovodstvu (IAS) od 2004. Pocetkom 2003. godine sistem plaanja prebacen je, bez veih poremeaja, sa centralizovanog operatera na komercijalne banke. Novi zakoni o lizingu i obezbeenju transakcija usvojeni su 2003. godine, a poboljsani Zakon o osiguranju i amandmani na Zakon o trzistu hartija od vrednosti usvojeni su u maju 2004. Pocela je i izrada zakona o ne-drzavnim penzijskim fondovima. 4.56 Vlada Srbije je u julu 2002. zapocela konverziju duga za deonice da bi pokrila dugove srpskih banaka Pariskom i Londonskom klubu poverilaca. Ovaj proces konverzije nije okoncan usled ranijeg kasnjenja u postizanju konacnog poravnanja sa Londonskim klubom. Ipak, jedan od rezultata ovog poduhvata bila je de facto nacionalizacija velikog dela bankarskog sistema u kome sada drzava poseduje i kontrolise veinski paket akcija u devet banaka (ukljucujui i treu najveu banku u sistemu ) i znacajne manjinske deonice u sedam drugih banaka (ukljucujui banku koja je po ukupnoj imovini druga najvea banka u zemlji). Iako je proklamovani cilj ovog poteza bio ubrzavanje reformi u sektoru putem brze prodaje drzavnih deonica, u procesu privatizacije je doslo do znacajnih kasnjenja za vreme nedavnog perioda politicke neizvesnosti. U junu 2004. vlasti su objavile tender za jednu banku, i najavile planove da ponude jos dve banke srednje velicine na prodaju do septembra 2004. U toku su pripreme za prodaju jedne manje banke do pocetka 2005. Bitno je da vreme i metod odustajanja drzave od svog ucesa u drugim bankama tek treba da budu odreeni. 4.57 Rezultat makroekonomske stabilizacije i reformi je da obim monetarnih agregata i nivo finansijskih rezervi izrazito porastao u protekle tri godine. Zadivljuje da je devizna stednja graana sa bukvalno zanemarljivog nivoa u 2000. porasla na 802 miliona evra krajem 2001, i na skoro 1,8 milijardi evra krajem 2003. Ovaj trend ukazao je na postepeno vraanje poverenja u bankarski sistem, iako sa jakom deviznom komponentom, sto potvruje tezu o potrebi osiguravanja od rizika. Kako su se potrebe za rezervama polako smanjivale i privreda pocela da ozivljava, banke su krenule da daju pozajmice privrednom sektoru. Ukupna kolicina zajmova datih ne-vladinom sektoru (ukljucujui i zajmove domainstvima) porasla je sa 1,6 milijardi evra krajem 2001. na skoro 3.0 milijarde evra krajem 2003.106 Rezultatom sve veeg prepoznavanja poslovnog potencijala, moze se smatrati brz prodor stranih banaka u sektor, sto pokazuje osam novih licenci za rad izdatih u periodu 2001 -2003. Udeo stranih banaka od 23% u kapitalu krajem marta 2004 impresivan je kad se ima u vidu njihov skorasnji dolazak i odsustvo velikih ulaznih mesta /injekcija kapitala putem privatizacije domaih banaka. 106Nekonkurentni plasman depozita drzave i NBS u komercijalne banke (kako privatne tako i veinskom vlasnistvu drzave) za korisenje u direktnom pozajmljivanju delimicno je doprineo ekspanziji kreditiranja. Rezultat takve prakse je pogresna alokacija oskudnih sredstava na stetu nastajueg privatnog sektora i moze se pojaviti kao problem u bilansima banaka narednih godina. 89 Preostali izazovi 4.58 Uprkos gore opisanom napretku u ranoj fazi, finansijski sektor u Srbiji i dalje je slabo razvijen, a postojei nivo finansijskog posredovanja nije sposoban da doprinese privrednom razvoju u potpunosti. Celokupna aktiva banaka, na koje otpada vise od 90% ukupnog finansijskog sistema, iznosila je krajem 2003. samo USD 6,9 milijardi ili 35,8% BDP-a (vidi tabelu 4.5). To ne samo da je mala brojka za ceo bankarski sistem (manje nego ukupna aktiva mnogih komercijalnih banaka u Zapadnoj Evropi), ve je i komparativno mala kada se meri po glavi stanovnika. Krajem 2003 aktiva u bankama po glavi stanovnika u Srbiji bila je samo USD 648. Poreenja radi u Bosni i Hercegovini bila je USD 1218, u Bugarskoj USD 1286, u Hrvatskoj USD 7188, a u Maarskoj USD 5984. 4.59 Relativna slabost finansijskog sistema u Srbiji jos je naglasenija kad se uporedi njen bankarskog sistema sa drugim zemljama u regionu Centralne Evrope i bivseg Sovjetskog Saveza (FSU). Kako se moze videti na dijagramu 4.2, bankarski sektor je po velicini uporediv sa mnogim zemljama bivseg Sovjetskog Saveza (ukljucujui i Rusiju), ali jos uvek mu puno predstoji da bi dostigao velicinu depozita u odnosu na BDP, a koja sada postoji u veini ekonomija Centralne Evrope. Isto tako, odnos gotovine prema depozitu je visi u Srbiji nego u veini zemalja Centralne Evrope koje se uzimaju za poreenje, sto znaci i dalje prisutno nepoverenje u domae banke. Iako su banke u Srbiji u protekle tri godine pokazale sposobnost da mobilisu znatne kolicine deviznog depozita, procenjuje se da se vise od 40% ukupnih novcanih rezervi jos nalazi kod stanovnistva u gotovini. Istovremeno, visoke kamatne stope i manjkavo pravno i institucionalno okruzenje imaju negativne posledice na sposobnost banaka da dalje poveaju zajmove privredi. Srbija zaostaje za susednim privredama u pogledu odobravanja kredita preduzeima koji je krajem 2003. iznosio 18,7% BDP. Poreenja radi u Bosni i Hercegovini je bio 42,3%, u Bugarskoj 26,6%, u Hrvatskoj 57,3% a u Maarskoj 42,7%. Po nalazima nedavno sprovedenih istrazivanja banaka,107 na bankarske kredite jos uvek otpada manje od 5% sredstava kojima preduzea servisiraju, kako obrtni kapital tako i nove investicije. 4.60 Nedavno objavljen Izvestaj o finansijskom sektoru u Srbiji108 koja sadrzi analizu performansi svake od banaka, pokazala je da troskovi, profit i drugi parametri efikasnosti srpskih banaka imaju vise toga zajednickog sa ne-baltickim zemljama bivseg Sovjetskog Saveza nego sa susednim zemljama Centralne Evrope. Razmatrajui razne indikatore ponasanja banaka u periodu od pocetka 2002. (kada su zatvorene cetiri velike banke) pa do septembra 2003, ova analiza je korisna u praenju posebnih razloga zbog kojih srpske banke uopste, a neke kategorije banaka narocito, nisu sposobne da se vise bave finansijskim posredovanjem. Najbolja cetvrtina srpskih banaka, iako ocigledno mnogo uspesnija od ostalih u bankarskom sistemu, poseduje samo manji deo aktive ukupnog bankarskog sistema. Sto je jos vaznije, indikatori efikasnosti cak i za te bolje banke u Srbiji mnogo su gori od onih za vodee u regionu Centralne i Istocne Evrope. Na primer, vrh cetvrtine srpskih banaka ima troskove na odnos zarada i imovine od oko 7% dok je prosek u vodeim bankama CEE oko 2%. Slabije srpske banke (preostale tri cetvrtine) imaju prosecan odnos troskova/imovine oko 13% a kod nekih drzavnih banaka on se kree izmeu 20 i 30% i raste na oko 10 puta od onoga sto bi se moglo ocekivati u dobroj banci u centralnoj i istocnoj Evropi. 107Svetska banka (2003b) 108Svetska banka (2004a) 90 Tabela 4.5 Pregled finansijskog sektora u Srbiji 2001 2002 20031 Bankarski sektor Broj banaka 86 50 47 Ukupno imovine (u mil. dinara) 891,947 330,494 377,264 Ukupno imovine (u mil. US$) 13,181 5,603 6,905 Imovina kao ucese u BDP (%) 113.63 35.69 35.81 Ne-bankarske finansijske institucije Broj osiguravajuih kompanija 33 36 39 Ukupno premije (u mil. US$) 256 365 ... Premije kao ucese u BDP (%) 2.9 3.07 ... Broj lizing kompanija2 0 1 6 Ukupno imovine (u mil. US$) 0 ... 36 Imovina kao ucese u BDP (%) 0 ... 0.28 Broj ne-bankarskih kreditnih institucija ... ... 14 Ukupno imovine (u mil. US$) ... ... 24 Imovina kao ucese u BDP (%) ... ... 0.19 Broj ne-drzavnih penzijskih programa3 ... ... 6 1. Indikatori bankarskog sektora i lizinga od kraja 2003. godine, ostali podaci NBFI datiraju od juna 2003. 2. Strucna procena 3. Podaci o aktivi nisu dostupni Izvor: NBS; Ministarstvo finansija, Odeljenje za nadzor osiguranja 4.61 Ono sto mozda jos vise brine je cinjenica da nije pronaena jasna veza izmeu operativne efikasnosti i dobiti na trzistu deonica za one (uglavnom privatne, domae) banke koje su proteklih godina iskazale brzi rast godisnjih racuna. Upravo suprotno, postoje neki dokazi pozitivne korelacije (a ne ocekivane negativne korelacije) izmeu nivoa dobiti na trzistu deonica koji su ostvarile neke privatne banke i njihovog kombinovanog rezultata rasta i troskova. To je mogua indikacija okruzenja u kome postoji ogranicena ponuda, i u kome banke koje prihvataju rast na trzistu, i u kome mogu da naplate premije za pruzene usluge, narocito kredita. To nagovestava da je finansijskom sistemu Srbije, koji karakterise preveliki broj banaka cija je aktiva u vakumu drzavnog vlasnistva, potrebna bolja konkurencija da bi nivo cena drzao pod kontrolom i poboljsao efikasnost bankarskog poslovanja. Grafikon 4.1 Uporeivanje finansijske rezerve i oslanjanja na gotovinu 91 Kirgizija 160% Velicina kruga predstavlja prosecne ukupne depozite po glavi stanovnika prilagoene u odnosu na paritete kupovne 140% moi Odnos gotovi nski /120% monet 3000 arni 100% depo- 1500 ziti 80% Gruzija Azerbejdzan Ukrajina B&H 500 60% Armenija Latvija Litvanija Slovacka/Ceska 40% Bugars Rusija ka Est. Maarska Republika Kazakhstan 20% Belarusija SRBIJA Euro 0% Rumunija zona Poljska Slovenija Hrvatska -20% -10% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% Ukupni NBNGS kao % BDP (sredinom2002) Izvor: Centralna banka 4.62 Smanjenje jaza u efikasnosti izmeu uspesnijih i slabijih banaka u Srbiji i uspesnijih banaka u Srbiji i vodeih banaka u Centralnoj i Istocnoj Evropi i EU, predstavlja kljuc za poveanje finansijskog posredovanja u Srbiji. Da bi se to dogodilo potrebno je stvoriti uslove po kojima slabije banke brze gube oslonac u korist uspesnijih banaka meu koje trenutno spadaju, ali nisu i jedine, strane banke. Taj pomak u strukturi bankarskog sektora zahtevae ili likvidaciju slabijih banaka (uglavnom onih u drzavnom vlasnistvu), ili njihovo brzo pretvaranje u jace banke kroz nova strateska ulaganja. Paralelno sa tim, rast ne- bankarskih finansijskih institucija (NFBI) poput osiguravajuih kompanija mogao bi da pruzi veu lepezu posrednickih usluga i instrumenata, koje je cesto nemogue dobiti od banaka. Naredni odeljak blize razmatra nekoliko kljucnih podrucja finansijske reforme u cilju uspostavljanja velikog finansijskog sistema koji bi mogao da pruzi adekvatno posredovanje koje je odrzivo i dostupno. Plan kratkorocnih i srednjorocnih reformi 4.63 Ubrzane reforme i modernizacija finansijskog sektora u Srbiji trebalo bi da se odvijaju istovremeno sa reformama u privredi i poslovnom okruzenju. Kao sto je prikazano gore, mogunost dodatnog, produzenog perioda uz sadasnji status quo nikako ne moze stvoriti zamah ka odrzivom, efikasnom i dostupnom kanalisanju finansijskih sredstava koje bi zadovoljavale potrebe rastue privrede. Uz kreiranje pravnog i institucionalnog okruzenja koje bi pogodovalo veem posredovanju, opisanom u odeljku koji se odnosi na reformu poslovnog okruzenja, vlastima u Srbiji savetuje se da se u kratkorocnom i srednjorocnom periodu usredsrede na sledea podrucja reforme finansijskog sektora: (i) bolje upravljanje i brze odricanje vlasnickog ucesa drzave u bankarskom sistemu; (ii) pojacana regulativa i nadzor u bankama sa ciljem minimiziranja osetljivih tacaka i promovisanja dalje konsolidacije; i (iii) razvoj ne-bankarskih finansijskih usluga sa fokusom na sektor osiguranja. 92 Resenje pitanja banaka koje su u drzavnom vlasnistvu 4.64 Na osnovu iskustava stecenih u drugim tranzicionim ekonomijama moze se rei da postojea dominacija drzavnih banaka u finansijskom sistemu Srbije predstavlja znacajan rizik, a istovremeno ogranicava potencijal za razvoj odrzivih finansijskih trzista.109 Imajui u vidu raniju ulogu banaka u srpskoj privredi, drzavne banke imaju inherentnu sklonost da budu predmet zloupotrebe kao instrumenti patronata i/ili direktnog kreditiranja cime bi se pogorsali izgledi za razvoj konkurentnog trzista i sto bi dovelo do znacajnih makroekonomskih i fiskalnih troskova. Ovaj rizik je narocito akutan obzirom da postojei obim nadzora i kontrole deonicara koje sprovodi Vlada u sesnaest banaka u kojima ima deonice nije ni dobro koordiniran ni dovoljno finansiran. Istovremeno, kako je pokazano u analizi performansi banaka u Izvestaju o finansijskom sektoru (FSN) (Svetska Banka, 2004a), odreeni broj drzavnih banaka polako se pretvara u neefikasne okvire koje nisu sposobne da se bave posredovanjem. Obzirom na te rizike, vlasti bi u skoroj budunosti morale usvojiti sveobuhvatnu strategiju kojom bi se ustanovio jasan, vremenski orocen scenario resavanja problema svih drzavnih uloga (ukljucujui i manjinskih). Ta strategija bi se zasnivala na pazljivoj primeni studije troskova nasuprot koristima u svakom pojedinacnom slucaju. 4.65 Meunarodno iskustvo ukazuje na to da transparentna privatizacija dobrostojeih banaka od strane strateskih investitora predstavlja najefikasniji nacin razvodnjavanja dominantnog ucesa drzavnog vlasnistva. O koristima od ovakvog pristupa cesto se razmislja u smislu profita koji bi vlada mogla imati od privatizacije banaka posle isplate troskova uspesnog restrukturiranja tj. priznavanja neposlovne aktive i njihove zamene za kvalitetna potrazivanja. Ipak u slucaju zakasnele tranzicije u Srbiji malo je verovatno da e veina banaka imati dobru volju da bude privatizovana. Pre je verovatno da e se koristi prikupiti u srednjorocnom i dugorocnom periodu putem privlacenja novih strateskih investitora, ukljucujui i strane banke koje e zemlji dati odgovarajui kredibilitet kao i novi kapital, i ekspertizu u upravljanju i tehnologiji. Usled velicine postojeih problema vezanih za odnos kvaliteta aktive i likvidnosti, plasman deonica na lokalnom trzistu (npr. kroz IPO ­ «Inicijalna ponuda akcija na otkup») tesko da e obezbediti finansijska sredstva, kontrolu i potrebne investicije u informacionu tehnologiju koje bi dovele do ozivljavanja drzavnih banaka. U slucaju da postoji dobra volja u uspesnijim drzavnim bankama, njihovo brzo ozivljavanje putem privatizacije od strane strateskih investitora pomoglo bi uvoenju odrzive konkurencije na vrhu trzista koje je danas stalno optereeno ogranicenosu sredstava. 4.66 Vreme i metod prodaje od presudne su vaznosti za organizaciju urednog izlaska drzave iz bankarskog sektora. Cetiri banke srednje velicine cija je privatizacija sa velikim zakasnjenjem tek zapocela, poseduju manje od 10% ukupne aktive banaka. U meuvremenu vlasti jos uvek nisu donele odluku o vremenu i obliku privatizacije drzavnog ucesa u dve od tri najvee banke koje zajedno poseduju oko 23% ukupne aktive. Posto ni Agencija za sanaciju banaka ni Ministarstvo finansija nemaju dovoljne kapacitete za efikasno praenje performansi banaka, niti mogu da pravovremeno usmeravaju upravne odbore, dalje kasnjenje bi moglo dovesti do propadanja banaka i u krajnjoj instanci do porasta fiskalnih troskova potrebnih za njihovo gasenje. Svi su izgledi da e ekonomska vrednost kojoj preti opasnost od daljih odlaganja 109Sherif i dr. (2003) 93 biti vea od bilo koje druge vrednosti koju bi postojee rukovodstvo ili vlada mogli dodati u pokusajima da restrukturiraju banke umesto strateskih investitora. Srpske vlasti bi narocito mogle imati koristi od brojnih iskustava u regionu (dokaz milioni dolara koje su vlade uvek iznova bacale pokusavajui da pomognu propadajuim drzavnim bankama), koji navode na zakljucak da bilo kakva dokapitalizacija i/ili konverzija duga trebalo da se dogode samo u momentu prodaje banke, u obimu u kome je to neophodno radi osiguranja uspesne transakcije. Istovremeno, analiza troskova i koristi u skladu sa gore navedenim verovatno bi pokazala da je malo verovatno da e izvestan broj drzavnih banaka moi da bude konkurentan cak i ako bi se njihovi bilansi rascistili. Najmanje skupa opcija za te banke bila bi likvidacija i ona se mora dogoditi brzo. Jacanje propisa i nadzora u bankarskom sektoru 4.67 Paralelno sa planom gasenja, vlasti imaju odlucujui zadatak da uspostave i sprovedu stroziju regulatornu i nadzornu disciplinu kroz ceo bankarski sektor. Kao prioritetni postupak Ministarstvo Finansija, NBS i Agencija za sanaciju banaka morale bi da zajednicki osnaze nadzor nad drzavnim bankama, ukidajui mogunost upravama banaka da imaju regulatornu arbitrazu jer se to moze negativno odraziti na njihovu prodaju ili gasenje. Svaka banka bi makar morala biti predmet odlucnog i redovnog nadzora od strane Agencije za sanaciju koja je agent vlade, kao i pazljivog praenja koje bi sprovodio nadzorni tim NBS. Direktna reprezentacija i ucese vlade u upravnom odboru je preduslov zastite njenih interesa i sposobnosti da upravu drzi odgovornom za finansijsko i operativno poslovanje banke ukljucujui i, u granicama prakticnog, u slucajevima gde je ona manjinski deonicar. 4.68 Problemi bankarskog sektora Srbije nisu ograniceni samo na drzavne banke. Fokus koji su vlasti i donatorska zajednica stavile na gasenje drzavnih banaka, ne bi nikako trebalo da odvuku paznju od potencijalnih problema koje predstavlja brza ekspanzija aktive domaih privatnih banaka.110 Tacnije receno, FSN analiza je pokazala da nijedna od domaih banaka koja se nalazi na celu nedavno zabelezenog rasta nije to postigla nedvosmislenom mesavinom indikatora efikasnosti, regulative ili kvaliteta zajmova. To dovodi do zabrinutosti da neke od veih domaih­privatnih banaka stvaraju budue probleme odobravajui zajmove pod neodrzivim uslovima koji bi u budunosti mogli rezultirati propadanjem kvaliteta aktive. Ogromnu opasnost predstavlja i klauzula o stranoj valuti na prakticno sve zajmove koji se odobravaju u dinarima, sto moze dovesti do istovremenog propadanja kvaliteta aktive banaka u slucaju izrazitog pada vrednosti kursa. 4.69 Velike privatne banke koje brzo rastu trebalo bi da budu prioritetni kandidati za ispitivanje u ranoj fazi da bi se odredilo da li njihove visoke stope rasta poseduju kvalitet aktive i dugorocnu adekvatnost kapitala. U tom cilju, izvrsna sposobnost Odeljenja za nadzor NBS trebalo bi da bude pojacana realizacijom sveobuhvatnog trogodisnjeg Plana razvoja kontrolne funkcije (Plan supervizije). Sto je jos bitnije, supervizori NBS moraju se shvatati kao oni koji konzistentno sprovode propise bez izuzetka i kad je potrebno, pravovremeno reaguju. Slicno tome, kriterijumi NBS onog sto je ,,dobro i pravicno" za vlasnistvo, takoe moraju biti ponovo evaluirani da bi se smanjio broj ,, dzepnih banaka". 110Iako se cesto smatra da su "privatne" banke izuzete od stresova i poremeaja od kojih pate drzavne banke, realnost nije bas tako jednostavna. Obzirom da su mnoge privatne banke bile blisko povezane sa pojedinim interesnim grupama, njima nedostaju prednosti cistih bilansa i razboritost koje sobom donose strane banke. 94 4.70 Jedna od osnovnih lekcija naucenih u protekloj deceniji je da tendencija vlasti da odugovlaci preduzimanje mera prema slabim bankama stvara preduslov za finansijske krize sa prenosenjem gubitaka na celo drustvo (Svetska banka, 2004b). U tom smislu srpske vlasti morale bi biti spremne da brzo odgovore na potencijalne greske banaka koje mogu biti rezultat konvergencije trzista, finansijskih i zakonskih pritisaka, kao sto je poveanje minimalnih uloga, povlacenje uloga vlade i NBS iz komercijalnih banaka, i privatizacija banaka. Vrlo je verovatno da u narednih godinu ili dve neke banke ponuene na prodaju nee privui ni jednog kupca, dok e se za druge ustanoviti nedostatak kapitala ili e imati ogranicenu likvidnost. NBS i Vladi predlaze se da osnuju radnu grupu na visokom nivou koja e razmotriti postojee slabosti i uspostaviti dobar sistem ranog upozoravanja. Mozda e biti potrebno popraviti mehanizme gasenja/raspustanja banaka da bi se smanjili fiskalni troskovi uz zastitu osiguranih racuna ulagaca, ocuvanje vrednosti aktive i minimiziranje moguih rizika po ceo sistem. Obzirom da je u Srbiji krajem 2003. godine bilo 47 licenciranih banaka, urednu konsolidaciju bankarskog sistema treba smatrati krajnim ciljem promena zakonskog i nadzornog rezima (Roe i dr. (2003)). Razvoj ne-bankarskih finansijskih institucija 4.71 Gore naglaseni ograniceni pristup sredstvima i visoke cene bankarskih usluga predstavljaju veliki izazov i mogunost za ne-bankarske finansijske institucije (NFBI) da prosire svoju bazu klijenata. Nedavna iskustva zemalja koje su pristupile EU pokazuje da NFBI mogu ponuditi siru lepezu finansijskih usluga i instrumenata, koje cesto nije mogue dobiti od banaka (Baker i dr. (2004)). Sta vise, neke vrste ne-bankarskih kreditnih organizacija poput kreditnih unija su izuzetno dobro prilagoene socijalno ugrozenim grupama sa niskim primanjima u gradskim i seoskim sredinama, cime zauzimaju prostor u nisama trzista koji banke obicno smatraju neprivlacnim. Istovremeno, meunarodno iskustvo steceno tokom 1990-tih pokazuje da slabo regulisane NFBI mogu lako postati rasadnik ozbiljnih finansijskih malverzacija, cak i sistemskih kriza.111 Prema tome, iako su ne-bankarske finansijske institucije u Srbiji trenutno male u odnosu na bankarski sektor, potrebno je sto je pre mogue uspostaviti zakonski i nadzorni okvir za njihov rast. 4.72 Brojni su institucionalni faktori koji sprecavaju uspesan razvoj NFBI u Srbiji. Sa aspekta ponude, tu spadaju kasnjenja pri uspostavljanju pravnog i zakonskog okvira za dobrovoljne privatne penzije; nepotpuni propisi koji nisu u skladu sa propisima EU; slaba i rasparcana sposobnost finansijskih regulatora; cesto nepostojanje zahteva za davanje informacija; nepouzdano izvestavanje; niska transparentnost trzista. Sta vise, los kvalitet usluga, los plasman na trzistu i duboko nepoverenje stanovnistva u kombinaciji sa brojnim neuspesima kreditnih institucija i osiguravajuih kompanija tokom 1990-tih i slabom zastitom potrosaca i investitora, doveli su do odsustva potraznje za uslugama NFBI. 4.73 Prednost bi trebalo dati sektoru osiguranja obzirom na njenu velicinu u odnosu na druge NFBI, kao i potencijalne osetljivosti usled izukrstanih veza sa bankarskim sektorom. Nedavna reforma zakonskog okruzenja usvajanjem novog Zakona o osiguranju trebalo bi da brzo 111Npr. uporedite sistematske probleme koje je stvorila piramidalna sema u Albaniji sredinom 90-tih ili bankarske zadruge u Rumuniji s kraja 1990-tih. Van ekonomija u tranziciji, moze se razmotriti uloga koju su odigrale ,,finansijske kompanije" u periodu koji je prethodio finansijskoj krizi na Tajlandu 1997 (vidi npr. Lauridsen (1998). 95 bude propraena cvrstim nadzornim merama u pogledu dva velika drzavna osiguravajua drustva i nekoliko desetina manjih kompanija, da bi se stvorio prostor za brzo cisenje i konsolidaciju sektora. 4.74 Industrija lizinga mogla bi veoma brzo da raste i obezbedi preko potrebna sredstva za finansiranje malih i srednjih preduzea i modernizaciju imovine sto potvruju iskustva bukvalno svih privreda u tranziciji. Sve to pod uslovom da se kreira usmeren, dostupan sistem registracije transakcija putem lizinga. Imajui u vidu slabosti sistema kreditorskih prava u Srbiji, lizing je dostupna alternativa slozenijim oblicima finansiranja kao sto su bankarski krediti, obzirom da zajmodavac ima nominalno pravo vlasnistva nad imovinom u slucaju da klijent ne ispuni obaveze. 4.75 U odsustvu institucionalnih i portfolio investitora ne moze se ocekivati brzi rast trzista kapitala. Prema tome, vlasti se moraju fokusirati na uspostavljanje zdravog zakonodavnog okvira koji bi pogodovao nastanku i funkcionisanju investicionih fondova. Potrebni su posebni zakoni o hipotekarnim hartijama od vrednosti da bi se omoguilo izdavanje nisko-rizicnih bezbednih hipoteka i hartija od vrednosti zasnovanih na hipoteci. Razvoj odrzivih trzista kapitala takoe zahteva veliki napredak na podrucju upravljanja preduzeima, narocito zastite manjinskih akcionara. U dugorocnom periodu Srbija bi mogla poveati svoj pristup dugorocnom finansiranju ulaskom u strateska partnerstva sa drugim berzama u regionu. E. GLAVNE STRATESKE PREPORUKE 4.76 Na osnovu analize izlozene u ovom poglavlju, sledee stvari proizilaze kao kljucna pitanja u kratkom i srednjem roku. Ona su poreana priblizno po redosledu prioriteta: · Zastita imovinskih prava i sprecavanje ponistavanje rezultata privatizacije: retroaktivne mere za ponistavanje legalnih privatizacija ili promene ,,pravila igre" kao sto su znacajniji amandmani na Zakon o privatizaciji, mogli bi narusiti poverenje investitora. · Okoncanje procesa gasenja drzavnih banaka putem: (i) pretvaranja preostalih obaveza prema Londonskom klubu u drzavne obveznice pre raspustanja banaka; (ii) usvajanja strategije odricanja vlasnistva drzave kojom bi se identifikovao jasan, vremenski orocen scenario za svaku od drzavnih banaka (ukljucujui i one sa manjinskim ucesem), zasnovane na pazljivom razmatranju troskova i koristi u svakom, pojedinacnom slucaju; (iii) transparentna privatizacija odrzivih velikih, drzavnih banaka strateskim investitorima na otvorenim tenderima; (iv) likvidacija ili spajanje svih ostalih drzavnih banaka koje nije mogue prodati i/ili koje ne mogu biti konkurentne, cak i kad bi im se bilansi stanja ocistili; i (v) prodaja manjinskih drzavnih deonica i oslobaanje aktive banaka u stecaju. · Nastavak restrukturiranja i privatizacije drustvenih preduzea putem: (i) nastavak tenderske i aukcijske privatizacije drustvenih preduzea, koji su preostali u Agenciji za privatizaciju; (ii) ubrzano raspustanje preostalih preduzea u programu restrukturiranja i spremnost da se sprovede restrukturiranje javnih dugova preduzea u slucajevima kada atraktivna ponuda zavisi od delimicnog otpisa duga; (iii) prodaja manjinskih drzavnih 96 deonica i oslobaanje aktive Deonicarskog fonda; (iv) pomeranje konglomerata koje je nemogue prodati a koji stvaraju gubitke ili njihovih delova ka stecaju. · Uspostavljanje efikasnog mehanizma stecaja putem: (i) izgradnje potrebnih institucija; (ii) prikupljanja sredstava i obuke osoblja potrebnih da se izgradi Agencija za nadzor i odeljenje koje e sluziti kao administrator drzavnih preduzea, i (iii) da drzava kao kreditor kroz poresku administraciju, EPS i drzavne banke zapocne tecajne postupke. · Reforma javnih preduzea u vlasnistvu drzave putem: (i) nastavka resavanja problema i restrukturiranja (radne snage i dugova) javnih preduzea; (ii) otklanjanja dugova preduzea koja su u programu restrukturiranja Agencije za privatizaciju i koja imaju najvea dugovanja prema EPS-u (spisak dvanaestorice) restrukturiranjem i ponudom na prodaju duznickih preduzea; (iii) uspostavljanjem adekvatnog zakonskog okvira u relevantnim sektorima pre privatizacije; i (iv) resavanjem pravnih problema nastalih usled cinjenice da su i kapital i fizicka imovina vlasnistvo drzave, pre restrukturiranja ili privatizacije. · Podizanje stepena izvrsenja ugovora putem: (i) pojednostavljenja procedura za izvrsenje ugovora kroz primenu nedavno usvojenog zakona o izvrsnom postupku; (ii) podizanjem nivoa performansi sudskih sluzbenika usvajanjem relevantnih podzakonskih akata i obukom; i (iii) jacanjem sudskih kadrova kroz obrazovanje, poboljsanje razmene informacija i statistickih podataka. · Poboljsani pristup finansijskim sredstvima i nadzor nad korisenjem drzavnih fondova putem: (i) jacanja pravnog i institucionalnog okvira za pozajmljivanje, ukljucujui i uvoenje novog Zakona o hipoteci; (ii) fokusiranje na javne nabavke (sprovoenje ugovora/kolaterala) pre nego na direktnu pomo drzave; (iii) nastavak uspostavljanja registara lizinga i jemstva koji su dostupni javnosti; i (iv) revizija performansi sredstava drzavne pomoi. · Smanjenje zakonskog optereenja putem: (i) uvoenje javnog razmatranja nacrta zakona kao pravila, a ne kao izuzetka; (ii) zahtevanje izjave o opravdanosti svih zakona i drugih propisa koja sadrzi obrazlozenje ocekivane koristi i troskove predlozenih mera; (iii) identifikacija i uklanjanje preklapanja ingerencija razlicitih drzavnih organa. · Resavanje preostalih problema vezanih za trziste gradskog zemljista putem: (i) promene tretmana gradskog zemljista u Ustavu, pretvarajui ga barem u modernu formu najma, sa definisanim vremenskim rokom i trzisnom rentom ili u privatno vlasnistvo; (ii) uklanjanja razlicitih administrativnih prepreka u vezi sa pristupom zemljistu; (iii) resavanja problema denacionalizacije (restitucije); (iv) faznog snizavanja i efikasnijeg sprovoenja poreza na promet nekretnina sa poveanjima visine drugih poreza, kao kompenzacijom; i (v) pojacanjem trenutno ogranicenih kadrova i fizickih resursa u razlicitim delovima sistema upravljanja zemljistem kao sto je katastar. · Osnazivanje zakonskog i nadzornog rezima celokupnog bankarskog sistema putem: (i) jacanja nadzornih kapaciteta NBS pravovremenim sprovoenjem Plana razvoja 97 kontrolne funkcije (Plana supervizije); (ii) odrzavanje ispravnog, poverljivog nadzora nad bankama u drzavnom vlasnistvu koordiniranim naporima Agencije za sanaciju banaka, NBS i Ministarstva finansija u periodu koji prethodi raspustanju; (iii) ispitivanje banaka koje beleze najbrzi rast, i primena popravnih mera ukoliko se ukaze potreba; i (iv) poboljsanje pravnog i institucionalnog okvira za gasenje banaka, ukljucujui reviziju statusa Agencije za sanaciju banaka, u cilju davanja veih ovlasenja ovoj agenciji u sprovoenju resenja problema banaka. · Postavljanje osnova za razvoj odrzivog sektora ne-bankarskih finansijskih institucija putem: (i) hitnog uspostavljanja nadzorne moi sektora osiguranja i ispitivanja osiguranika sa ciljem olaksanja konsolidacije trzista; (ii) restrukturiranja i privatizacije dve najvee drzavne osiguravajue kompanije; (iii) usvajanjem strategije srednjerocnog razvoja NFBI sektora, naglasavajui ciljeve i ocekivane rezultate reformi za razlicite oblike NFBI; i (iv) uklanjanja preostalih zakonskih prepreka i nedostataka na osnovu gore pomenute strategije. 98 5. TRZISTA RADA A. TRZISTA RADA, RAST I ZAPOSLJAVANJE 5.1 Trziste rada koje dobro funkcionise i stabilne politike obezbeenja rada i zaposljavanja mogu doprineti ekonomskom rastu putem preraspodele rada na najefikasnije svrhe, stimulisanja ulaganja u ljudske resurse i uz konkurentniju privredu prilagodljiviju na promenljivo okruzenje. Kombinovano sa veim stimulisanjem nezaposlenih na trazenje novog zaposlenja, poboljsan balans izmeu ponude i traznje moze takoe da doprinese veem zaposljavanju i smanji nezaposlenost, kao i prosecno trajanje stanja nezaposlenosti. Postoji vea verovatnoa da se ovi pozitivni efekti pojave u prisustvu makroekonomske stabilnosti, konkurentnih trzista i pogodnog poslovnog okruzenja. Stabilne politike obezbeenja zaposljavanja mogu pomoi radnicima da smanje rizike vezane za nezaposlenost, gubitak prihoda i lose uslove rada. 5.2 Fleksibilno trziste rada postaje od posebne vaznosti u tranzicionim ekonomijama, kao sto je to slucaj u Srbiji, koja se suocava sa velikim restrukturiranjem koje vodi ka drugacijim i produktivnijim oblicima ekonomske aktivnosti. Skorasnja iskustva drugih tranzicionih ekonomija pokazuju sledee: (i) regulative usled kojih je zaposljavanje i otpustanje tesko i skupo mogu stetno da uticu na zaposljavanje: preduzea nisu voljna da nekome ponude zaposlenje u strahu da e biti primorani da pruze stalno zaposlenje; (ii) visoki porezi na fond zarada, cesto namenjeni socijalnim programima, poveavaju cenu rada i na taj nacin skode konkurentnosti i stimulise utaju poreza zaposljavanjem radnika na crno; (iii) vladin pristup kojim se zahtevaju jako darezljive naknade i davanja, plaena bolovanja i plaeni odmori takoe poveava cenu rada, a poslodavci oklevaju da otvaraju nova radna mesta; (iv) pravila koja zabranjuju rad sa skraenim radnim vremenom i rad po ugovoru ili onemoguava radno sposobno stanovnistvo da se penzionise u starosnoj dobi kada oni to zele, smanjuje zaposljavanje tako sto uskrauju pristup na trziste rada radnicima voljnim da rade; i (v) birokratija moze da ucini da zaposljavanje novih radnika bude bespotrebno sporo i skupo.112 5.3 Veina zemalja centralne i istocne Evrope suocavala se sa slicnim problemima dok su prolazile kroz tranziciju iz socijalizma ka trzisnoj ekonomiji i imala iskustva sa vrlo slicnim rezultatima na trzistu rada. Kao prvo, ispostavilo se da je pocetno smanjenje zaposljavanja znacajno manje nego smanjenje proizvodnje, posebno u CIS i JIE zemljama. Drugo, kako je privatni sektor na pocetku bio spor u stvaranju novih radnih mesta, radna snaga se preusmerila na usluge sa niskim nivoom produktivnosti i poljoprivredu za sopstvene osnovne potrebe, koji, zajedno sa gomilanjem radne snage u okviru preduzea, su delovali kao amortizer nastalih sokova. Druge zajednicke karakteristike performansi trzista rada u zemljama centralne i istocne Evrope ukljucuju: i) poveanje nezaposlenosti koja u velikoj meri prevazilazi stopu u EU ili OECD zemljama; ii) visoki procenat dugorocne nezaposlenosti i stalno poveanje prosecnog perioda nezaposlenosti; iii) visoki stepen nezaposlenosti kod mladih, koji se cesto kombinuje sa niskim nivoom participacije mladih; iv) visoka stopa nezaposlenosti radnika sa srednjom skolom 112Vidi Riboud i dr. (2002), Haltiwanger i dr. (2003) i OECD, 1994. 99 ili sa nizim stepenom obrazovanja; i v) problem velike regionalne nejednakosti u nezaposlenosti u okviru svake zemlje. 5.4 Trziste rada u Srbiji u periodu pre reformi imalo je karakteristike koje se razlikuju od tipicnog iskustva bivsih socijalistickih ekonomija. Te specificnosti karakteristicne su i za druge ekonomije u bivsoj Jugoslaviji. Tri karakteristike koje se isticu su sledee: prvo, trziste rada oblikovano je nasleenim sistemom "samoupravljanja" u preduzeima. To je vodilo ka jos veem nivou zastite radnih mesta i opste nefleksibilnosti, kao i velikom gomilanju viskova radne snage. Donekle reformisano zakonodavstvo usvojeno 1989. godine dalo je poslodavcima formalno pravo da otpuste radnike. Ipak, ova izmena imala je ograniceni uticaj na stvarnu fleksibilnost zato sto su procedure otpustanja ostale kompleksne i skupe (u skladu sa Zakonom o radnim odnosima iz 1996. godine minimalna otpremnina bila je izuzetno visoka i iznosila je 24 mesecne plate), a preduzea su imala obaveze koje u trzisnim ekonomijama obavljaju trzista rada i socijalni fondovi. Tokom perioda UN sankcija (posebno tokom prve polovine devedesetih), dekret vlade je cak zabranjivao otpustanje radnika. Drugo, dok su se mnoge druge socijalisticke zemlje drzale politike pune zaposlenosti u okviru centralnog planiranja, u bivsoj Jugoslaviji se tokom sezdesetih godina pojavila otvorena nezaposlenost, koja se poveala tokom turbulentne sredine osamdesetih godina. Konacno, neformalno zaposljavanje se mnogo godina tolerisalo od strane vlade zato sto je to bila jedna od kljucnih strategija prezivljavanja tokom devedesetih, sto je dovelo do toga da priblizno jedna treina ukupnog zaposlenja bude u sivoj ekonomiji. 5.5 S obzirom na vaznost funkcionisanja trzista rada za opste ekonomske performanse i u poreenju sa drugim tranzicionim ekonomijama, cilj ovog odeljka je da analizira skorasnje performanse na trzistu rada u Srbiji i da identifikuje mere koje e poboljsati njegovo funkcionisanje kao sredstva za promovisanje ekonomskog rasta i stvaranje novih radnih mesta. Procena politika trzista rada i performansi predstavlja zahtevan zadatak, posebno u ekonomiji koja prolazi kroz duboke strukturalne promene, zato sto na rezultate trzista rada moze uticati siroki spektar makroekonomskih i strukturalnih mera i spoljnih faktora. Pored toga, s obzirom na to da e koristi reformi trzista rada biti vidljive tek u budunosti i s obzirom da je Srbija uvela veinu tih mera tek nedavno (od 2001), njihov uticaj nije jos uvek vidljiv u potpunosti. Ove faktore treba imati u vidu kada se razmatraju nedavne mere i performanse trzista rada u Srbiji. B. PERFORMANSE TRZISTA RADA U SRBIJI 5.6 Sledei odeljak daje pregled skorasnjih performansi trzista rada u Srbiji uz opsezno poreenje sa susednim zemljama, kao i prosekom zemalja Evropske Unije i OECD zemljama. Ovo obuhvata diskusije o nivoima i strukturama ucesa, zaposljavanja i nezaposlenosti, velicini neformalnog sektora i dinamici kretanja plata. Veina analiza se bazira na podacima iz Ankete o radnoj snazi (LFS) i Anketi o zivotnom standardu stanovnistva (LSMS) ­ imajui u vidu mnoge nedostatke raspolozivih podataka iz Nacionalne sluzbe za zaposljavanje (Zavod za trziste rada). LFS se bazira na meunarodnim standardima i preporukama, sto omoguava poreenje sa razlicitim drzavama. Ipak, za podatke koji nisu mogli da se dobiju iz LFS, korisena je LSMS, koja se unekoliko razlikuje u odnosu na LFS, sto je kasnije i analizirano. 100 Participacija i zaposlenost 5.7 Registrovana stopa udela radne snage u ukupnom stanovnistvu u Srbiji (stopa participacije) malo se smanjila od 2000. godine, ali je i dalje relativno visoka. Ovaj pokazatelj ponude radne snage je nekoliko procenata vei od proseka u zemljama centralne i istocne Evrope, ali nesto nizi od proseka u EU (EU15) i OECD. Ova poslednja razlika je skoro u potpunosti uslovljena nivoom participacije mladih (15-24 godine starosti) koji je oko 15 procenata nizi nego u EU ili OECD zemljama (vidi Tabelu 5.1). U poreenju sa zemljama centralne i istocne Evrope, stopa participacije u Srbiji prevazilazi onu u Sloveniji, Poljskoj, Maarskoj, Bugarskoj i Makedoniji, ali je niza u poreenju sa Ceskom, Slovackom i Estonijom. Tabela 5.1 Stope participacije i zaposlenosti, po starosti i polu (2002) Pol Stopa participacije Stopa zaposlenosti Starost Srbija Bugarska Maarska Slovacka OECD EU Srbija Bugarska Maarska Slovacka OECD EU Ukupno 15 - 64 67.5 61.9 60.1 69.9 69.9 69.7 60.0 50.6 56.6 56.8 65.1 64.3 15 - 24 35.8 30.9 34.4 43.4 50.3 47.7 22.0 19.4 30.1 27.0 43.7 40.6 25 - 54 84.3 80.7 76.9 88.6 80.3 82.8 76.7 67.6 72.9 75.0 75.5 77.2 55 - 64 44.8 31.8 27.5 26.9 51.9 42.8 43.3 27.0 26.6 22.8 49.4 40.1 Muski 15 - 64 76.2 66.4 67.7 76.7 80.4 78.4 69.3 53.7 63.5 62.4 75.0 72.8 15 - 24 40.1 34.1 37.8 47.5 55.1 51.3 26.1 20.4 32.9 28.7 47.6 43.7 25 - 54 92.6 83.0 84.3 93.4 92.2 92.4 86.5 69.0 79.7 79.5 87.0 86.8 55 - 64 60.4 43.7 38.2 46.3 63.8 53.4 58.0 37.0 36.7 39.1 60.4 50.1 Zenski 15 - 64 58.7 57.5 52.9 63.2 59.6 60.9 50.6 47.5 50.0 51.4 55.4 55.6 15 - 24 31.2 27.6 30.9 39.2 45.5 44.1 17.7 18.4 27.3 25.3 39.8 37.4 25 - 54 76.2 78.4 69.5 83.9 68.6 73.2 67.1 66.1 66.1 70.6 64.1 67.4 55 - 64 29.2 21.5 18.9 11.1 40.6 32.5 28.6 18.2 18.5 9.5 38.9 30.5 Izvor: LFS, 2002 Srbija; Zaposlenost u Evropi, 2003 ­ EC; Pregled zaposlenosti, 2003 ­ OECD. 5.8 Stopa zaposlenosti u Srbiji malo se smanjila u poslednjih nekoliko godina, ali ostaje iznad proseka za zemlje centralne i istocne Evrope i blizu je nivoa boljih tranzicionih ekonomija. Tacnije receno, iznad je nivoa Maarske, Poljske, Makedonije ili Slovacke, ali niza u poreenju sa postojeim nivoom u Sloveniji, Estoniji i Ceskoj. Isto tako, zaposlenost je ispod prosecnih nivoa u EU-15 i OECD (gde se zaposlenost i poveava tokom vremena). Jedan od razloga za relativno visoki nivo zaposlenosti je i to sto deluje da je jos uvek visok nivo skrivene nezaposlenosti (tj. prividne zaposlenosti) u drustvenim preduzeima. Kako neki ispitanici vide sebe kao zaposlene dok u stvarnosti predstavljaju visak radne snage u svojim preduzeima, dobijeni podaci mogu da precene zvanicnu stopu zaposlenosti. Ovaj faktor istaknut je u nedavnom Istrazivanju produktivnosti i investicione klime (PICS),113 koje pokazuje da samo 25 procenata ispitanih preduzea ima optimalan nivo broja zaposlenih. Kao sto se ocekuje, situacija se pogorsava u drustvenim preduzeima, od kojih skoro 80 procenata ima problema sa viskom 113Svetska banka, 2003 b. 101 radne snage, sto ukazuje na cinjenicu da bi zvanicna zaposlenost mogla da se smanji kada intenzivnije restrukturiranje preduzea pretvori prikrivenu nezaposlenost u otvorenu. 5.9 Kao i u veini zemalja centralne i istocne Evrope, obnavljanje ekonomskog rasta nije dalo za rezultat istovremeno poveanje zaposlenosti, odrazavajui gomilanje viskova radne snage. Kao sto je prikazano na Slici 5.1, kada je proizvodnja u zemljama centralne i istocne Evrope pocela da se obnavlja, zaposlenost je nekoliko godina stagnirala i tek nedavno pocela da se polako poveava. U zemljama jugoistocne Evrope, ukljucujui i Srbiju, zaposlenost nastavlja da se smanjuje cak i nakon sto je u ovoj dekadi proizvodnja pocela da se oporavlja. CEE zemlje su takoe imale manje nivoe promena, kako u proizvodnji, tako i u zaposlenosti (posebno, manje smanjenje proizvodnje), dok Srbija i druge zemlje jugoistocne Evrope imaju tendenciju mnogo veeg smanjenja proizvodnje sa sporijim oporavkom nakon toga u poreenju sa CEE zemljama. Grafikon 5.1 Kretanje zaposlenosti i Grafikon 5.2 Kretanje stopa zaposlenosti, proizvodnje,a 1989-2003 1989-2003 120 70 Zaposlenost u CIE Zaposlenost u Srbiji Srbija Maarska Autput CIE Autput Srbije Bugarska Slovacka Republika 100 65 Hrvatska 80 60 60 55 40 50 20 45 0 40 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 00 01 02 03 1998 1999 2000 2001 2002 a: (1989=100). Izvori: ECA Regionalna baza podataka ­ WB; Ekonomski pregled Evrope, UNECE; Zaposlenost u Evropi ­ EC; LFS ­ Srbija. 5.10 Mladi (posebno mlade zene) imaju najnize stope participacije i zaposlenosti. Te stope su mnogo nize nego za iste grupe u zemljama EU, OECD i uspesnim tranzicionim ekonomijama. Stopa zaposlenosti mladih u Srbiji je 22 procenta, sto je samo polovina proseka OECD-a koji iznosi 43.7 procenta. Stopa participacije mladih u Srbiji je oko 15 procentnih poena ispod OECD proseka. Ove razlike jos su izrazenije kod mladih zena, cija je stopa zaposlenosti manje od polovine proseka u zemljama OECD-a ili EU. S druge strane, cini se da starije grupe imaju stepen participacije i zaposlenosti iznad proseka za zemlje u tranziciji, sto verovatno ukazuje na kasnjenje u restrukturiranju proizvodnog sektora. 5.11 Jedna od najupadljivijih i najvaznijih karakteristika trzista rada u Srbiji je veoma veliko ucese zaposlenosti u neformalnom sektoru (Tabela 5.2). Iako je neformalni sektor postojao i u periodu socijalizma, postao je mnogo vidljiviji tokom devedesetih i nastavio je da raste tokom prvih godina tranzicije. Procena na osnovu LSMS-a ukazuju da je neformalna zaposlenost iznosila 31 odnosno 35 procenata ukupne zaposlenosti u 2002 i 2003. godini. Srbija, gde je najvisi opseg neformalne zaposlenosti 37 procenta u centralnoj Srbiji, ima jedan od najveih ucesa nezvanicne zaposlenosti u Evropi, odmah posle Bosne i Hercegovine. 102 Tabela 5.2 Srbija: Registrovana i neformalna zaposlenost po regionima, 2002 (u procentima) Srbija Beograd Centralna Vojvodina Srbija Ukupna zaposlenost 100.0 100.0 100.0 100.0 Registrovana zaposlenost 69.4 79.1 64.4 71.7 Neformalna zaposlenost 30.6 20.9 35.6 28.3 Izvor: LSMS 2002. 5.12 Fleksibilni oblici zaposljavanja (poslovi sa nepunim radnim vremenom i na odreeno vreme) su skoro potpuno odsutni u zvanicnom sektoru u Srbiji. U 2002. godini, poslovi sa skraenim radnim vremenom bili su prisutni sa samo 1 procentom u ukupnoj zaposlenosti. Za razliku od toga, zaposljavanje sa nepunim radnim vremenom predstavlja 18 odnosno 15 procenata ukupne zaposlenosti u EU i OECD zemljama. Dok nizak nivo zaposlenosti sa nepunim radnim vremenom predstavlja karakteristiku mnogih tranzicionih ekonomija (ta stopa je bila samo 1.9 procenata u Slovackoj, 3.6 procenata u Maarskoj i 2.5 procenta u Bugarskoj), taj nivo u Srbiji je izrazito nizak. Slicna situacija je i sa radom na odreeno vreme ili privremenim zaposlenjem koji su poprilicno beznacajni i cine samo 5 procenata ukupne zaposlenosti u 2002. Poslovi sa nepunim radnim vremenom bili su jedan od kljucnih faktora u poveanju stope zaposlenosti i participacije u nekim OECD zemljama tokom nekoliko prethodnih decenija. Ti fleksibilni oblici zaposljavanja mogu biti posebno vazni u poboljsanju mogunosti zaposljavanja za zene i mlade, koji predstavljaju najmanje zaposlenu grupu u Srbiji, kao i za formalizaciju postojee zaposlenosti. 5.13 Udeo samo-zaposlenih u ukupnoj ne-poljoprivrednoj zaposlenosti u Srbiji je jedan od najnizih u zemljama CEE i JIE. Ovaj odnos je u Srbiji oko 5 procenata, u poreenju sa 10 procenata koliko iznosi u Sloveniji, Maarskoj, Poljskoj i Ceskoj i oko 14 procenata u OECD i EU-15. Ovo ukazuje na spor napredak u aktivnostima samo-zaposljavanja u poreenju sa naprednim tranzicionim ekonomijama centralne Evrope, gde su takve aktivnosti imale vaznu ulogu tokom tranzicije (Dutz i drugi, (2001)). Relativno nizak udeo zaposlenosti u malim i srednjim preduzeima, koji je iznosio 29 procenata u 2000. godini, takoe potvruje nezadovoljavajue performanse u ovoj oblasti.114 5.14 Dok je poslednjih godina prisutno znacajno preusmeravanje zaposlenosti sa drzavnog na privatni sektor, ukupna zaposlenost u privatnom sektoru ostaje niska. Prema podacima iz LFS-a, zaposlenost u privatnom ne-poljoprivrednom sektoru se poveala za 21 procenat od 2000. do 2002. godine, dok je njegov udeo u ukupnoj zaposlenosti porastao sa 24 procenta koliko je iznosio 2000. na 29 procenata u 2002., zadrzavsi drzavni sektor kao dominantnog poslodavca. Ovaj trend pre odrazava privatizaciju drustvenih preduzea nego stvaranje novih radnih mesta u novom privatnom sektoru, sto verovatno pokazuje i dalje nepovoljnu poslovnu klimu (prvenstveno zbog prepreka za osnivanje malih preduzea), i relativno spor proces privatizacije velikih drzavnih i javnih preduzea. 114Ovaj udeo je i dalje meu najnizim, cak iako uzmemo u obzir mala preduzea koja rade u neformalnom sektoru (Krsti, 2002). 103 Nezaposlenost 5.15 Suprotno mnogim zemljama u tranziciji u kojima su zvanicne (registrovane) stope nezaposlenosti obicno potcenjene,115 podaci u Srbiji precenjuju zvanicnu stopu nezaposlenosti. Razliciti podsticaji nagone veinu nezaposlenih da se prijave kod Nacionalne sluzbe za zaposljavanje (bivsi Zavod za trziste rada). Naknada za nezaposlene nije glavni razlog za prijavljivanje, zato sto samo oko 6 procenata prijavljenih nezaposlenih zaista prima naknade. Pored toga, isplata naknada kasni oko sest meseci. Stimulans za prijavljivanje dolazi od cinjenice da prijavljeni nezaposleni mogu da se kvalifikuju za siroki dijapazon razlicitih drugih beneficija, kao sto su: zdravstveno i penziono osiguranje, socijalna pomo, subvencionirani decji dodatak, subvencionirani prevoz, kao i pristup razlicitim programima aktivnih politika zaposljavanja116. Okvir 5.1 pruza detaljniji opis razlika izmeu dva glavna zvanicna pokazatelja nezaposlenosti. Okvir 5.1 Zvanicna stopa nezaposlenosti i stopa nezaposlenosti MOR-a Prema LFS podacima, stopa nezaposlenosti u Srbiji u 2002. godini bila je 11 procenata, dok je zvanicna stopa nezaposlenosti bila oko 29 procenta. Glavni izvor ove razlike proizlazi iz razlicitih izvora podataka i razlicitih definicija statusa radne snage koji su koriseni u definisanju stope nezaposlenosti. LFS koristi standardne definicije Meunarodne Organizacije Rada (MOR) gde se neko moze definisati kao nezaposlen ako su sledei uslovi zajedno ispunjeni: (i) osoba koja nema posao; (ii) osoba koja aktivno trazi zaposlenje; i (iii) osoba koja je na raspolaganju za posao.117 Zvanicna stopa nezaposlenosti zasniva se na prijavljenom broju nezaposlenih u Nacionalnoj sluzbi za zaposljavanje (tj. Zavodu za trziste rada). Registrovani podaci o nezaposlenosti ne zadovoljavaju obavezno sve uslove. Na primer, neki pojedinci mogu se prijaviti da bi imali pristup razlicitim vrstama beneficija koje Nacionalna sluzba za zaposljavanje pruza (posebno zdravstvenom osiguranju), iako u stvarnosti imaju posao u sivoj ekonomiji i, kao rezultat toga, ne traze aktivno posao. Jos jedan razlog je da je u odreenim situacijama prijava na Zavod za trziste rada potrebna za dobijanje novog zaposlenja (na primer, diplomci moraju prvo da se prijave iako su ve nasli posao). Na taj nacin, registrovani podaci precenjuju stvarni nivo nezaposlenosti u Srbiji. Druga razlika izmeu zvanicne stope i stope nezaposlenosti MOR-a je i razlika u broju zaposlenih. Zvanicna stopa nezaposlenosti bazira se na broju zaposlenih procenjenoj od strane Zavoda za statistiku, sto ne pokriva zemljoradnike, zaposlene sa skraenim radnim vremenom i sezonske radnike. Pored toga, razlika izmeu ova dva podatka uzrokovana je velikim neformalnim sektorom. Na ovaj nacin, zaposlenost na osnovu LFS-a deluje mnogo vea zato sto pokriva sve ove kategorije zaposlenosti. Stopa zaposlenosti MOR-a ne samo da pruza precizniju sliku situacije na trzistu rada, ve ju je i mogue porediti na meunarodnom nivou.. 5.16 Nezaposlenost u Srbiji postojano raste od pocetka reformi krajem 2000. godine, ali ostaje na relativno niskom nivou u poreenju sa mnogim drugim tranzicionim ekonomijama. Stopa nezaposlenosti zasnovana na LFS pomalo se poveala sa 9.6 procenta u 2000. na 11.1 procenata u 2002.118 Na osnovu preliminarnih podataka iz LFS za 2003. godinu, deluje da se ovo poveanje odrzalo i u 2003. Iako je stopa nezaposlenosti u Srbiji prilicno prosecna za tranzicione ekonomije, iznad je nivoa naprednih ekonomija kao sto su Maarska, Slovenija i Ceska i, takoe, iznad nivoa za OECD i EU zemlje (vidi: Tabela 5.4). Ovako dobijena stopa nezaposlenosti je verovatno nesto potcenjena, zato sto ne uzima u obzir radnike koji su 115Vidi EBRD (2000). 116Poslednja izmena zakonodavstva koja se odnosi na mere zaposljavanja i osiguranje u slucaju nezaposlenosti (uvedene 2003. godine) smanjile su opseg i velicinu naknada za nezaposlene. 117Trei uslov nije korisen u studiji zato sto informacija nije raspoloziva u okviru LFS-a. 118Za ove analize procenili smo stopu nezaposlenosti u Srbiji koristei striktne definicije MOR-a, sto je donelo izvesne razlike u odnosu na podatke koje je Zavod za statistiku objavio. Ponovna klasifikacija podataka uraena je da bi se u grupu zaposlenih uracunale odreene grupe koje Zavod za statistiku obicno racuna kao nezaposlene ili neaktivne. Vise o ovoj temi moze se nai u Svetska banka, 2003c. 104 visak u svojim preduzeima, ali koji sebe vide kao zaposlene i tako su se izjasnili u Anketi. Situacija e se promeniti kada ubrzano restrukturiranje pretvori prikrivenu u otvorenu nezaposlenost. Tabela 5.3 Stopa nezaposlenosti, po starosti i polu, 2002 Pol Stopa nezaposlenosti Starost Srbija Bugarska Maarska Slovacka OECD EU Ukupno 15 to 64 11.1 18.1 5.6 18.6 6.9 7.7 15 to 24 38.4 35.5 11.9 37.3 13.1 15.1 25 to 54 9.1 n.a. n.a. n.a. 6.0 n.a. 55 to 64 3.3 n.a. n.a. n.a. 4.9 n.a. Muski 15 to 64 9.0 18.7 6.0 18.4 6.7 6.9 15 to 24 35.0 39.0 12.6 38.3 13.5 14.8 25 to 54 6.7 n.a. n.a. n.a. 5.6 n.a. 55 to 64 4.0 n.a. n.a. n.a. 5.3 n.a. Zenski 15 to 64 13.8 17.4 5.1 18.8 7.2 8.7 15 to 24 43.1 31.4 11.0 36.1 12.7 15.5 25 to 54 12.0 n.a. n.a. n.a. 6.4 n.a. 55 to 64 1.8 n.a. n.a. n.a. 4.2 n.a. Izvor: LFS, 2002 Srbija; Zaposlenost u Evropi, 2003 ­ EC; Pregled zaposlenosti, 2003 ­ OECD. 5.17 Kao i u drugim zemljama centralne i istocne Evrope, nezaposlenost najvise pogaa mlade. Stopa nezaposlenosti mladih izmeu 15 i 24 godina starosti je skoro tri puta vea od prosecne stope u OECD zemljama za istu starosnu grupu. Dok je u Srbiji ukupna stopa nezaposlenosti niza nego u odabranim tranzicionim ekonomijama (Bugarska i Slovacka republika), stopa nezaposlenosti mladih je nekoliko procentualnih poena vea. Ova razlika je cak i vea kod mladih zena. Stopa nezaposlenosti mladih u Srbiji je 3.5 puta ukupne stope nezaposlenosti, u poreenju sa oko 2.0 u OECD i EU zemljama. Tabela 5.4 Stopa nezaposlenosti u Srbiji i odabranim tranzicionim ekonomijamaa, OECD i EU, 1995-2002 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 Bugarska 15.7 13.5 13.7 12.2 14.1 16.4 19.2 18.1 Hrvatska ... 10.0 9.9 11.4 13.6 16.1 15.8 14.8 Maarska 10.2 9.6 9.0 8.4 6.9 6.3 5.6 5.6 Srbija 10.7 10.4 10.3 10.5 9.5 9.6 10.0 11.1 Slovacka 13.1 11.3 11.8 12.5 16.7 18.7 19.4 18.6 OECD 7.3 7.2 7.0 6.9 6.7 6.3 6.5 6.9 EU 10.1 10.2 10.0 9.4 8.7 7.8 7.4 7.7 Izvor: LFS, 2002 Srbija; Zaposlenost u Evropi, 2003 ­ EC; Pregled zaposlenosti, 2003 ­ OECD. 5.18 Nezaposlenost je koncentrisana meu pojedincima sa osnovnim i srednjim obrazovanjem (Tabela 5.5). Stopa nezaposlenosti za pojedince sa zavrsenom srednjom skolom 105 (13.5 procenta), je preko dva puta nivo onih za fakultetskom diplomom (5.9 procenta). Ovo je jos upecatljivije zbog cinjenice da osobe sa zavrsenom srednjom skolom cine oko dve treine radne snage. Za razliku od toga, oni koji imaju manje od zavrsene osnovne skole, imaju i najnizu stopu nezaposlenosti (2.9 procenta) i njihov udeo u ukupnoj stopi nezaposlenosti je nizak (manje od 2 procenta). Jedan od moguih razloga jeste sto ove osobe pre prihvataju zaposlenja i veinom su zaposleni na "fizickim" poslovima na graevinama ili seoskim imanjima. Tabela 5.5 Nezaposlenost prema stepenu obrazovanja 2002 (u procentima) Stopa Ucese u Ucese u nezaposlenosti nezaposlenosti zaposlenosti Ukupno 11.1 100.0 100.0 Manje od osnovnog 2.9 1.9 8.1 Zavrseno osnovno 10.1 19.9 22.2 Srednja strucna sprema 13.5 69.1 55.2 Visa strucna sprema 8.9 4.8 6.1 Fakultetsko obrazovanje 5.9 4.2 8.4 Izvor: LFS 2002. 5.19 Struktura nezaposlenih prema prethodnom statusu trzista rada promenila se u poslednje dve godine, sa poveanim, ali i dalje sporim odnosom onih koji su izgubili posao u poreenju sa novim zaposlenima. Nakon sto je ostao stabilan tokom perioda 1996-2000, udeo onih koji ostaju bez posla u ukupnoj nezaposlenosti znacajno se poveao sa 29 procenta u 2000. godini na 43 procenta u 2002. (Tabela 5.6). Ipak, ovo je nize nego u Hrvatskoj (56 procenta [Rutkowski, 2003c] a i znacajno nize nego u naprednim tranzicionim zemljama (na primer, Maarska i Poljska) i u OECD zemljama (oko 75 procenta), sto istice nefleksibilnost trzista rada i spor tempo restrukturiranja u toku prve dve godine tranzicije. Tabela 5.6 Nezaposleni prema istoriji zaposljavanja i razlozima njihove nezaposlenosti, 1996-2002 (u procentima) 1996 2000 2001 2002 Ukupno svi nezaposleni Novo-registrovani 72.0 70.8 59.7 57.1 Oni koji su izgubili posao 28.7 29.2 40.3 42.9 Oni koji su izgubili posao Otpusteni 42.2 56.6 55.3 57.6 Prekid ugovora o privremenom angazovanju 33.1 22.8 19.2 22.2 Dobrovoljni otkazi i drugo 24.7 20.7 25.5 20.2 Izvor: LFS 2002. 5.20 Period trajanja nezaposlenosti se smanjuje, ali ostaje i dalje veoma visok, sa skoro tri cetvrtine nezaposlenih koji traze posao godinu dana ili duze. Dugorocna nezaposlenost predstavlja ozbiljan problem, zato sto mnogi od onih koji cekaju nekoliko godina na posao na 106 kraju postaju neaktivni, sto predstavlja gubitak ljudskih resursa i dodatni teret na socijalne fondove. Ovaj udeo dugorocne u ukupnoj nezaposlenosti je iznosio 84 procenta u 2000. godini i postepeno se smanjivao nakon toga (Tabela 5.7). Srbija se nalazi izmeu zemalja kao sto su Bugarska (64 procenta) i Hrvatska (56 procenata) sa nizim udelom, i Makedonije sa najveim segmentom dugorocne nezaposlenosti (80 procenata).119 Odgovarajui OECD prosek je oko 30 procenata, sto ukazuje na mnogo nefleksibilnije trziste rada za nova zaposljavanja u Srbiji u poreenju sa OECD zemljama. Tabela 5.7 Razvoj stope nezaposlenosti i dugorocne nezaposlenosti, 1995-2002 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 Stopa nezaposlenosti 10.7 10.4 10.3 10.5 9.5 9.6 10.0 11.1 Ucese dugorocno nezaposlenih 75.0 77.5 76.6 77.7 80.1 83.9 70.4 71.5 Izvor: LFS 1995-2002. 5.21 U 2002. godini, prosecni period trajanja nezaposlenosti bio je 47 meseci (Tabela 5.8). Tri grupe su bile najvise pogoene: zene, sredovecni i ljudi sa nizim nivoom obrazovanja. Vea je verovatnoa da zene budu dugorocno nezaposlene i imaju duzi period nezaposlenosti u odnosu na muskarce, uprkos njihovom visem nivou obrazovanja. Odraslima je potrebno preko dva puta duze da pronau zaposlenje nego mladima (59.7 meseci u poreenju sa 4 meseca koliko je potrebno mladima). Radnici koji imaju manje od zavrsenog osnovnog obrazovanja imaju tendenciju da budu nezaposleni preko dva puta duze nego oni sa zavrsenim fakultetom, koji u proseku nalaze posao za 33 meseca. Dugo prosecno trajanje nezaposlenosti za veinu radnika ukazuje na ukupnu nezaposlenost u stagnaciji u Srbiji.120 Tabela 5. 8 Srbija: Period trajanja nezaposlenosti prema pojedinacnim karakteristikama, 2002 Prosek Medijana Ukupno 46.8 26 Pol Muski 35.3 23 Zenski 56.5 36 Starosne grupe 15-24 24.0 18 25-54 59.7 42 55-64 31.3 20 Obrazovanje Nize od osnovnog 69.1 60 Zavrseno osnovno 48.0 25 Srednja strucna sprema 46.2 28 Visa strucna sprema 52.4 28 Fakultetsko obrazovanje 32.9 13 119Vidi Rutkowski 2003a, 2003b, 2003c. 120Glavna nepovoljnost LFS podataka o nezaposlenosti predstavlja cinjenica da LFS podaci ne predstavlja panel, tako da nije mogue pratiti iste pojedince tokom vremena i ispitati promene u njihovom statusu na trzistu rada. To se radi koristei panel (LSMS 2002-2003). 107 Izvor: LFS 2002. 5.22 Dok se cini da je stopa nezaposlenosti slicna u gradskim i seoskim oblastima, ona prilicno varira po regionima (Tabela 5.9). Iznenaujue je da Vojvodina, koja predstavlja najrazvijeniji i najbogatiji deo Srbije, ima najvisu stopu nezaposlenosti i to 15.2 procenat. Druge dve regije imaju mnogo nizu stopu, posebno Beograd sa 6.4 procenta i centralna Srbija sa 10.5 procenata. Dva faktora koja bi mogla biti uzrok ovoj pojavi su: (i) veliko prisustvo izbeglica kod kojih postoji vea verovatnoa da su nezaposleni (58 procenata ukupnog broja izbeglica lociran je u Vojvodini); i (ii) brzi tempo restrukturiranja (43 procenta ukupnog broja otpustenih u procesu restrukturiranja je iz Vojvodine). Ovaj podatak moze ukazivati na to da kada se proces restrukturiranja bude ubrzao na teritoriji cele zemlje, ukupna nezaposlenost se moze znacajno poveati, verovatno na nivo iznad ovoga koji je trenutno u Vojvodini. Tabela 5.9 Stopa nezaposlenosti po lokaciji / regionu (u procentima) Stopa nezaposlenosti Gradovi 11.4 Ostalo 10.7 Regioni Beograd 6.4 Centralna Srbija 10.5 Vojvodina 15.2 Izvor: LFS 2002. Dinamika kretanja zarada 5.23 Usklaivanje na trzistu rada sa smanjenjem proizvodnje tokom devedesetih desio se u formi nizih stvarnih zarada, uz relativno male promene u participaciji i zaposljavanju radne snage. Jedan dobar prikaz ovog usklaivanja je iz 1999. godine, kada su se stvarni BDP i stvarne zarade smanjile za 18 procenata odnosno 21 procenat, respektivno, dok se stopa nezaposlenosti poveala za samo 1 procenat. Istovremeno, stopa ucesa radne snage u ukupnom stanovnistvu poveala se sa 68.1 procenta koliko je iznosila u 1998. na 69.4 u 1999. Takav rezultat odrazava nastavak prethodne prakse u okviru koje je drzava, kao dominantni poslodavac, bila nesklona da otpusta radnike koji su visak. Jos jedan oblik usklaivanja nizim nivoima ekonomskih aktivnosti bilo je neplaanje zarada. Neke procene za 2003. godine pokazuju da preko 120.000 zaposlenih nije primalo plate ili su ih primali, ali uz velika kasnjenja, koja su nekada dostizala i nekoliko godina. 5.24 Ovaj model drasticno se promenio sa pocetkom reformi krajem 2000. godine, nakon cega se registrovani rast stvarnih zarada poveao znatno iznad rasta stvarnog BDP i rasta produktivnosti (Slika 5.3)121. Smanjenjem traznje za radnom snagom, ovo je moglo doprineti primeenom poveanju nezaposlenosti, (tj. da su poveanja plata bila umerenija, rast bi mogao dati i bolje rezultate u zaposljavanju). Mereno u evrima, prosecna neto mesecna zarada znacajno 121Trend porasta stvarnih zarada takoe odrazava poveanje pokrivenosti (u smislu vise zaposlenih) i opsega (ukljucenje toplog obroka, prevoza, itd.) podataka o zaradama. 108 je porasla ­ sa oko 60 evra na pocetku 2001. na oko 180 evra pocetkom 2004. Ovo nije odrazavalo samo rast stvarnih zarada, ve i stvarni porast dinara tokom istog perioda. Kao sto je prikazano na Slici 5.10, Grafikon 5.3 Kretanje BDP-a, produktivnosti i prosecna vrednost mesecne zarade zarada, 1999-2003 izrazena u evrima je sada znacajno iznad nivoa susedne Rumunije i 60 Bugarske. Ovo bi moglo da ugrozi 50 konkurentnost srpske privrede i 40 podriva njenu sposobnost da privuce 30 potrebne strane investicije. S druge strane, poveanje zarada na relativno 20 visok nivo predstavlja fenomen koji 10 5.0 5.5 4.0 3.0 je prisutan u veini bivsih 0 jugoslovenskih republika (podaci za -10 Makedoniju i Hrvatsku prikazani su Real GDP growth Productivity growth -20 Growth rate of real net wages u Tabeli 5.10), i verovatno -18.0 odrazavaju zajednicko naslee -30 1999 2000 2001 2002 2003 institucija i praksi trzista rada iz bivse SFRJ, kao i visok nivo Izvor: MMF i Republicki Zavod za statistiku prosecnih plata (preko US$500 mesecno) pocetkom devedesetih. Tabela 5.10 Neto i bruto prosecne zarade u evrima; 2003 Bugarska Rumunija BJR Srbija, Srbija, Srbija, Makedonija Hrvatska 2001 2002 2003 Neto zarade 115.1 129.6 193.6 520.9 98.3 151.8 176.2 Bruto zarade 145.2 179.4 326.7 742.9 146.4 218.8 255.0 Izvor: Zavod za statistiku, iznosi u evrima racunati su po zvanicnom deviznom kursu objavljenom od strane centralnih banaka. Tokovi radne snage 5.25 Kompletno trziste rada, ukljucujui i zvanicni i nezvanicni sektor, pokazuje relativno dobru fleksibilnost, ako se meri tokovima izmeu zaposlenosti, nezaposlenosti i neaktivnosti.122 Ova relativno dobra prosecna performansa je prvenstveno rezultat veoma fleksibilnog neformalnog sektora, koje obuhvata oko jedne treine ukupne zaposlenosti. Neformalni sektor stvara veinu kretanja ­ apsorbuje radnike koji su visak, daje posao onima koji su prethodno bili neaktivni, pokazuje visoku mogunost gubitka zaposlenja i pruza fleksibilne oblike zaposlenja. Samo 63 procenta zaposlenih u neformalnom sektoru je zadrzalo isti status godinu dana kasnije, u poreenju sa 82 procenata u formalnom sektoru. Neformalni sektor nije samo fleksibilniji, ve su i godisnja kretanja izmeu formalnog i neformalnog sektora znacajna. Meu radnicima iz formalnog sektora koji su ostali zaposleni u 2003. godini, oko 18 procenata bilo je apsorbovano od strane neformalnog sektora. Suprotno tome, preko jedne treine radnika u neformalnom sektoru je bilo integrisano u formalni sektor u periodu od godinu dana. 122Kretanja radne snage su analizirana koristei LSMS podatke na istim pojedincima za 2002 i 2003. Kako se jedne godine kretanja izmeu razlicitih statusa radne snage ne mogu dobiti korisenjem gore navedenih podataka, stvarna kretanja radne snage u periodu od godinu dana su potcenjena. 109 5.26 Mogunost pronalazenja zaposlenja u Srbiji je relativno velika prema standardima tranzicionih ekonomija.123 Prema podacima LSMS, skoro jedna polovina nezaposlenih pronasla je posao u periodu od godinu dana. 124 Ovaj odnos je vei nego u Rusiji, Poljskoj i Ceskoj, svim zemljama sa relativno visokim kretanjem iz nezaposlenosti ka zaposlenju meu tranzicionim ekonomijama. Ipak, preko jedne polovine prethodno nezaposlenih koji su nasli posao u periodu od godinu dana, rade u neformalnom sektoru. Jos jedna vazna karakteristika je da je prelazak sa posla na posao znacajan u Srbiji, zato sto 9 procenata radnika promeni posao u toku godine dana. Ovaj procenat je vei nego u Rusiji, Poljskoj i Litvaniji, gde on iznosi izmeu 4 i 6 procenata zaposlenih. Mladi (posebno oni bez prethodnog radnog iskustva) i oni sa nizim stepenom obrazovanja, imaju najmanje sanse da pronau zaposlenje. Kretanja iz neaktivnosti u zaposlenje su visoka, iako veina njih jesu kretanja koja apsorbuje neformalni sektor Tabela 5.11 Srbija: Mogunost promene posla prema starosti, obrazovanju i vrsti zaposlenja, 2003 (procenti stanovnistva u 2002) 2003 Zaposleni u 2002 Zaposleni Nezaposleni Van radne snage Ukupno svi zaposleni 81.8 3.3 14.9 Starost 15-29 76.1 8.3 15.6 30-45 89.8 3.6 6.5 46+ 77.2 1.4 21.4 Obrazovanje Nize od osnovnog 64.3 0.4 35.3 Osnovno 77.8 3.5 18.7 Srednje 85.6 4.0 10.4 Vise/Visoko 90.5 3.1 6.4 Tip vlasnistva poslodavca Ne-privatni 91.2 2.6 6.2 Privatni 73.1 4.0 22.8 Vrsta zaposlenja Formalno 86.3 2.8 11.0 Neformalno 71.1 4.7 24.2 Izvor: LSMS 2002 i 2003. 5.27 Mogunost ostajanja bez posla je relativno mala u poreenju sa zemljama u tranziciji i OECD zemljama, ali kod mladih i osoba sa niskim nivoom obrazovanja postoji i najvei rizik ostajanja bez pola. Oko 3 procenta radnika u Srbiji koji su 2002. bili zaposleni postali su u 2003. godini nezaposleni. To je ista stopa koju je tokom devedesetih imala Poljska, a 123Videti: OECD, 2003. 124Postoje odreene razlike izmeu podataka LFS-a i LSMS-a. Na primer, udeo dugorocne nezaposlenosti se razlikuje. Oko jedne cetvrtine nezaposlenih su bili dugorocno nezaposleni u 2003 prema podacima LSMS, dok je ovaj udeo prema LFS podacima iz 2002. bio preko dve treine. Postoje dva mogua objasnjenja za ovakvo odstupanje. Kao prvo, LFS podaci mogu da precene odnos dugorocne nezaposlenosti u ukupnoj nezaposlenosti. Kada su bili upitani o trajanju njihovog trazenja zaposlenja, ispitanici su mali tendenciju da zanemare kratke periode zaposlenja (na primer, povremeno zaposlenje, na odreeni period i/ili neformalne poslove). Takoe mogu ignorisati periode kada nisu aktivno trazili posao ili nisu bili na raspolaganju za zaposlenje. 110 Rusija pocetkom devedesetih (Bell, 2001), i u skladu je s prosekom EU zemalja.125 Za mlade radnike (ispod 30 godina starosti) preko dva puta vea je mogunost da postanu nezaposleni nego sredovecni radnici. Radnici sa zavrsenom samo osnovnom ili srednjom skolom imaju najvise mogunosti da postanu nezaposleni, sto je karakteristika primeena i u drugim tranzicionim i trzisnim ekonomijama. 5.28 Ipak, deo ovog niskog rizika od ostajanja bez posla odrazava znacajno kretanje ka neaktivnosti. Oko 15 procenata onih koji su bili zaposleni postali su neaktivni godinu dana kasnije. To moze da ukaze na efekat "obeshrabrenih radnika". Vise od jedne cetvrtine nezaposlenih (26.9 procenata u 2002.) povukla se sa trzista rada nakon godinu dana. Ova cinjenica moze takoe da ukazuje na malu mogunost plasiranja na trzistu rada onih vestina i znanja koje imaju oni ostaju bez posla u procesu restrukturiranja (na primer, stariji radnici koji su visak u drustvenim preduzeima odlaze direktno u penziju). Tabela 5.12 Verovatnoe promene posla prema starosti i obrazovanju (procenti stanovnistva u 2002) 2003 2002 Zaposleni Nezaposleni Van radne snage Nezaposleni 47.7 25.4 26.9 Starost 15-29 43.7 27.7 28.6 30-45 55.0 22.9 22.1 46+ 49.4 21.1 29.5 Obrazovanje Nize od osnovnog 27.3 12.7 60.0 Osnovno 46.0 24.6 29.4 Srednje 48.3 25.9 25.9 Vise/Visoko 51.6 27.2 21.2 Izvor: LSMS 2002 i 2003. Rezime karakteristika trzista rada 5.29 Gore pomenute analize pokazuju da trziste rada u Srbiji poseduje veinu tipicnih karakteristika za tranzicione ekonomije. To ukljucuje poveanje nezaposlenosti u pocetnim godinama tranzicije, veliku rasprostranjenost dugorocne nezaposlenosti, visoki stepen nezaposlenosti meu mladima i onima sa srednjom skolom ili nizim stepenom obrazovanja i problem velike regionalne nejednakosti u zaposlenosti. Izgleda da trziste rada u Srbiji ima relativno dobar ukupan nivo fleksibilnosti meren kretanjima izmeu zaposlenosti, nezaposlenosti i neaktivnosti. Ipak, nesrazmeran udeo ovih kretanja stvara se u neformalnom sektoru, koji cini jednu treinu ukupne zaposlenosti i ima tendenciju porasta. 125OECD, 2003 - govori o mogunostima promene zaposlenja u EU (u stvari za samo 11 EU zemalja clanica za koje su podaci bili na raspolaganju). Ovaj izvestaj takoe pruza detaljnije podatke o part-time i stalnoj zaposlenosti u EU. Mogunost da part- time zaposleni ostanu bez zaposlenja je 4.7 procenata, dok je analogni podatak za one sa stalnim radnim mestom 2.7 procenta. 111 5.30 Poveanje nezaposlenosti u Srbiji je danas znatno ublazeno u poreenju sa drugim tranzicionim ekonomijama. Cini se da je ovaj fenomen vezan za spor proces restrukturiranja preduzea. Iskustvo iz drugih zemalja koje su ve napredovale u tranziciji (cak i iz Vojvodine) pokazuju da kada restrukturiranje pocne, kako nivo tako i struktura nezaposlenosti se mogu pogorsati. Istovremeno, Srbija je imala iskustva sa slicnim kvalitativnim trendovima u zaposljavanju, kao i druge ECA zemlje. Mogu oporavak proizvodnje nije dosao sa porastom, ve sa daljim padom zaposlenosti. 5.31 Ova analiza otkriva trziste rada koje je dvojno u nekoliko dimenzija, a najupecatljiviji dualizam je onaj izmeu formalnog i neformalnog sektora. Relativno zadovoljavajue sveobuhvatne performanse trzista rada odrazavaju formalno trziste rada koje u proseku lose funkcionise i koje je relativno nefleksibilno i pruza visoki stepen statutarne zastite pri zaposljavanju i veoma fleksibilno i u porastu neformalno trziste rada koje ne nudi nikakvu sigurnost zaposlenja. Visoki nivoi nezvanicne zaposlenosti ukazuju na cinjenicu da se takva praksa tolerisala tokom devedesetih, kao i utaja poreza, neefikasno ubiranje poreza, itd. Mogunosti da se zaposlenje pronae i izgubi su mnogo vee u nezvanicnom sektoru. Zvanicni sektor (a u okviru njega posebno drustvena preduzea i preduzea privatizovana pre 2000. godine) tek treba u potpunosti da reaguje na fleksibilnije zakonodavstvo usled nepromenjenog upravljanja na nivou preduzea i institucionalnog ponasanja prema trzistu rada. Meutim, ovakva situacija ne predstavlja odrzivo resenje zato sto su preduzea u nezvanicnom sektoru ogranicena u njihovoj mogunosti da se razviju i rastu. Pored toga, zaposleni u nezvanicnom sektoru imaju malu socijalnu sigurnost, ali se finansiraju iz doprinosa plaenih iz formalnog sektora. 5.32 Jos jedna vazna dvojnost je ona izmeu mlaih (starosti 15-24) i starijih radnika. Nizak nivo participacije mladih pokazuje da mladi ljudi i ne traze posao. Ovaj visok prosecni nivo, ali relativno kratko prosecno trajanje, mladih nezaposlenih, sugerise da su mladi ljudi sposobni da pronau neke poslove (verovatno one nizeg kvaliteta ili sezonske poslove), ali ne mogu da se zadrze na njima dugo. To se potvruje primeenom visokom mogunosu ostajanja bez posla. Suprotno tome, stariji radnici imaju visoke stope zvanicne zaposlenosti i participacije, nizi nivo nezaposlenosti, ali i dugacak period nezaposlenosti jednom kada ostanu bez posla. 5.33 Stopa participacije zena i stopa zaposlenosti zena je mnogo niza u poreenju sa muskarcima. Dok je slican model primeen u veini zemalja u tranziciji, u Srbiji je ta razlika vea (iako nekoliko zemalja kao Bugarska, Maarska i Slovacka imaju skoro isto tako velike razlike). Interesantno je da je odnos stope participacije zena i muskaraca (1.3) i dalje ispod OECD proseka (1.35). Nasuprot veini drugih tranzicionih ekonomija i uprkos niskom nivou participacije radne snage, stopa nezaposlenosti za zene u Srbiji je mnogo vea nego za muskarce. Odnos stope nezaposlenosti muskaraca i zena je 1.5, podatak koji se moze porediti samo sa Ceskom, iako nije mnogo vei od 1.3, proseka u EU-15. Nasuprot tome, nekoliko zemalja u tranziciji (Maarska, Rumunija, Estonija i Letonija) imaju vee stope nezaposlenosti za muskarce nego za zene. U Srbiji, vea je verovatnoa da e zene biti dugorocno nezaposlene i postoji tendencija da je period nezaposlenosti duzi kod zena nego kod muskaraca. 5.34 Trziste rada, takoe, pokazuje dvojnost izmeu osoba sa nizim i visim stepenom obrazovanja. Osobe sa visim nivoom obrazovanja imaju nizak nivo nezaposlenosti, imaju veu mogunost da zadrze svoj posao, vee zarade i provode najmanje vremena trazei zaposlenje. Osobe sa srednjom spremom su u tezoj situaciji, vei im je rizik da izgube posao i imaju najvisu 112 stopu nezaposlenosti. I dok je tesko odvojiti podatke za one koji imaju strucne i opste srednje obrazovanje, usko-strucni i prevazieni srednjoskolski obrazovni sistem ogranicava mobilnost radne snage. 5.35 I konacno, relativno fleksibilno trziste rada u privatnom sektoru je u kontrastu sa nefleksibilnim trzistem rada u drzavnom i drustvenom sektoru. Kao i u neformalnom sektoru, privatni sektor stvara veinu kretanja izmeu zaposlenosti i nezaposlenosti (i obrnuto), pruza mnogo vise fleksibilnosti (sto se tice pruzanja poslova na odreeno vreme i part-time poslova), pruza zarade koje su blize povezane sa rezultatima rada i manje je optereenje viskom radne snage. S druge strane, drzavni sektor pruza veu sigurnost zaposlenja, ali na ustrb manje produktivnosti i efikasnosti. Takoe, uloga sindikata je mnogo vea u drzavnom/drustvenom sektoru. Imajui u vidu ove razlike, funkcionisanje opsteg trzista rada e se promeniti s privatizacijom i restrukturiranjem drzavnog/drustvenog sektora, sto e preusmeriti veinu zaposlenih na privatni sektor. 5.36 Pored toga, dok postoji zabrinutost za podatke o zaradama, cini se da se Srbija kree iz usredsreenosti na prvenstveno odrzavanje zaposljavanja kontrolom rasta stvarnih zarada u devedesetim na dozvoljavanje brzeg rasta stvarnih zarada na ustrb rasta zaposlenosti u 2000. To je dovelo do manje jednake raspodele troskova tranzicije izmeu "insajdera" i "autsajdera" i doprinelo ekonomskom rastu koji nije praen rastom zaposlenosti. Poveanjem jedinicne cene rada, ovaj trend takoe unistava konkurentnost Srbije i moze da ugrozi makroekonomske balanse. C. KLJUCNI IZAZOVI 5.37 Kljucni izazovi za kreatore politika ukljucuje: (i) pomeranje zaposlenja sa neformalnog na formalni sektor i smanjenje trajanja nezaposlenosti putem poboljsanja fleksibilnosti zvanicnih trzista rada i nastavljanjem sa procesom reformi koje e poveati udeo aktivnosti privatnog sektora; (ii) odrzavanje postojeeg (inace visokog za regionalne standarde) opsteg nivoa zaposlenosti i participacije; (iii) poboljsanje kvaliteta rada i opsteg zivotnog standarda putem olaksavanja preraspodele rada na efikasnije sektore; i (iv) rad na specificnim problemima mladih i manje obrazovanih. Rad na ovim problemima zahtevae sinhronizovane mere u oblasti radnog zakonodavstva, institucionalnog okvira za trziste rada, otpremnine i naknade za nezaposlene i aktivne politike zaposljavanja. Te politike treba da budu komplementarne sa reformama u mikro-ekonomskoj politici (ukljucujui poresku politiku i administraciju), privatizaciju i razvoj privatnog sektora, restrukturiranje i obrazovanje na svim nivoima. Ovaj odeljak pocinje pregledom direktnih reformi trzista rada, a nastavlja se kratkom diskusijom o reformama van trzista rada. Poboljsanje funkcionisanja formalnog trzista rada 5.38 Znacajni napredak koji je Srbija postigla u reformisanju rigidnih zakona kojima se regulise trziste rada, a da bi zadovoljila zahteve trzisne ekonomije, treba sacuvati i selektivno produbljivati. Ovo zbog toga sto je skromnija zastita pri zaposljavanju za sve bolje resenje od sistema koji obezbeuje visoku zakonsku zastitu za manji broj dok svi ostali ostaju bez 113 nje. Novi Zakon o radu usvojen u decembru 2001. predvia vise fleksibilnosti i u zaposljavanju i u otpustanju radnika (vidi Okvir 5.2). Ove promene predstavljaju osnovu za efikasnu raspodelu rada u smislu poveanja produktivnosti postojeih i novih preduzea. U Aneksu 2 dati su indeksi do kojih se doslo u okviru projekta Svetske banke "Troskovi poslovanja" ("Cost of Doing Business") gde opsta metodologija omoguava unakrsna poreenja po zemljama.126 Ovo istrazivanje pokazuje da je Srbija i Crna Gora (podaci nisu odvojeni po republikama) po mnogim vrednostima blizu proseka ekonomija u tranziciji u Evropi i centralnoj Aziji, ali da su uslovi zaposljavanja rigidniji nego u zemljama OECD-a. To sugerise da osnovni uzrok rigidnog trzista rada u Srbiji nisu vise zakonski propisi. Nedavna poboljsanja treba odrzati, a treba razmotriti i mogunost daljeg poveanja fleksibilnosti, posebno u oblastima utvrenim u prethodnoj analizi. U suprotnom, strani i domai investitori oklevae da uzmu ucese u privatizaciji ili da zapocnu novi posao. Pored toga, vlada kao veliki poslodavac mogla bi se suociti s velikim fiskalnim troskovima zaposljavanja i otpustanja svojih zaposlenih. Najvaznije preostale slabosti u funkcionisanju zvanicnog trzista rada u Srbiji mogle bi se nai u drugim faktorima koje uticu na institucionalnu fleksibilnost, kao sto su socijalno partnerstvo, minimalne zarade, naknade za nezaposlene, aktivne politike zaposljavanja i poreska politika. Ovi faktori razmatrani su u narednim paragrafima. Okvir 5.2 Kljucne novine uvedene Zakonom o radu iz 2001. Zakon o radu i ostali pratei propisi usvojeni u protekle tri godine, znacajno su poboljsali pravne i institucionalne pretpostavke za trziste rada u Srbiji. To se najpre ogleda u pojednostavljenju i smanjenju troskova u procesu zaposljavanja i otpustanja, kao i u boljim propisima u oblasti radnih uslova. Zaposljavanje je postalo mnogo lakse, brze i manje skupo jer poslodavac vise nije obavezan da oglasava slobodna radna mesta, probni period je skraen i dozvoljene su fleksibilne forme zaposljavanja (tj. skraeno radno vreme i rad na odreeno vreme). Time e se poveati sanse za zaposljavanje, narocito mladih i zena. Poslodavac moze da okonca ugovor o radu ukoliko potreba za odreenim poslovima prestane zbog tehnoloskih, ekonomskih ili organizacionih promena. Otpremnine su smanjene sa nekadasnjih 24-36 mesecnih zarada kako je predviao stari zakon, na 2-6 mesecnih zarada, u zavisnosti od duzine radnog staza. To e u znatnoj meri uticati na smanjivanje destimulativnih faktora u zaposljavanju novih radnika. Uslovi za rad su bolje zakonom regulisani i harmonizovani s veinom ekonomija u tranziciji. Prekovremeni rad, minimalno trajanje godisnjeg odmora, kao i porodiljsko odsustvo precizno su definisani i usklaeni sa standardima u regionu. Minimalne zarade utvrene su zajednickim dogovorom vlade, sindikata i poslodavaca. Kolektivni ugovori su postali manje restriktivni, dok je zastupanje sindikata i poslodavaca preciznije definisano. Opsti i posebni kolektivni ugovori obavezuju samo one poslodavce koji su clanovi unije poslodavaca koja je potpisnik kolektivnog ugovora ili koja se pridruzila asocijaciji naknadno. Prema prethodnim propisima opsti i posebni kolektivni ugovori primenjivali su se direktno i obavezivali su sve poslodavce u republici ili grani. Ministar nadlezan za oblast rada moze da prosiri primenu posebnih kolektivnih ugovora na ne-clanove unije poslodavaca. Ministar je obavezan da trazi misljenje potpisnika kolektivnih ugovora pre nego sto odluci o eventualnom takvom prosirivanju. Ove promene iziskuju vreme da bi pokazale svoje puno dejstvo, sto zavisi od reforme institucionalnog resenja trzista rada i od reformi u drugim sektorima. Jedan ve vidljivi rezultat je smanjenje registrovanih nezaposlenih do sredine 2003, prvo takvo smanjenje za deset godina i vise. U ovom stadijumu ekonomskog razvoja kada su restrukturiranje velikih drustvenih preduzea i privlacnost direktnih stranih ulaganja tako znacajni, fleksibilni propisi u ovoj oblasti su utoliko potrebniji. 126Svetska banka, (2004c), Indeks zakona o zaposljavanju pokriva tri oblasti: fleksibilnost u zaposljavanju, uslove zaposljavanja i fleksibilnost u otpustanju (vidi Aneks 5.2 za unakrsna uporeenja po zemljama i za vise detalja o formiranju indeksa). Svaki pod- indeks se vrednuje od 0 do 100, visa vrednost podrazumeva vise propisa. Indeks zakona o zaposljavanju je prosek tri navedena indeksa. 114 5.39 Socijalno partnerstvo nije dobro funkcionisalo u pocetnoj fazi tranzicije. Socijalni partneri nisu na odgovarajui nacin institucionalizovani i neki su slabo reprezentovani. Pored toga, legitimitet pojedinih socijalnih partnera je pod znakom pitanja. Obicno sindikati predstavljaju kolektivni glas radnika, poveavajui tako njihovu pregovaracku mo u odnosima sa organima upravljanja. Oni mogu da doprinesu poboljsanju zastite na radu, ali mogu i da nametnu troskove korisnog delovanja.127 Pored toga, ako poslodavci nisu adekvatno zastupljeni, rezultati tripartitnih pregovora mogu da pogorsaju poslovnu klimu i da dovedu do pritiska na zarade, smanjujui tako rast proizvodnje i zaposljavanja.128 U Evropi i centralnoj Aziji, clanstvo u sindikatu bilo je obavezno u vreme socijalizma. U prvim godinama tranzicije, u sindikate je bila uclanjena veina radne snage ­ prosecna zastupljenost u sindikatu u zemljama u tranziciji iznosila je 58,1%. Od kraja devedesetih, clanstvo u sindikatima se dalje osipa, samo jedan od tri radnika je i dalje clan sindikata. U Srbiji, jako prisustvo sindikata je ocigledno samo u nedavno privatizovanim preduzeima (66,4 %) i drzavnim i drustvenim preduzeima (83% zaposlenih su clanovi sindikata). Prema PICS, samo 6,2% radnika u novom privatnom sektoru je uclanjeno u sindikate. U budunosti je bitno da se ne prosiruje pravno vazenje kolektivnih ugovora, jer to moze da steti poboljsanjima koja u nedavno izvrsena u smislu fleksibilnosti trzista rada. 5.40 Dalji rast minimalnih zarada u odnosu na prosecnu zaradu mogao bi negativno da se odrazi na zaposljavanje, posebno mladih i nize kvalifikovanih radnika. Minimalne zarade su prisutne u skoro svim tranzicionim ekonomijama, ali njihova darezljivost vremenom opada. Pored toga sto minimalne zarade mogu da poveaju najniza primanja onih koji uspeju da zadrze posao, one mogu takoe da dovedu do nezaposlenosti tamo gde je minimalna zarada iznad trzisnog nivoa i prema tome obavezujua. Suvise visoke minimalne zarade mogu narocito da umanje sanse za zaposljavanje mladih ili nize kvalifikovanih.129 Zato minimalne zarade treba odrzati na skromnom nivou koji nee negativno uticati na perspektive zaposljavanja onih koji ve predstavljaju najugrozeniji deo radne snage u Srbiji, a to su oni s nizim nivoom obrazovanja ili nedovoljnim ili neodgovarajuim kvalifikacijama. Tekui Zakon o radu Srbije predvia da minimalne zarade budu utvrene zajednickim dogovorom izmeu predstavnika vlade, sindikata i unije poslodavaca. Ovaj princip je usaglasen sa MOR-ovim Sporazumom o utvrivanju minimalnih zarada i od njega ne treba odstupati. U prethodnih par godina je minimalna zarada na nacionalnom nivou iznosila 38,8% od prosecne neto zarade (u 2002.) i 39,4% (u 2003). Ovo je relativno visok iznos u poreenju sa ostalim zemljama u tranziciji. Dalje poveanje trebalo bi izbei, a razmotriti i mogunost da se postojea stopa jos malo umanji. 5.41 Nedavna promena u pravnoj zastiti pri zaposljavanju (ukljucujui i nize otpremnine) pozitivna je ali je treba dopuniti dobro ciljanim, efikasnim i pristupacnim programima finansiranja i aktivne pomoi otpustenima. Zastita pri zaposljavanju direktnim ogranicenjem privremenih otkaza obeshrabruje stvaranje novih radnih mesta i zapravo sprecava potrebnu preraspodelu radne snage u pravcu njene produktivnije upotrebe, sto bi vodilo rastu i odrzivoj zaposlenosti u profitabilnim preduzeima. Nasuprot tome, programi koji obezbeuju finansijsku i drugu direktnu podrsku mogu da zastite otpustene radnike istovremeno ubrzavajui i olaksavajui preusmeravanje radne snage. Tri osnovna programa za nezaposlene u Srbiji su 127Rashid i Rutkowski, (2001) 128Na primer, poslodavce ne bi trebalo da zastupa Privredna komora, koja nije usaglasena sa MOR-ovim sporazumima. 129OECD, (1999) U Maarskoj minimalna zarada je poveana u 2001. i 2002. za 60% odnosno 25%. U svojoj studiji, Kertesi i Köllö (2002) procenjuju da je zaposljavanje nekvalifikovanih radnika smanjeno za 4% odnosno 6%. Ukupna zaposlenost umanjena je zbog toga u 2001. i 2002. za 2,5% odnosno 4%. 115 novcana naknada za nezaposlene, otpremnine (ukljucujui i one iz vladinog "Socijalnog programa"), i aktivne politike zaposljavanja. Mi sada govorimo o svakom od ta tri programa redom. 5.42 Sistem naknada za nezaposlene u Srbiji je dobro zamisljen i stoga nije ogranicavajui faktor za otvaranje novih radnih mesta, ali nema dovoljno sredstava. Novcana naknada za nezaposlene isplauje se 3 meseca ukoliko je osiguranik imao osiguranje za slucaj nezaposlenosti od 1 do 5 godina, odnosno do 24 meseca ako je osiguranik stariji od 55 godina i plaao je osiguranje vise od 25 godina. Ova pravila u znatnoj meri objasnjavaju mali broj korisnika naknada.130 Iznos naknada je relativno skroman po regionalnim standardima ­ 60% od prethodne zarade nezaposlenog u prva tri meseca, i 50% za preostali period u kome on/ona ima pravo na izmenjeni iznos naknade. Nizak iznos naknade je mozda smanjio njeno negativno dejstvo na stvaranje novih radnih mesta i, nasuprot mnogih OECD zemalja, ogranicio dejstvo naknada za nezaposlene na ukupan nivo nezaposlenosti. U Srbiji su obavezni doprinosi za osiguranje u slucaju nezaposlenosti veoma skromni po regionalnim standardima.131 Uprkos niskim naknadama i nevelikom broju korisnika, puna i blagovremena isplata naknada za nezaposlene predstavlja znacajan problem za Zavod za trziste rada. Trenutno se sa isplatom ovih naknada kasni 6 meseci u proseku. To smanjuje sposobnost sistema naknada za nezaposlene da dejstvuje kao efikasna socijalna mreza zastite i moze da usmerava ljude ka neformalnom sektoru. 5.43 Vladin "Socijalni program" treba redukovati i restrukturirati. Ovaj program je namenjen onima koji su ostali bez posla zbog privatizacije, restrukturiranja ili likvidacije izabrane grupe preduzea, odobrene od strane vlade na ad hoc osnovi.132 U 2003. godini, 32 preduzea su koristila sredstva iz programa. To je mnogo u odnosu na druge zemlje, gde su slicni programi fokusirani samo na nekoliko posebno teskih slucajeva (na primer, u gradovima koji zavise od jednog preduzea). Otpremnine u ovom programu teze da bitno premase minimum utvren Zakonom o radu, a inace su ve visoke po regionalnim standardima. U 2003. je potroseno 5,4 milijardi dinara (ekvivalent: 0,5 % BDP) u okviru ovog programa. To je mnogo vise od, na primer, 0,9 milijardi dinara potrosenih na aktivne politike zaposljavanja, ili 1,2 milijarde potrosene na "Materijalnu pomo porodicama", dobro ciljan osnovni program socijalne zastite u Srbiji.133 To je isto tako krupan iznos kao i 5,6 milijardi dinara koji su potroseni na naknade za nezaposlene, koje su dobro strukturirane i moraju da pokriju mnogo veu grupu radnika.134 U pocetnoj fazi tranzicije, kada strukturne reforme mogu da rezultiraju velikim brojem otkaza, postoji obrazlozenje za ovakav vladin program. Meutim, uveana sredstva za ovakve programe u najblizoj budunosti mogu da budu opravdana samo ako se ovi programi promene tako da budu fiskalno izvodljivi, namenjeni najugrozenijima i s jasnim podsticajima za firme koje dobijaju pomo u okviru programa da bi produbile, a ne odlozile restrukturiranje. U 130U nekim zemljama u tranziciji, nezaposleni radnici koji su iskoristili svoje pravo na naknadu za nezaposlene, mogu nastaviti da je primaju u okviru programa testiranja sredstava zvanog pomo nezaposlenima (Bugarska, Maarska i Slovenija). 131Stopa tekueg doprinosa iznosi 1,1 % (0,55 % po poslodavcu i 0,55 % po zaposlenom). 132Program je odobren u martu 2002. Visak zaposlenih moze da bira jednu od tri opcije: (i) jednokratna novcana naknada u iznosu od 10 prosecnih zarada u privredi (ili naknada u iznosu do US$100 za svaku godinu radnog staza); (ii) poseban program obuke i prekvalifikacije; i (iii) pomo pri samo-zaposljavanju, sto, izmeu ostalog, ukljucuje `podsticajna sredstva' u iznosu od US$ 500. U 2003, 36.900 osoba koristilo je ovaj program, od kojih se 97,7% odlucilo za novcane naknade, 2,2 % je ucestvovalo u programima obuke a 0,1% je dobilo pomo za samo-zaposljavanje. 133Vidi: Svetska banka (2003c), 134Budzet za naknade nezaposlenima ukljucivao je dodatnih 2,3 milijardi dinara uplaenih u vidu doprinosa za penzijski i zdravstveni fond u korist nezaposlenih. 116 srednjorocnom razdoblju, ovakav restrukturirani program bi se mogao zadrzati za nekoliko posebno problematicnih preduzea. Dugorocno posmatrano, treba ga postepeno iskljucivati. Sacuvani resursi bi mogli biti upotrebljeni za bolju ravnotezu resursa i obaveze za isplatu naknade nezaposlenima, za izbor obeavajuih aktivnih programa trzista rada i za druge reforme koje mogu da podstaknu zaposljavanje. 5.44 Nacionalna sluzba za zaposljavanje u Srbiji nudi siroku skalu aktivnih politika zaposljavanja, ali neadekvatna sredstva i neadekvatno osoblje smanjuje njihovu efikasnost. Ovi programi bi trebalo da se bave posebnim problemima na trzistu rada. Namenjeni su onima koji traze posao i ukljucuju usluge savetovanja i posredovanja (poput obavestavanja o slobodnim radnim mestima i sajmova slobodnih radnih mesta), obuku i prekvalifikaciju, posebne programe zaposljavanja namenjene osobama s posebnim potrebama i pomo u preduzetnistvu. Veina ovih programa doneta je ad hoc kao brzi odgovor na uocene probleme koji se pojavljuju kako reforme napreduju. Tokom prvih godina tranzicije, Sluzba je potrosila samo deo ukupnog budzeta (izmeu 4 i 8 procenta) na aktivne politike zaposljavanja. Brzo poveanje programa takoe smanjuje raspoloziva sredstva za bilo koji program. Sledei problem je u tome sto je Zavod kao javni servis najoptereeniji u regionu. Jedan savetnik za zaposljavanje, u proseku, zaduzen je za preko 2000 nezaposlenih. U zemljama EU na jednog savetnika dolazi izmeu 150 i 400 lica. 5.45 Razlike u isplativosti razlicitih programa, uz ogranicene finansijske i administrativne resurse, znace da programe treba vrlo selektivno birati i pazljivo ciljati. Kao sto se vidi u Okviru 5.3, iskustva s ovim programima sirom sveta, kao i u zemljama tranzicije, veoma variraju. Savetovanje i pomo u trazenju posla su cesto delotvorni kada su u pitanju radnici koji su povremeno nezaposleni i oni nalaze posao uz relativno niske jedinicne troskove. Neki opsti programi obuke, ukljucujui obucavanje na radnom mestu i/ili institucionalnu obuku, dali su razlicite ali generalno pozitivne rezultate u borbi sa strukturnom nezaposlenosu. Programi obuke namenjeni mladima kao i programi subvencioniranja zarada i zaposljavanja, dali su slabije rezultate. Takoe, programi fokusirani na obezbeivanju subvencionisanih kredita za viskove zaposlenih i nezaposlene su se cesto pokazali kao neefikasni (posto su skupi a imaju malu stopu uspeha). Efikasna primena nekoliko obeavajuih i dobro funkcionisuih programa je mnogo bolje od zadrzavanja jednog sistema disfunkcionalnih aktivnosti. Budui da su neki programi efikasniji u pruzanju pomoi razlicitim grupama ljudi od nekih drugih, bitno je da program odgovara grupi korisnika. 5.46 Ukratko, Srbija bi trebalo da nastavi s prebacivanjem sa pravne zastite pri zaposljavanju na bolje funkcionisanje sistema osiguranja u slucaju nezaposlenosti prevashodno zasnovanom na naknadama za nezaposlene i nekim aktivnim politikama zaposljavanja. Na primer, iznos minimalne otpremnine iako znacajno umanjen i ne visok po standardima ostalih bivsih jugoslovenskih republika, ostaje visok u poreenju s drugim zemljama ECA. Treba se pozabaviti ovim i drugim preostalim rigidnostima u propisima. Kao sto je prethodno navedeno, resurse bi trebalo prebaciti iz Socijalnog programa u naknade za nezaposlene (sto bi trebalo da bude dovoljno za tekue obaveze prema postojeim propisima) i ciljanu grupu aktivnih programa trzista rada, koji su izabrani na osnovu tranzicijskog iskustva i koji su u skladu s raspolozivim administrativnim resursima Sluzbe. 5.47 Visoke stope poreza na plate i nedovoljno jacanje oporezivanja plata moze da obeshrabri formalno zaposljavanje (vidi poglavlje 2). Reforma poreskog sistema iz 2001, 117 kojim su smanjeni porezi na plate i stope doprinosa, a istovremeno prosirena osnova za takvo oporezivanje, ostavlja Srbiju s porezom na plate i stopama doprinosa usklaenim s regionalnim prosekom. Ove pocetne reforme jos nisu donele vidljivo smanjenje u oblasti nezvanicnog zaposljavanja ni poveanje opste zaposlenosti. Jedan od razloga zbog kojih neformalno zaposljavanje uspesno opstaje jeste i stepen tolerancije koji je ova sfera uzivala devedesetih godina, kada je sluzila kao nacin prezivljavanja velikog broja porodica. Srbiji treba mozda jos snazniji podsticaj da je formalizuje. Iz tog razloga, dalje postepeno i dobro isplanirano smanjenje poreza na fond zarada (kompenzovano odgovarajuim poveanjem drugih poreza i prilagoavanjima u cilju kompenzacije izgubljenog prihoda socijalnih fondova) bi trebalo uzeti u obzir. Formalizacija bi takoe mogla da se promovise snaznijim i ne-selektivnim ubiranjem poreza, ukljucujui reformu poreske administracije, bolji informacioni sistem i promene u radu inspekcije. Okvir 5.3 Koje aktivne politike zaposljavanja najbolje funkcionisu u zemljama tranzicije? Nova, sveobuhvatna procena aktivnih politika zaposljavanja u celom svetu (Betcherman i dr., 2003) daje neke korisne smernice za kreatore politike u ovoj oblasti, kao sto e se u dole izlozenom videti. · Najrentabilniji program je pomo u trazenju posla. To se posebno odnosi na zemlje u tranziciji i industrijalizovane zemlje. Troskovi programa su relativno niski, a rezultati cesto pozitivni, utoliko vise ako su ekonomski uslovi dobri. · Programi obuke nezaposlenih daju mesovite rezultate, ali su dosledno pozitivni u zemljama u tranziciji. Ovo je i za autore iznenaujue. Mozda je to zato sto ovi programi nude kvalifikacije relevantne za trzisnu ekonomiju, ili zato sto se ritam transformacije ovih ekonomija ubrzava. Kao i u slucaju pomoi pri trazenju posla, ovi programi su uspesniji ako su i rezultati ekonomije dobri. · Ima malo dokaza o efikasnosti programa za prekvalifikaciju radnika kod masovnih otpustanja u zemljama tranzicije. Ocenjeno je da je Projekt hitne demobilizacije i reintegracije za Bosnu i Hercegovinu pozitivno uticao na zaposljavanje i zarade (Impaq International 2001; Benus i dr., 2001), mada dejstvo gubitaka i supstitucije nije procenjeno. · Programi obuke posebno namenjeni mladima imaju najmanje efekta. Indikacije su vise iz industrijskih nego iz zemalja u tranziciji. Neki opsti programi obuke u zemljama tranzicije (Maarska, Poljska, Republika Ceska) sacinjeni su s ciljem da donesu pozitivne pomake za mlade ali cini se da e biti osujeeni zbog visokih troskova ovakvih programa (Godfrey, 2003). · Delimican uvid u dejstvo programa subvencije zarada i zaposljavanja u zemljama u tranziciji je nedvosmisleno negativan. Efekti gubitaka i supstitucije su cini se posebno vazni u ovakvim programima i njih je tesko proceniti. 5.48 Neformalno zaposljavanje se ohrabruje i relativnom lakoom s kojom evidentirana nezaposlena lica sticu pravo na razne vidove socijalne zastite, kao sto je besplatno zdravstveno osiguranje. U meri u kojoj evidentirani nezaposleni zapravo rade u neformalnom sektoru, takva lakoa u sticanju prava predstavlja subvencionisanje neformalnog sektora budui da oslobaa neformalnog poslodavca obaveze da uplati odreene doprinose na koje je obavezan preduzetnik koji redovno prijavljuje svoje zaposlene i za njih plaa doprinose. Ima nekoliko opcija koje bi mogle da poveaju broj osiguranika: ukljucivanje onih koji rade skraeno radno vreme ili pod kratkorocnim ugovorima u mrezu osiguranika; bolje administrativno pokrivanje (najpre samo-zaposlenih i zemljoradnika), i intenzivnija kontrola kojom e se utvrivati da su korisnici naknada zaista nezaposleni. Neke od ovih mera ve su primenjene u Srbiji, kao 118 ukljucivanje radnika sa skraenim radnim vremenom i pod kratkorocnim ugovorima u sistem osiguranja. Radikalnija mera bila bi zakonom obavezati da svako plaa doprinose za socijalno osiguranje tako da i poslodavci i njihovi zaposleni budu obuhvaeni sistemom zdravstvenog osiguranja. Starosno doba i performanse trzista rada 5.49 Navedena analiza pokazuje vrlo razlicite ishode na trzistu radne snage za mlade i starije radnike. Kao sto je navedeno u pasusu 5.31, mladi su mobilniji, lakse se zaposljavaju ali i ostaju bez posla, nisu u stanju da u duzem periodu zadrze radno mesto. Nasuprot njima, stariji radnici ne gube posao lako ali kada se to dogodi onda u novom statusu ostaju dugo vremena, a cesto se i definitivno povlace sa trzista rada. 5.50 Ovaj model je odraz ogranicenog obima restrukturiranja i niske kvalifikacije odraslih. Budui da mnoge nerestrukturirane firme jednostavno pokusavaju da se ne zaduzuju pred privatizaciju i zapravo nikoga ne primaju, mladi nemaju pristup takvim firmama. To primorava mlade da traze neodgovarajui ili sezonski posao koji nema veze s njihovim obrazovanjem ili da izau da trziste radne snage.135 S obzirom na to da blaga budzetska ogranicenja dozvoljavaju istim firmama da se ponasaju paternalisticki i izbegavaju vea otpustanja, stariji radnici uglavnom su uspevali da sacuvaju svoja radna mesta. Meutim, posto mnogi od ovih starijih radnika nema kvalifikacije koje se traze na trzistu rada, za njih moze biti veoma tesko da dobiju novi posao nakon otpustanja. 5.51 Trenutno nepovoljna situacija mladih u odnosu na starije radnike mogla bi se promeniti kada se restrukturiranje obavi. Nakon privatizacije, firme koje pocinju da se suocavaju s cvrsim budzetskim ogranicenjima mogu postati dinamicnije i preorientisati svoju delatnost, a onda potraziti novu vrstu radnika. To moze poveati sanse mladih. Istovremeno, ovo e dovesti do vee i hronicne nezaposlenosti starijih radnika. Resavanje ovog problema podrazumeva da se starijim radnicima omogui da se usavrse ili prekvalifikuju, a to bi zahtevalo reformu u obuci odraslih (o cemu e biti vise reci u odeljku 6). Prevremeno penzionisanje po aktuarski pravednoj stopi trebalo bi takoe uzeti u obzir. Naravno, opste poboljsanje poslovne klime neophodno je za stvaranje novih pozicija za nezaposlenu radnu snagu. 5.52 Srbija treba da ispita sve faktore koji blokiraju zaposljavanje mladih i da se potrudi da ukloni takva ogranicenja. Meunarodno iskustvo pokazuje da je nizak stepen zaposlenosti i ucesa mladih obicno odraz dugog skolovanja i/ili visokih troskova zaposljavanja i otpustanja (videti Garibaldi i Mauro (1999)). O obrazovanju e biti vise reci u sledeem odeljku, ali je ocigledno da zvanicni obrazovni sistem nije u stanju da veinu mladih pripremi za zaposlenje. Relativno visoka minimalna zarada poveava troskove zaposljavanja i to bi trebalo razmotriti. S druge strane, mladi bi pocetne plate mogli da ocene kao veoma niske, sto bi obeshrabrilo njihov ulazak na trziste radne snage. Korisenje fleksibilnih vidova zaposljavanja i pojednostavljivanje administrativne procedure zaposljavanja povealo bi zaposljavanje mladih kao i opstu zaposlenost. 135Rezultati ankete iz 2002. pokazuju da 42 procenta anketirane zaposlene mlade populacije ne radi u svojoj struci. 119 Makroekonomska politika i performanse trzista rada 5.53 Srbija treba da odrzi rast zarada u skladu s rastom produktivnosti. Ovo e doneti tri vrste koristi. Prvo, zadrzavanjem ukupne potraznje za radnom snagom, poveae se dejstvo zaposljavanja na ekonomski rast. Drugo, zajedno s promenjenom makroekonomskom politikom (vidi odeljak 2), to e odrzati vrednost zarada u evrima na nivou koji e omoguiti Srbiji spoljnu konkurentnost, unapreujui tako rast voen izvozom. Tree, na taj nacin e se odrzati sporiji rast potrosnje kao deo BDP i visu stopu profitabilnosti preduzea koji su (kao sto je opisano u odeljku 2) neophodni za poveanje stednje graana kao osnove za zaustavljanje tekueg deficita u Srbiji. 5.54 Vlada moze takoe da direktno ublazi rast zarada u budzetskom i drzavnom sektoru. Javna uprava zajedno s preduzeima u drzavnom vlasnistvu zaposljavaju veliki broj ljudi, meu kojima mnogi primaju zarade daleko vise od proseka u privredi. Tako je, u poslednjih tri godine, prosecna zarada u javnom sektoru bila za 30% visa od prosecne zarade u Srbiji, sto ostavlja prostor za dalje usklaivanje. Ovo ublazavanje bi moglo da dovede do smanjenja ukupnog fonda za plate u javnom sektoru kao deo BDP, sto se pokazalo kao kljucno za fiskalnu odrzivost u odeljku 2. Ukoliko se ovo ne bi ucinilo, moglo bi doi do pritiska za porast zarada u privatnom sektoru. Razvoj privatnog sektora i performanse trzista rada 5.55 Rastui privatni sektor bi apsorbovao pad zaposlenosti u drzavnom sektoru, poboljsao sve performanse trzista rada i doveo do dugorocnog poboljsanja u kvalitetu poslova. Kao sto je napred pokazano, trziste rada u budzetskim i drzavnim sektorima funkcionise slabije nego u privatnom sektoru. Privatni sektor je podvrgnut cvrsim budzetskim ogranicenjima, ali je zato dinamicniji, s vise zaposljavanja i otpustanja. Imajui u vidu iskustva tranzicije i tekue gomilanje radne snage u mnogim drustvenim i drzavnim preduzeima, pocetno dejstvo preusmerenja ka privatnom sektoru e verovatno biti gubitak posla. Pored toga, veoma mala uloga samo-zaposljavanja odrazava preostale probleme u stvaranju podsticajnog poslovnog ambijenta. Te slabosti mogle bi se ublaziti poboljsanjem poslovnog ambijenta koji e omoguiti novim preduzeima da se razviju i koji e privui strane investitore koji obicno donose moderne tehnologije i obezbeuju intenzivnu obuku zaposlenih. Rastui privatni sektor koji se suocava s cvrsim budzetskim ogranicenjima zadrzao bi realan rast zarada i vodio ka poveanoj potraznji radne snage. Iz tih razloga, dovrsavanje vlasnicke reforme i uspostavljanje zdrave poslovne klime od kljucnog su interesa za poveanje ukupne potraznje radne snage i ohrabrivanje preusmeravanja radne snage ka produktivnijim firmama koje mogu stvoriti visi kvalitet zaposlenosti. Ako su gubitasi krupna kapitalno intenzivna industrija, a nova preduzea radno- intenzivna srednja i mala preduzea u usluznim sektorima, preusmeravanje ka privatnom sektoru moglo bi da unapredi zaposljavanje na duzi rok. Mere za postizanje ovih ciljeva razmotrene su u odeljku 4. Obrazovanje i performanse trzista radna 120 5.56 Rezultati trzista rada zavise uglavnom od stepena obrazovanja. Najslabiji rezultati postignuti su u zaposljavanju radnika sa zavrsenom srednjom spremom ili manje od toga, sto je verovatno rezultat visokog stepena specijalizacije koje obezbeuje strucno obrazovanje. Pored toga, predstojee i neophodno restrukturiranje srpske ekonomije ostavie mnogo ljudi koji su ve zavrsili formalno obrazovanje s neodgovarajuim kvalifikacijama. To bi zahtevalo da Srbija investira znacajne sume u visoko kvalitetnu obuku i prekvalifikaciju. Iz ovih razloga, reforma sistema obrazovanja i obuke u Srbiji bie kljucna za izvoenje Srbije na put brzeg razvoja i stvaranja veeg broja radnih mesta i boljih poslova. Zavrsni odeljak ovog izvestaja opisuje funkcionisanje i neophodne promene u obrazovanju i obuci. 121 Aneks 5.1 Zaposljavanje i otpustanje radnika Fleksibilnost zaposljavanja SCG Bugarska Hrvatska Maarska Slovacka Zaposljavanje sa nepunim radnim vremenom je zabranjeno? ne ne ne ne ne Ugovori o radu sa nepunim Zaposleni sa nepunim radnim vremenom nisu izuzeti iz sistema da da da da da radnim obaveznih beneficija za zaposlene sa punim radnim vremenom vremenom Nije jednostavnije ili jeftinije da se prekine radni odnos sa zaposlenima sa nepunim nego sa punim radnim vremenom da da da da ne Ugovori o raduUgovori na odreeno vreme su dozvoljeni samo za poslove sa ne ne da ne ne na odreeno odreenim vremenom izvrsenja vreme Koliko je maksimalno trajanja ugovora na odreeno vreme (u mesecima)? 36 72 36 60 36 Uslovi zaposljavanja Koliki je obavezni dnevni odmor? 12 12 12 11 12 Koliki je maksimalni broj radnih sati u nedelji? 40 40 40 40 40 Sati rada Kolika je premija za prekovremeni rad? 0.26 0.5 0.5 0.5 0.25 Postoje ogranicenja za noni rad? da da da da da Postoje ogranicenja za rad u vreme "nedeljnog odmora"? da da da da da Broj dana plaenog godisnjeg odmora u privredi? 18 20 18 27 22 Odsustvo Plaeno odsustvo za vreme praznika je obavezno da da da da da Postoji obavezna minimalna zarada? da da da da da Minimalna Zarada da, da, da, da, Uslovi zaposljavanja su navedeni u ustavu? iskazana iskazana iskazanada, iskazana iskazana su prava su prava su prava su prava su prava Fleksibilnost otpustanja Nije fer prekinuti ugovor o radu bez navoenja razloga za to da da da da da Osnovi za otpustanje Zakon uspostavlja javnu listu fer osnova za otpustanje ne da ne ne da Visak zaposlenosti se ne tretira kao fer razlog za otpustanje ne ne ne ne ne Poslodavac mora da obavesti treu stranu pre nego sto otpusti jednog suvisnog zaposlenog ne ne da ne da Poslodavcu je potrebno odobrenje od tree strane da bi otpusti jednog suvisnog zaposlenog ne ne ne ne ne Poslodavac mora da obavesti treu stranu pre kolektivnog da ne da da da Procedure za otpustanja otpustanje Poslodavcu je potrebno odobrenje od tree strane pre kolektivnog otpustanja ne ne ne da ne Zakon propisuje preobuku ili premestanje pre otpustanja da ne da ne da Postoje pravila prioriteta za otpustanja ne ne da da da Postoje pravila prioriteta ako se ponovo konkurise za posao da ne da ne ne Zakonski propisan otkazni rok (u nedeljama), za vise od 20 Otkazni rok i godina staza 2 4 12 12 12 otpremnine Otpremnina kao broj meseci za koje se daje puna plata, nakon sto je ostvareno vise od 20 godina staza 4 1 6 5 3 Pravo na sigurnost Spomenuto Spomenuto Iskazano posla u Pravo na sigurnost posla u ustavu uopsteno uopsteno ne ne je pravo ustavu Izvor: baza podataka «Troskovi poslovanja», Svetska Banka, 2003 122 Aneks 5.2 Fleksibilnost radnog zakonodavstva, 2003 Region Indeks Indeks uslova Indeks Indeks radnog ili zemlja fleksibilnosti fleksibilnosti zaposljavanja zaposljavanja otpustanja zakonodavstva ECA 51 82 39 57 OECD 49 58 28 45 BiH 53 63 31 49 Bugarska 43 90 26 53 Hrvatska 76 89 31 65 Ceska 17 63 27 36 Maarska 46 92 23 54 Makedonija, BJR 65 53 32 50 Srbija i Crna Gora 51 88 29 56 Slovacka 34 89 60 61 SAD 33 29 5 22 Izvor: baza podataka «Troskovi poslovanja», Svetska Banka, 2003 123 6. OBRAZOVANJE I OBUKA A. UVOD 6.1 Obrazovanje i obuka mogu da poveaju privredni rast poveanjem zaposlenosti i poveanjem opste produktivnosti. U ovom odeljku pokazae se u kojoj meri sistem obrazovanja i obuke u Srbiji moze pojedincima da pruzi znanje i kvalifikacije koje e im omoguiti uspeh na trzistu rada, sada i u budunosti.136 Ovaj odeljak pocinje razmatranjem relevantnih pitanja koja se nameu iz drugih delova izvestaja, a zatim analizira implikacije na sistem obrazovanja i obuke. B. STRUKTURA SPOLJNE TRGOVINE SRBIJE I PERFORMANSE TRZISTA RADA 6.2 Iz odeljka o meunarodnoj trgovini nameu se tri kljucna pitanja u vezi sa odnosom izmeu kvalifikacija i ekonomskih performansi. (odeljak 3). Prvo, srpski izvoz koncentrisan je na proizvode koji zahtevaju uglavnom nekvalifikovane, radno-intenzivne procese, ili na izvoz sirovina. Ovakva situacija se, meutim, menja. Nedavna smanjenja ove vrste izvoza (na primer, tekstilna roba i odea) i gubitak posla koji je iz toga proistekao rezultat su brojnih faktora, ukljucujui i nisko kvalifikovanu radnu snagu.137 Ovi trendovi e se nastaviti, s obzirom na rastuu konkurentnost drugih zemalja s jeftinom radnom snagom i zelju Srbije da povea broj visoko-kvalifikovanih i bolje plaenih poslova. Drugo, izgleda da se preduzea u Srbiji pripremaju za to preusmeravanje ka poslovima s visom dodatnom vrednosu, sto se ogleda u ravnomernom rastu udela masina i opreme u uvozu od 2000. Konacno, zakasnela tranzicija Srbije znaci da ona mora da sustigne ostale u privlacenju direktnih stranih ulaganja, posebno "greenfield" investicija. S aspekta obrazovanja i obuke, ova poslednja dva pitanja su povezana. Meunarodne kompanije e poveati svoja ulaganja u Srbiju i kapitalne investicije (iz domaih ili stranih izvora) e doneti poboljsanje u produktivnosti (i rezultirati veim zaradama) samo ako je radna snaga kvalifikovana, ako ima znanja i sposobnosti da upotrebi i iskoristi nove investicije. Iskustva drugih zemalja138 pokazuju da e za najvei deo radnika biti neophodno ili da dobiju kvalitetno i prilagodljivo srednje obrazovanje opstijeg smera, ili da budu u mogunosti da unaprede svoje ukupne kvalifikacije do tih nivoa. Kao sto se u napred izlozenom kaze, to je najvei izazov s kojim se suocava obrazovni sistem u Srbiji. 6.3 Odeljak 5, o trzistu rada, pokazuje da oni s vise obrazovanja bolje prolaze na trzistu rada ­ ali uz znacajne izuzetke. Oni s najnizim obrazovanjem ­ manje od osnovne skole ­ imaju nisku stopu nezaposlenosti. To nije uobicajeno, u poreenju s iskustvom drugih zemalja, ali se moze objasniti dominantnom ponudom nekvalifikovanih poslova. Meutim, uprkos niskoj stopi nezaposlenosti, ljudi koji imaju manje od osnovnog obrazovanja imaju najmanje sansi da i godinu dana kasnije imaju posao, ova grupu karakterise vrlo visoka stopa odustajanja od trazenja 136Naravno, obrazovni sistem ima i druge ciljeve, kao sto je ukljucenje u drustvo, opsti razvoj graanstva i znanja o jednoj zemlji. 137Na primer, slab izvoz tekstilne robe takoe je odraz slabog kvaliteta proizvoda, problema pristupa trzistu EU i vrlo brzog rasta zarada izrazenih u stranoj valuti. 138Na primer videti: de Ferranti i dr., (2003) za primer zemalja Latinske Amerike. 124 posla i izlaska s trzista rada. Zato je stanje zaposlenosti ove grupe veoma nesigurno. Uprkos preovlaujuim nekvalifikovanim poslovima u ekonomiji, istorijska situacija radnika s osnovnim obrazovanjem je ocekivana ­ visoka stopa nezaposlenosti, niske zarade i visoka mogunost napustanja trzista rada u roku od godinu dana. 6.4 Ono sto je najcudnije u Srbiji jeste da oni sa srednjim obrazovanjem nisu mnogo uspesniji na trzistu rada od onih koji imaju samo osnovno obrazovanje. Ljudi sa srednjom strucnom spremom imaju najvisu stopu nezaposlenosti. Njihove zarade su za treinu manje od zarada visoko obrazovanih (mada izgleda da se ta razlika smanjuje), pri tom njihove zarade nisu mnogo vise od zarada radnika s osnovnim obrazovanjem. Kao sto se ocekivalo, oni s visokim obrazovanjem139 dobro prolaze na trzistu rada. 6.5 Upadljiva odlika srpskog trzista rada je stepen njene turbulencije, uz visoke stope pokretljivosti izmeu zaposlenosti, nezaposlenosti i neaktivnosti u odnosu na prethodnu godinu. Kretanje izmeu kategorija ili poslova moze biti pozitivan znak ako radnici postaju fleksibilniji i ako su njihove novostecene kvalifikacije i znanja verifikovani visim zaradama i boljim poslovima. Meutim, u Srbiji veina nije sposobna da nae stabilan posao u ovoj turbulentnoj sredini. Zapravo, samo oni s visokom spremom ­ koji predstavljaju samo 11 procenta zaposlenih ­ mogu uspesno da se snalaze u tim vodama. 6.6 Kako trziste rada u Srbiji postaje fleksibilnije i dinamicnije i s visim nivoom ulaganja, oni koji su ve neko vreme nezaposleni bie u sve gorem polozaju. Svako radno iskustvo starijih osoba postae manje trzisno i izgubie svoju komparativnu prednost. Izgleda da je to ve slucaj sa Srbijom, gde srednjovecne osobe veoma tesko dolaze do posla. Stavise, veliki broj mladih ljudi na trzistu rada veoma tesko dolazi do dobrog dugorocnog zaposlenja i stoga nema priliku da stekne odgovarajue radno iskustvo i nove kvalifikacije. Ova grupa postae jos ugrozenija ako unapreenje sistema formalnog obrazovanja omogui mladima sa srednjom i visokom strucnom spremom da uu na trziste rada s boljim kvalifikacijama i vise znanja od onih koji su ve na njemu. C. MOGUNOSTI POVEZIVANJA POLITIKA U OBLASTI OBRAZOVANJA I TRZISTA RADA 6.7 Veza izmeu obrazovanja s jedne strane i ekonomskog rasta i zaposljavanja, s druge, moze da se analizira generalno na dva nacina. Prvi pristup ­ zasnovan na zahtevima za radnom snagom140 ­ diskreditovan je kao ekonomska teorija. Ona tvrdi da se ekonomska traznja za kvalifikovanom radnom snagom planira na osnovu preciznih obrazovnih i profesionalnih kategorija, uz poreenje s planiranom ponudom. Ovo poreenje omoguava procene «nedostatka» i «viska» u okviru planiranog perioda. Ovaj prikaz nedostatka se zatim uzima kao indikator preciznih "potreba" ekonomije u pogledu obrazovanja i obuke. U ovom pristupu, koji je i dalje preovlaujui u Srbiji, struktura poslova je relativno stabilna, a uloga obrazovanja i obuke 139U ovom odeljku, termin "visoko obrazovanje" koristie se umesto "viseg obrazovanja" da opise univerzitetsko i svako drugo obrazovanje nakon srednje skole. Ovo zbog toga sto "vise skole" postoje u Srbiji i one nude vise obrazovanje nakon zavrsene srednje skole. `Visoko obrazovanje' postao je standardan termin koji se odnosi na sve vrste obrazovnih institucija nakon srednje skole, ukljucujui univerzitete (vidi OECD 1998). 140Zacetnici ovog pristupa bili su Harbison i Myers (1964). 125 viena je kao pasivna ­ obrazovna politika proizlazi iz onoga sto se predvia da e se dogoditi u ekonomiji. 6.8 Alternativni pristupi u kojima je naglasena aktivna, a ne pasivna uloga obrazovanja u oblikovanju trzista rada i u kojem je ekonomija potencijalno korisnija kao vodic u politici obrazovanja i obuke u Srbiji.141 Ovo zbog toga sto je srpska ekonomija u procesu ubrzane tranzicije u okviru evropske i globalne ekonomije koja se rapidno menja. Obrazovni sistem koji je sebe ogranicio na uklanjanje odreenih raskoraka izmeu onoga sto proizvodi i zahteva trzista za radnom snagom, nee nikad napredovati. Uloga formalnog sistema obrazovanja je stoga da obezbedi znanja i kvalifikacije koje odgovaraju promenama na trzistu rada. Najbolji u meunarodnoj konkurenciji su upravo oni koji su sledili ovakvu politiku razvijanja ljudskih resursa. U 2003, po Indeksu rasta konkurentnosti, a na osnovu istrazivanja Svetskog ekonomskog foruma na uzorku od 102 zemlje, tri najbolje tranzicione zemlje su Estonija (koja se plasirala na 22 mesto), Slovenija (31) i Letonija (37). Srbija je bila na 77. mestu. Ovaj pristup ocekivanim rezultatima obrazovnog sistema ima znacajne implikacije na razlicite aspekte politike obrazovanja, o kojima e kasnije biti reci. D. PERFORMANSE SISTEMA OBRAZOVANJA I OBUKE 6.9 Srbija ima relativno nizak prosecni nivo Graf 6.1 Ucese u obrazovanju, stanovnistvo od 15i vise godina obrazovanja meu odraslom Srbijatil t 2002 u poreenju sa Slovenijom 2002 i Estonijom 2000 ti populacijom. U 1991, samo 42% 60.0% odraslih u Srbiji imao je srednje 50.0% ili visoko obrazovanje. Kao sto 40.0% Slovenija tabela 6.1 pokazuje, ta grupa 30.0% Estonija cinila je 53% u 2002,142 ali to je 20.0% Srbija malo u poreenju sa 67% u 10.0% Estoniji i Sloveniji.143 Relativno 0.0% Bez skole Nezavrseno Tercijalno nizak prosecan obrazovni nivo u Bez skole NezavrsenoZavrseno Srednje Tercijrn osnovno osnov osnovno obrazovanje obrazovanje Srbiji (zajedno sa njenom zaostalom tehnologijom) Napomena: Osnovno obrazovanje odgovara primarnom obrazovanju u Srbiji (ISCED 2A). Izvor: Popis stanovnistva objasnjava zasto su njeni najuspesniji izvozni proizvodi poluproizvodi i radno-intenzivni proizvodi. 141Zbog ove diskusije, nekoliko razlicitih teorija ukljuceno se u ovaj `aktivni' pristup. Prva se odnosi na stope profitabilnosti, uporeuje troskove i beneficije za pojedince i drustvo od ulaganja u ljudski kapital: vidi Psacharopoulos i Patrinos (2002) za skorasnji primer takvog pristupa. Druga teorija se odnosi na modele endogenog razvoja, u kome ulaganje u obrazovanje i obuku dovodi do porasta spoljnih beneficija (podrazumevajui da opsta dobit premasuje privatnu dobit); u nekim sektorima dobit je u porastu pri upotrebi kvalifikovanijih radnika (u smislu da granicni troskovi opadaju kada obim proizvodnje i takva zaposlenost rastu); a znanje (u cijoj proizvodnji i sirenju su individualne sposobnosti kljucne) jeste javno dobro, njegova upotreba od strane jednog pojedinca ne umanjuje mogunost drugima (Behrman 1997 prikazuje ove modele). Trea teorija jeste teorija o meunarodnoj trgovini i ona dokazuje da promene u kvantitetu i kvalitetu obrazovanja mogu da preusmere komparativnu prednost jedne zemlje od proizvodnje i usluga zasnovanih na jeftinoj, relativno nekvalifikovanoj radnoj snazi ka proizvodnji i uslugama baziranim na kvalifikovanim radnicima (vidi Wood 1994.) 142Deo ovih promena moze se objasniti ukljucenosu Kosova u podacima iz 1991. i njegovim odsustvom iz podataka u 2002. 143Postoje takoe razlike u proporciji kada je rec o visokom obrazovanju, ali s obzirom na razlike u definicijama i kvalitetu, poreenja na ovom nivou mogu dovesti u zabludu. 126 6.10 Prosecni obrazovni nivo u Srbiji raste i nastavie Graf 6.2: Bruto stope ucesa u obrazovanju prema stepenu da raste. Meutim, s Srbija u poreenju sa Slovenijom, Estonijom i Rumunijom , 2001 b j R b L l f Ed i postojeim trendovima, ovaj rast bie sporiji nego kod 120% kljucnih konkurenata (mnogi 100% meu ovim konkurentima nisu Predskolsko 80% imali isti pad BDP i smanjen Osnov upis na obrazovne institucije 60% Opste srednje kao Srbija). Kao sto slika 6.2 Srednje strucno 40% ti l pokazuje, stopa upisa u srednje Tercijarno 20% skole u Srbiji 2001. od 76% malo je visa od one u Rumuniji, 0% Srbija Slovenija Estonija Rumunija ali znatno niza od one u Sloveniji i Estoniji. Protok Izvor Srbija, Ministarstvo obrazovanja; za druge zemlje UNICEF MONEE : svrsenih srednjoskolaca i diplomaca na trziste rada ne zavisi samo od stope upisa ve i od stope ponavljanja i odustajanja u okviru ovih obrazovnih nivoa. Veliki problem ovde su fakulteti, na kojima samo 11% studenata diplomira na vreme, i cija je prosecna duzina studiranja oko osam godina (Turajli, 2003). Ukratko, Srbija e verovatno ostati u kvantitativno nepovoljnom polozaju u odnosu na mnoge svoje konkurente ukoliko se stopa upisa znacajno ne povea. 6.11 Srbija se takoe suocava i s problemom kvaliteta svog obrazovanja. Kao i u mnogim drugim zemljama planske ekonomije, dominantni model nastave i ucenja u srpskim obrazovnim institucijama (skole, univerziteti i obuka ucitelja) zasnovan je na memorisanju cinjenica, ili na resavanju poznate vrste problema. Za sticanje novih kvalifikacija koje su neophodne za uspeh na trzistu rada odnosno u ekonomiji zasnovanoj na znanju, a koja je izlozena globalnim pritiscima, studenti moraju da znaju kako da primene stecena znanja, ili da izaberu odgovarajue tehnologije ili umea u resavanju novog problema, kao i da odgovore na konkretne izazove (tabela 6.1).144 Ovaj zaokret ima siroku lepezu implikacija na sistem obrazovanja i obucavanja. Na primer, ako studenti treba da steknu analiticke sposobnosti i da uce samostalno, predavaci moraju da pruze vise od predavanja i usmeravanja studenata na cinjenice, a materijal koji je na raspolaganju studentima mora da bude raznovrstan i mora da podstakne njihovo interesovanje. Ako e mladi ljudi raditi timski na radnim mestima (radije nego u visoko hijerarhijskim organizacijama) ­ ucei od svojih kolega, ali i pomazui im i preuzimajui kolektivnu odgovornost za kvalitet proizvoda ­ onda s ovakvom praksom treba poceti u skolama i na univerzitetima. 6.12 Pouzdana merila kvaliteta obrazovanja u Srbiji su tek na pomolu, ali raspolozivi podaci daju razloga za zabrinutost. Srbija nije ucestvovala u OECD studiji PISA 2000. (OECD 2001), koja utvruje standarde odnosno zahteve koji se postavljaju pred petnaestogodisnjake iz 32 zemlje, a ticu se novih znanja i njihove sposobnosti da upotrebe stecena znanja iz jezika, matematike i prirodnih nauka u resavanju konkretnih problema. Ipak, Srbija je ukljucena u novu rundu PISA testova u 2003. godini i u vise akademskih testova Trendova u meunarodnim 144Petnaestogodisnjaci u tri od cetiri zemlje u tranziciji koji su odgovarali na ova pitanja u okviru OECD Programa za procenu znanja studenata na meunarodnom nivou (PISA) u mnogo veoj meri se oslanjaju na memorisanje nego njihovi vrsnjaci iz zemalja OECD i manje sarauju u procesu ucenja. 127 studijama matematike i prirodnih nauka (TIMSS) (vidi Mullis i dr., 2000 i Martin i dr., 2000). Srpski rezultati u ovim vrednovanjima nisu dostupni, ali se mogu predvideti na osnovu dva izvora. Prvo, studija o ucenicima osmog razreda u Srbiji 2000. godine u okviru kojeg su testirane slicne sposobnosti dalo je razocaravajue rezultate. U opstim crtama, rezultati testova pokazuju da ucenici "ne zadovoljavaju funkcionalne standarde osnovne pismenosti na kojima su testovi zasnovani" (UNICEF, 2001:105). Jedini predmet gde je broj ucenika koji su polozili (4-7) nadmasuje broj onih koji su pali (manje od 4) bio je srpski jezik, a procenat onih koji su ocenjeni sa 6 (vrlo dobar) i 7 (odlican) mali je ­ 25% iz jezika, 7% iz matematike i 1% iz prirodnih nauka. Ucenici su imali poseban problem s pitanjima odnosno zadacima u kojima je od njih trazeno da upotrebe ono sto su naucili iz sva tri predmeta. Tabela 6.1 Nova i znanja za uspesnu integraciju u trziste rada Stara znanja: Nova znanja: · Primena znanja stecenog ucenjem napamet · Primena strategije resavanja problema · Upotreba nepromenljivih izvora informisanja · Dobijanje i procena informacija iz razlicitih izvora · Rad u svojstvu 'individualnih prakticara' · Rad u svojstvu saradnika ili clana tima · Rutinski rad, nepromenjeni nacini · Rad na fleksibilan, auto-korektivan nacin Izvor: Kerr (2002). 6.13 Drugo, prema izvestaju o petnaestogodisnjacima, ucesnicima PISA testova 2003. u Srbiji, proizlazi da su zadaci u kojima je trebalo da doe do izrazaja njihovo snalazenje u situacijama iz stvarnog zivota za njih bili zbunjujui i nepoznati.145 Ovo je u skladu sa iskustvom iz drugih zemalja u tranziciji. Dok ucenici pokazuju dobre rezultate u akademskim testovima (cak vrlo dobre za njihov nivo BDP po glavi stanovnika), slabi su u PISA. U Srbiji se mogu ocekivati slicni rezultati. 6.14 Jedno od bitnijih objasnjenja za los kvalitet i nisko ukupno obrazovno dostignue jesu kvalitet skola za strucno obrazovanje, koje su u socijalistickim ekonomijama, kakva je bila i u pre-tranziciona u Srbiji, bile povezane sa trzistem rada. Dok su mnoge zemlje u tranziciji napustile ovaj model, vrlo visok procenat, cak 75 % upisanih pohaa takve skole. Strucne skole drugog i treeg stepena (obezbeuju dvogodisnje ili trogodisnje programe) su u posebnoj krizi zbog nedostatka sredstava i slabe potraznje njihovih diplomaca, kao i zbog njihove zastarele opreme, prethodne uske i rane specijalizacije, njihovih nedovoljno kvalifikovanih profesora i nedostatka veze s novim tipom trzista rada kakvo se pojavljuje. Iz tih razloga, a i zbog toga sto ne trasiraju put ka daljem skolovanju, ove strucne skole su nepopularne i meu ucenicima i meu roditeljima koji ih nerado biraju i radije se opredeljuju za opste srednje obrazovanje (OECD, 2001a), ali ne mogu u njih da se upisu zbog ogranicenja koje propisuje vlada.146 6.15 Dovoljno precizni podaci o Srbiji nisu jos uvek dostupni da bi se uporedile performanse 145Informacija iz Centra za evaluaciju i procenu. 146Neki roditelji smatraju da e trogodisnji program obezbediti njihovoj deci da brzo steknu kvalifikacije koje e im doneti posao. Nazalost, statistike pokazuju da se to retko desava, izuzev malo plaenih i nesigurnih poslova. Mnogi od ovih mladih ljudi napustaju trziste rada. 128 na trzistu rada onih koji su zavrsili opste i onih koji su zavrsili strucne srednje skole. Premda u Bosni i Hercegovini (zemlji sa slicnim nasleem u obrazovanju) novija studija (Papps i Burton, 2003) utvrdila je da je privatna stopa profitabilnosti u oblasti trogodisnjeg strucnog skolovanja nula, u odnosu na 4% profitabilnosti srednjih skola opsteg tipa. Navedene stope profitabilnosti rezultat su veih troskova strucnog obrazovanja i cinjenice da ovi ucenici uglavnom nalaze slabo plaene poslove.147.Uz to, u Srbiji je strucno obrazovanje skuplje ­ za 28% (UNICEF, 2001)148 ­ cak i uz zastarelu opremu i ogranicen budzet. Slab uspeh trogodisnjih strucnih skola nije, meutim, rezultat nedovoljnih ulaganja. Programi na nivou srednjih skola koje pokusavaju da unesu male izmene u potraznju posebnih kvalifikacija na trzistu rada, ne mogu biti uspesne za veliki broj ucenika u Srbiji trenutno obuhvaenih tim programima, jer je veini od njih potreban fleksibilan sistem kvalifikacija kako bi mogli da sticu nova znanja budui da se priroda proizvodnje i usluga menja. Dakle, iako postoji potreba da se obezbedi vei pristup mladima ka srednjem obrazovanju, nije u pitanju potreba da im se ponudi vise obrazovanja postojeeg modela. Umesto toga, potrebno je preusmeriti srednje obrazovanje ka opstem obrazovanju (gimnazije) i poboljsati njegov kvalitet. 6.16 Ni sistem visokog obrazovanja u Srbiji149 ne obezbeuje svojim diplomcima odgovarajua znanja neophodna za uspesno prilagoavanje promenama na trzistu rada. U nekim aspektima, sistem visokog obrazovanja izgleda da funkcionise. Na primer, u 2002. godini u kategoriji visoko obrazovanih zabelezene su mnogo nize stope nezaposlenosti (6% u odnosu na nacionalni prosek od 11%), vea prohodnost u formalnom sektoru (12% u formalnom sektoru nasuprot 3% u neformalnom sektoru), i vei prihodi (48% vise nego oni sa srednjom strucnom spremom). Posebno, prihodi onih koji imaju fakultetsku diplomu relativno su visi u neformalnom sektoru ekonomije, sto sugerise odreenu sposobnost da se fleksibilno odgovora na prilike na trzistu. 6.17 U svakom slucaju, ne moze se direktno zakljucivati iz ovih ohrabrujuih pokazatelja da imaoci diplome imaju odgovarajua znanja. Mnogo verovatnije objasnjenje je da poslodavci, suoceni s mnogobrojnim prijavama za posao s obzirom na visoku stopu nezaposlenosti, biraju one s najvisim nivoom obrazovanja.150 U svakom slucaju, onih s univerzitetskim diplomama ima relativno malo (predstavljaju samo 11% odrasle populacije) zbog proslih migracija visokoobrazovanog stanovnistva i tekueg zakona o ogranicenom upisu, zbog visoke stope napustanja skole ili ponavljanja, sto udvostrucuje prosecno vreme potrebno da se stekne diploma i rezultira stanjem u kome preko 60% upisanih studenata nikada ne stekne diplomu.151 6.18 Ispitivanje organizacije visokog obrazovanja i prirode programa potvruju ovaj zakljucak. Autonomni fakultetski sistem vodi skupom dupliranju troskova u nastavi (svaki 147Trogodisnje strucno obrazovanje je slabije od onog u srednjim skolama opsteg tipa, da li zbog slabije pripreme u osnovnoj skoli ili nepovoljnog socijalnog statusa. Njihove zarade mogu biti manje od zarada jacih studenata bez obzira na vrstu skolovanja. To znaci da treba biti veoma pazljiv sa stopama profitabilnosti, ali to verovatno nee ponistiti kontrast. 148Ovi pokazatelji vaze za sve vrste strucnog obrazovanja, a trogodisnji programi su obicno jos skuplji jer zahtevaju visi nivo prakticne opreme i imaju manje razrede. 149Vidi Turajli (2003) za sveobuhvatnu raspravu o visokom obrazovanju. 150Ostala iskustva takoe sugerisu da poslodavci biraju visoko obrazovane ne samo zbog znanja koja su dobili na univerzitetu i da ima diskriminacije na trzistu rada. Na primer, 13% zaposlenih u formalnom sektoru radi u vladi, uglavnom s fakultetskom diplomom, ali i pored toga sto vei procenat zena ima visoko obrazovanje, one imaju visi procenat nezaposlenosti (14% u odnosu na 9% muskaraca) i nize zarade (15% nize nego muskarci slicnih referenci). 151Mada nedostatak privatnih institucija moze znaciti da je Srbija izbegla problem loseg kvaliteta, koji se cesto sree u drugim zemljama, to takoe znaci i nisku upisnu stopu. 129 fakultet organizuje sopstvene kurseve iz predmeta izvan svoje specijalnosti), administraciji i pruzanju usluga. U odsustvu stvarne odgovornosti, to je dovelo do zastarelih nastavnih planova i metodologija nastave, obavezne literature i mono-disciplinarnih programa koji su suvise teorijski i bez prave veze s realnosu na trzistu rada. 6.19 Nedostatci u pocetnom formalnom obrazovanju mogu se objasniti slabostima u obrazovanju odraslih tj. nedostatku odgovarajuih mogunosti za to. Kao rezultat, oni s nedovoljnim ili neodgovarajuim kvalifikacijama su posebno pogoeni ovim nedostatcima. Nasleen sistem obrazovanja odraslih nije sacuvan (Despotovi i dr., 2003). Broj skola koje nude osnovno obrazovanje odraslima smanjen je sa nekoliko desetina koliko ih je bilo 1980. na samo 16 u 2003. godini, koje nude dopunske tecajeve adolescentima koji su suvise stari za osnovnu skolu i/ili imaju teskoe s ucenjem. U 2003, samo je oko 7.500 ljudi pohaalo ove kurseve. Srednje strucne skole omoguavaju odraslima da polazu ispite iz odreenih predmeta, ali ne preduzima posebne mere za njihovo obucavanje (nazalost, nisu dostupni podaci o upisu). Ima nekoliko programa za strucno usavrsavanje na fakultetima, ali oni su ograniceni na bivse studente. Aktivne politike zaposljavanja opisane u odeljku 5 takoe su deo sistema dozivotnog ucenja i mogu pomoi nezaposlenima i siromasnima da poboljsaju svoje pozicije na trzistu rada. 6.20 U principu, aktivne politike zaposljavanja koje finansira Nacionalna sluzba za zaposljavanje (NES), obezbeuju razlicite programe obuke i prekvalifikacije, ali u praksi oni nisu jos uvek dostupni. Obuka u trajanju do tri meseca ukljucuje: (i) osnovnu obuku koja treba da povea kvalifikacije zaposlenih s malo ili nimalo skole; (ii) obuku za tekue i budue potrebe za odreenim kvalifikacijama (na primer, engleski jezik i informaciona tehnologija); i (iii) obuku fokusiranu na poslodavce kao odgovor na iskazane potrebe odreenih preduzea. U stvari, prihod od osiguranja za slucaj nezaposlenosti (1.1% od fonda za plate) moze da pokrije samo 60% budzeta NES-a, koji se skoro ceo koristi na pasivne programe kao sto su naknade za nezaposlene, radije nego na aktivne mere kao sto su obuka, pomo pri trazenju posla i savetovanje. Pomo pri trazenju posla zasniva se na meunarodnom iskustvu i jedna je od najrentabilnijih aktivnih intervencija trzista rada (vidi odeljak 5), ali nedovoljno razvijena u Srbiji. Nema pokazatelja o ucesnicima programa (Svetska banka, 2003c). 6.21 U svim ekonomijama, najvei finansijeri i organizatori obuke su preduzea. Ova vrsta obuke u Srbiji je slaba. Podaci iz Pregleda poslovnog okruzenja Svetske banke i rezultata preduzea (BEEPS) za 2001. vrlo su zabrinjavajui, kao sto tabela 6.2 pokazuje: oni koji rade za nekoliko firmi u Srbiji i Crnoj Gori koje nude obuku rade relativno dobro, ali broj firmi koje nude obuku je ispod proseka u odnosu na ostale zemlje u tranziciji. 130 Tabela 6.2 Obuka zaposlenih po preduzeima, Srbija i Crna Gora u regionalnom kontekstu, 2001 Menadzeri Strucnjaci Kvalifikovani Nekvalifiko Pomoni radnici vani radnici radnici 1. Procenat firmi u Srbiji i Crnoj Gori koje nude formalnu obuku na ovom 27% 31% 33% 8% 9% nivou 2. Rangiranje Srbije i Crne Gore 13 15 11 15 15 komparativno u 18 zemalja u tranziciji a 3. Procenat radnika na ovom nivou u 64% 59% 59% 51% 82% firmama, koji dobijaju obuku 4. Rangiranje Srbije i Crne Gore u 18 8 7 4 7 1 zemalja u tranziciji a 5. Procenat radnika u Srbiji i Crnoj Gori 17% 18% 19% 4% 7% koji dobijaju obuku na ovom nivou aZemlje koje se porede su: Slovenija, BJR Makedonija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Estonija, Litvanija, Letonija, Republika Ceska, Maarska, Republika Slovacka, Poljska, Rusija, Ukrajina, Belorusija, Moldavija, Bugarska i Rumunija. Izvor: Pregled poslovnog okruzenja i rezultata preduzea (2001). 6.22 Firme veoma malo investiraju u obuku s obzirom na potrebe za ubrzanom tranzicijom. Na primer, Papps i Burton (2003) su pokazali da su preduzea generalno pasivna u odgovoru na teskoe poslovnog okruzenja ­ cekajui da se ono promeni ­ i ne preduzimajui sve korake za poboljsanje sopstvenih organizacionih performansi (delimicno kroz obuku tj. sticanje novih znanja, ideja i sposobnosti). Pored toga, Izvestaj o produktivnosti i investicionoj klimi (PICS) sugerise da se situacija nedavno pogorsala. Procenat preduzea u Srbiji i Crnoj Gori koja nude formalnu (pored obuke na radu) obuku svojim zaposlenim radnicima pao je sa 56 u 2001. na 31 u 2003, i postoji kontrast izmeu malih preduzea (samo 21% njih nudi obuku) i srednjih i velikih preduzea (41% njih nudi obuku). Cak i u kompanijama koje nude obuku, relativno mali broj radnika je dobije i ona relativno kratko traje. U razgovorima sa preduzeima i sa Privrednom komorom podvucena je vaznost privlacenja stranih ulaganja kao sredstva za poboljsanje kvalifikacija kroz obuku i jacanje konkurentnosti. Kao sto je napred izneto, kljucni faktor u privlacenju tog tipa investicija je visok nivo osposobljenosti radne snage. 6.23 Problem svih vidova obrazovanja i obuke odraslih na svim nivoima su sertifikati i kontrola kvaliteta. Kvalifikacije u okviru formalnog sistema obrazovanja nedostaju, a u neformalnom sektoru situacija je haoticna. Kursevi u neprofitnim institucijama obicno ne daju strucne kvalifikacije priznate na trzistu rada. Sto se privatnih skola tice, svako moze da otvori takvu skolu; neke cak i prodaju svoja svedocanstva, koja nisu priznate na celoj teritoriji. Zato preduzea koja traze obuku van pogona za svoje zaposlene i Nacionalna sluzba zaposljavanja kada trazi kooperante za aktivne politike zaposljavanja, imaju malo podataka o kvalitetu onoga sto se nudi. E. PROGRAM REFORMI ZA SISTEM OBRAZOVANJA I OBUKE U SRBIJI 6.24 Kao sto ovaj odeljak pokazuje, sistem obrazovanja i obucavanja u Srbiji suocava se s brojnim ozbiljnim problemima. Bavljenje svim ovim problemima zahtevae pazljivo osmisljenu strategiju s kratkorocnim, srednjorocnim i reformama na duzi rok, koje se mogu sprovesti u okviru ogranicenja fiskalnih i ljudskih kapaciteta zemlje. U ovom odeljku nude se 131 neka zapazanja u vezi s reformom, zasnovana na meunarodnom pozitivnom iskustvu, dok se u sledeem odeljku daju neka uputstva u vezi s najznacajnijim troskovima predlozenog paketa. 6.25 Najhitnije treba razmotriti problem upisa u srednje skole i problem njenog kvaliteta, kako bi oni koji je zavrse stekli znanja i kvalifikacije koje su im potrebne za uspesan plasman na trzistu rada. 6.26 Pouzdana merila kvaliteta obrazovanja, koje mogu dostaviti kreatori politike, studenti, roditelji, skole i javnost, kljucna su odlika dobrog obrazovnog sistema. Ta merila pocinju da se pojavljuju u Srbiji zahvaljujui visoko kvalitetnom radu Centra za evaluaciju i procenu152 osnovanom 2001. Pouke PISA i TIMSS rezultata treba prouciti kad budu spremni, kao polaznu tacku za donosenje programa reforme. Oni e nam predociti dokaze da je potrebno promeniti predavanja i ucenja kako bi se studenti osposobili za sticanje novih vrsta kvalifikacija i znanja. Takvom preusmerenju treba dati apsolutni prioritet. Trebalo bi popraviti sistem obuke predavaca, ali tako da bude zasnovan na analizama studenata i samih skola, a ne birokratskih zahteva. Meunarodno iskustvo sugerise da je obuka najefikasnija kada se izvodi u manjim celinama i u duzem vremenskom periodu, tako da nastavnici dobiju priliku da isprobaju nova znanja pre nego sto o njima budu diskutovali sa svojim kolegama, od kojih takoe mogu da uce.153 6.27 Sa srednjerocnog aspekta, treba poveati broj ucenika koji zavrsava cetvorogodisnje srednje obrazovanje, jer to postaje minimalni standard za uspesno iskustvo na trzistu rada u zemljama EU (OECD, 2001b). Iz razloga efikasnosti i kvaliteta, ovo podrazumeva preusmerenje strucnih obrazovnih programa, posebno onih koji traju samo tri godine. Sto se cetvorogodisnjih obrazovnih programa tice, trebalo bi prosiriti nastavne programe i tako obezbedili fleksibilnije kvalifikacije za ucenike, van usko specifikovanih poslova, a u pravcu kvalifikacija i znanja zajednickih za niz zanimanja. 6.28 Neodloznu paznju zahtevaju i oni s nizim kvalifikacijama koji su ve na trzistu rada i imaju dobre izglede. Procenjuje se da tri miliona odraslih koji su ve na trzistu rada nemaju zavrsenu srednju skolu, ali treba da je zavrse da bi dobili bolji posao i bili produktivniji. Obezbeenje ovog cilja korisenjem strucnih skola i visih obrazovnih institucija za obrazovanje odraslih i dozivotno usavrsavanje bie mnogo uspesnije i efikasnije od osnivanja novih centara. Konacno, neodloznu paznju treba obratiti i na problem vise od 12.000 ljudi u uzrastu od 15 do 35 koji su, prema popisu iz 2002, potpuno nepismeni. 6.29 Veoma je bitno decentralizovati upravljanje i preneti ga na direktore skola i skolske odbore, a iznos sredstava za svaku skolu bi se utvrivao po formuli (zasnovanoj uglavnom na broju upisanih ucenika). Ovakva politika bi trebalo da stvori podsticaje za poveanje efikasnosti i kvaliteta obrazovanja. Skole bi dobijale sredstva kao ukupni iznos, ne vise vezane za sredstva 152Prema nedavno usvojenom Zakonu o obrazovanju, ovaj Centar postae Institut za procenu kvaliteta obrazovanja. 153Informacione i komunikacione tehnologije mogle bi da unaprede nove vidove nastave, ali mi ne bismo preporucili veliki program koji bi podrazumevao upotrebu kompjutera u ovom trenutku, budui da je to veoma skupo i mnogi nastavnici ne znaju da koriste ovu tehnologiju ­ iskustvo i suvise cesto i u zemljama OECD (OECD 2004). Stopa korisenja kompjutera je niska: u gimnazijama (najelitnije skole) oko 35 ucenika dolazi na jedan kompjuter. Nastavnici treba da budu obuceni za korisenje ICT u predavanju svojih predmeta, i potreban im je materijal za nastavu zasnovanu na ICT i sposobnost da stvore sopstveni nastavni materijal. Stavise, 31% skola nema telefonske veze bilo koje vrste (Bogojevi i dr., 2002). 132 predviena budzetom. To e omoguiti direktorima da poveaju efikasnost kroz, na primer, smanjenje broja nastavnika i njihove vee zarade, poveanjem sredstava koja idu na odrzavanje i nastavna sredstva ili obezbeujui lokalu prilagoen sadrzaj nastavnog programa. Postoji znacajno meunarodno iskustvo koje se odnosi na formulu pribavljanja sredstava154 koje Srbiji moze koristiti i omoguiti joj da zadrzi fokus na poboljsanju kvaliteta i izbegne probleme slobodne konkurencije koja bi dovela do pogorsanja u ravnotezi priliva i krajnjih rezultata. 6.30 Kljucni problem visokog obrazovanja je njegova neefikasnost. Nase procene kazu da ako bi prosecna duzina studiranja sa sadasnjih osam bila smanjena na sest godina, tada bi 25.000 studenata vise moglo da se obrazuje u okviru iste sume novca koja se sada trosi. Tako bi se stopa upisanih poveala sa sadasnjih 32,1% na 36,2%. Vei broj ljudi s fakultetskim obrazovanjem ne mora da znaci i nuzno smanjenje kvaliteta obrazovanja (mada postoji potreba za novim sistemom osiguranja kvaliteta za verifikovanje onog sto je nauceno). U okviru postojeeg aranzmana jasno je da se studentima otezava dolazenje do diplome jer se na taj nacin obezbeuje vise novca za institucije i same profesore, a veinu troskova studiranja snosi drzava. Stimulacija ustanova trebalo bi da ih podstakne da pomognu studentima da diplomiraju na vreme i sa znanjima koja su im potrebna. 6.31 Reformisanje uprave na univerzitetima napustanjem modela autonomnih fakulteta i preusmeravanje na korporacijske institucije u evropskom stilu kljucno je za obezbeivanje podsticajnih faktora neophodnih za efikasan sistem visokog obrazovanja. Finansiranje i poboljsanje sistema trebalo bi da ukljuci podsticaje za unapreenje predavackog posla i to ne samo istrazivackog. Propis koji postavlja limit od 30 procenata, koliko fakulteti finansirani iz javnih fondova mogu da podignu plate svom osoblju, treba takoe ukinuti: jedini nacin da takvi fakulteti privuku i zadrze nastavnike trzisno atraktivnih predmeta jeste da budu trzisno i plaeni. Stvaranje centralne univerzitetske upravljacke strukture i ukidanje zasebnog pravnog statusa fakulteta pojedinacno takoe e stvoriti uslove koji e im omoguiti da ponude krae, fleksibilnije kurseve koji e biti privlacniji za odrasle (jos jedan nacin da se povea upis i prihod). Smanjenjem broja zaposlenih omoguava preostalima da imaju vee plate. 6.32 Ove nove reforme u nastavnim planovima, finansiranju i kvalitetu visokog obrazovanja zahtevae dodatne resurse; ali potrebna suma nije velika. Dugorocno gledano, ekspanzija visokog obrazovanja posle 2010. zahtevae dodatne resurse. Vlada e morati pazljivo da razmotri da li ekspanzija moze da se nastavi o trosku drzavnog budzeta ili treba koristiti privatne izvore, kroz vise skolarine, na primer. Takoe na duze staze, Vlada bi trebalo da razmisli o stvaranju vee jednakosti u tretmanu s obzirom na finansijsku podrsku za starije ljude, koji sticu vise obrazovanje na bazi skraene nastave i one mlae u redovnom statusu i tako ohrabri proces dozivotnog usavrsavanja. 6.33 Nacionalni savet za konkurentnost (NCC) utvrdio je da postoji potreba za poboljsanjem sposobnosti i otvorenosu preduzea i zaposlenih prema ucenju. (Nacionalni savet za konkurentnost 2003). Meu njihovim preporukama je i jasna potreba za boljom obukom i obrazovanjem menadzmenta (vidi takoe i Papps i Burton, 2003), da li u formi menadzerskih 154Za prikaz ovih shema vidi Ross i Levaci (1999). Troskovi uvoenja na formuli zasnovanog sistema finansiranja skola bili bi veoma mali ­ u redu velicina oko 200-300 miliona dinara ­ za obuku odgovarajueg osoblja, kupovinu softvera i opreme i za obezbeenje privremenog finansiranja tako da se pojedinacni skolski budzeti ne isprazne za kratko vreme. 133 diploma ili kratkih kurseva bez sticanja diploma, ili prilagoenih obuka za posebna preduzea. Neke od ovih obuka mogu se odvijati, kao sto sugerise NCC, uspostavljanjem veza s vodeim univerzitetima sirom sveta da bi se doslo do najnovijih nastavnih sredstava. Ipak, argument za upotrebu javnih fondova u ove svrhe nije dovoljno jak s obzirom da preduzea ve pokusavaju da vei deo sredstava usmere na obuku menadzera. Jos jedna aktivnost koja bi mogla poceti gotovo odmah bila bi stvaranje efikasnijeg programa uvoenja u posao putem obuke novo-zaposlenih odnosno pripravnicke obuke, kako bi se studenti prilagodili konkurentnim firmama. Meunarodno iskustvo sugerise da ovo moze biti korisno za sve: univerziteti sticu znanja o tome kako se vode poslovi preduzea; studenti se bave konkretnim problemima i cesto ih preduzea angazuju; a preduzee dobija radnika koji je cesto u stanju da resava probleme koristei nova znanja stecena na univerzitetu. Izgleda da je problem u Srbiji i to sto ocekivanja svake od strana (univerzitet, preduzee, student) nisu dovoljno eksplicitna ili promisljena, a veza izmeu programa studija i aktivnosti na radnom mestu je slaba. 6.34 Jedan vazan element u dozivotnom usavrsavanju jeste obuka koju obezbeuju preduzea, sto se trenutno svodi na veoma mali broj veih firmi. Poseban izazov je obezbeivanje obuke i veih kvalifikacija za zaposlene u malim i srednjim preduzeima, posebno za one u neformalnom sektoru. S obzirom na velicinu neformalnog sektora u Srbiji, ovo je pitanje od posebne vaznosti. Srednja i mala preduzea obicno ne ulazu mnogo u obuku svojih zaposlenih zato sto im je izvesnost troskova tj. izgubljene dobiti vaznija od mogue budue dobiti u vidu unapreene proizvodnje kao rezultata obuke. Ova preduzea su stoga uhvaena u zamku niskih kvalifikacija i malih ulaganja. 6.35 Kratkorocno gledano, najbolja opcija za poveanje interesovanja za obuku u preduzeima verovatno lezi u poveanju stranih ulaganja, budui da su preduzea u stranom vlasnistvu uvek bolja u obezbeivanju programa obuke za zaposlene na svim nivoima. Malim i srednjim preduzeima bi moglo da pomogne ako bi postala deo dobavljackog lanca za vea izvozno orijentisana preduzea koja postavljaju vise standarde za kvalitet i produktivnost. U prethodnom odeljku bilo je reci o merama za poboljsanje klime za FDI. Kulturu obuke u preduzeima tek treba razviti da bi preduzea bila spremna da u tome ucestvuju. To je posao vlade. 6.36 Vlada bi takoe trebalo da razmotri da li su neki tipovi davanja/grantova za obuku odgovarajui i promisljeni s fiskalne tacke gledista (uobicajeni iznosi su 1-2 procenta od troskova za isplatu plata). Meunarodno iskustvo pokazuje da davanja/dazbine mogu da poveaju kolicinu obuke mada neke kljucne principe treba uzeti u obzir (Okvir 6.1).155 Iako je sveukupni porast u obucavanju pozeljan, vlada treba da osmisli takve modele koji e predvideti najvee podsticaje za obuku najmanje kvalifikovanih radnika budui da su preduzea spremnija da uloze svoj novac u obuku menadzera (koji donose konacnu odluku o budzetu za obuku!). Fond za razvijanje strucnosti u Singapuru uveo je takve podsticaje.(Kuruvilla i dr., 2002). 6.37 U slucaju malih i srednjih preduzea, bie sasvim izvesno potrebna neka javna ulaganja za stvaranje potraznje za obukom, tako da se odgovarajue trziste obuke za mala i srednja preduzea moze razviti (Ziderman, 2004). S obzirom da je intervencija drzave u neformalnom 155Dalja rasprava o dazbinama za obuku i drugim modelima mogu se nai kod Middleton, Ziderman i Adams (1993), Ziderman (2003), Kuruvilla et al., (2002), i Dar, Canagarajah, i Murphy (2001). 134 sektoru i sektoru malih i srednjih preduzea povezana s opasnosu od previse propisa, svaka podrska programu obuke treba da pocne postepeno i treba je pazljivo proceniti. Okvir 6.1 Principi za efektivnu primenu planova davanja/grantova za obuku · Ukljucen poslodavac. Vlade bi trebalo da obezbede da poslodavci budu konsultovani u ranoj fazi i da budu ukljucenu u izradu, primenu i procenu plana. · Administrativna efikasnost i transparentnost. Ovo e ukljuciti efektivne mehanizme prikupljanja sredstava/dazbina, efikasnost u obradi i isplati zahteva, i jasne i transparentne procedure prijave koje promovisu saglasnost poslodavca. U siromasnijim zemljama, u kojima ni administrativni kapacitet nije razvijen, stopa nesaglasnosti su vee, posebno meu manjim poslodavcima. · Fond treba da bude dizajniran tako da omogui da i vladini i nevladini pruzaoci usluga budu u stanju da se nadmeu u istim uslovima da bi mogli da iskoriste pristup sredstvima za obuku iz plana. · Procena je kljucna za poboljsanje efikasnosti planova kad oni postanu operativni. Izvor: Dar, Canagarajah i Murphy (2001). F. TROSKOVI REFORME 6.38 Planirano je da javni izdatci za obrazovanje porastu sa 3,6 procenta BDP u 2003. na 4,5 procenta u 2010, u skladu s ciljevima utvrenim u dokumentu Strategija za smanjenje siromastva (PRSP)156. Slika 6.3 pokazuje implikacije javnih troskova na obrazovanje157 u dva ilustrativna scenarija prikazana u odeljku 2 ovog izvestaja. Kao sto se moze videti, planira se rast realnih javnih izdataka za obrazovanje od 51% u okviru slabijeg scenarija reforme, a 77% predvia jedan jaci reformski scenario. 6.39 Broj studenata koje bi ovim sredstvima trebalo obuhvatiti opada, sto otvara mogunost preusmeravanja sredstava u poboljsanje kvaliteta inputa. Izmeu 2003. i 2010, ako upisna stopa ostane nepromenjena, ocekuje se da broj ucenika opada: · Na nivou osnovne skole ocekuje se pad od 36 procenta, cak i u slucaju promene osmogodisnjeg u devetogodisnje skolovanje (ili osam godina osnovne plus jedna godina obaveznog predskolskog obrazovanja) · Na nivou srednjeg obrazovanja ocekuje se pad od 19 procenta, i · U visokom obrazovanju od 8 procenta. 6.40 Ako troskovi po studentu, upisna stopa i ucenik/nastavnik odnos u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju ostane kao sto je bio 2003, realni resursi potrebni za finansiranje ovih nivoa obrazovanja bie u opadanju po istoj stopi kao broj njihovih studenata, proizvodei tako znacajan visak za druge namene. Ako, pak, plate nastavnika budu rasle po stopi od 4% godisnje (u nameri 156Za analizu u ovom odeljku korisene su projekcije iz PRSP-a, posto one predstavljaju planove vlade. Ovako poveana sredstva za obrazovanje e znacajno pribliziti Srbiju, ali e ipak biti ispod regionalnih i prosecima za EU, koji se opet poveavaju. Kao sto e se kasnije videti, cak i sa projekcijama budzetskih alokacija po PRSP-u bie dovoljno sredstava, uz neke bitne pretpostavke, da se finansiraju reforme istaknute u ovom odeljku. Sta vise, svakom daljem poveanju sredstava u budzetu mora prethoditi poveanje u efikasnosti i efektivnosti potrosnje, u skladu sa preporukama iz ovog odeljka. 157Ovo iskljucuje javne troskove vezane za obrazovanje i obuku iz budzeta Ministarstva za obrazovanje i sport, kakvi su aktivne politike zaposljavanja Nacionalne sluzbe za zaposljavanje ili izdatak ili ocekivan prihod kao podrska obuci u preduzeu. 135 da privuku i zadrze dobar kvalitet diplomiranih u struci), kompozicija sadasnjih realnih izdataka za obrazovanje e se promeniti, uz znacajno poveanje troskova, ne onih namenjenih platama ve poboljsanju kvaliteta (tabela 6.3).Ova projekcija najvise zavisi od toga da li e pokazatelji odnosa ucenik-nastavnik ostati na sadasnjem nivou, sto je u skladu sa situacijom u zemljama relevantnim za poreenje. Graf 6.3: Indeks realne javne potrosnje na obrazovanje Prema dva scenarija 2003-2010 180. 170. 160. 0) 150. 10 Neodrziv scenario = 140. Kredibilne reforme 003 (2 130. 120. ndexI110. 100. 200 200 200 200 200 200 200 201 Tabela 6.3 Projekcije broja nastavnika i realnih izdataka za plate i drugih troskova po stepenu obrazovanja, s pretpostavljenim prosecnim rastom plata od 4% godisnje i bez promene u stopi upisa i odnosu ucenik/nastavnik, 2003-2010 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 Osnovno Br. nastavnika (000) 41 37 35 32 34 31 29 26 Izdatak za plate (000 dinara) 7.9 7.5 7.2 6.9 7.7 7.3 7.0 6.7 Drugi izdatci (000 dinara) 6.6 7.0 7.0 7.0 8.0 8.0 8.0 9.0 Srednje Br. nastavnika (000) 23 22 22 21 21 20 19 18 Izdatak za plate(000 dinara) 3.9 3.9 4.0 4.0 4.3 4.2 4.2 4.1 Drugi izdatci (000 dinara) 3.1 3.0 3.0 3.0 4.0 4.0 4.0 4.0 Visoko i vise obrazovanje Br. nastavnika (000) 6.4 6.3 6.3 6.3 6.3 6.2 6.1 5.9 Izdatak za plate (000 dinara) 3.7 3.8 3.9 4.0 4.2 4.3 4.4 4.5 Drugi izdatci (000 dinara) 1.9 2.0 2.0 2.0 2.0 2.0 2.0 3.0 6.41 U toku citavog perioda, na ovim pretpostavkama, postojei budzet e se menjati na svakom nivou kao sto pokazuje slika 6.4: tekui budzet za osnovno obrazovanje e porasti za 6 procenata, za srednje obrazovanje za 17 procenata, a za visoko obrazovanje za 25 procenata. Raspoloziva sredstva za reformske ciljeve porase sa 6,5 milijardi dinara (ili 0,7 odsto od BDP) u 2003. na priblizno 20,3 milijardi dinara do 29,0 milijardi dinara (1,7 do 2,1 odsto BDP) u 2010, u zavisnosti od stope ukupnog ekonomskog prilagoavanja. Tokom celog perioda, ukupan iznos 136 raspolozivih sredstava za program reforme mogao bi iznositi izmeu 105,3 i 127,9 milijardi dinara. Graf 6.4: Projekcije realnog tekueg budzeta za obrazovanje Sa poveanjem plata, po nivou i visak je dostupan scenario, 2003-2010 70. 60. Visak dostupan ako je odrziv scenario 50. ar Raspolozivo za druge upotrebe 40. Neodrziv scenario naid Visoko i vise a 30. madr 20. Srednje jali 10. mi0.0 Osnovno 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 6.42 Neki od ovih ekstra resursa trebalo bi da ode na kapitalne izdatke (protivvrednost od samo 5 procenta tekuih rashoda). Srpskim obrazovnim institucijama neophodna je popravka i obnova. U izvestaju o skolama u periodu od 2001-02 utvreno je da mnogima nedostaje elektricna energija, voda i kanalizacija (Bogojevi i dr., 2002). Bilo bi mogue potrositi sve ove ekstra resurse ­ i vise ­ na kapitalne investicije. Ali to ne bi bila adekvatna upotreba ovog novca s obzirom na ostale prioritete identifikovane u ovom odeljku. Mozda bi 25 procenata ovih dodatnih resursa moglo da se upotrebi za ove namene. 6.43 Obezbeenje kompletnog srednjeg obrazovanja za one koji imaju samo osnovno obrazovanje kostalo bi oko 8,4 milijardi dinara.158 Nazalost, nema dostupnih numerickih podataka potrebnih za obezbeivanje kurseva za one koji nisu funkcionalno nepismeni iako bi finansiranje ovakvih programa trebalo da bude prioritet. 6.44 Poveanje upisne stope za srednje obrazovanje za 100 odsto kostalo bi oko 8,4 milijardi dinara u periodu od 2004. do 2010, pod pretpostavkom da se zadrzi ovaj model upisa studenata. Ipak, troskovi poveanja broja studenata u visem srednjem obrazovanju zavisi direktno od vrste dobijenog obrazovanja. Napustanje skupljeg i neefikasnog strucnog obrazovanja, posebno onog trogodisnjeg, predlozeno je delimicno zato sto e se tako osloboditi sredstva koja e biti upotrebljena u druge svrhe. Ako, na primer, broj studenata visih srednjih strucnih skola bude smanjen sa 76% na 50% tada e usteda troskova iznositi oko 3,7 milijardi dinara u toku celog perioda. To je negde oko polovine procenjenih troskova da bi se upis u srednje skole ucinio opstim.159 158Ovo pod pretpostavkom da se svih 2,5 miliona ljudi u ovoj kategoriji odluci na 2 godine dodatnog skolovanja. 159Troskovi preostalih strucnih skola mogli bi da se umanje pretvaranjem nekih od njih (jedne od cetiri ili pet) u centre za resurse, koji bi i dalje funkcionisali kao skole, obezbeivali za grupe skola pristup sredstva za ucenje, resurse i modernu opremu i masine 137 6.45 Najzad, trenutno ima oko 23.000 nastavnika u srednjem obrazovanju u Srbiji, ali obucavanje svih njih po 5 dana svake godine u trajanju od tri godine procenjuje se da bi kostalo 0,8 milijardi dinara ­ obuka svih ucitelja osnovnog obrazovanja mogla bi da kosta dodatnih 1,4 milijardi dinara. 6.46 Sve u svemu, trebalo bi veoma mnogo sredstava u okviru sektora da bi se finansirao porast kapitalnih i drugih tekuih troskova s ciljem postizanja veeg kvaliteta, a i porast nastavnickih plata. To, meutim, podrazumeva da scenario verovatnog prilagoavanja odnosi prevagu i da predstoji poveanje troskova predvieno u PRSP, kao i znatno smanjenje broja nastavnika s obzirom na sve manji broj ucenika. 6.47 Ovaj program reforme zavisi od odreenih akcija koje e preduzeti vlada, u nekim slucajevima sasvim suprotnih od nedavno povucenih poteza. Nesigurnost reformskog konteksta prikazana je u Okviru 6.2. Okvir 6.2 Politicki kontekst reforme obrazovanja Politicki kontekst reforme obrazovanja je nesiguran. Prethodna vlada donela je Zakon o obrazovanju (2003) u kome su predlozene mnoge znacajne izmene u obrazovnom sistemu ­ na primer, produzenje obavezne nastave na devet godina i drugacije stepenovanje u osnovnom obrazovanju, osnivanje sedam centara van Ministarstva koja e biti odgovorna za razlicita pitanja iz ove oblasti, kao i davanje vee autonomije skolama. Ta vlada je izradila nacrt zakona o visem obrazovanju koji bi u znacajnoj meri restrukturirao fragmentisan univerzitetski sistem. Nova vlada je nedavno (u junu 2004) donela niz amandmana na Zakon o obrazovanju kojima se anuliraju mnoge promene koje je prethodna vlada uvela. Neki od amandmana su reakcija na teskoe u implementaciji, kao sto je odugovlacenje uvoenjem novog nastavnog plana u drugi razred osnovne skole. Izgleda, ipak, da ostali amandmani predstavljaju drugaciji pravac reforme u obrazovanju. Stvarna implementacija novog zakona bie istinski test vladinog stava. Ostaju kljucna pitanja: da li e Ministarstvo preuzeti ostriju kontrolu ili promovisati decentralizaciju; da li e se sistem fokusirati na rezultate pre nego na inpute; da li e biti promovisan novi pristup nastavi, koji podstice nezavisno i analiticko misljenje ucenika; da li e visoko obrazovanje biti restrukturirano kako bi postalo efikasnije i konkurentnije; i da li e se vlada zaloziti za ukljucenje sirih drustvenih slojeva i postovanje grupa u nepovoljnom polozaju. Odgovori na ova pitanja pokazae takoe ­ kakva je verovatnoa da preporuke iz ovog odeljka budu usvojene. G. ZAKLJUCAK 6.48 Uticaj uveanog reformskog paketa sirio bi se na sledei nacin: · Broj obrazovanih ljudi poveao bi se usled poveanja upisne stope u visim srednjim skolama, ubrzavajui stopu diplomiranja studenata na fakultetima, i obezbeujui kontrolu nad izdavanjem svedocanstava i kvalitetom nastave i stvarajui uslove za skolovanje odraslih i dozivotno usavrsavanje. za proizvodnju u cilju obuke. Takvi centri mogli bi se koristiti za testiranje sposobnosti, obuku nastavnika, kurseve za pripremu i distribuciju informacija. Meutim, opremanje centara za resurse bilo bi skupo, a skolama bi i dalje bila potrebna celokupna osnovna oprema. 138 · Kvalitet obrazovanja bi se poveao promenom u nacinu izvoenja nastave i ucenju, usmerenjem ka generaciji novih, sirih i fleksibilnijih kvalifikacija kakve se traze u konkurentnoj ekonomiji znanja: decentralizacija upravljanja odnosno prenosenje upravljanja na skole u okviru nacionalnog sistema nastavnih planova, provere znanja i inspekcije; manje optereenje u srednjim strucnim skolama u odnosu na srednje skole opsteg usmerenja; poveanje nastavnickih zarada i drugih tekuih troskova. · Kvantitativna i kvalitativna poboljsanja podstai e ekonomski rast direktno uticui na uspeh preduzea poveanjem udela kvalifikovanije radne snage, a postoji i spoljna korist od znanja kao javnog dobra. · Uloga vlade kao zastitnika ugrozenih ojacala bi promenama u srednjem obrazovanju odnosno napustanjem neefikasnog trogodisnjeg strucnog skolovanja; uvoenjem formule finansiranja u skole, koja e dati vise znacaja skolama koje obrazuju siromasne ucenike; i negovanjem kulture obuke u preduzeima. · Porasla bi efikasnost javne potrosnje zahvaljujui poveanoj efikasnosti restrukturiranih univerziteta i autonomnih skola; smanjio bi se broj nastavnika u skladu sa manjim brojem ucenika; doslo bi do ekspanzije upisa u srednje skole opsteg tipa u odnosu na upis u srednje strucne skole. 139 LITERATURA Adam, Antonis, Theodora Kosma i Jimmy McHugh (2003) "Trade Liberalization Strategies: What Could South Eastern Europe Learn From CEFTA and BFTA?" MMF radna studija br. 03/239. Alesina, Alberto and Roberto Perotti, (1995), "Fiscal Expansions and Adjustments in OECD Countries," Economic Policy 21, Oktobar, str. 205-48. Bakker, Marie Renee i dr., (2004), "Development of Non-bank financial institutions and capital markets in European union accession countries," Svetska banka radna studija, Br. 28. Balassa, Bela, (1965). "Trade Liberalization and 'Revealed' Comparative Advantage," Manchester School 33, str. 99-123. Behrman, Jere (1997) Behrman, Jere, (1997), "Simple Analytical Considerations for Skill Development for International Competitiveness," u Godfrey, Skill Development for International Competitiveness, Cheltenham, Edward Elgar.. Bell, Una-Louise (2001) "Labor Reallocation During the Transition: The Case of Poland", ZEW Discussion Paper br. 01-38. Benus Jacob, James Rude and Satyendra Patrabansh (2001), "Impact of the Emergency Demobilization and Reintegration Project in Bosnia & Herzegovina", Impaq International Betcherman, Gordon; Olivas, Karina and Dar, Amit (2004) "Impacts of Active Labor Market Programs: New Evidence from Evaluations with Particular Attention to Developing and Transition Countries" Social Protection Discussion Paper br. 0402; Bevan, Alan and Saul Estrin, (2001) "The Determinants of Foreign Direct Investment in Transition Economies" CEPR Discussion Paper No. 2638 Bineswaree, Bolaky and Caroline Freund, (2004), "Trade, Regulations, and Growth", Svetska banka radna studija br. 3255 Birdsall, Nancy and John Nellis, (2002)."Winners and Losers: Assessing the Distributional Impact of Privatization." Center for Global Development, radna studija br. 6 Bogojevi, Aleksandar, Ivan, Ivi i Karapandza, Rasa (2002) "Optimization of the Network of Schools in Serbia" Beograd: Obrazovni forum i UNICEF 140 Boone, Peter, (1995), "Politics and the Effectiveness of Foreign Aid," National Bureau of Economic Research, radna studija br. 5308 Borensztein, Eduardo, Jose De Gregorio, and Jong-Wha Lee (1998), "How Does Foreign Direct Investment Affect Economic Growth", Journal of International Economics 45, Jun. Bosworth, Barry, and Susan M. Collins (1999), "Capital Flows, Investment, and Growth". Tokyo Club Papers, tom12 Brenton, Paul and Miriam Manchin, (2003), "Making EU Trade Agreements work: The Role of Rules of Origin" The World Economy, br. 26, str. 755-769 Calvo, G., (1988), "Servicing the Public Debt: The Role of Expectations", American Economic Review, vol. 78, str.647-61. Dar, Amit, Sudharshan Canagarajah, and Paul Murphy, (2001), "Training Levies: Rationale and Evidence from Evaluations". Mimeo, Jun de Ferranti, David et al., (2003), "Closing the Gap in Education and Technology", Svetska banka, Latin American and Caribbean Studies Series De Soto, Hernando, (2002), The Other Path, Basic Books Despotovi, Miomir, Popovi, Katarina and Dimov, Jadranka (2003) Needs and Possibilities of Adult Education in Serbia. Beograd: National Observatory of Serbia. Djankov, S., I. Lieberman, J. Mukherjee and T. Nenova (2003) "Going Informal: Benefits and Costs." u Belev, Boyan, ed. The Informal Economy in the EU Accession Countries: Size, Scope, Trends and Challenges in the Process of EU Enlargement. Center for the Study of Democracy. Djankov, Simeon and Bernard Hoekman, (1997), "Trade Reorientation and Productivity Growth in Bulgarian Enterprises"; Svetska banka radna studija br. 1707. Djankov, Simeon and Peter Murrell, (2002), "Enterprise Restructuring in Transition: A Quantitative Survey," Journal of Economic Literature, Vol. 40, br. 3, str. 739-792. Dollar, David and Aart Kraay, (2002) "Institutions, Trade and Growth," Svetska banka. Doyle, P., L. Kuijis, and G. Jiang, (2001), "Real Convergence to EU Income Levels: Central Europe from 1990 to the Long Term", MMF radna studija, br.146. Dutz, M., C. Kauffmann, N. Najarian, P. Sanfey and R. Yemtsov, (2001), "Labor Market States, mobility and entrepreneurship in transition economies," EBRD, radna studija br. 66. Easterly, W. R., (1999), "When is Fiscal Adjustment an Illusion," Economic Policy, 28 (April), str. 57-86. 141 Easterly, W and S. Rebelo, (1994), "Fiscal Policy and Economic Growth: An Empirical Investigation", NBER radna studija, br. 4499 Evropska banka za obnovu i razvoj (2000), Transition Report Evropska banka za obnovu i razvoj (2003), Transition Report Evropska banka za obnovu i razvoj (2004), Transition Report Evropska komisija, (2003), "Stabilisation and Association Report, 2003" Fischer, S., (1993), "The Role of Macroeconomic Factors in Growth", Journal of Monetary Economics. Fischer S. and R. Sahay, (2004), "Transition Economies: The Role of Institutions and InitialConditions", radna studija prezentovana na konferenciji MMF-a u cast Guillermo A. Calvo-a Garibaldi, P. and P. Mauro, (1999), "Deconstructing Job Creation" MMF radna studija br. 99/109 Glytsos, N.P. (1997) "Remitting Behavior of 'Temporary' and 'Permanent' Migrants: The Case of Greeks in Germany and Australia', Labor, tom11, str. 409­435. Godfrey, Martin (ed.), (1997), Skill Development for International Competitiveness, Cheltenham, Edward Elgar. Godfrey, Martin (2003), "Youth Employment Policy in developing and Transition Countries - Prevention as well as cure", Social Protection Discussion Paper 0320 Harbison, Frederick and Charles. A. Myers, (1964), Education, Manpower and Economic Growth: Strategies of Human Resource Development, New York, McGraw Hill. Harris, Clive, (2003), "Private participation in infrastructure in developing countries: trends, impacts, and policy lessons". (Svetska banka) Haltiwanger, John; Scarpetta, Stefano and Vodopivec, Milan (2003) "How Institutions Affect Labor Market Outcomes: Evidence From Transition Countries Havrylyshyn, O. and T. Wolf, (1999), `Growth in Transition Countries, 1991-1998: The Main Lessons', studija prezentovana na konferenciji MMF-a `A Decade of Transition', Februar Havrylyshyn, O., (2001), `Recovery and Growth in Transition: A Decade of Evidence', MMF radna studija, tom 48, str. 53-87. Hoekman, Bernard, Constantine Michalopoulos, Maurice Schiff, and David Tarr, (2001), "Trade Policy" in Poverty Reduction Strategy Sourcebook, Svetska banka. 142 Hoekman, Bernard, Hiau Looi Kee and Marcelo Olarreaga, (2001), "Markups, Entry Regulation, and Trade: Does Country Size Matter?", Svetska banka, Policy Research Working Paper Jenkins, Glen and Chun-Yan Kuo, (2002), "Information, Corruption, and Measures for the promotion of Manufactured Exports," Queen's University. Kaminski, Bartolemej (2000), "How Accession to the European Union Has Affected External Trade and Foreign Direct Investment in Central European Economies." Svetska banka Kaminski, Bartlomiej and Francis Ng, (2001), "Trade and Production Fragmentation: Central European Economies in EU Networks of Production and Marketing," Svetska banka Policy Research radna studija br. 2611. Kertesi, G. i Köllö, J. (2002) ,,Labour Demand with Heterogenous Labour Inputs after the Transition in Hungary, 1992-1999 ­ and the Potential Consequences of the Increase of Minimum Wage in 2001 and 2002" radna studija o trzistima rada br. 5 Klingebiel, Daniela (2000), "The Use of Asset Management Companies in the Resolution of Banking Crises, Cross-Country Experience" Svetska banka radna studija br. 2284 Krueger, Anne (1974), «Political Economy of Rent-Seeking Society», American Economic Review 64(3), str. 291-303 Kuruvilla, Sarosh, Christopher Erickson and Alvin Hwang, (2002), "An Assessment of the Singapore Skills Development System: Lessons for Developing Countries". World Development. (Vol. 30, No. 8), str. 1461-1476. Lauridsen, Laurids S. 1998. "The Financial Crisis in Thailand: Causes, Conduct, and Consequences?" World Development 26(8): 1575-91). Martin, Michael O., Ina V.S. Mullis, Eugenio J. Gonzalez, Kelvin D. Gregory, Teresa A. Smith, Steven J. Chrostowski, Robert A. Garden, Kathleen M. O'Connor (2000), TIMSS 1999: International Science Report, Findings from IEA's Repeat of the Third International Mathematics and Science Study at the Eighth Grade, Chestnut Hill, MA: International Study Centre, Lynch School of Education, Boston College McKenzie, D. and D. Mookherjee (2003) "The Distributive Impact of Privatization in Latin America: Evidence from Four Countries." Mimeo. Michalopoulos, Constantine, and Vasileios Panousopoulos, (2002), "Services Trade in the Balkans," Svetska banka Middleton, John, Adrian Ziderman, and Arvil van Adams, (1993), "Skills for Productivity: Vocational Education and Training in Developing Countries," Oxford University Press. 143 Mullis, Ina V.S., Michael O. Martin, Eugenio J, Gonzalez, Kelvin D. Gregory, Robert A. Garden, Kathleen M. O'Connor, Steven J. Chrostowski, and Teresa A. Smith (2000), TIMSS 1999: International Mathematics Report, Findings from IEA's Repeat of the Third International Mathematics and Science Study at the Eighth Grade, Chestnut Hill, MA: International Study Centre, Lynch School of Education, Boston College National Competitiveness Council (2003), Serbia National Competitiveness Strategy, Beograd, National Competitiveness Council OECD (1994) The OECD Jobs Study- Facts, Analysis, Strategies, Paris OECD (1998) Redefining Tertiary Education, Paris OECD (1999), Employment Outlook, Paris OECD (2001a) Knowledge and Skills for Life: First Results from PISA 2000, Paris OECD (2001b) Transition from Initial Education to Working Life, Paris OECD (2001c) Learning to Change: ICT in Schools, Paris. OECD, (2003) Employment Outlook, Paris Papps, Ivy and Jon Burton, (2003), "Bosnia and Herzegovina, Skill Gaps and Training Needs ­ Current Status and Policy Implications: Qualitative Study No. 2", Durham, Birks Sinclair and Associates Popovi, Danica and Jovici, Andrija (2003) "Country Study ­ FR Yugoslavia". In Trade Policies and Institutions in the Countries of South Eastern Europe in the EU Stabilization and Association Process. Svetska banka izvestaj br. 24460. Psacharopoulos, George, and Harry A. Patrinos, (2002), Returns to Investment in Education: a Further Update, Svetska banka radna studija br. 2881, Svetska banka. Rapoport H. and F. Docquier (2003), "The Economics of Migrants' Remittances", forthcoming in Handbook on the Economics of Reciprocity, Giving and Altruism (North Holland). Rashid, M. and J. Rutkowski (2001), "Labor Markets in Transition Economies: Recent Developments and Future Challenges," SP radna studija br. 0111. Svetska banka Riboud, Michelle, Carolina Sánchez-Páramo and Carlos Silva-Jáuregui (2002) "Does eurosclerosis matter?: Institutional reform and labor market performance in Central and Eastern Europe". Svetska banka Technical Paper br. 519. Roe,. Alan, et. al. (2003) "Bank Consolidation in the ECA Region. (Svetska banka) 144 Ross, Kenneth N., and Rosalind Levaci (ed.) (1999), Needs-based Resource Allocation in Education via Formula Funding of Schools, Paris, UNESCO, International Institute for Educational Planning Rutkowski, Jan (2003a), "Rapid Labor Reallocation with the Stagnant Unemployment Pool: The Puzzle of the Labor Market in Lithuania," Policy Research radna studija br. 2946, Svetska banka Rutkowski, Jan (2003b), "Why is Unemployment so High in Bulgaria." Policy Research Working Paper No. 3017, Svetska banka Rutkowski, Jan (2003c), Does Strict Employment Protection Discourage Job Creation? Evidence from Croatia. Mimeo: Svetska banka. Sachs, J. and A., Warner, (1995), "Economic Reforms and the Process of Global Integration," Brookings papers on Economic Activity, 1, p. 1-118, Brookings Institution Sherif, Khaled et al., (2003), "State-owned banks in the transition: origins, evolution, and policy responses," Svetska banka. Solow, Robert M. (1956): "A Contribution to the Theory of Economic Growth." Quarterly Journal of Economics, 70: str. 65-94. Solow, Robert (1957): "Technical Change and the Aggregate Production Function." Review of Economics and Statistics, 39: str. 312-320. Tang, Helena, Edda Zoli and Irina Klytchnikova (2000) "Banking Crises in Transition Economies: Fiscal Costs and Related Issues." Svetska banka, radna studija br. 2484. Turajli, Srbijanka, (2003), Higher Education in Serbia ­ Reform Strategy, Annex 3, Ministarstvo prosvete i sporta republike Srbije Tybout, James R. (2001), ""Plant and Firm Level Evidence on `New Trade Theories" National Bureau of Economic Research (NBER) radna studija UNICEF (2001), Comprehensive Analysis of Primary Education in the Federal Republic of Yugoslavia, Beograd, UNICEF Wilson, John S., Catherine Mann, and Tsunehiro Otsuki (2003), "Trade Facilitation and Economic Development: A New Approach to Measuring the Impact," Svetska banka Wood, Adrian, (1994), "Skill, Land and Trade: A Simple Analytical Framework," IDS Working Paper No. 1, Brighton, Institute of Development Studies, University of Sussex. Svetska banka, (1999), Czech Republic: Toward EU Accession. Svetska banka, (2000a) Progress Toward the Unification of Europe 145 Svetska banka, (2000b) Trade Blocs Svetska banka, (2001a) Federal Republic of Yugoslavia: Breaking with the Past: The Path to Stability and Growth (in two volumes) Svetska banka, (2001b) "Why have trade promotion organizations failed, and how can they be revitalized?" PREM Note br 56, Avgust. Svetska banka, (2002), Transition: The First Ten Years: Analysis and Lessons for Eastern Europe and the former Soviet Union. Svetska banka, (2003a) Global Economic Prospects Svetska banka, (2003b), "ICS - Investment Climate Surveys," Productivity and Investment Climate Survey (PICS) Svetska banka, (2003c), "Serbia and Montenegro: Poverty Assessment," (u dva toma). Svetska banka, (2003d), "Serbia and Montenegro: Public Expenditure and Institutional Review," (u tri toma) Svetska banka, (2003e), "Serbia and Montenegro: Recent Progress on Structural Reforms" Svetska banka, (2003f), "Trade facilitation in a development context" - Trade Note br.12, Decembar Svetska banka (2003g) Trade Policies and Institutions in the Countries of South Eastern Europe in the EU Stabilization and Association Process. Report br. 24460. Svetska banka, (2004a), Serbia and Montenegro: Serbia Financial Sector Note Svetska banka, (2004b), "What Have We Learned in the 1990s?," Svetska banka, (2004c), "Doing Business in 2004: Understanding Regulation." Svetska banka (2004d) Serbia and Montenegro: Serbia Investment Climate Assessment Setska banka (2004e) World development Indicators Svetska trgovinska organizacija, (2001), "Federal Republic of Yugoslavia: Memorandum on Foreign Trade Regime." Ziderman, Adrian, (2003), Financing Vocational Training in Sub-Saharan Africa, Svetska banka, Africa Region Human Development Series. 146